REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari
tužitelja M.B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V.L. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D.M.P., odvjetnica iz O.d. P.iP. iz Z., radi utvrđenja radnog odnosa i nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. listopada 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja A.M., odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika D.K.i punomoćnika tuženika I.P., odvjetnika, te presude javno objavljene dana 6. prosinca 2022,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj od dana 01.01.2009. godine u stalnom radnom
odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da je tuženik dužan priznati sva prava
iz radnog odnosa od dana 01.01.2009. godine.

II. Utvrđuje se da je odluka tuženika naziva "Odluka o redovitom otkazu
ugovora o radu" koju je tuženik donio dana 04.06.2021. godine nedopuštena.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto "Pomoćni grafički
urednik" ili na druge odgovarajuće poslove koji su u skladu s njegovim stručnim
sposobnostima, znanjem i iskustvom u roku 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske
presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj od dana 01.01.2009. godine u stalnom radnom
odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da je tuženik dužan priznati sva prava
iz radnog odnosa od dana 01.02.2009. godine.

II. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo na otpremninu prema radnom stažu koji se
računa od 01.01.2009. godine u kontinuitetu do dana prekida radnog odnosa.

2 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske
presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“.

III Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna / 331,81 eura1 na ime parničnih troškova u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je radio kod tuženika od dana

01.01.2009. godine, pa do dana 04.06.2021. godine kada je tuženik donio Odluku o
redovitom otkazu Ugovora o radu.

Od dana 01.01.2009. godine pa do dana 22.01.2015. godine tuženik je rad
tužitelja regulirao Autorskim ugovorima, a od 22.01.2015. godine Ugovorom o radu.
Tužitelj je radio na raznim radnim mjestima isti posao: grafički urednik, grafički
urednik III, grafički dizajner i pomoćni grafički urednik, koja radna mjesta su
"izmišljena" radi mogućnosti lakšeg otkazivanja radnicima, jer je praktički svaki radnik
imao zasebno radno mjesto, iako su u stvarnosti obavljali iste poslove.

Razlog zbog čega je tuženik počeo regulirati radni odnos tužitelja Ugovorom o
radu od dana 22.01.2015. godine je utvrđenje nepravilnosti kod tuženika koje je utvrdila P.u. glede spornog pitanja plaćanja poreza, odnosno radi li se u konkretnom slučaju o dohotku od samostalne djelatnosti ili sklopljeni ugovori predstavljaju ugovore o nesamostalnom radu. Naime, dana 02.11.2014. godine Ministarstvo, klasa:UP/I-471-02/14-01/48 odbila je žalbu ovdje tuženika i potvrdila da je tuženik sa radnicima sklopio ugovore od djelu koji zapravo predstavljaju ugovore o nesamostalnom radu. P.u. je zauzela stajalište da je tuženik sklapao ugovore sa pojedinim fizičkim osobama koje su za njegove potrebe obavljale poslove (art direktora, grafičkog urednika, urednika priloga, grafičkog urednika, glavnog urednika, urednika direktora proizvodnje i izvršnog urednika). Ugovori su sklopljeni na način da osiguravaju dulji kontinuitet uz fiksnu mjesečnu naknadu koja se ne može dovesti u vezu sa konkretnim djelom, odnosno ista ne ovisi o učinku osobe s kojom je ugovor sklopljen. Izvršitelji rada su po tim ugovorima imali određena prava (bolovanja, godišnji odmori, bonusi, regresi, i dr.), a koja se prava inače reguliraju ugovorom o radu i koja proizlaze iz ugovora o radu.

Tuženik je protiv ove odluke Porezne uprave vodio i upravni spor i podnio je Ustavnu tužbu, ali je izgubio spor na svim distancama.

Nadalje navodi da je Zakonom o radu u čl. 10. st. 2. propisano da, ako
poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i
vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos,
smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže
suprotno.

Upravo stoga što je tužitelj radio kod tuženika od 2009-2015. godine kao da je u
radnom odnosu, smatra da sud treba utvrditi da je isti u radnom odnosu od dana

01.01.2009. godine, kako bi mogao ostvariti sva svoja radna prava.

