1              Poslovni broj: 8. P-140/2019-105

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

       OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

          Industrijska cesta 15, Sesvete

 

Poslovni broj: 8. P-140/2019-105

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

             

  Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužiteljiceprotutuženice H.Ć. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D.R., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženikaprotutužitelja E.Ć. iz Z., i II-tuženika-protutužitelja E.Ć. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici M.R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. & V. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti te poništenja ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. listopada 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice I i II-tuženika, 06. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

I.  Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ 1.  Poništava se (odnosno podredno) utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju zaključen 26. veljače između tuženika u svojstvu daroprimatelja i R.Ć. iz Z., OIB: … u svojstvu darovatelja glede kojeg ugovora je izvršena ovjera potpisa od istih od strane javnog bilježnika Z.D. pod  brojem OV-…/...

 

2.          Utvrđuje se da je tužiteljica samovlasnik 1/1 nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama

Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk.ul.br. …, k.o. …, zk.č.br. …/…, stambena jednokratna poluugrađena zgrada i dvorište, B. br. 8, površine 100 hvati te nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. br. …, k.o. Grad Z…, zk.č.br. …/…, stambena zgrada broj 2A, 2B (površine 1562 čm) i dvorišta (površine 861 čm) u …, ukupne površine 2423 čm, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to poduložak …, …. etaža …/…, stan na I. katu koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom, sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, ostave i ulaznog hodnika, ukupne korisne površine 57,31 m2 sa sporednim dijelom – lođom ukupne površine 6,23 m2 u planu posebnih dijelova oznake SP2-26 povezano sa suvlasničkim dijelom zgrade u Z. s pripadajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine uključujući i zemljište i zajedničke prostorije u zgradi, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja glede ovih nekretnina.

 

3.          Određuje se brisanje uknjižbe prava vlasništva izvršenih u korist tuženika glede nekretnina pobliže označenih u toč. 2. izreke presude temeljem ugovora pobliže označenog u toč. 1. izreke ove presude, a koji upisi su izvršeni temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-…/… donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog od strane tog suda 27. veljače 2015.“

 

II.          Odbija se kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 23. prosinca 2014. između R.Ć. i H.O. kod javnog bilježnika V.Ć. br. OV…/….“

 

III.        Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 23. prosinca 2014. između R.Ć. i H.O. kod javnog bilježnika V.Ć. br. OV…/...

 

IV.       Nalaže se tužiteljici naknaditi I. i II-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 304.725,00  kuna što u eurima iznosi 40.443,95 EUR po tečaju 1EUR=7,53450 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. prosinca 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

V.         Odbija se zahtjev I. i II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 108.462,50 kn što u eurima iznosi 14.395,44 EUR po tečaju 1EUR=7,53450 kn kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Tužiteljica je 03. prosinca 2015. podnijela ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je glede kuće i dvorišta Z. upisane u zk.ul.br. …, k.o. G…, zk.č.br. …/… te stana upisanog u zk.ul.br. …, k.o. Grad Z., zk.č.br. …/…, poduložak 85 uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika, svakog u ½ dijela. Navodi kako su tuženici vlas0ništvo predmetnih nekretnina stekli temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 26. veljače 2015. s R.Ć. i ishodili uknjižbu prava vlasništva. Navodi kako je tužiteljica prije zaključenja Ugovora o darovanju 19. siječnja 2015. sklopila brak s pok. R.Ć., a koji je prestao njegovom smrću u studenom 2015. Prethodno sklapanju braka tužiteljica je u svojstvu davatelja uzdržavanja zaključila s pok. R.Ć. Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je isti svu svoju imovinu ostavio u vlasništvo tužiteljici, a slijedom čega tuženici nisu mogli zaključiti valjani Ugovor o darovanju s obzirom na to da su znali da je u tom trenutku pok. već raspolagao vlasništvom predmetnih nekretnina zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom te darovni ugovor ne predstavlja slobodnu i ozbiljnu volju R.Ć. Navodi kako su tuženici primorali pok. R.Ć. da im isti bez svijesti i znanja što potpisuje, potpište darovni ugovor premda je već raspolagao nekretninama te da stoga nisu bili u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora jer su znali da je prava volja pok. da te nekretnine postanu vlasništvo tužiteljice poslije njegove smrti. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud sukladno između ostalog i odredbi čl. 125. ZV-a, donese presudu kojom se poništava, odnosno podredno utvrđuje ništetnim Ugovor o darovanju te kojom se utvrđuje da je tužiteljica samovlasnica spornih nekretnina uz istovremeno brisanje uknjižbi prava vlasništva izvršenih u korist tuženika te da naloži tuženicima naknaditi tužiteljici troškove postupka. 

 

2.          U odgovoru na tužbu tuženici-protutužitelji (dalje u tekstu: tuženici) osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i podnose protutužbu protiv tužiteljice, sada protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljica) radi utvrđenja ništetnim, podredno radi poništenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 23. prosinca 2014. između pok. R.Ć. i tužiteljice. U protutužbi u bitnom navode kako su tužiteljica i pok. prednik tuženika zaključili brak te u istom ostali do smrti pok. R.Ć. isključivo uslijed prijevarnog postupanja tužiteljice. Navode kako je pok. prednik tuženika pokrenuo sudski postupak za razvod braka no da ga je tužiteljica prisilila da potpiše podnesak kojim povlači taj prijedlog koji je predan na ročištu za razvod braka na sam dan sprovoda pok. prednika, odnosno da je tužiteljica čekala da pok. umre kako bi predala taj podnesak. Navode kako nemaju saznanja da bi njihov pok. otac zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju s bilo kime, a najmanje sa svojom kućnom pomoćnicom koja je živjela od plaće koju joj je davao pokojnik te stoga da nije jasno čime je tužiteljica trebala uzdržavati oca tuženika kada je ista zbog neimaštine bila prisiljena napustiti obitelj u B. i doći raditi u Z. Navode kako su nakon zaključenja braka upitali svojeg oca i tužiteljicu da li su zaključivali kakve ugovore, a na što su odgovorili niječno te da je stoga Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen pod prijetnjom i u strahu za život pok. Ć., a o čemu je pok. sastavio izjavu kod javnog bilježnika te podnio prijavu policiji, a koji kazneni postupak se protiv tužiteljice kod Općinskog državnog odvjetništva vodi pod posl. br. KDO-…/…. Navode kako nisu prisilili oca na sklapanje Ugovora o darovanju te da su u cijelosti postupali u dobroj vjeri i sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige kada su stekli i upisali vlasništvo nekretnina.  Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

3.          U odgovoru na protutužbu tužiteljica je osporila istu u cijelosti navodeći kako ista nikada nije postupala prijevarno glede supruga pok. R.Ć., a niti je isti želio pokrenuti postupak razvoda braka od tužiteljice. Navodi kako je upravo prijevarnim postupanjem tuženika koji su grubo zanemarivali svog oca, prema njemu se odnosili krajnje neprimjereno do mjere da su institucije represivnog sustava učestalo morale intervenirati u njihove odnose, telefonski ga kontaktirali jedanput tjedno te primorali pok. oca da potpiše bjanko punomoć koju su iskoristili za angažiranje odvjetnika koji je u ime R.Ć. pokrenuo brakorazvodni postupak protiv tužiteljice u svibnju 2015. Nakon što je saznao da je postupak pokrenut pok. je odmah 06. rujna 2015. vlastoručnom izjavom jasno izrazio svoju volju na način da je povukao tužbu u podnesku predanom sudu 9. studenog 2015. te opozvao punomoć izdanu nepoznatom odvjetniku za zastupanje u toj pravnoj stvari. Čim su tuženici saznali za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju započeli su prijetiti tužiteljici i pok., a slijedom čega su pokrenuti prekršajni i kazneni postupci protiv tuženika zbog protupravnog postupanja izvršenih tijekom 2015. Navode kako je u čl. 5. Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno kako se uzdržavanje pok. sastoji od pomaganja pok. Ć., asistiranju i brizi o njegovim potrebama, druženju te u slučaju smrti i sahrane pok., a koje potrebe i ugovorne obveze je tužiteljica u cijelosti ispunjavala. Navodi kako se pok. Ć. nalazio na liječenju od 30. rujna 2015. do 23. listopada 2015. u Klinici Dr. F. M. te Općoj bolnici Z. zbog zdravstvenih problema te da je bio u teškom psihofizičkom stanju, nije mogao govoriti te nije mogao davati izjave kod javnog bilježnika ili MUP-u. Tužiteljica je podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode na štetu pok. Ć. kojom je protivno njegovoj volji bilo spriječeno vratiti se u svoju i tužiteljičinu kuću te su ga držali na nepoznatoj lokaciji do njegove smrti. Tuženici se ne mogu smatrati savjesnim stjecateljima nekretnine s obzirom na to da su spoznaju o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

4.          Očitujući se na navode iz odgovora na protutužbu tuženici su u podnesku od 17. lipnja 2016. naveli kako nisu znali za zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju no da su bili upoznati sa „Pisanim testamentom pred svjedocima“ koji je pok. R.Ć. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja potpisao u odvjetničkom uredu D. H. A. 08. svibnja 2015. u S., a iz kojeg proizlazi kako je pok. R.Ć. u trenutku kada je bio svega svjestan raspolagao svojom imovinom, a da pri tome sporne nekretnine nije dodijelio tužiteljici. S obzirom da je taj testament bio potpisan nakon Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a potpisivanju kojeg je nazočila tužiteljica da isti predstavlja suglasan raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da stvarna volja pok. nije bila ostaviti nekretnine tužiteljici već svojim sinovima, a što je potvrđeno i u Ugovoru o darovanju.

 

5.          U daljnjem tijeku postupka glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvedeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza, a saslušane su stranke u postupku te svjedoci D. H. A. i O. Č.

 

6.          Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak za nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk.č.br. …/…, k.o. G., zk.ul. …. (list 7 i 8 spisa), zk izvadak za nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk.č.br. …/…, k.o. G. Z., zk.ul. …, poduložak 85 (list 9 i 10 spisa), preslik ovjerenog Ugovora o darovanju od 26. veljače 2015. (list 11-14 spisa), original vjenčanog lista za tužiteljicu i R.Ć. od 23. listopada 2015. (list 15 spisa), preslik Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. prosinca 2014. solemniziranog po javnom bilježniku V.Ć. iz Z. posl. br. OV-…/.. (list 16-19 spisa), smrtni list za R.Ć. od 3. prosinca 2015. (list 20 spisa), medicinsku dokumentaciju za pok. R.Ć. (list 22 i 23 spisa), presliku ovjerene izjave pok. R.Ć. od 23. listopada 2015. pod posl. br. OV-…/… javnog bilježnika Z.D. (list 33-34 spisa), potvrda PU Zagrebačke, III policijske postaje (list 35 spisa), presliku rješenja ODO Zagreb K-DO-…/… od 11. prosinca 2015.

(list 36-39 spisa), očitovanje od 02. studenog 2015. (list 44 spisa), preslika pisanog testamenta pred svjedocima od 08. svibnja 2015. (list 52 i 53 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje prim. Dr. O. Ć. od 08. svibnja 2015. (list 53-55 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-Ob-…/… od 12. svibnja 2016. (list 57 spisa), izjavu pok. R.Ć. potpis ovjeren kod javnog bilježnika V.Č. posl. br. Ov-…/… od 06. rujna 2015. (list 60 i 61 spisa), preslika nalaza i mišljenja po provedenom medicinsko neuropsihijatrijsko vještačenju po vještaku prim.dr.sc. A.D. pok. R.Ć. (list 61 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev …/…-… od 27. rujna 2016.(list 72 spisa), dopis javnog bilježnika

V.Č. od 06. prosinca 2016. s preslikama solemniziranih isprava posl. br. OV…/…, OV-…/…, OV-…/…, OV-…/…, OV-…/…, OV-…/…(list 81-91 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za infektivne bolesti dr. F.M. za pok. Ć. (list 92-216 spisa), dopis javnog bilježnika Z.D. od 14. prosinca 2016. s preslikama Ugovora o darovanju od 26. veljače 2015. ovjeren pod posl. br. OV-…/…, Punomoći od 19. listopada 2015. ovjerene pod posl. br. OV-…/… i Izjave ovjerene 23. listopada 2015. pod posl. br. OV-…/… (list 217-230 spisa), dopis PU Zagrebačke, III.

