- 1 -              Rev 3545/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3545/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz G. P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica I. B. A. odvjetnica u G. protiv tuženice Gimnazije D., D., koju zastupa punomoćnica M. L. odvjetnica u D. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda Splitu broj Gž R-278/2019-2 od 11. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-183/18-9 od 24. siječnja 2019., u sjednici od 6. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 10. srpnja 2018. te za utvrđenje da radni odnos nije prestao. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.125,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbenom zahtjevu cijelosti udovolji.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica osporava njenu dopuštenost i osnovanost te predlaže istu odbaciti ili odbiti uz naknadu troška odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ 93//14 - dalje: ZR) navodeći da je otkaz dan izvan prekluzivnog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji otkaz.

 

8. Nižestupanjski sudovi otklonili su prigovor tužitelja o proteku roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a uz obrazloženje

 

- da je pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu ugovor otkazan zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a to je obveza postupanja tuženice po rješenju Službe prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja RH od 28. svibnja 2018. kojim je tuženici zabranjeno da tužitelj kod nje obavlja poslove nastavnika povijesti;

 

- da je navedeno rješenje postalo izvršno 27. lipnja 2018.;

 

- da se početak roka od petnaest dana računa od izvršnosti rješenja Službe prosvjetne inspekcije;

 

- da je odluka o otkazu donesena 10. srpnja 2018., dakle, unutar roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a (koji je isticao 7. srpnja 2018.).

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi početak roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a vezali na izvršnost citiranog rješenja.

 

10. Činjenica na kojoj se temelji otkaz i zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć je obveza postupanja tuženice po rješenju Službe prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja RH.

 

10.1. Prema odredbi čl. 133. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 - dalje: ZUP) rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st. 1.); prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe (st. 2.), a kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (st. 4.).

 

10.2. Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (čl. 133. st. 1. ZUP-a). Dakle, prije izvršnosti rješenja donesenog u upravnom postupku ne može se zahtijevati ispunjenje obveze iz rješenja niti je stranka koja je dužna postupiti po rješenju, zbog neizvjesnosti izvršnosti rješenja, dužna po njemu postupiti. Stoga su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi da rok iz čl. 116. st. 2. ZR-a u konkretnoj iznimnoj situaciji počinje teći od izvršnosti rješenja i da do donošenja odluke o otkazu nije protekao.

 

11. S obzirom na iznimne i posebne okolnosti ovog slučaja, odluka ovog suda broj Rev 1427/2012-2 od 5. studenoga 2014., suprotno tvrdnji revidenta, nije primjenjiva u ovom sporu.

 

12. Revizijom tužitelj osporava i zaključak nižestupanjskih sudova o nastupanju dana ovršnosti uz tvrdnju da tumačenjem odredbi čl. 22. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 33. st. 4. i 34. st. 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ 61/11 i 16/12), neovisno o propustu upravnog tijela da navede da žalba ne odgađa izvršenje, proizlazi da je rješenje postalo izvršno danom dostave.

 

13. Odredbom čl. 33. st. 4. Zakona o prosvjetnoj inspekciji određeno je da žalba odgađa izvršenje rješenja, osim kada se radi o poduzimanju hitnih mjera izvršenje kojih se ne može odgađati. S obzirom na činjenicu da je prije donošenja rješenja Službe prosvjetne inspekcije tužitelj već bio na temelju rješenja tuženice od 21. svibnja 2018. udaljen od obavljanja poslova nastavnika povijesti, sadržaj upravnog rješenja od 28. svibnja 2018., kojim nije izričito određeno da žalba ne odgađa izvršenje, suprotno tvrdnji revidenta, ne može se pripisati grešci upravnog tijela. Konačno valja reći da nije na adresatu rješenja da ispituje pravilnost rješenja već da postupi po rješenju na način i u rokovima određenim u rješenju.

 

14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji i na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 116. st. 1. ZR jer da su drugostupanjski sudovi pogrešno primijenili citiranu odredbu kada su zaključili da osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć predstavlja izvršno rješenje Službe prosvjetne inspekcije od 28. svibnja 2018., jer je tuženica već 21. svibnja 2018. saznala za činjenicu (pravomoćnosti optužnice protiv tužitelja za kazneno djelo koje predstavlja zapreku za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi) zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi razlikovali činjenicu saznanja za vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja zbog kaznenog djela kazneno djelo koje predstavlja zapreku za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi, koje saznanje je rezultiralo donošenjem rješenja o udaljenju od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka, donesenog na temelju odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 07/17). Zabrana omogućavanja poslova nastavnika tužitelju određena upravnim rješenjem predstavlja drugačiju, različitu činjenicu te su stoga pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su otkaz temeljen na potonjoj činjenici ocijenili pravodobnim i dopuštenim.

 

16. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Suprotno tvrdnji revidenta obje nižestupanjske presude o odlučnim činjenicama imaju dostatne, logične i uvjerljive razloge te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

19. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 6. prosinca 2022.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić,v.r.