1

Poslovni broj: 31 Gž-3176/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3176/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika R. S. C. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženice-protutužiteljice T. B. iz Š., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. P., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene-protutužiteljice T. B. protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Povrv-789/2020-7 od 11. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022. godine

 

r i j e š i o   j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Povrv-789/2020-7 od 11. srpnja 2022. godine pod točkama I, II i IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II              Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz V. G., posl. br. Ovrv-383/2020 od 28. listopada 2020., koji glasi:

Nalaže se tuženici T. B. iz Š., OIB: …, da tužitelju R. S. C. d.o.o., S., OIB: …, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 2.686,66 kn ( dvije tisuće šesto osamdeset šest kuna i šezdeset i šest lipa ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.686,66 kn, od 02.05.2020., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka, u iznosu od 762,50 kn (sedamsto šezdeset dvije kune i pedeset lipa) i trošak parničnog postupka, u iznosu od 1.350,00 kn (tisuću tristo pedeset kuna), sveukupno iznos od 2.112,50 kn (dvije tisuće sto dvanaest kuna i pedeset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana presuđenja 11. srpnja 2022., do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. U preostalom dijelu na tražene predvidive troškove ovršnog postupka, u iznosu od 681,25 kn (šesto osamdeset jedna kuna i dvadeset pet lipa), platni nalog se ukida.

IV. Odbija se tuženica u cijelosti sa protutužbenim zahtjevom, kao neosnovanim, koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu br. …, koji je dana 01.04.2020. sklopljen između tuženika R. S. C. d.o.o., S., OIB: … i tužiteljice T. B. iz Š., OIB: ...

2. Utvrđuje se da je ništetna Potvrda o aktivaciji usluge od 01.04.2020., sklopljena između tuženika R. S. C. d.o.o., S., OIB: … i tužiteljice T. B. iz Š. OIB: ...

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ove presude pod točkama I, II i IV izreke žali se tužena-protutužiteljica (dalje tužena) iz svih žalbenih razloga iz l. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda ukine uz naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje, a to i proizlazi iz stanja spisa, da su stranke sklopile ugovor na daljinu sredstvima daljinske komunikacije – interneta preko web stranice tužitelja i koji ugovor sadrži opće uvjete poslovanja sadržane na toj web stranici pri čemu je tim ugovorom tužena kupila uslugu elektroničkog informiranja građana te iskoristila posebnu ponudu prema kojoj svaki kupac paketa Internet informiranja (modela netinfo usluge, ukoliko želi, može sklopiti ugovor o zajmu (članak 5.2 Općih uvjeta) a što je tužena i učinila sklopivši ugovor o zajmu na iznos od 4.000,00 kn s rokom vraćanja od 30 dana.

 

5. Prvostupanjski sud odbija tuženu kao protutužiteljicu s protutužbenim zahtjevom kao pod točkom IV izreke zaključivši da nije ničim dokazala da je ugovor ništetan iz razloga jer se je tužitelj-protutuženi (dalje tužitelj) koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem tužene, njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, te time ugovorio za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, a sve u smislu odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO).

 

6. Prvostupanjski sud samo paušalno navodi da tužena nije ničim niti dokazala nepoštenost ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) pa stoga odlučuje kao u izreci pobijane presude.

 

7. Prije svega, valja reći, a da sukladno odredbi čl. 7., članku 219. i čl. 299. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužena je u svojoj protutužbi samo citirala odredbu čl. 329. st. 1. ZOO navodeći da je prilikom sklapanja Ugovora tužitelj iskoristio nedovoljno iskustvo, loše materijalno stanje tužene te njezinu lakomislenost ne iznoseći pritom nikakve tvrdnje o postojanju činjenica kojima se opravdava primjena instituta zelenaškog ugovora, dakle, nije navela da ima loše materijalno stanje iz razloga što ne radi ili ima jako mala primanja i malu imovinu, nije navela okolnosti iz kojih bi proizlazilo njezino nedovoljno iskustvo u smislu da zbog svojih godina života ili općenito nije sklapala takve ili slične poslove, a niti je navela tvrdnje iz kojih bi proizlazila njezina lakomislenost, dakle, da na primjer, zbog godina života olako i bez dužne pažnje je pristupila sklapanju takvog pravnog posla.

 

8. Dokaznim sredstvima pa i saslušanjem stranaka stranke trebaju uvjeriti sud u istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su iznijeli u tijeku postupka a ne da se tek putem saslušanja stranaka utvrđuju one činjenice koje stranke nisu niti iznijele u tijeku postupka, pa iz tog razloga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužena nije dokazala osnovanost svog protutužbenog zahtjeva glede primjene čl. 329. st. 1. ZOO.

 

9. Na navode žalbe valja reći da je neosnovano pozivanje na čl. 80. ZID ZPP/22 jer sukladno čl. 107. st. 1. ZID ZPP/22 članak 80. se primjenjuje na postupke koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu (9. srpnja 2022. godine) dok je ovdje postupak započeo 2020. godine, kao što neosnovano žaliteljica ukazuje na to da je izreka nerazumljiva obzirom da je prvostupanjski sud djelomično održao na snazi platni nalog (točka I) dok je u jednom dijelu djelomično ukinuo (točka III).

 

10. U pravu je žaliteljica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

 

11. Naime, ovdje se zaista radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 39. ZZP i to ugovoru koji, a što treba procijeniti prvostupanjski sud, sadrži i prodaju financijskih usluga u smislu odredbe čl. 80. ZZP.

 

12. Kad se radi o takvim ugovorima valja reći da je sudac dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koje ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavatelja ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima. Tužena je u tijeku postupka navela da pored ništetnosti čitavog ugovora o zajmu (a iz razloga što se radi o zelenaškom ugovoru) posebno istakla članak 5. toč. 6. Općih uvjeta na koji se ugovor o zajmu poziva (vidi odredbu čl. 295. ZOO) obzirom da na njemu tužitelj zasniva svoju visinu potraživanja prema tuženoj navodeći da se o tom članku nije pojedinačno pregovaralo te s tom odredbom su tuženoj kao potrošaču nametnute određene obveze s kojima se ona nije bila u mogućnosti upoznati prije sklapanja ugovora, a što istu odredbu čini suprotnom načelu savjesnosti i poštenja i kao takvu nepoštenu prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

 

13. Odgovara da prema odredbi čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da po stavku 2. toga članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo a koju je odredbu unaprijed formulirao trgovac (a što je izgleda ovdje slučaj), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pa ne saslušavši tužiteljicu na te okolnosti kao i ne dajući nikakve razloge glede primjene ove odredbe počinjene su bitne povrede odredaba postupka na koje je prethodno ukazano.

 

14. Pritom, a glede pravilne primjene materijalnog prava valja reći da među strankama nije prijeporno da nakon što je obveza tužene dospjela između njih je došlo do sporazuma glede obročne otplate duga pa je stoga i potrebno ocijeniti da li je time između stranaka došlo do sklapanja nagodbe u smislu odredbe čl. 150. i čl. 151. ZOO, jer ukoliko je do sklapanja takve nagodbe došlo da glavni pravni učinak ugovora o nagodbi je nastanak novog obvezno pravnog odnosa pa se utoliko i zahtjev tužitelja treba procjenjivati obzirom na taj novi obvezno pravni odnos.

 

15. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

 

16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

             

U Zagrebu, 6. prosinca 2022. godine

 

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.