Policijska postaja od 13. prosinca 2016. (list 232 spisa), proveden je dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. M.K. te su pročitani izrađen nalaz i mišljenje (list 237-233 spisa) te dopuna nalaza i mišljenja od 29. listopada 2018. (list 259-264 spisa), presliku rješenja Višeg suda u P… broj Gž br. …/… od 17. studenog 2017. (list 253-255 spisa), saslušan je svjedok S.K. (list 306308 spisa) pročitan je Zapisnik od 19. listopada 2021. sačinjen pri Općinskom sudu u B. s iskazima svjedoka R.O, R.K. koji su saslušani zamolbenim putem (list 363-329 spisa), saslušane su stranke u postupku (list 338-345 spisa) te svjedoci D. H. A. (list 352-356 spisa) i O.Ć. (list 394 i 395 spisa), izvršen je uvid u isprave iz odvjetničkog spisa D. H. A. kao i u spis ODO Zagreb broj K-DO-…/….

 

7.          Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91.,

91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP)  propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 220. st.

2. ZPP-a propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za ponovnim saslušanjem svjedoka R. O. i R. K. koji su saslušani zamolbenim putem pri Općinskom sudu u B. obzirom na to da je punomoćnica tuženika o ročištu za saslušanje bila uredno obaviještena no na isto nije pristupila, a sud je ujedno odlučne činjenice mogao utvrditi temeljem provedenih dokaza u postupku te bi navedeno bilo protivno ekonomičnosti postupka. Sud je ujedno odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog grafološkog vještačenja, budući da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti kako je nastavno obrazloženo.

 

8.          Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim kako u dijelu glavnog taklo i u dijelu eventualno kumuliranog zahtjeva dok je protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu glavnog no osnovanim u cijelosti u dijelu eventualno kumuliranog zahtjeva

 

9.          Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o darovanju zaključenog 26. veljače 2015. između tuženika u svojstvu daroprimatelja te njihova oca i supruga tužiteljice pok. R. Ć. u svojstvu darovatelja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Z.D. iz Z. pod. Posl. br. OV-…/… kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim predmetnog ugovora te posljedično utvrđenje vlasništva tužiteljice na nekretninama koje su predmet ugovora kao i brisanje uknjižbi prava vlasništva izvršenih u korist tuženika.

 

10.      Kao razloge pobojnosti predmetnog ugovora tužiteljica je istaknula prijevarno postupanje tuženika te dovođenje u zabludu R. Ć. kao i razloge ništetnosti koji se očituju u suprotnosti predmetnog ugovora moralu te načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da tuženici nisu bili u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora o darovanju jer su znali da je prava volja pok. oca bila da nekretnine postanu vlasništvo tužiteljice.

 

11.      Predmet spora je i zahtjev protutužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 23. prosinca 2014. između pok. R.Ć. i tužiteljice kod javnog bilježnika V. Č. broj OV-…/…, odnosno eventualno kumuliran protutužbeni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora.

 

12.      Zahtjev za utvrđenjem ništetnim navedenog ugovora tužitelji temelje na tvrdnji da tužiteljica nije mogla uzdržavati pok. jer nije imala novaca, da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen pod prisilom da je on suprotan moralu te načelu savjesnosti i poštenja. Kao razloge pobojnosti ugovora istaknuli su prijevarno ponašanje tuženice te poslijedično postojanje mana volje na strani prednika tuzženika. Tuženici u tužbi i tijekom postupka tvrde da je to zelenaški ugovor, jer da ga je tužena sklopila koristeći se stanjem nužde i zavisnosti da bi za sebe ugovorila korist koja je u očitom nesrazmjeru sa onim što se obvezala dati.

 

13.      Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđene su odlučne činjenice:

 

-               da su sinovi pok. R.Ć., E. i E. Ć., ovdje tuženici, nakon smrti majke, a budući je otac živio sam i bio teže pokretan, zaposlili kućnu pomoćnicu, ženu po imenu Z. iz BiH koja mu je pomagala 2-3 mjeseca no kako se vratila u BiH preporučila im je svoju poznanicu, H.O. ovdje tužiteljicu da je zamjeni te je ista kod prednika tuženika počela raditi kao kućna pomoćnica u svibnju ili lipnju 2014.

-               da je između pok. R.Ć. u svojstvu primatelja uzdržavanja i H.O. u svojstvu davatelja uzdržavanja sklopljen u formi javnobilježničkog akta 23. prosinca 2014. u Zagrebu, Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran od strane javnog bilježnika V.Ć. pod brojem OV-…/…, u kojem u čl. 3. Ugovora davatelj uzdržavanja preuzima obvezu doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način pobliže opisan u čl. 5. Ugovora, odnosno da se davatelj uzdržavanja obvezuje dosmrtno pomagati primatelja uzdržavanja, brinuti o njegovim potrebama, asistirati primatelju uzdržavanja, družiti se s njime u svrhu provođenja kvalitetnog vremena s primateljem uzdržavanja te se obvezuje sahraniti primatelja uzdržavanja sukladno mjesnim običajima, a primatelj uzdržavanja u čl. 3. Ugovora izjavljuje  kako prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja nekretnine opisane u čl. 2. ugovora i to zk.ul. br. .., k.o. G. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja se sastoji iz zk.č.br. …/… stambena jednokratna poluugrađena zgrada i dvorište, površine 100 hvati te svu svoju drugu imovinu koje je primatelj uzdržavanja vlasnik i ovlaštenik u trenutku svog preminuća.

-               iz Zapisnika o ovjeri izvan javnobilježničkog ureda sastavljenog po javnom bilježniku V.Ć. proizlazi kako je javni bilježnik 23. prosinca 2014. otišao u Z. kod stranaka R.Ć. i H.O., čiji je identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu te putovnicu, radi izvršenja službene radnje solemnizacije Ugovora o doživotnom uzdržavanju te je Zapsinik potpisan po javnom bilježniku i strakama s time da je potpis prednika tuženika slabo čitljiv.

-               da za predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije izvršena zabilježba u zemljišnim knjigama

-               da je uvidom u vjenčani list Matičnog ureda N.Z. utvrđeno kako je u maticu vjenčanih matičnog područja N.Z. za 2015. pod rednim brojem 00024, 23. siječnja 2015. izvršen upis činjenice sklapanja braka između R.Ć. rođ. 1934. (tada navršenih 81. god.) kao ženika i H.O. rođ. 1977. (tada navršenih 38 god) kao nevjeste

-               da iz preslike medicinsko neuropsihijatrijskog vještačenja, dostavljenog u spis predmeta od strane tužiteljice, proizlazi da je isti izrađen po prim.dr.sc. A.D. na zahtjev

R.Ć. koji mu se obratio sa zahtjevom za provođenje neuropsihijatrijskog pregleda i vještačenja jer želi psihičko zdravlje zbog sklapanja novoga braka utvrđeno je kako je pregled obavljen 29. prosinca 2014. i 19. siječnja 2015. na koji je došao u pratnji njegovateljice te da se nakon istog, uz podrobno uzimanje anamnestičkih podataka, provođenja psihijatrijskog intervjua uz kontinuiranu opservaciju i evaluaciju utvrđenih činjenica, moglo utvrditi da kod ispitanika nema znakova neke duševne bolesti ili poremećaja te je njegovo psihičko i globalno mentalno funkcioniranje adekvatno dobi i naobrazbi, a njegove somatske bolesti ne utječu na njegovo mentalno funkcioniranje; njegova psolovna sposobnost je u cijelosti očuvana te se on kadar brinuti  o svojim potrebama, pravima i interesima, odnosno između ostalog poduzimati radnje koje se odnose na brak, a i druga osobna stanja.

-               da je između tuženika kao daroprimatelja i njihova oca Ć.R. kao darovatelja 26. veljače 2015. u Z. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren kod javnog bilježnika Z.D. iz Z., broj: OV-…/… istoga dana, kojim u čl. 1. Ugovora darovatelj daruje i prenosi u vlasništvo i posjed svakom od tuženika u ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul. br. …, k.o. G. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja se sastoji iz zk.č.br. …/… stambena jednokratna poluugrađena zgrada i dvorište, površine 100 hvati te nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. br. …, k.o. Grad Z., zk.č.br. …/…, stambena zgrada broj 2A, 2B (površine 1562 čm) i dvorišta (površine 861 čm) u Z…, ukupne površine 2423 čm, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to poduložak 85, 85. etaža 818/100000, stan na I. katu koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom, sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, ostave i ulaznog hodnika, ukupne korisne površine 57,31 m2 sa sporednim dijelom – lođom ukupne površine 6,23 m2 u planu posebnih dijelova oznake SP2-26 povezano sa suvlasničkim dijelom zgrade u Z. s pripadajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine uključujući i zemljište i zajedničke prostorije u zgradi. U čl. 5. Ugovora darovatelj dopušta daroprimateljima da na temelju istog bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja i odobrenja izvrše uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz čl. 1. Ugovora s imena i vlasništva darovatelja na ime i vlasništvo daroprimatelja svakog u ½ dijela, dok daroprimatelji dopuštaju darovatelju uknjižbu prava plodouživanja i prava uporabe kao osobnu služnost dok je u čl. 6. Ugovora ugovoreno kako daroprimatelji stupaju u posjed i uživanje nekretnina danom stupanja na snagu tog Ugovora.

-               da iz očitovanja od 12. prosinca 2016. javne bilježnice Z.D., sačinjenog na traženje suda, proizlazi da je 26. veljače 2015. pok. R.Ć. osobno došao u ured s Ugovorom o darovanju te je isti vlastoručno potpisao i ovjerio potpis, broj ovjere OV…/…, vlastoručno se potpisao u OV upisnik dok je Ugovor o darovanju potpisao kao darovatelj istodobno sa svojim sinovima kao daroprimateljima koji su svoje potpise ovjerili u uredu istog dana i pod istim poslovnim brojem OV-…/…

-               uvidom u povijesni zk izvadak za nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk.č.br. …/…, k.o. G., zk.ul. …  te zk izvadak za nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk.č.br. …/…, k.o. Grad Z., zk.ul. …, poduložak 85, utvrđeno je kako se na temelju zahtjeva zaprimljenog 27. veljače 2015. broj Z-…/…, temeljem čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Ugovora o darovanju od 26. veljače 2015. uknjižuje pravo vlasništva u korist  tuženika svakog u ½ dijela

-               da je 08. svibnja 2015. u Sarajevu u odvjetničkoj kancelariji D. H. A. u prisutnosti tužiteljice, tuženika i pok. R.Ć. sačinjen „Pisani testament pred svjedocima“ koji je pok. R.Ć. potpisao te kojim isti pokretan i potpuno svjestan, bez nagovora i prinude predmetnim testamentom želi rasporediti svoju imovinu za slučaj smrti na slijedeći način: da kuća koja se nalazi u Z. poslije njegove smrti pripadne njegovim sinovima E. i E. Ć. u ½ dijela prava vlasništva; da kuća koja se nalazi u B., R. C. G. pripadne E. Ć. sa dijelom 1/1; da stan koji se nalazi u D., S., BiH pripadne njegovoj unuci E.Ć. sa dijelom 1/1 prava vlasništva, kćeri sina E.Ć. koja je imala zdrvastvenih problema s tim da se stan prvo knjiži na sina E. koji je dužan prenijeti vlasništvo na nju; da stan koji se nalazi u Z., naselje B., pripadne njegovom sinu E.Ć. s udjelom 1/1; da stan koji se nalazi u S. pripadne supruzi H.Ć. s dijelom 1/1; da je H.Ć. izdao punomoć da u njegovo ime može podizati iznos mirovine s računa otvorenih kod P.B.Z, d.d.; da je svojoj supruzi H. poklonio iznos od 10.000,00 Eur na ime poklona za njene potrebe te izjavljuje da za ostale račune otvorene kod banaka nije nikoga ovlastio niti itko osim njega može podizati sredstva s istih. Sastavni dio testamenta čini sudskopsihijatrijski nalaz i mišljenje prim.dr. O.Ć.. Predmetni testament su potpisali svi prisutni, odnosno isti je bez prigovora potpisala i tužiteljica. 

