Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1180/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca
izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane
Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva kbr. 3 (OIB: 84397956623), protiv tuženika
Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska kbr. 2 (OIB: 94472454976), kojeg
zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić &
partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara kbr. 282 - za Pisarnicu Osijek, radi
naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3526/2020-2 od 26. travnja 2021.,
kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-490/2018-7 od
21. srpnja 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske posl. br. Pž-3526/2020-2 od 26. travnja 2021. i presuda
Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-490/2018-7 od 21. srpnja 2020. i predmet
vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete 10.369,34 kn sa
pripadajućim zateznim kamatama kako su precizirani izrekom presude tekućom (na
prvi pojedinačni iznos iz te glavnice) od 5. prosinca 2017. do isplate.
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz
sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud
donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno:
- da je „nesporno kako je 17. srpnja 2007., u prometnoj nesreći u kojoj je
sudjelovao osiguranik tuženika, ozlijeđen osiguranik tužitelja. Iz isprava u spisu, i to
rješenja tužitelja poslovni broj 646041 od 19. listopada 2011., nalaza i mišljenja
vještaka o invalidnosti od 14. lipnja 2011., nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva
za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 16. lipnja 2011., sud je utvrdio da je
osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, i da je uzrok invalidnosti u
omjeru od 20% ozljeda koju je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj
nesreći. Uvidom u Prekršajni nalog utvrđeno je da je osiguranik tuženika odgovoran
za nastanak štetnog događaja, jer se nije zaustavio na raskrižju na kojem je vidno
postavljen znak „obvezno zaustavljanje“, već je bez zaustavljanja ušao u raskrižje, a
da pritom nije propustio vozila, te je tom prilikom udario u automobil kojim je
upravljao osiguranik tužitelja. Uvidom u obračun isplaćene mirovine sud je utvrdio da
je tužitelj osiguraniku isplatio u utuženom razdoblju iznos od 51.846,58 kn“,
- da je „na utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio odredbe
materijalnog prava. Tužitelj štetu trpi svakom isplatom mirovinskog davanja svom
osiguraniku te je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavan zakon koji je
bio na snazi u vrijeme nastanka štete. Stoga se na utuženo potraživanje primjenjuje
odredba članka 161. stavka 2. ZOMO-a iz kojeg proizlazi da tužitelj osnovano
potražuje isplatu iznosa koji se utvrđuje u punom iznosu invalidske mirovine
isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2014. nadalje“,
- da „tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine.
Slijedom navedenog, svaka tužiteljeva isplata mirovine predstavlja novu štetu zbog
čega su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih
mirovina u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 30. rujna 2017. mjerodavne odredbe
Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.“,
- da je „pogrešno pravno shvaćanje tuženika da bi u konkretnom predmetu
trebalo primijeniti (i) odredbu članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (koji je stupio na snagu 1.
siječnja 2014.). Naime, premda i odredbe članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu reguliraju predmetnu materiju kao i odredbe
članka 161. stavaka 1. i 2. točke 1., članka 162. stavka 1., članka 164. stavaka 1. i 5.
Zakona o mirovinskom osiguranju, u konkretnom predmetu valja primijeniti odredbe
(novog) Zakona o mirovinskom osiguranju, a što pravilno smatra i prvostupanjski
sud“: „premda je svrha oba Zakona reguliranje pitanja naknade štete koju pretrpi
tužitelj i to prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju, tuženik
kao društvo za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila
osigurani od odgovornosti za štetu je dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju
predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u
punom iznosu sukladno odredbi članka 164. stavka 1. u vezi članka 161. stavka 2.
točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a odredbom članka 164. stavka 5.
Zakona o mirovinskom osiguranju je izričito propisano da se u pogledu utvrđivanja
visine stvarne štete iz članka 164. stavka 1. tog Zakona primjenjuju odredbe tog
Zakona (dakle, Zakona o mirovinskom osiguranju). Prema tome, upravo iz razloga jer
je odredbom članka 164. stavka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da
su za utvrđivanje stvarne štete mjerodavne odredbe tog Zakona, za ispitivanje visine
tužiteljeva potraživanja se ne primjenjuje odredba članka 27. stavka 3. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu, a kako to pogrešno smatra tuženik.“.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 4151/2021-2 od 15.
lipnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje
revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv
drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Je li za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine
mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br 151/05)
koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko
osiguranje ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br 102/98) koji je
bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja?“
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom
odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se
očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa
navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni
zahtjev ili ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
6. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu
spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni: o njemu je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju
već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom
praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi
iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.
9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama,
izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na postavljeno
pitanje - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna -
jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po
dopuštenju) izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istog pitanja, pa tako
primjerice:
9.1. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 12/2022 od 12.
siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u
kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu
isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada
je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe
ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima
primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP,
čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“,
9.2. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8.
rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski
zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji
je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u
prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za
osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na
snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski
sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim
odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom
sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih
na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete
HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je
bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda posl. br. Rev-
3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019-
2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od
30. kolovoza 2022.
11. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljeno pitanje:
„(...)u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
12. Na suprotno ne upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-
1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u
pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna
je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a
primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi
regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje
invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na
ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate
invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema
kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom
osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od
okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima
koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da
o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje
sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u
primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.
13. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijem i time
pogrešnom shvaćanju, na kojemu je temeljena i prvostupanjska presuda, jedino je za
zaključiti:
13.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava)
drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio
druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak
postupka, konkretno: o visini štete koja bi trebala biti obračunata temeljem odredbe
čl. 27. st. 3. ZOOP-a,
13.2. da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno
iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti
relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu
spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.
15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u
sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl.
166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 6. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 043b3-2d2f3-67685
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.