REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4677/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tomislava Faullenda Heferera, Umjetnička
radionica za orgulje Heferer, Zagreb, Kačićeva 5, zastupan po punomoćniku Bruni
Spitzu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance
Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupan po
punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući
o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj
Pž-6614/2015-2 od 4. travnja 2019., kojom je djelomično preinačena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-201/2013 od 1. prosinca 2014. ispravljena
rješenjem broj P-201/2013 od 19. prosinca 2014. i rješenjem broj P-201/2013 od 3.
travnja 2015., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja u odnosu na postavljeno pitanje:
„Od kada teku zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja osiguratelja u
isplati osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju, odnosno od kada osiguratelj pada u
zakašnjenje s isplatom osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju?“,
te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
6614/2015-2 od 4. travnja 2019. u cijelosti i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj
P-201/2013 od 1. prosinca 2014. ispravljena rješenjem broj P-201/2013 od 19.
prosinca 2014. i rješenjem broj P-201/2013 od 3. travnja 2015. u pobijanom dijelu
toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zatezne kamate tekuće na iznos
od:
- 93.545,00 kn od 13. ožujka 2012. do 1. prosinca 2014.,
- 154.141,00 kn od 13. ožujka 2011. do 8. prosinca 2011., i
- 15.958,00 kn od 13. ožujka 2011. do 22. prosinca 2011.,
i predmet u tom pobijanom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos
od 93.545,00 kn s zateznom kamatom od dana štetnog događaja 13. ožujka 2011.
do isplate, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 154.141,00 kn od 13. ožujka
2011. do 8. prosinca 2011., a na iznos od 15.958,00 kn od 13. ožujka 2011. do 22.
prosinca 2011. (toč. I. izreke), utvrđeno je povlačenje tužbe preko dosuđenog (toč. II.
izreke) te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka
iznos od 24.701,44 kn (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom odlukom prihvaćena je tuženikova žalba i preinačena
prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu odluke o zateznim kamatama te je
odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zatezne kamate na iznos od 93.545,00 kn tekuće od
13. ožujka 2012. do 1. prosinca 2014., na iznos od 154.141,00 kn od 13. ožujka
2011. do 8. prosinca 2011., i na iznos od 15.958,00 kn od 13. ožujka 2011. do 22.
prosinca 2011. (toč. I. izreke) te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime
troškova žalbenog postupka iznos od 1.562,50 kn (toč. II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.
st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje:
ZPP) smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a
zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže nižestupanjsku odluku
preinačiti. Potražuje i naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu odluku ispitao samo u
dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog
kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno.
7. Predmet spora u ovom stadiju je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne
kamate na iznos osigurnine po osnovi ugovora o kasko osiguranju vozila marke
Mercedes R500 reg. oznake 3938 EC na kojem je vozilu nastala totalna šteta u
prometnoj nesreći od 13. ožujka 2011., opseg koje je procijenjen od strane vještaka u
predmetu broj R1-6/2012 u visini od 263.544,74 kn.
8. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim uz obrazloženje da je
tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu sukladno odredbama čl. 1045. i 1046.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje:
ZOO), te zakonsku zateznu kamatu od dana štetnog događaja 3. ožujka 2011. do
isplate prema odredbi čl. 1086. ZOO odnosno, na nesporno isplaćene iznose od
154.041,00 kn i 15.958,00 kn od dana štetnog događaja do dana plaćanja tih iznosa.
9. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi naknade
štete s osnove kasko osiguranja zbog prometne nesreće da bi potom ustvrdio:
„Stranke su suglasne da se radi o isplati s osnove ugovorne odgovornosti na temelju
kasko osiguranja.“, te konačno zaključio: „U konkretnom slučaju se radi o naknadi
totalne štete na vozilu odnosno o naknadi nenovčane materijalne štete.“ slijedom
čega je primjenom odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO prema kojoj odredbi se visina
naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim
slučaja kad zakon određuje što drugo, smatrao osnovanim sporedni zahtjev tužitelja
u dijelu od dana donošenja prvostupanjske odluke.
10. U reviziji se postavlja pitanje: „Od kada teku zakonske zatezne kamate u slučaju
zakašnjenja osiguratelja u isplati osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju, odnosno
od kada osiguratelj pada u zakašnjenje s isplatom osigurnine po ugovoru o kasko
osiguranju?“ pri čemu tužitelj ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev 2103/98 od
4. srpnja 2001., Rev 950/95-2 od 4. veljače 1999., Rev 68/99 od 23. siječnja 2002.,
Rev 418/09 od 3. studenog 2010. i Rev 1709/2013 od 10. srpnja 2018.
11. Postavljeno pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a nižestupanjske odluke utemeljene su na
shvaćanjima koja su u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u nizu odluka ovog
revizijskog suda pa tako i onima na koje se poziva revident.
12. Predmet spora nije naknada štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu
već je predmet spora isplata osigurnine po osnovi ugovora o kasko osiguranju vozila
slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo imati u vidu čl. 943.
ZOO kojom je propisano da, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan
isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od
četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj
dogodio (st. 1.), ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina
iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu
ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom
roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.), ako iznos osigurateljeve
obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2., osiguratelj je dužan bez
odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.), ne
ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku
zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu
štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).
13. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da rok za ispunjenje obveze osiguratelja,
koji ne može biti kraći od četrnaest dana, počinje teći od dana kada je osiguratelj
zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, odnosno od utvrđenja postojanja
osiguravateljeve obveze i njenog iznosa (a to nije dan kada je visinu utvrdio
presudom parnični sud), koje okolnosti nisu razvidne u iznesenim utvrđenjima
nižestupanjskih sudova.
14. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i time pogrešne
primjene materijalnog prava, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega
nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, to je na temelju odredbe čl. 395. st.
2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku
prvostupanjski sud, vodeći računa o izraženim shvaćanjima, o preostalom tužbenom
zahtjevu odlučiti novom presudom.
15. Odluka iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Kontrolni broj: 01ad6-b50dc-c8f5e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