-               iz sudskopsihijatrijskog nalaza prim. dr. O.Ć. od 08. svibnja 2015. proizlazi kako se advokatska kancelarija D.A. obratila vještaku sa zahtjevom da izradi nalaz i mišljenje na okolnost: trenutnog psihofizičkog stanja R.Ć., da se izjasni da li je ispitanik sposoban da pri punoj svjesti izda testamentarnu izjavu o raspodjeli svoje imovine te da li se ispitanik nalazi pod bilo kakvim oblikom pritiska od strane trećih osoba te da je u nalazu i mišljenju utvrđeno kako je ispitanik R.Ć. sposoban da na adekvatan način razmišlja, rezonuje i prosuđuje, uredno orjentiran u svim pravcima osim dana u mjesecu, da zna koju imovinu posjeduje i tko su njegovi nasljednici te da je njegova motivacija psihloški razumljiva te da je isti sposoban dati testamentarnu izjavu no da se teško izjasniti na okolnost da li se ispitanik nalazi pod bilo kakvim pritiskom od strane trećih osoba.

-               da iz otpusnog pisma Klinike za infektivne bolesti Dr. F. M. proizlazi kako je od 30. rujna 2015. do 21. listopada 2015. R. Ć. bio hospitaliziran zbog simptoma sepse, etiološki nedokazane, odnosno da je prema otpusnom pismu Opće bolnice Z. i bolnice Hrvatskih veterana boravio u navedenoj ustanovi od 21. listopada 2015. do 23. listopada 2015. iz statusa nepokretan, teško komunikativan, samostalno ne sjedi, kontraktura Duipythernova IV i V prsta lijeve šake, u DE pasivno uredni opseg pokreta. - na traženje suda javni bilježnik V.Ć. se očitovao dopisom od 06. prosinca 2016. iz kojeg proizlazi kako je R.Ć. u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. ovjerio, odnosno solemnizirao isprave posl. br.: Ov-…/…, OV-…/…, OV…/.., OV-…/…, OV-…/…, OV-…/… te su iste u preslici dostavljene u prilogu.

-               da iz Izjave R.Ć. od 06. rujna 2015. ovjerene kod javnog bilježnika V.Č. pod brojem OV-…/…, proizlazi kako isti izjavljuje slobodno i ozbiljno, ni od koga prisiljen da je od početka 2015. izložen grubom fizičkom, psihičkom i eknomskom zlostavljanju od strane sinova E. i E. Ć. i njihovih obitelji, sve nakon saznanja istih za njegovu odluku da svoju cjelokupnu imovinu da u vlasništvo supruzi, da su ga njegovi sinovi prislili da potpiše ispravu nazvanu „Pisani testament pred svjedocima“ sačinjenu 8. svibnja 2015. u S. i to na način da su prethodno bili nasrtaji na njega i na njegovu suprugu tako da je u strahu od njih i u pokušaju da ih odvrati od toga bio primoran to potpisati te da potpisom na izjavi u cijelosti opoziva i odriče pravni učinak oporuci budući da ista nije bila odraz  njegove volje; da su ga njegovi sinovi prisiljavali da potpisuje ponekad u prisutnosti odvjetnika i javnog bilježnika za koje nije zano kako se zovu više desetaka papira za koje mu nitko nije rekao što se na njima nalazi te da stoga odriče i opoziva svaki učinak tim ispravama, a osobito punomoćima koje je bio dao bilo kojem odvjetniku za eventualna zastupanja; da nikada nije tražio da se ospori brak zaključen s H. te ukoliko postoji isprava u takvom smilsu da je ista rezultat podvaljivanja njemu na potpis takve isprave; da se o njemu protekle tri godine brine, pomaže mu i na svaki način skrbi supruga H. te da je zbog bliskosti s H. s jedne strane i nebrige njegovih sinova i njihovih obitelji s druge strane da je odlučio svoju imovinu ostaviti H.. Izjavu daje radi toga da se sazna istina te da sinovi ne uspiju osporiti volju glede H..

-               iz podneska tužitelja R. Ć. od 06. rujna 2015. ovjerenog kod javnog bilježnika V.Ć. pod brojem OV-…/… kojim isti povlači tužbu podnesenu u postupku radi osporavanja valjanosti (poništaja, odnosno razvoda) braka zaključenog između njega i H. Ć. proizlazi kako je se na istom nalazi rukoznak ispod imena R.

Ć., te je u ovjeri navedeno kako je u nazočnosti javnog bilježnika isti vlastoručno potpisao pismeno, javni bilježnik je potpisao ime stranke, da je rukoznak na pismenu istinit jer stranka zbog starosti ne može potpisati.

-               iz specijalne punomoći ovjerene kod javnog bilježnika V.Č. 06. rujna 2015. pod posl. br. OV-../.. proizlazi kako je R.Ć. kao opunomoćitelj ovlastio H.Ć. kao punomoćnika da može davati sva očitovanja volje u ime i za račun opunomoćitelja u odnosu prema svim bankama i financijskim institucijama u RH te da opunomoćitelj ističe da se ovlaštenja iz specijalne punomoći dana punomoćniku imaju tumačiti ekstezivno, da je izdaje iz razloga fizičke spriječenosti osobno obavljati poslove s bankama i drugim fnancijskim institucijama te razloga želje za darovanjem svojoj supruzi H.Ć. novčanog iznosa od 90.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti te da se ovlaštenja iz punomoći odnose na sve vrste transakcija, radnji i odnosa između opunomoćitelja i svih citiranih i drugih banaka te je u ovjeri navedeno kako je u njegovoj nazočnosti isti vlastoručno potpisao pismeno, javni bilježnik je potpisao ime stranke, da je rukoznak na pismenu istinit jer stranka zbog starosti ne može potpisati.

-               da je 06. rujna 2015. kod javnog bilježnika V.Č. ovjeren Ugovor o darovanju novčanih sredstava pod posl. br. OV-…/… zaključen istoga dana između R.Ć. kao darovatelja i H.Ć. kao obdarenika kojim stranke utvrđuju da je R.Ć. isključivi vlasnik i nositelj svih ovlaštenja glede novčanog iznosa od 90.00,00 eur u kunskoj protuvrijednosti koji se nalazi na bankovnim računima R.Ć., odnosno kao oročena štednja R.Ć., odnosno općenbito koji novac je pohranio kod P.B.Z. d.d. te je u čl. 2. navedeno kako R.Ć. u svojstvu darovatelja u cijelosti daruje cjelokupan novčani iznos H.Ć. u svojstvu obdarenika koja s zahvalnošću prima u vlasništvo darovani novčani iznos te je u ovjeri navedeno kako je u njegovoj nazočnosti isti vlastoručno potpisao pismeno, javni bilježnik je potpisao ime stranke, da je rukoznak na pismenu istinit jer stranka zbog starosti ne može potpisati.

-               da iz Izjave R.Ć. ovjerene kod javnog bilježnika Z.D. iz Z. pod brojem OV-…/… od 23. listopada 2015. na kojoj se ispod imena R.Ć. nalazi otisak prsta, proizlazi kako isti pri punoj svijesti i pameti, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da je od kraja prošle godine živio pod stalnom prijetnjom njegovom životu i životu njegovih sinova koja je trajala sve do prije par dana kada je uspio stupiti u kontakt sa svojim sinovima, da su mu prijetili njegova domaćica H., zvao ju je Crna i njezin brat R., da su govorili da će mu ubiti sinove, da će ga mučiti, da su ga prisiljavali da pije razne tablete, prijetili mu pištoljem koji su mu oduzeli. Izjavio je kako se pod prisliom i uz prinudu oženio sa H. te na nju prenio svoje nekretnine i novac, da se sijeća kako su ga vodili kod advokata u Z. i u S., u različite banke u Z. i B. gdje je potpisivao različite dokumente, a da ne zna o kakvim dokumentima se radilo no da sve što je potpisao u prisutnosti H. i njenog brata da je učinjeno protiv njegove volje i u smrtnom strahu. Da su mu oduzeli sve dokumente i telefone i sprečavali da komunicira s obitelji. Navedeno je kako je njegova stvarna volja da svu svoju imovinu, nekretnine, pokretnine i novac daruje svojim sinovima te da sva svoja ranija raspolaganja i opunomoćenja opoziva. Sjetio se da je nakon vjenčanja pokrenuo postupak razvoda braka u čemu mu je pomogao sin E. u času kada je bio u toplicama, a Crna kod muža u B.

-               da iz očitovanja sačinjenog po traženju suda od 12. prosinca 2016. javne bilježnice Z.D. proizlazi da je 23. listopada 2015. pok. R.Ć. osobno došao u njihov ured s dokumentom Izjavom te tražio da se ovjeri nakon čega je na istu stavio otisak kažiprsta desne ruke u prisutnosti javnobilježničkog prisjednika D.D., broj ovjere OV-…/…. Navedeno je kako je stranka stavila rukoznak kažiprsta desne ruke u OVupisnik te s obzirom da R.Ć. iz objektivnih razloga nije imao važeću identifikacijsku ispravu da je njegova istovjetnost utvrđena temeljem svjedoka istovjetnosti, gospodina E.V. i S.J. koji su izjavili da osobno poznaju R.Ć.

-               da iz potvrde PU zagrebačke, III. PP Z. od 16. prosinca 2015. proizlazi kako je 23. listopada 2015. od strane policijskog službenika S.K. obavljen obavjesni razgovor s pok. R.Ć. koji je sanitetskim vozilom dovezen u III. PP kojom prilikom je izjavio da sa svojom suprugom H.Ć. više ne želi imati nikakva posla te je zatražio da se ona ne obavještava gdje je i kod koga se nalazi jer se boji za svoj život i kojom prilikom je predao svoju Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika - da iz punomoći izdanoj od strane R.Ć. od 19. listopada 2015. ovjerenoj kod javnog bilježnika Z.D. pod brojem OV-…/…, proizlazi kako R.Ć,, koji se nalazi na bolničkom liječenju u bolnici F. M. koji je zbog svoje starosti i općeg zdravstvenog stanja nepokretan da ovlašćuje sina E.Ć. da u njegovo ime i za njegov račun obavi slijedeće poslove: da ga zastupa pred svim sudovima i državnim organima i institucijama te pred istima poduzima sve pravne radnje i poslove koji su u njegovom interesu, odnosno da pokrene sve postupke radi raskida svih ugovora odnosno pravnih poslova koje je do tada zaključio sa suprugom H.Ć., da od iste preuzme svu liječničku dokumentaciju i osobnu dokumentaciju koju drži u posjedu; da od H.Ć. preuzme ključeve kuće u Z., da nju kao i ostale osobe koje je neovlašteno i bez dopuštenja dovela u kuću iseli jer ne dozvoljava da u njoj stanuje; da ga po otpustu iz bolnice smjesti u odgovarajuću ustanovu; da kod P.B.Z. te ostalih banaka kod kojih ima tekući, odnosno štedni račun poduzme sve radnje kako bi se njegova supruga H.Ć. brisala kao punomoćnik te da izjavljuje kako H.Ć. otkazuje punomoć za raspolaganje novcem, odnosno kunskim i deviznim sredstvima svih njegovih tekućih, odnosno štednih računa te daje nalog P.B. te svim ostalim bankama da istu brišu kao ovlaštenika raspolaganja njegovim novčanim sredstvima.

-               da iz očitovanja sačinjenog po traženju suda od 12. prosinca 2016. javne bilježnice Z.D. te Zapisnika o vanjskom uredovanju od 19. listopada 2015. proizlazi da je 19. listopada 2015. na zahtjev pok. R.Ć. javnobilježnički prisjednik D.D. izvršio ovjeru potpisa imenovanog na punomoći od 19. listopada 2015. poslovni broj ovjere OV-…/…. Pok. je u to vrijeme bio na liječenju u bolnici F.M. te je po nalogu javne bilježnice otišao na vanjsko uredovanje te je dolaskom u bolnicu utvrdio istovjetnost R.Ć., pročitao mu pismeno te je imenovani izjavio da razumije što potpisuje, da je suglasan s tekstom punomoći. S obzirom da R. Ć. iz objektivnih razloga nije imao kod sebe važeću identifikacijsku ispravu njegova je istovjetnost utvrđena temeljem svjedoka istovjetnosti E.V. i S.J. koji su izjavili da osobno poznaju R.Ć., a koji zbog bolesti nije mogao vlastoručno potpisati pismeno, uzet je rukoznak kažiprsta desne ruke te je sastavljen Zapisnik o vanjskom uredovanju.

-               da iz Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl. br. K-DO-…/… od 11. prosinca 2015. proizlazi kako je odbačena na temelju čl. 206. st. 1. t. 4. ZKP-a kaznena prijava H.Ć. protiv E. i E. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 1. i 3. KZ-a, protupravnog lišenja slobode na štetu R.Ć. obzirom na to da je utvrđeno kkao je R.Ć. dragovoljno i svojevoljno napuštajući kliniku F.M: otišao sa svojim sinovima na nepoznatu lokaciju

-               da je uvidom u smrtni list Matičnog ureda M. utvrđeno kako je u maticu umrlih pod rednim brojem …, 18. studenog 2015. izvršen upis činjenice smrti 11. studenog 2015. za R.Ć.

