- 1 -              Rev 4417/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4417/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz O., OIB:..., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-346/19-2 od 10. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2256/16-21 od 31. siječnja 2019., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačava se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-346/19-2 od 10. lipnja 2019. i sudi:

 

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2256/16-21 od 31. siječnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.“

 

r i j e š i o   j e:

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna/248,86 eura[*] u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 47.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 9.720,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 6.000,00 kuna, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 42.000,00 kuna za razdoblje od 10. prosinca 2013. do 16. srpnja 2016., odnosno na dosuđeni iznos od 5.400,00 kuna za razdoblje od 10. prosinca 2013. do 31. siječnja 2019. (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.594,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i/ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li žalbeni sud može odlučivati preko zahtjeva stranke – naime, tuženik samo djelomično pobija prvostupanjsku presudu i to glavnicu preko iznosa od 28.400,00 kuna do dosuđenih 47.400,00 kuna dakle za 19.000,00 kuna, te trošak preko iznosa od 5.500,00 kuna do dosuđenih 9.720,31 kuna (dakle za iznos od 4.720,31 kuna), a Županijski sud u Slavonskom Brodu sudi preko toga – preinačava odluku i sudi iznos od 19.400,00 kuna glavnice te 4.594,88 kuna parničnog troška?

 

2. Da li iznos od 36.000,00 kuna koji Županijski sud u Slavonskom Brodu dosuđuje na ime pravične novčane naknade (kvalifikatorna okolnost pojačani napori 20.000,00 kuna, naruženje 3.000,00 kuna, pretrpljeni bolovi 9.000,00 kuna, pretrpljeni strah 4.000,00 kuna) zaista predstavlja pravičnu novčanu naknadu oštećeniku kod kojeg je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 22% naruženost manjeg do srednjeg stupnja uslijed zaostalih ožiljaka, posebice ožiljka lijeve nadlaktice) uvažavajući sve okolnosti sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?“

 

8. U odnosu na navedena pitanja tužiteljica kao razlog važnosti ukazuju na odluke revizijskog suda Rev-773/11 od 10. prosinca 2013., Rev-2609/12 od 4. travnja 2017., Revr-1504/12 od 18. veljače 2014., Rev-2089/10 od 24. rujna 2013., Rev-1984/15 od 27. studenog 2018., Rev-611/05 od 16. studenog 2016., Rev-331/05 od 20. prosinca 2005., Rev-487704 od 28. travnja 2005. i odluku Europskog suda za ljudska prava Vusić protiv Hrvatske.

 

9. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je drugo pravno pitanje, zbog kojeg je revizija podnesena, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

11. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovane prometnom nezgodom od 11. studenoga 2013.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 11. studenoga 2013. u mjestu K. stradala kao putnica u osobnom vozilu osiguranom kod tuženika,

 

- da je 10. prosinca 2013. tuženiku podnijela odštetni zahtjev,

 

- da je tuženik 10. veljače 2014. tužiteljici s osnova naknade štete isplatio iznos od 22.000,00 kuna,

 

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg dijela lijeve nadlaktične kosti, gnječno-reznu ranu desne šake i višestruke oguljotine tijela zbog kojih ozljeda je bolnički liječena u KBC O. od 13. studenog 2016. do 26. studenog 2016. gdje je podvrgnuta i operativnom zahvatu, kao i akutnu reakciju na stres i poremećaj prilagodbe,

 

- da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta 30 dana, da je trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, umjereni oscilirajući strah do 2 tjedna, a nakon toga slabiji oscilirajući strah do 8 tjedana, s tim da je zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj,

 

- da su kod tužiteljice preostale posljedice zadobivene ozljede zbog čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu od 22%, kao i naruženost manjeg do srednjeg stupnja – vidljivo trećima samo ponekad (ožiljci na nadlaktici),

 

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 200 sati te da je tužiteljici u štetnom događaju u cijelosti uništena odjeća koju je imala na sebi.

 

13. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da joj s obzirom na vrstu i narav ozljeda koje je zadobila pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 64.000,00 kuna, naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.400,00 kuna ,te naknada za uništenu odjeću u iznosu od 1.000,00 kuna, pa je obzirom je tuženik dobrovoljno isplatio iznos od 22.000,00 kuna, prihvatio je tužbeni zahtjev na preostali iznos od 47.400,00 kuna na temelju odredbe čl. 1100., čl. 1095. st.1. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), dok je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 6.000,00 kuna.

 

14. Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu obzirom je zaključio da je visina pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 64.000,00 kuna previsoko utvrđena. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da s obzirom na vrstu ozljeda koje je tužiteljica zadobila, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je pretrpjela, pojačane napore koje će morati ulagati u svakodnevnom životu i radu, te stupanj naruženosti, a imajući u vidu dob tužiteljice (rođena 1968.), kao i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukupni iznos naknade neimovinske i imovinske štete koji pripada tužiteljici iznosi 41.400,00 kuna, radi čega je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 19.400,00 kuna.

 

15. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

16. Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, a imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja (način ozljeđivanja, životnu dob tužiteljice u trenutku ozljeđivanja (45 godina), jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, opseg trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti tužiteljice, način na koje se to smanjenje manifestira u tužiteljičinom svakodnevnom životu) osnovano revidentica ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenili materijalno pravo iz članka 1100. ZOO odlučujući o visini pravične naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

17. Imajući na umu sve gore navedeno, ocjena je ovog suda, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, odnosno svim kvalifikatornim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO, kao i novim Orijentacijskim kriterijima za određivanje pravične novčane naknade neimovinske štete iz 2020., da tužiteljici pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu određenom od strane prvostupanjskog suda.

 

18. Obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci presude.

 

19. Budući da je iz gore navedenih razloga pitanje pod 2. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije predlagatelja, to o rješavanju pitanja pod 1. ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

20. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s revizijom te joj je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuđen zahtijevani trošak za sastav revizije u iznosu od 1.500,00 kn na temelju Tbr. 10/6, kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos na ime PDV od 25% što ukupno iznosi 1.875,00 kuna/ 248,86 eura.

 

Zagreb, 6. prosinca 2022.