-               uvidom u spis ODO Zagreb broj K-DO-…/.. utvrđeno je da je povodom kaznene prijave protiv H.Ć. i NN osoba rješenjem istog ODO-a broj K-DO-…/… od 26. studenog 2018. odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenih osoba zbog kaznenog dijela iznude iz čl. 243. st. 1. i 4. KZ-a.

 

14.      Radi utvrđenja istinitosti potpisa prednika tuženika na Ugovoru o darovanju od 26. veljače 2015. proveden je dokaz grafološkim vještačenjem te je Uvidom u nalaz i mišljenje dipl.ing. M.K. od 19. lipnja 2017. utvrđeno je kako je odgovarajući na zadatak suda da li su potpisi koji se nalaze ispod teksta „Darovatelj: R.Ć.“ na Ugovoru o darovanju od 26. veljače 2015. sklopljenog u Z. između R.Ć. kao darovatelja i ovdje I. i II-tuženika da su isti napisani rukom Ć.R. 

 

15.      Otklanjajući prigovore na izrađen nalaz i mišljenje vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja iz koje proizlazi kako je vještak u cijelosti ostao kod izrađenog nalaza i mišljenja te je dodatno navedeno kako nema osnove za sumnju da su potpisi „.....“ koji se nalaze ispod teksta „Darovatelj: R.Ć.“ na Ugovoru o darovanju od 26. veljače 2015. nastali na bjanko papiru, a da je tekst dokumenta naknadno interpoliran budući da se nalaze na potpuno prirodnoj poziciji u odnosu na sadržaj dokumenta na liniji/crtu ispod teksta „Darovatelj: R.Ć.“.

 

16.      Nakon očitovanja sudskog vještaka te izrade dopunskog nalaza i mišljenja kojim je argumentirano i decidirano odgovorio na sve prigovore tužitelja i dodatno obrazložio dani nalaz i mišljenje, nije bilo nikakvih novih obrazloženih prigovora koji bi opravdavali provođenje novog grafološkog vještačenja, a niti na drugi način nije ukazano da postoji sumnja u pravilnost danog mišljenja vještaka, koje nije nejasno ili nepotpuno, niti u proturječnosti sa sobom ili dokumentacijom spisa.

 

17.      Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je jasan i obrazložen, bez proturječnosti u samome nalazu i mišljenju te u skladu s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka, dok su svi prigovori otklonjeni.

 

18.      Svjedok S. K. je iskazao kako mu je poznat pok. R.Ć. obzirom na to da je s njim razgovarao kada je dovezen u III. PP Zagreb gdje je bio zaposlen, sanitetskim vozilom iz bolnice te koliko se sijeća da je bio prisutan netko od njegovih sinova. Naveo je kako je razgovor obavio nasamo s R.Ć. u sanitetskom vozilu obzirom na to da je bio u jako lošem stanju, ležao je i slabo je mogao opširno govoriti o događajima koji su bili predmet postupka te mu je morao postavljati pitanja na koje je potom odgovarao. Nije se sjećao samog sadržaja razgovora no da je po pozivu suda za saslušanje u svojstvu svjedoka pogledao službenu bilješku kako bi se podsjetio. Naveo je kako je isti opisao da je ostao udovac, da je bio narušenog zdravlja i da mu je obitelj, njegovi sinovi, angažirala ženu iz B… da se brine o njemu, a koja mu je nakon što to više nije mogla preporučila poznanicu iz B…, H. koja je potom došla i brinula se o njemu. Iskazao je kako mu je H. predložila da se vjenčaju nakon nekog vremena kako bi mogla naslijediti njegovu inozemnu mirovinu te kako se sažalio nad istom da je na to pristao, a nakon što mu se zdravstveno stanje pogoršavalo da je H. dovodila javne bilježnike i nekakve ljude te da je potpisivao razne dokumente. Iskazao je kako je Ć. naveo kako nije bio svjestan što potpisuje niti da je znao što potpisuje no da je mislio da to mora potpisati te da mu je H. sve uzela. Iskazao je kako mu je pok. rekao kako ne želi da njegova supruga zna u kojoj će zdravstvenoj ustanovi biti smješten no da se ne sijeća da li je rekao da se boji za svoj život i da ga je strah. Misli da je bilo priče o razvodu od H. no da se ne sijeća da li mu je to govorio sam R. Ć. ili netko od njegove obitelji. Iz odgovora pok. nije mogao zaključiti da bi isti mogao imati neke psihičke poremećaje te taj dan nije razgovarao s drugim sudionicima no da je vršena obrada te su on i kolega razgovarali sa sinovima i sa suprugom jedne od sinova. 

 

19.      Svjedokinja O.R., saslušana zamolbenim putem pri Općinskim sudom u B. je iskazala kako je njezina sestra, ovdje tužiteljica radila kod R.Ć. kao njegovateljica, a što je kasnije prešlo u preljub pa da su sklopili brak 2015. Navela je kako su bili u bliskom intimnom odnosu par godina, svjesno i slobodno započeli vezu, a kasnije zaključili i brak te da je R.Ć. rekao da će H. dati svu svoju imovinu jer se nitko nije brinuo o njemu, a da mu je to poznato jer im je išao u posjetu i to mu je osobno on ispričao. Navela je kako joj je H. pričala da je nježan prema njoj, brižan i bolji nego prvi muž dok je R. pričao da je u H. našao srodnu dušu, nježnu i poštenu. Iskazala je kako je H. imala problema s bivšim mužem dvije ili tri godine prije razvoda, da je govorio djeci da im majka ne valja i da ih je ostavila. Iskazala je kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inicijativu R. koji je ujedno inzistirao na braku kako bi imao sigurno nekoga tko će se o njemu brinuti jer su ga njegovi sinovi, E. i E. Ć. rijetko posjećivali, jednom mjesečno, nisu ga pazili niti mu pomagali i da ih je R. obavijestio kako će stupiti u brak s H. te da će sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navela je kako je u Z. imala jednu baku koju je čuvala i da je često išla kod H. i R. te da su svađe nastale s ovdje tuženicima nakon vjenčanja i sklapanja ugovora, odnosno da su ih zvali telefonom da raskinu ugovor, dolazili u kuću, prijetili policijom koju imaju na svojoj strani. Navela je kako je R. govorio kako neće potpisati ugovor o darovanju jer su njegovi sinovi nezahvalni, a on im je previše toga poklonio iako to nisu zaslužili. U vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju R. je bio fizički i psihički zdrav, kako je bio udovac i imao veliku kuću trebao je nekoga da mu kuha i pere pa je to bio H. zadatak. Iskazala je kako je prisustvovala događaju, 20 dana nakon vjenčanja kada su tuženici došli prijetiti H. da zašto se vjenčala za R. koji je i policiji rekao da ga nitko nije prislio na ništa. Iskazala je kako je R. tuženicima poklanjao svašta, kuću, firmu, a ostalu imovinu je rekao da ostavlja H., a da je njoj pričao kako ga sinovi prisiljavaju da potpiše darovne ugovore. Znala je da je R. imao imovinu i u C. G. i u S. no da se nije raspitivala za te lokacije niti za predmet ugovora jer to nije njena imovina. 

 

20.      Svjedok K.R. je iskazao kako je njegova sestra, ovdje tužiteljica prvo živjela s mužem O.E. u braku koji nije valjao i s kojim je dobila dva sina te prije nego što je otišla u Z. da su bili u svađi. Iskazao je kako je kroz vrijeme koje je kod njega radila njegova sestra upoznao R.Ć. koji je bio inteligentan čovjek, slab na nogama, pričao mu je kako mu je žena stradala u prometnoj nesreći i da ima dva sina kod kojih je mislio da će biti nakon što se vratio iz bolnice no da su mu rekli da ima svoju imovinu i penziju i da se brine o sebi. Naveo je kako ne zna da li su ga posjećivali no da je odnos između H. i R. prešao u intiman odnos te da su svejedno i slobodno sklopili brak i da je na R. inicijativu sklopljen brak i zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je bio psihički u jako dobrom stanju. Naveo je kako je bio kod R. u Z. i u S., kako mu je bilo poznato da ima kuću u Z., stan u S. i imovinu u C.G. jer da je bio kod njega na moru. Iskazao je kako mu je R. pričao kako sa tuženicima imao uvijek problema, da su se svađali, a posebno s E. da im je pomogao kroz život i dao im imovinu i da su ga posječivali jednom mjesečno. Naveo je kako je R. rekao sinovima da je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju no da su se oni nakon 20 dana počeli protiviti govoreći da H. ne može dobiti imovinu, da raskine ugovor. Iskazao je kako su tuženici bili dobri prema H. sve do sklapanja ugovora nakon čega su je počeli maltretirati i prijetiti policijom, a da mu je R. rekao kako su ga sinovi prisiljavali na sklapanje ugovora o darovanju, da su dolazili i pritiskivali njegove prste i falsificirali papire i da su to radili i u S..

 

21.      Svjedok D. H. A., odvjetnik u S., iskazao je kako su 8. svibnja 2015. u njegov ured pristupili E.Ć., E.Ć., R.Ć. i H.Ć. te je izvršio fotokopiranje osobnih dokumenata svih pristupjelih osoba te je predao u spis predmeta pritom sačinjene fotokopije te da ih nikada prije nije vidio. Iskazao je kako nije dogovarao sastanak sa strankama koje su pristupile u ured već je to učinjeno putem maila koji je poslao odvjetnik R., odnosno poslan mu je mail da će ga u određeno vrijeme ispred svoje kuće na adresi čekati gospodin R. i njegova supruga. Kako je došlo do bučnijeg i žustrijeg razgovora u kancelariji  sve zbog nepoznavanja pravnih propisa jer se imovina R.Ć. nalazila u 3 države, a svaka od te imovine podliježe zakonu države u kojoj se nalazi, da su oni sugerirali, kako nije vođena ostavina iza majke kako bi najkvalitetnije i najbezbolnije bilo da se sačini testament. Naveo je da znajući kako se radi o R.Ć. kao osobi u poznoj životnoj dobi da je angažirao sudskog vještaka forenzike, načelnika klinike za neuropsihijatriju, profesora Ć. da izradi svoj nalaz i mišljenje na okolnost da li je R.Ć. sposoban da svoju volju iskaže u testamentu. Pristupilo se sastavljanju testamenta na način da ono što je iskazana volja tastatora, a koje je ponovljena dan prije ili isti dan kod vještaka, da se takva volja u prisustvu pretpostavljenih zakonskih nasljednika E.Ć., E.Ć. te H. Ć. kao svjedoka testamenta pred njima kao svjedocima iskaže šta kome ostavlja kao svoju volju. Iskazao je da je R.Ć. u dijelu testamenta koji se tiče stana u S., a koji je testamentarno ostavio svojoj supruzi H. izrazio zahvalnost zato što ga je po njegovim riječima pazila kao malo dijete te se nitko od prisutnih nije protivio tom izrazu volje i svi su ga potpisali. Naveo je kako s ciljem da se problem razriješi, a kako se spominjala stanovita količina novca, da je potpisan sporazum od strane E. Ć., E.Ć., H. Ć. i R. Ć. da će se međusobno usuglašavati prije podizanja sredstava za potrebe liječenja i osobne potrebe R. Ć. i to sredstava koja se nalaze kod E. Ć. u iznosu od 30.000,00 eura, sredstava koja se nalaze kod H. Ć. u iznosu od 9 000 eura te sredstava koja se nalaze u C. G. u iznosu od 3.000,00 eura. Također, naveo je kako za iznos od 90.000,00 eura koji se nalazi kod P.B.Z. d.d., R.Ć. nikome nije dao punomoć te nitko bez suglasnosti R.Ć. nije mogao dizati navedena sredstva. Predao je u spis predmeta navedeni sporazum kao sastavni dio svog odvjetničkog spisa. Naveo je kako je njegov kolega iz ureda bilježio riječi R.Ć., odnosno da je isti naveo kako je dao punomoć supruzi da može podizati sredstva penzije sa računa PBZ te da je supruzi uplatio iznos od 10.000,00 eura za njezine potrebe, a da za druge račune nije nikoga opunomoćio te u spis premeta prilaže i rukom pisano iskazivanje R. koje je zabilježio kolega sada odvjetnik A.V.. Naveo je kako se nakon određenog broja dana u njegovoj kancelariji pojavio brat supruge gospodina R. koji mu je ponudio nadoknadu određene vrste da on kao advokat kaže da je došlo do svađe, da su sinovi gospodina R.Ć. odnijeli testament i sporazum, a da je gospodin R. taj isti testament nakon toga poništio svojim potpisom na svom primjerku testamenta i sporazuma. Odbio je takav čin jer je suprotan moralu, zakonu, a i štetio bi svim potpisnicima sporazuma i nasljednicima po testamentu jer je smatrao da je najbolje rješenje da se testament takav kakav je sprovede u cijelosti. Zamolio ga je da izađe i tada prekinuo sve kontakte s njima vezano za daljnje vođenje bilo kakvih pravnih radnji za nastavak daljnje suradnje. Naveo je kako su učinjena dva vještačenja pok. R. Ć. od strane psihijatra te ne vidi kako bi se onda sastavljanje testamenta moglo smatrati na brzinu urađenim. Nema primjerak prvotno izrađenog mišljenja 2014. i ne zna zašto je rađeno no da se isto spominje u drugom nalazu i mišljenju, a koji primjerak je predao u spis te je upravo i iz tog razloga tražio izradu novog nalaza i mišljenja kako bi bio siguran u pravilnost raspolaganja stranaka. Naveo je kako su samom činu potpisivanja oporuke bili prisutni svi zaposlenici njegovog ureda upravo zbog specifičnosti situacije, primarno radi dobi R.Ć., a sve radi zaštite dostojanstva odvjetničke profesije. Naveo je da je dao nalog psihijatru da se utvrdi da li se R. nalazi pod bilo kakvim oblikom pritiska od strane trećih osoba jer je htio isključiti da je R. imao pritiska od bliskih osoba, a da u konkretnoj situaciji, sagledavajući događanja u njegovom uredu i potpise svih prisutnih osoba pretpostavljenih nasljednika i tastatora smatra da nije bilo nikakvih pritisaka jer da je bio bilo kakav pritisak da on ovakav testament ne bi ni pokušao sastaviti te je svima objašnjavao posljedice koje mogu nastati za njih. Naveo je kako u situaciji kad stupate s nekim u brak u prvom ili drugom mjesecu 2015. te par mjeseci nakon toga istoj osobi ostavljate stan od 250.000,00 eura vrijednosti kao što je g. R. ostavio supruzi H. tada je očito da će sigurno postojati reakcije i drugih nasljednika. Naveo je da je uobičajeno da svjedoci budu nasljednici jer da oni svojim svjedočenjem ujedno daju i suglasnost na taj testament te je to uobičajeno prema pravu B. i H. jer su navedene osobe samo svjedoci potpisa dokaza da mu je testament pročitan i da je to njegova posljednja volja. Da nasljednici nisu bili suglasni sa takvim testamentom oni ga ne bi potpisali. Naveo je kako je angažiran od strane pokojnog R.Ć. te se njegova punomoć nalazi u dokumentaciji koju je predao u spis, a da je H. Ć. ovdje tužiteljica izgledala vrlo zadovoljno s time da dobiva stan i mirovinu prema tom testamentu. 

 

22.      Svjedok O.Č. je iskazao kako nije dostavio prvo vještačenje sačinjeno nad pokojnim R. Ć. s obzirom na to da isto nije mogao isprintati jer mu je kompjuter bio pokvaren. Iskazao je kako je pozvan kao sudski vještak neuropsihijatar, misli od strane H. Ć. jer su mu rekli da notar traži nalaz i mišljenje te je 21. travnja 2015. pristupio kod pok. R.Ć. u njegov stan kako bi ga pregledao, a da ima praksu da odmah nakon obavljenog pregleda izradi nalaz i mišljenje. Naveo je kako svaki nalaz ima svoju specifičnu formu, odnosno pored osnovnih podataka ispitanika isti sadrži i podatke o sposobnosti ispitanika da navede svoje nasljednike, imovinu koju posjeduje, imovinu koja je predmet nasljeđivanja, podatke o psihičkom statusu, motivaciji ispitanika, da li isti razumije situaciju u kojoj se nalazi te naposljetku zaključak. Tako je postupio i u slučaju nalaza kod pok. R. Ć. te je utvrdio kako je isti mentalno krepak, očuvanog psihičkog stanja, razborito rasuđuje, znao je sve elemente koje je od njega tražio, jedino nije točno znao koji je točno datum kada ga je pregledavao, jer je naveo da nema razloga to pamtiti. Iskazao je kako je u roku od nekih mjesec dana nakon izrade nalaza i mišljenja zamoljen od strane advokata A. da ponovi pregled te sačini novi nalaz i mišljenje vezano za pok. R. Ć. te da nije bilo nikakve razlike u odnosu na psihički status ispitanika kakav je utvrđen u ranijem nalazu. Naveo je da je na dan mu zadatak da utvrdi da li je R. Ć. bio pod utjecajem trećih osoba, teško odgovoriti te bi ulazeći u isto davao špekulativnu ocjenu te se stoga tako i izjasnio u pisanom nalazu da je to teško utvrditi. Naveo je kako se u slučaju nalaza koji je izrađen prilikom pregleda R. Ć. radilo o rutinskom nalazu, koji po ničim nije odstupao od takvih nalaza koje je inače davao te je tražio od odvjetnika da definira pitanja i da mu ih  proslijedi na mail te sam na temelju istih izradio i svoj nalaz. Ono što nije naveo u mišljenju, a čega se sjeća jer se nakon pregleda zadržao u neobveznom razgovoru sa pokojnim R.Ć., je da je isti bio razočaran svojom pozicijom jer da nema njegove žene ne bi imao s kim ni popričati, doduše sinovi su bili kilometrima udaljeni te se njegova generacija razišla, to su objektivne okolnosti. On je to rekao sa žalom, ali se nije žalio. Udaljenost od djece je specifična okolnost. Nije se žalio na postupanje sinova, ali je rekao to sa žalom s obzirom da je udaljenost djece specifična okolnost jer nisu s njime. Naveo je da je H. bila prisutna kada je provodio vještačenje no da je ona radila po kući, ulazila i izlazila, a da je pokojni R. ispričao da je podijelio nekretnine i to stan jednom sinu, drugom u Baru kuću, imanje, te nekretninu u Z., onako kako je navedeno u nalazu te je rekao i da svojoj ženi s obzirom na to kakva je prema njemu ostavlja stan. Naveo je da nikada nije vidio sinove pok. R. niti su ga zvali. Naveo je da kada je došao kod pok. R. kako bi ga pregledao prvi puta da je istog pitao što on želi odnosno da  li zna o kakvom se točno ugovoru radi te da je isti naveo kako se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju jer da ga supruga pazi i da zato želi sklopiti takav ugovor te joj ostaviti stan u S., a kako živi poviše te ulice da točno zna gdje se nalazi taj stan, na prvom ili drugom katu zgrade starije gradnje.

 

23.      Tužiteljica saslušana kao stranka u postupku je iskazala kako je upoznala pok. R.Ć.  preko preporuke od gospođe S. te je došla raditi kod njega 2012. jer joj je bio potreban posao kako bi nahranila svoju djecu. Iskazala je kako je živjela i radila u njegovom stanu koji se nalazio na drugom katu u zgradi u Z. te da su se kroz neko vrijeme zavoljeli, živjeli kao muž i žena, uzajamno se poštivali te je taj ljubavni odnos trajao od 2012. pa sve do njegove smrti 2015. Na predmetnoj adresi je imala prijavljeno i prebivalište. Kada je upoznala pok. R. Ć. on nije bio u braku jer mu je umrla žena te su ga sinovi htjeli smjestiti u dom, a čemu se on protivio. Iskazala je kako se brinula o kućanstvu,  kućnim poslovima, razgovarala je s njime, a što je njemu bilo najbitnije, igrali su šah, šetali, gledali TV, družili se s njegovim prijateljima A. i M. u Z., išli do njegovih prijatelja u B. te u C. G. gdje je R. imao svoju vilu u kojoj je ljetovao i tamo su imali prijatelja Ć.. Navela je kako je pok. R. Ć.  pozvao javnog bilježnika 2014. no da se ne sjeća u kojem mjesecu je to bilo te kao obična domaćica nije znala uopće o čemu se radi. Navela je kako je odvjetnik od gospodina R. sastavio ugovor o doživotnom uzdržavanju, misli da je bio odvjetnik R. te da im je javni bilježnik pročitao odredbe ugovora. Iskazala je kako joj je gospodin R. Ć. rekao da će joj ostaviti svu svoju imovinu jer ga je toliko lijepo pazila i predložio da se vjenčaju mjesec dana nakon što je došla kod njega u kuću s obzirom na to da ga sinovi kojima je sve omogućio i dao nisu pazili. Gospodin R. joj je rekao kada je tako ljubazna prema njemu, kada ga tako pazim da će mi sve dati. Navela je kako je odnos između ovdje tuženika i njihova oca bio narušen jer se nisu nikako brinuli o njemu, vrijeđali su ga te kako su živjeli blizu mogli su doći kada god, nitko im nije branio da dođu. Gospodin R. mi je rekao kada si  tako ljubazna prema meni, kada me tako paziš, sve ću ti dati. On je najavio svojim sinovima kada će se zaključivati ugovor o doživotnom uzdržavanju i pozvao ih da dođu te su sa svime bili upoznati. Navela je da kada se sklapao ugovor da je R. Ć. je bio dobrog zdravstvenog stanja te je bila ugovorena obveza s njene strane da ga nastavlja paziti kao što je to radila i do tada, da živi s njim kao njegova žena. Navela je kako je samostalno izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, nitko joj nije pomagao, a da joj je nakon sklapanja ugovora R. plaćao određeni novčani iznos, oko 500 eura mjesečno, jedno 4 do 5 mjeseci. R. joj je dao punomoć te je mogla dizati novce koji su joj bili potrebni za održavanje kuće. Navela je da znam što znači  ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno da je bila dužna R. uzdržavati, volit ga, cijeniti, poštivati cijeloga života no da njena obveza nije bila da financira R.. U početku je bila u dobrim odnosima sa ovdje tuženicima no nakon što je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te nakon što se udala za R. Ć. da su je počeli vrijeđati, da su oni i njihove supruge bili i fizički nasilni te je znala u jednom danu i do tri puta zvati policiju. Navela je kako su tuženici prijetili R. Ć. da će je istjerati iz Z., da imaju svoje ljude, svoju policiju, te da su ga odveli prisilno i dovodili javnog bilježnika kod njih u kuću kako bi ih prisilili da potpišu neki ugovor na što su oni zvali policiju da intervenira. Iskazala je kako ne zna o kakvom se ugovoru radilo, ona ništa nije potpisala no da je R.  potpisao. Smijali su joj se navodeći kako je sada to potpisano i da ne može više tu ništa. Iskazala je kako su prije sklapanja braka išli prijaviti u matični ured prijavu namjere sklapanja braka i to mjesec dana prije sklapanja samoga braka.  Na vjenčanju su bili prisutni kumovi i prijatelji koje je R. pozvao, a da ona nije nikoga znala jer su to sve bili njegovi prijatelji. Navela je kako je prije R. bila u braku koji je razveden kada je njena kćerka mala imala 10 godina, odnosno mjesec do dva prije sklapanja braka s R. te da nije živjela s bivšim suprugom jedno 10 godina prije formalnog razvoda braka. Navela je kako su tuženici dovezli R. iz bolnice gdje ga je posjećivala svaki dan privatnim sanitetom kada je već bio na samrti te da nije znala gdje su ga odveli. Poznato joj je da su tuženici odveli R. u S. te su prisilili nju i R. da potpišu testament jer inače ne bi živi izašli iz B. no da R. nikada nije izrazio želju da njegovi sinovi steknu nešto od njegove imovine jer im je on za života kupio svašta. Navela je da ju je R. Ć. opunomoćio vezano za njegove račune koji su otvoreni kod P. banke, da su dizali onoliko koliko im je bilo potrebno, ne sjećam se o kojim se točno iznosima radilo. Nekad su je u Z. posjećivali brat i sestra svakih par mjeseci no da njen brat nikada nikome nije prijetio pa niti pokojnom R. i nije znala da bi R. imao pištolj. Kada joj je sestra bila sama u stanu u Z. dok je R. bio u bolnici njegov mlađi sin je došao sa puškom te su zvali policiju. 

 

24.      Saslušan kao stranka u postupku I-tuženik E. Ć. je iskazao kako njih kao sinove pokojnog R. Ć. boli cijela situacija te laži koje je iznijela tužiteljica. Naveo je kako je tužiteljica došla kod njihovog oca u petom ili šestom mjesecu 2014. po pozivu njegovog brata koji je znao njezinu poznanicu te su preko nje došli do tužiteljice kako bi njegovala njihovog oca. On je bio polupokretan, te mu je bila potrebna njega i skrb. Krajem 2014. točnije 25. prosinca 2014. napravljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju za koji smo saznali tek nakon očeve smrti i na kojem stoji da to nije potpis njihovog oca jer mu je ruka bila zgrčena te nije mogao potpisati ugovor. Za sklapanje braka između njihovog oca i ovdje tužiteljice su saznali nakon mjesec dana od sklapanja braka. Naveo je kako je poznanica koja je radila u Općini u D., S. P. i koja je osobno poznavala njihovog oca, rekla da su dvije žene donijele njihovog oca da sklopi brak te je on i naveo da želi sklopiti brak sa tužiteljicom kako bi joj ostavio svoju mirovinu i to je bio jedini razlog sklapanja toga braka. U matičnom uredu u D. im je rečeno da s obzirom da se radi o braku sa stranim državljaninom da moraju otići u matični ured u N. Z.

Naveo je kako su oca, a pogotovo njegov brat viđali svaki dan sve dok nisu saznali da je dotična odnijela oca u matični ured i oženila ga. Tužiteljica je tražila da otac ode u S. i tamo napravi ugovor o doživotnom uzdržavanju, otac je bio imućan, odnosno svi oni zajedno, otac je imao 2 stana u S., a jedan je njoj trebao darivati. Naveo je kako su oni dobrovoljno došli u S. i potpisali testament. Iskazao je kako su tužiteljica i njena sestra ispraznile cijelu kuću od oca, da nije našao komad zlata od svoje majke. Tužiteljica je oduzela osobni telefon ocu te ih on nije mogao nazvati. Iskazao je kako od svoje 13. godine pamti da sve što su njihovi pokojni roditelji stvarali i gradili da su oni bili uz njih i sudjelovali s ocem u svim financijama te da im otac nije ništa dao.

Nekretnina koju je tužiteljica uzela u S. na K. od moga oca je nekretnina koju su on, brat i njihova majka zajedno gradili i stvarali. Naveo je kako je tužiteljica sve napravila preko odvjetnika Z. R. i javnog bilježnika V. Ć., opljačkala je oca, uzela 250.000,00 eura, uzela svu ušteđevinu od oca u S. te sve nekretnine u C. G., a brak je trajao 8 mjeseci, ubila im je oca, izazvala mu je sepsu. Razlika u godinama između pokojnog oca i tužiteljice je bila 45 godina, odnosno njihov otac je imao 81 godinu klada se sve to događalo, a u 82 godini je umro. Kada su 2015. pokušali posjetiti oca navodim da su tužiteljica i njena sestra branile ulazak u kuću, a da joj je on plaćao 500 eura mjesečno za skrb o ocu dok nije saznao za taj brak. Iskazao je da je otac imao dozvolu za pištolj koju je ishodio još u bivšoj Jugoslaviji, koji je držao skriven na ormaru u spavaćoj sobi te kada je tužiteljičin brat dolazio u posjet u Z. uzeo je taj očev pištolj i prijetio ocu da će ga ubiti kao i njih i njihovu djecu, ako ne sklopi brak s tužiteljicom s obzirom na to da su tužiteljica i pokojni otac navodno bili intimni dok je ona bila u braku. Iskazao je kako se otac htio razvesti od tužiteljice, potpisao je odvjetniku punomoć za razvod braka putem brata te da su na dan kad je otac umro bili na sudu radi razvoda braka, no da im je rečeno da je povučena tužba po odvjetniku Z.R. i javnom bilježniku V.Č.. Naveo je kako ocu nikada nije bila oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost niti su to oni tražili jer su imali poštovanja prema ocu. Kada su saznali da su oca doveli u općinu da sklopi brak nisu pokrenuli nikakav postupak pred centrom za socijalnu skrb jer je njegova namjera bila da sklopi brak i sklopio ga je no da je već mjesec dana nakon toga htio i razvesti taj brak. Ne zna da li je ta brakorazvodna parnica pravomoćno okončana. Ne zna kakvo je bilo psihičko stanje oca kada je sklapao ugovor o doživotnom uzdržavanju jer su bili na vjenčanju bratove kćeri u C. G. no kako je otac imao moždani udar 2011. te su mu mijenjali aortu, da nije bio psihički stabilan, bio je polupokretan, svatko je mogao manipulirati s njime. Naveo je kako su oca stalno vodili po doktorima sve dok tužiteljica nije ušla u priču jer je ona bila 12. ili 13. žena koja je došla služiti u kuću. Naveo je kako je u veljači 2015. otac bio u depresiji, nekako se bio ugasio, valjda je shvatio što je napravio, taj brak. Nije mu poznato da je otac sačinio kod javnog bilježnika 6. rujna 2015. vlastoručno javno ovjerovljenu izjavu da je bio izložen pritiscima i prijetnjama s njihove strane da se poništi brak no da su podnijeli kaznene prijave protiv odvjetnika R. i bilježnika Ć. koji su ovjeravali dokumente koje je potpisao pokojni otac i da to sve vodi njihova odvjetnica. U S. je također pokrenuo postupak u kojem je utvrđeno kako je potpis oca na ugovoru o doživotnom uzdržavanju lažiran. Naveo je kako ih je otac zamolio da ga odvedu kod javne bilježnice D. Z. da napravi darovne ugovore za nekretnine koje je još mogao spasiti, radilo se o jednom stanu u Z. i jednoj obiteljskoj kući u D. u kojoj je on sam živio. U tom trenutku sam molio brata da stanemo u P. b. da prebacimo novac koji je otac imao na svom računu  na naš račun no brat je rekao da ćemo to poslije da ne maltretiramo oca. Sumnjali su da je tužiteljica nešto smutila s ocem te je bila njegova želja da sklope darovni ugovor na kojem je njihov otac napravio potpis na način kako mu je to dopuštalo zdravstveno stanje te je dao i otisak prsta. Njegov brat je angažirao odvjetnika E. P. za pokretanje brakorazvodne parnice te je na punomoć odvjetniku njihov otac stavio otisak prsta. Iskazao je kako je on osobno privatnim sanitetskim vozilom odveo oca u policijsku postaju u D. kako bi dao taj iskaz policiji te je inspektor S. K. uzeo iskaz oca. Naveo je kako je kontaktirao odvjetnika Z. R., čiju mu je vizit kartu dao otac i rekao da ga nazove jer ne zna ništa što je sklopio i što se događalo, da dođe i da mu pokaže ugovore koje je sklopio njegov otac mjesec dana nakon ženidbe na što mu je on rekao da pita svog oca. Naveo je da prema njemu nije bilo nikad grubih riječi od strane oca, brat je došao samo jednom i ona je odmah pozvala policiju te da ne znam da li je eventualno bratu nešto izrečeno kada je priveden na policiju no da njemu nije ništa bilo izrečeno. 

 

25.      II-tuženik E. Ć., saslušan kao stranka u postupku je naveo kako je suglasan u cijelosti i ostaje kod iskaza svoga brata koji je dao u postupku. Naveo je da su  saznali da se tužiteljica udala za oca R. Ć. u ožujku 2015. jer su nešto sumnjali te je tada došao, opsovao nešto tužiteljici i završio u policiji, platio je izrečenu novčanu kaznu. To se dogodilo u afektu, nije mu bilo jasno kako je to smišljeno uradila te da mu je nakon intervencije policije bilo zabranjeno pristupiti ocu i tužiteljici. Radi se o čistom kaznenom djelu između tužiteljice i odvjetnika Z. R. i V. Č..  Iskazao je kako tužiteljica nije bila sposobna da bez pomoći učini tako nešto, takve punomoći, da tužiteljica laže, da je došla raditi kao kućna pomoćnica, a iz interesa je njihovog oca primorala na brak, a on nije bio sposoban za takvo što, bio je bolestan, izmanipuliran, polupokretan.

Ona je radila za plaću a htjela je svu imovinu. Njezin muž je dolazio kod njih i njena djeca te se ona smišljeno rastala i nakon 15 dana se vjenčala s njihovim ocem a što su oni saznali tek naknadno. Otac im je rekao da je to učinio kako bi tužiteljica stekla njegovu mirovinu, da joj pomogne, a ona je znala da nije trebala dobiti ništa osim te mirovine. Naveo je kako je angažirao odvjetnika E. K. da pokrene brakorazvodnu parnicu te da je psihičko stanje oca u prosincu 2014, siječnju i veljači 2015.  bilo dosta loše, bio je depresivan, misli da je vjerojatno bio sposoban za rasuđivanje. Na očevu inicijativu i nakon razgovora s njim oko njegovog braka došlo je do sklapanja ugovora o darovanju koje je sastavila javna bilježnica. On nama nije rekao da je sklopio ugovor sa tužiteljicom, a kasnije su imali izjavu da su ocu prijetili. Nije mu bila poznata ovjerena izjava oca da je bio izložen pritiscima od njega i brata, naknadno je bio saznao za nju no da je nakon 6. rujna 2015. tužiteljica digla s očeva računa 90.000,00 eura i to zadnjih 90.000,00 eura koje je imao. 

 

26.      Sud je iskaze svjedoka R. O. i R. K. ocijenio kao neprihvatljive i nevjerodostojne, u bitnom suglasne iskazu tužiteljice te suprotne drugim provedenim dokazima kojima je sud poklonio vjeru, navedeni svjedoci po ocjeni suda imaju i osobnog interesa iskazivati na opisani način, pa sud nije prihvatio njihove iskaze kao uvjerljive i vjerodostojne dok su istovremeno iskazi svjedoka D. H. A., O. Ć. te S. K. ocjenjeni kao životni, logični, sukladni drugim dokazima provedenima u postupku te je istima sud poklonio vjeru u cijelosti, a primarno u dijelu u kojem su isti iskazivali o stvarnoj volji pok. prednika tuženika o raspolaganju svojom imovinom te odnosima za života s njegovim univerzalnim sukcesorima, strankama u ovom postupku.

 

27.      Sud je također ocijenio iskaze tuženika kao vjerodostojne, životne, logične, isti su suglasno iskazali kako teško emotivno podnose cijelu situaciju, kako su se brinuli o ocu te nisu znali za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju kao niti za sklapanje braka njihova oca s tužiteljicom koja je došla kod njega raditi kao kućna pomoćnica, a da je iz interesa njihovog oca primorala na brak, bio je bolestan, izmanipuliran, polupokretan.

 

28.      Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je odbio tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora o darovanju od 26. veljače 2015., ovjerenog kod javnog bilježnika Z. D. iz Z., broj: OV-1650/15, zaključenog između tuženika kao daroprimatelja i njihova oca pok. Ć. R. kao darovatelja ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za poništenje predmetnog ugovora te s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora glede spornog pitanja postojanja razloga za poništenje odnosno pobojnost valja primijeniti odredbu čl. 333. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, – dalje: ZOO). Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev također je odbijen kao neosnovan jer tužiteljica nije dokazala niti bilo koju pretpostavku iz čl. 322. ZOO zbog koje bi predmetni ugovor bio ništav.

 

29.      Kada je eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica zahtijevala da sud utvrdi ništavim ugovor o darovanju tada je ista trebala dokazati neki od razloga apsolutne ništavosti ugovora koje propisuje odredbe čl. ZOO tj. da je ugovor protivan ustavom utvrđenim načelima ili prinudnim propisima ili protivan moralu društva, a što je ista propustila učiniti.

 

30.      U suštini tužiteljica kao zakonska nasljednica iza pok. supruga R. Ć. osporava valjanost Ugovor o darovanju od 26. veljače 2015. zbog manja volje na strani pok. R. Ć. smatrajući da je prilikom sklapanja spornog Ugovora prijevarnim postupanjem ovdje tuženika doveden u zabludu te prisiljen sklopiti predmetni ugovor.

 

31.      Odredbom čl. 333. ZOO-a je određeno kako je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to tim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

 

32.      Da bi se radilo o poništenju ugovora zbog prijevare kao mane volje na strani u ovom sporu darovatelja pok. R. Ć. potrebno je da je druga ugovorna strana (ovdje tuženici kao daroprimatelji) izazvali zabludu kod prednika tužiteljice ili ga u toj zabludi održavali u namjeri da ga navedu na sklapanje ugovora sukladno odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a.

 

33.      Kako prevara u svojoj suštini predstavlja radnju kojom se jedna ugovorna stana dovodi u zabludu, da bi se radilo o prevari rezultat prevarnog ponašanja mora biti bitna zabluda ugovorne strane, odnosno u ovom sporu darovatelja pok. R. Ć.

 

34.      Zabluda je bitna, prema odredbi čl. 61. st. 1. ZOO-a, ako se odnosi na bitna svojstva predmeta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako  se zaključuje s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takva sadržaja ali strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva kako to uređuje st. 2. istog članka.

 

35.      Stoga da bi se radilo o prevari i zabluda darovatelja, prednika tužiteljice mora biti bitna i ne smije biti ispričava  to jest ugovorna strane ne može se s uspjehom pozivati na zabludu ako do zablude, ne bi došlo da je ugovorna strana postupala s pažnjom koja se u prometu zahtjeva.

 

36.      Imajući u vidu da je Ugovor pok. R. Ć. pročitan, da je isti ovjeren kod javnog bilježnika Z. D. iz Zagreba, broj: OV-…/… istoga dana, da se o sadržaju ugovora suglasio i da ga je potom vlastoručno i potpisao ne ukazuje na prevarno ponašanje tuženika koje bi dovelo prednika tužiteljice i tuženika u stanje bitne zablude.

 

37.      Da se na predmetnom Ugovoru o darovanju nalazi potpis upravo R. Ć. potvrđeno je provedenim grafološkim vještačenjem jer je dipl.ing. M. K. u svom nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2017. naveo kako su potpisi koji se nalaze ispod teksta „Darovatelj: R. Ć.“ na Ugovoru o darovanju od 26. veljače 2015. sklopljenog u Z. između R. Ć. kao darovatelja i ovdje I. i II-tuženika kao daroprimatelja napisani rukom Ć. R. te da nema osnove za sumnju da su predmetni potpisi nastali na bjanko papiru, a da je tekst dokumenta naknadno interpoliran budući da se nalaze na potpuno prirodnoj poziciji u odnosu na sadržaj dokumenta na liniji/crtu ispod teksta „Darovatelj: R. Ć.“.

 

38.      Da prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nije bilo mana volje na strani darovatelja potvrđuje upravo i činjenica da je naknadno, nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, 08. svibnja 2015. sačinjen „Pisani testament pred svjedocima“ koji je pok. R. Ć. potpisao u advokatskoj kancelariji advokata D. H. A. u prisutnosti zakonskih nasljednika- tuženika i tužiteljice te kojim isti pokretan i potpuno svjestan, bez nagovora i prinude predmetnim testamentom želi rasporediti svoju imovinu za slučaj smrti i to na način da upravo sporne nekretnine koje su predmet Ugovora o darovanju na jednak način i testamentom ostavlja svojim sinovima, a čime je volja njega kao darovatelja iz Ugovora o darovanju ojačana i potvrđena. Sastavni dio testamenta čini sudskopsihijatrijski nalaz i mišljenje prim.dr. O. Ć. u kojem je utvrđeno kako je ispitanik R. Ć. sposoban da na adekvatan način razmišlja i prosuđuje, uredno orjentiran u svim pravcima osim dana u mjesecu, da zna koju imovinu posjeduje i tko su njegovi nasljednici te da je njegova motivacija psihloški razumljiva te da je isti sposoban dati testamentarnu izjavu.

 

39.      Slijedom navedenog utvrđenim proizlazi kako tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje razloga za poništaj Ugovora o darovanju.

 

40.      Nadalje, u odnosu na eventualno kumuliran tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o darovanju provedeni dokazi u konkretnom slučaju ne ukazuju na to da bi tuženici sklapanjem spornog ugovora povrijedili načelo savjesnosti i poštenja koje je ustanovljeno odredbom čl. 4. ZOO-a. Jednako tako, iz dokaza koji su provedeni ne proizlazi da bi se u ovom slučaju radilo o takvom ugovoru koji je protivan prisilnim propisima odnosno moralu društva u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, a niti da je njegovim sklapanjem bilo narušeno načelo jednakih davanja u obveznom odnosu u smislu odredbe čl. 329 ZOO-a.

 

41.      Naime, nespornim proizlazi kako je prethodno sklapanju Ugovora o darovanju između R. Ć. u svojstvu primatelja uzdržavanja i H.O. u svojstvu davatelja uzdržavanja sklopljen 23. prosinca 2014. u Z., solemniziran kod javnog bilježnika V. Č. pod. brojem OV-…/… Ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem primatelj uzdržavanja izjavljuje kako prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja nekretnine iz čl. 2. ugovora i to zk.ul. br. …, k.o. G. kod Općinskog građanskog suda u

Z. koja se sastoji iz zk.č.br. …/… stambena jednokratna poluugrađena zgrada i dvorište, površine 100 hvati te svu svoju drugu imovinu koje je primatelj uzdržavanja vlasnik i ovlaštenik u trenutku svog preminuća, odnosno nekretnine koje su ujedno predmet Ugovora o darovanju.

 

42.      Dakle, jasno je da je pok. R. Ć. u korist tuženika raspolagao nekretninama koje nisu njegovo vlasništvo. Međutim, takav ugovor nije protivan niti jednom prisilnom propisu, moralu društva niti Ustavu Republike Hrvatske. On proizvodi učinke među ugovornim strankama koje su ga zaključile i koji je u cijelosti  ispunjen među njima. 

 

43.      Prema pravnom shvaćanju ovog suda i ustaljenoj sudskoj praksi postojanje ranijeg ugovora o otuđenju određene stvari (nekretnina) ne čini ništavim kasniji ugovor o otuđenju te iste stvari, pa ni u slučaju znanja kasnijeg pribavioca za postojanje ranijeg ugovora (dakako, izuzev slučaja kad se radi o utvrđenoj zloupotrebi prava).

 

44.      Pitanje znanja odnosno neznanja kasnijeg stjecaoca (pitanje savjesnosti) je relevantno za prosudbu o postojanju jačeg prava (jače pravne osnove) u sporu između osoba koje su zaključili posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva, pri čemu savjesni raniji stjecalac ima jaču pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog, to i u slučaju kad je kasnijem kupcu prodavaoc predao nekretninu u posjed kao i onda kad je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišne knjige. Kako sadržajno s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu brisovne tužbe predmet spora ujedno čini zaštita jačeg prava, to je relevantno pitanje postupanja tuženika prilikom stjecanja prava vlasništva.

 

45.      Naime, ocjenom iskaza tuženika saslušanih u svojstvu stranke u postupku, a kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru te temeljem drugih provedenih dokaza utvrđeno je kako su tuženici bili savjesni jer u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nisu znali za za postojanje ranije zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju za kojeg nije bila izvršena zabilježba u zemljišnim knjigama, istima su predane nekretnine u posjed, ishodili su upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu te stoga isti imaju jaču pravnu osnovu od ranijeg stjecatelja.

 

46.      Kako tužiteljica nije dokazala da su tuženici postupili protivno načelu povjerenja u zemljišne knjige to su isti stekli pravo vlasništva spornih nekretnina sukladno čl.123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br , a slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti. Posljedično tome, nisu ispunjene niti pretpostavke za otklanjanje posljedica eventualne ništavosti iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a u vidu zatražene uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa je tužbeni zahtjev odbijen i u tom dijelu

 

47.      Nadalje, u odnosu na glavni protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 23. prosinca 2014. između R. Ć. kao primatelja uzdržavanja i H. O. kao davatelja uzdržavanja solemniziranog od strane javnog bilježnika V. Č. pod br. OV-../... utvrđeno je kako tužitelji nisu dokazali postojanje razloga apsolutne ništavosti ugovora koje propisuje odredba čl. 322. ZOO tj. da je ugovor protivan ustavom utvrđenim načelima ili prinudnim propisima ili protivan moralu dok je eventualno kumuliran protutužbeni zahtjev za ponišenjem predmetnog ugovora u cijelosti prihvaćen kao osnovan.

 

48.      Iz priležećeg spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je sklopljen u pisanom obliku te potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku kako je i propisano odredbama čl. 580. ZOO-a, čime isti ugovor u smislu odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ('Narodne novine', br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. - dalje: ZJB) ima snagu javnobilježničkog akta, te kao takav sukladno odredbi čl. 3. st. 2. ZJB-a i snagu javne isprave, dakle sadrži predmnijevu istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje. Naravno, dopušteno je dokazivati suprotno, ali teret takvog dokazivanja leži na onome tko osporava istinitost javne isprave, konkretno u ovom postupku na tuženicima. Sadržaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju u skladu je s odredbama čl. 579. ZOO-a, dok eventualna činjenica nemogućnosti ispunjavanja ugovora zbog neimaštine tužiteljice ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora, već za raskid istoga.

 

49.      Sud je našao nedokazanim da bi ugovor bio protivan ustavom utvrđenim načelima ili prinudnim propisima ili protivan moralu kao ni postojanje elemenata zelenaškog ugovora jer po ovom sudu tužitelji nisu dokazali pretpostavke iz čl. 141. ZOO, odnosno da bi se tuženica pri zaključenju predmetnog ugovora s prednikom tuženika koristila njegovim stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, da bi ugovorila za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je drugom dala ili učinila, ili se obvezala dati ili učiniti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je, naime, aleatome pravne prirode. Koliko će ugovor trajati u svakom pojedinom slučaju je neizvjesno. Stoga je moguće da kod takve vrste ugovora stvarno dođe do nesrazmjera u međusobnim davanjima što takav ugovor, samo po sebi, ne čini nezakonitim.

 

50.      Međutim, tuženici kao zakonski nasljednici iza pok. oca R. Ć. osporavaju predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 23. prosinca 2014. zbog manja volje na strani prednika tuženika smatrajući da je prilikom sklapanja spornog Ugovora prijevarnim postupanjem ovdje tužiteljice kao davateljice uzdržavanja i drugih osoba doveden u zabludu te bio prisiljen sklopiti predmetni ugovor.

 

51.      S obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora glede spornog pitanja postojanja razloga za poništenje odnosno pobojnost valja primijeniti odredbu čl. 333 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, – dalje: ZOO - dalje ZOO).

 

52.      U odnosu na ponovljene tvrdnje tuženika da tužiteljica nije ispunjavala ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzete obveze jer da nije imala novca, treba odgovoriti, da sud odlučuje u okviru tužbenog zahtjeva koji je postavljen u parnici (čl. 2. st. 1. ZPP) te da je u smislu odredbe čl. ZOO-a posljedica neizvršavanja preuzetih obveza raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne poništenje odnosno ništavost istog, koje zahtjeve su tuženici istaknuli u predmetnom postupku.

 

53.      Da bi se radilo o poništenju ugovora zbog prijevare kao mane volje na strani u ovom sporu pok. R. Ć. kao primatelja uzdržavanja potrebno je da je druga ugovorna strana, tužiteljica kao davatelj uzdržavanja izazvala zabludu kod prednika tuženika ili ga u toj zabludi održavala u namjeri da ga navede na sklapanje ugovora sukladno odredbi čl.

65. st. 1. ZOO-a.

 

54.      Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. i 3. određeno je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

 

55.      Kako prevara u svojoj suštini predstavlja radnju kojom se jedna ugovorna stana dovodi u zabludu, da bi se radilo o prevari rezultat prevarnog ponašanja mora biti bitna zabluda ugovorne strane, odnosno primatelja uzdržavanja, prednika tuženika u smislu odredbe čl.

61. st. 1. ZOO-a.

 

56.      Naime, u predmetu broj: Rev-140/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske  izrazio je pravno shvaćanje prema kojem za utvrđenje postojanja zablude iz članka 65. ZOO-a nije bitan (samo) propust dužne pažnje na strani jedne ugovorne strane, već je nužno utvrditi je li kod druge ugovorne strane postojala namjera da drugog ugovaratelja dovede i održava u zabludi (članak 65. stavak 1. ZOO-a). Ako je treća osoba učinila prijevaru, prijevara utječe na sam ugovor, ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

 

57.      Dakle, utvrđenim proizlazi kako je prava volja pok. R. Ć. u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 23. prosinca 2014. bila da je želio zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s ovdje tužiteljicom s obzirom na to da se ista brinula o njemu te joj je htio pomoći kao i da u vrijeme zaključenja Ugovora njihovi odnosi nisu bili narušeni no da pok. prednik tuženika kao primatelj uzdržavanja nije bio u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na predmet ugovora, točnije u odnosu na obvezu koju preuzima istim navedenu u čl. 3. Ugovora kojom je određeno kako primatelj uzdržavanja izjavljuje  kako prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja nekretnine opisane u čl. 2. Ugovora i to zk.ul. br. …, k.o. G. kod Općinskog građanskog suda u Z. koja se sastoji iz zk.č.br. …/2173 stambena jednokratna poluugrađena zgrada i dvorište, površine 100 hvati te svu svoju drugu imovinu koje je primatelj uzdržavanja vlasnik i ovlaštenik u trenutku svog preminuća obzirom na to da prema iskazima pok R. Ć. danih kod odvjetnika D. H. A. i vještaka O. Ć. proizlazi kako je isti želio sklopiti predmetni Ugovor s tužiteljicom kako bi istoj ostavio stan u S. i svoju mirovinu te da je prijevarnim radnjama tužiteljice i drugih osoba, uvjeren da je takav sadržaj unesen u ugovor isti potom i potpisao te od strane tužiteljice neupoznat sa sadržajem Ugovora, a što ukazuje na prevarno ponašanje tužiteljice koje je dovelo pok. R. Ć., prednika tuženika u stanje bitne zablude. Iz iskaza I-tuženika E. Ć.  proizlazi kako je otac izjavio kako nije znao što potpisuje no da je tužiteljica tražila da otac ode u S. i tamo napravi ugovor o doživotnom uzdržavanju, otac je bio imućan, odnosno svi oni zajedno, otac je imao 2 stana u S., a jedan je njoj trebao darivati.

 

58.      Svjedok O. Č. je iskazao kako kada je prvi puta pregledao prednika tuženika radi izrade nalaza i mišljenja na okolnost sposobnosti istog shvatiti značenje i pravne učinke ugovora te rasuđivanja da ga je pitao što on želi, odnosno da  li zna o kakvom se točno ugovoru radi te da je on naveo kako se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju jer da ga supruga pazi i da zato želi sklopiti takav ugovor te joj ostaviti stan u S., a kako živi poviše te ulice točno zna gdje se nalazi taj stan, na prvom ili drugom katu zgrade starije gradnje.

 

59.      Da je to bila volja prednika tuženika potvrđeno je i u „Pisanom testamentu pred svjedocima“ te je tako je svjedok, advokat D. H. A. iskazao kako su 8.5.2015. u njegov ured pristupili E. Ć., E. Ć., R. Ć. i H. Ć. te se pristupilo sastavljanju testamenta na način da ono što je iskazana volja tastatora, a koje je ponovljena dan prije ili isti dan kod vještaka, da se takva volja u prisustvu pretpostavljenih zakonskih nasljednika E. i E. Ć. te H.

Ć. kao svjedoka testamenta pred njima kao svjedocima iskaže šta kome ostavlja kao svoju volju. Iskazao je da je R. Ć. u dijelu testamenta koji se tiče stana u S., a koji je testamentarno ostavio svojoj supruzi H. izrazio zahvalnost zato što ga je po njegovim riječima pazila kao malo dijete te se nitko od prisutnih nije protivio tom izrazu volje i svi su ga potpisali.

 

60.      Tužiteljica se nametnula predniku tuženika uočivši da je isti iznimno imućan, nakon smrti žene usamljen, da nema s kime razgovarati, da su djeca udaljena, da je teže pokretan i u visokoj životnoj dobi (81 godina života) te je pokušala iskoristiti takvo stanje prednika tuženika da se kroz suživot s istim i brigu o njemu kao kućna pomoćnica, a u svojstvu koje su je zaposlili tuženici kako bi pomagala njihovom ocu i plaćali joj 500,00 Eur mjesečno,u kratkom vremenskom razdoblju od par mjeseci od dolaska u stan prednika tuženika, unatoč velikoj razlici u godinama (45 godina) uđe s istim u intiman odnos te kako i sama navodi da s istim živi kao muž i žena, kako bi ga kroz priču o vlastitoj neimaštini navela na sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nakon toga i na sklapanje braka sve s ciljem kako bi u konačnici stekla vlasništvo njegove cijelokupne imovine.

 

61.      Sud nije ocijenio kao vjerodostojne i kao izraz prave volje pok. R. Ć. javne isprave sastavljene i ovjerene na isti dan 06. rujna 2015. kod javnog bilježnika V.

Č. i to Izjavu R. Ć. od 06. rujna 2015. ovjerene kod javnog bilježnika V. Č. pod brojem OV-…/…; podnesak tužitelja R. Ć. od 06. rujna 2015., specijalnu punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika V. Č. 06. rujna 2015. pod posl. br. OV-…/… iz koje proizlazi kako je R. Ć. kao opunomoćitelj ovlastio H.Ć. kao punomoćnika da može davati sva očitovanja volje u ime i za račun opunomoćitelja u odnosu prema svim bankama i financijskim institucijama u RH te da opunomoćitelj ističe da se ovlaštenja iz specijalne punomoći dana punomoćniku imaju tumačiti ekstezivno, da je izdaje iz razloga fizičke spriječenosti osobno obavljati poslove s bankama i drugim fnancijskim institucijama te razloga želje za darovanjem svojoj supruzi H. Ć. novčanog iznosa od 90.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti kao ni Ugovor o darovanju novčanih sredstava od istoga dana 06. rujna 2015. ovjeren kod javnog bilježnika V. Č. pod posl. br. OV-…/… zaključen istoga dana između R. Ć. kao darovatelja i H. Ć. kao obdarenika kojim stranke utvrđuju da je R. Ć. isključivi vlasnik i nositelj svih ovlaštenja glede novčanog iznosa od 90.00,00 eur u kunskoj protuvrijednosti koji se nalazi na bankovnim računima R. Ć., odnosno kao oročena štednja R. Ć., odnosno općenbito koji novac je pohranio kod P. b. Z. d.d. te je u čl. 2. navedeno kako R. Ć. u svojstvu darovatelja u cijelosti daruje cjelokupan novčani iznos H. Ć. u svojstvu obdarenika obzirom na to da nalazi utvrđenim kako su iste u suprotnosti s provedenim dokazima, iskazima svjedoka i tuženika, kojima je sud poklonio vjeru u postupku kao i izjavama i javnim ispravama samog prednika tuženika sačinjenih u vremenskom razdoblju nakon ovjere predmetnih isprava kod javnog bilježnika Z. D., a kojima je ujedno istima oduzet pravni značaj, odnosno imaju se smatrati opozvanima kasnijim izjavama. Sud ujedno zaključuje da je jedina svrha hitnosti potpisivanja i ovjere od strane pok. prednika tuženika cijelog niza isprava na isti dan, 06. rujna 2015. kod javnog bilježnika V. Č. bila da se tužiteljica nakon sačinjenog Ugovora o darovanju od 25. veljače 2015. i „Pisanog testamenta pred svjedocima“ od 08. svibnja 2015. osigura s obzirom na to da se zdravstveno stanje pok. prednika tuženika pogoršavalo te je bio moguć skori smrtni ishod, odnosno da prije odlaska prednika tuženika u bolnicu osigura sebi mogućnost raspolaganja cijelokupnom imovinom pok. prednika tuženika i oduzimanja pravnog učinka očitovanjima volje prednika tuženika kao i ranije poduzetim raspolaganjima imovinom prednika tuženika. Također, prilikom dostavljanja predmetnih isprava na traženje suda, javni bilježnik V. Č. ujedno nije dostavio OV-upisnike s potpisima stranke vezano za poduzete radnje ovjere i solemnizacije.

 

62.      Pa tako iz punomoći izdane od strane pok. R. Ć. 19. listopada 2015. ovjerene kod javnog bilježnika Z. D. pod brojem OV-…/… proizlazi prava volja prednika tuženika, koji se nalazi na bolničkom liječenju u bolnici F. M., koji je zbog svoje starosti i općeg zdravstvenog stanja nepokretan, ovlašćuje sina E. Ć. da u njegovo ime i za njegov račun obavi slijedeće poslove: da ga zastupa pred svim sudovima i državnim organima i institucijama te pred istima poduzima sve pravne radnje i poslove koji su u njegovom interesu, odnosno da pokrene sve postupke

radi raskida svih ugovora odnosno pravnih poslova koje je do tada zaključio sa suprugom H. Ć., da od iste preuzme svu lječničku dokumentaciju i osobnu dokumentaciju koju drži u posjedu; da od H. Ć. preuzme ključeve kuće u Z., da nju kao i ostale osobe koje je neovlašteno i bez dopuštenja dovela u kuću iseli jer ne dozvoljava da u njoj stanuje; da ga po otpustu iz bolnice smjesti u odgovarajuću ustanovu; da kod P. b. Z. d.d. te ostalih banaka kod kojih ima tekući, odnosno štedni račun poduzme sve radnje kako bi se njegova supruga H. Ć. brisala kao punomoćnik te da izjavljuje kako H. Ć. otkazuje punomoć za raspolaganje novcem, odnosno kunskim i deviznim sredstvima svih njegovih tekućih, odnosno štednih računa te daje nalog P. b. te svim ostalim bankama da istu brišu kao ovlaštenika raspolaganja njegovim novčanim sredstvima.

 

63.      Dakle, prednik tuženika je prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i prilikom potpisa istog bio u bitnoj zabludi oko sadržaja Ugovora, odnosno da prilikom zaključenja ugovora nije shvatio koje su pravne posljedice Ugovora, a sve iz razloga prijevarnog postupanja tužiteljice, čija je namjera i bila da prednik tuženika ne sazna za sadržaj navedene isprave, kao ni za namjeru tužiteljice da stekne u vlasništvo cijelokupnu imovinu prednika tuženika nakon njegove smrti. 

 

64.      Slijedom navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev prednika tuženika u dijelu u kojem predlaže poništiti Ugovor koji je pobojan pravni posao uslijed mana volje kod prednika tuženika a imajući u vidu odredbe članak 330., 331., 280 i 284. ZOO.

 

65.      Podredno, čak i da predmetni ugovor nije ocijenjen nevaljanim u sferi pobojnosti, isti bi se temeljem provedenih dokaza ujedno smatrao raskinutim suglasnom voljom ugovornih strana. Iako je ugovor o doživotnom uzdržavanju formalni ugovor, on se može raskinuti neformalnim sporazumom stranaka čl. 68. ZOO-a, a volja ugovornih stranaka o raskidu ugovora može biti i prešutno izražena. U predmetnom slučaju tuženica je pristala na sporazuman raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kada je u Sarajevu potpisala

„Pisani testament pred svjedocima“ u Odvjetničkom uredu D. H. A. kojim je primatelj uzdržavanja R. Ć. raspolagao imovinom koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju na drugačiji način nego što je istim ugovoreno, a na što je tužiteljica pristala.

 

66.      Tuženiciima koji su u cijelosti ostvarili uspjeh u sporu kako u odnosu na tužbeni tako i u odnosu na protutužbeni zahtjev, dosuđeni su troškovi postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a koji su bili potrebni za vođenje ove parnice u skladu s odredbom čl. 155.

ZPP. Tako su tuženicima, kao potrebni, dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), te vrijednosti predmeta spora i to trošak sastava podneska od 9. veljače 2016., 17. lipnja 2016., 14. srpnja 2016. te 7. rujna 2016. u iznosu od po 25.000,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 14. studenog 2016., 16. ožujka 2020., 23. veljače 2021., 3. lipnja 2022. i 16. rujna 2022. u iznosu od po 25.000,00 kn za svako  ročište (Tbr. 9. točka 1.), trošak zastupanja na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja 29. ožujka 2016. i 12. srpnja 2016. u iznosu od 750,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 5. Tarife)  te za pristup na ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 30. rujna 2019. u iznosu od 12.500,00 kn (Tbr. 9. t. Tarife), dakle ukupno u iznosu od 239.000,00 kn što  sukladno Tbr. 36. Tarife uvećano uvažavajući pravo na povišenje tarifnih stavaka za zastupanje više osoba i to za drugu osobu za 10% i za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), iznosi 304.725,00  kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke presude dok je u neosnovanom dijelu za iznos od 108.462,50 kn zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

 

67.      Na tako određen trošak tuženicima su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 57/16, 73/17 i 131/20), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

 

U Sesvetama, 06. prosinca 2022.

 

                                                                                                          Sudac                                                                                                                                                                        Iva Raos,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

 

 

DNA:

1.          Punomoćniku tužiteljice, uz rj o pristojbi na presudu 

2.          Punomoćniku I. i II tuženika