1 Fiksni tečaj konverzije; 7,53450

3 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

Dana 04.06.2021. godine tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora
o radu. Tu odluku je tuženik uručio tužitelju dana 10.06.2021. godine, ali obzirom da
tužitelj nije ništa htio potpisati bez prisustva odvjetnika, tuženik je tu odluku odmah
stavio na oglasnu ploču dana 10.06.2021. godine, ne poštujući odredbe ZPP o
dostavi odluke na kućnu adresu. Na tu odluku je dana 18.10.2021. tužitelj je uložio
Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji tuženik nije odgovorio iako je uredno
zaprimio Zahtjev dana 21.06.2021. godine.

Obzirom da je tužitelj bio povjerenik zaštite na radu, a Radničko vijeće je
uskratilo suglasnost za otkaz, tuženik je od ovoga suda ishodio pravomoćnu presudu
koja zamjenjuje suglasnost radničkog vijeća pod poslovnim brojem Pr-19/20.
Odluka o otkazu koji je donio tuženik nije dopuštena i to zbog različitosti
Namjeravane odluke o otkazu za koju je tuženik ishodio suglasnost suda u predmetu
Pr-19/20 i konačne odluke, kao i nedokazanost i neargumentiranost razloga otkaza
zbog otežanog poslovanje zbog ekonomske krize koja je zahvatila cijelu izdavačku
industriju, posebno nakladnike tiskanih medija;kontinuirani pad naklade i prodaje
tiskanih izdanja;smanjenje oglasnih prihoda;uvećanje troškova proizvodnje;pojačana
i nelojalna konkurencija osobito "web news" portala.

Također osporava da bi tuženik proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem,
jer tuženik nikada Radničkom vijeću nije dostavio niti jedan dokaz koji bio dokazivao
da je ijedan od razloga koji je naveden o otkazu stvaran.

Obzirom na takvo postupanje tuženika, povrijeđena je i odredba čl.150. ZOR-a.
Slijedom navedenog tužitelj traži da se utvrdi da je isti u stalnom radnom
odnosu od 01.02.2009. godine. Potom tužitelj traži da se utvrdi da je odluka o otkazu
nedopuštena i da se tužitelj vrati na rad. Ako sud utvrdi da je odluka ipak zakonita
(odbije se tužbeni zahtjev, tuženik tada postavlja i eventualno kumuliranu točku
tužbenog zahtjeva u kojem traži da se utvrdi da tužitelj ima pravo na otpremninu na
temelju staža od 01.02.2010. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te
navodi da nije sporno da je tuženik vodio spor s poreznom upravom vezano za
obračun poreza na autorske ugovore, ali isto nema značaja za utvrđenje postojanja
radnog odnosa po osnovi članka 10. stavak 2. Zakona o radu, a što potvrđuje
recentna sudska praksa , te sudovi na svim instancama odbijaju takve zahtjeve
dajući prioritet pravoj volji stranaka prilikom zaključenja autorskih ugovora neovisno
o tome što rad u pojedinim segmentima ima obilježja ugovora o radu. Obavljanje
poslova po nalogu tuženika može imati obilježja radnog odnosa ali valja voditi
računa da se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima koje bi autorskim ugovorima
dali značaj ugovora o radu, pa tada odnos stranaka ni nema obilježja radnog
odnosa.

Ističe prigovor prekluzije jer je zahtjev za zaštitu prava koji je pretpostavka za
podnošenje ovakve tužbe tužitelj bio dužan uložiti u roku od 15 dana od zaključenja
prvog ugovora o dijelu od siječnja 2009. godine. Nadalje u zahtjevu za zaštitu prava
od 18. lipnja 2021. tužitelj traži priznanje radnog odnosa od 01. veljača 2010. dok
tužbom proširuje zahtjev na razdoblje od 1. siječnja 2009. što nije dopušteno jer
tužba ne može zahtijevati nešto što nije zatražio u zahtjevu za zaštitu prava. Također
ističe prigovor zastare za sva eventualna novčana potraživanja iz radnog odnosa
dospjela prije 12. srpnja 2016. godine. Nadalje, osporava navode o dostavi odluke
o otkazu od 4. lipnja 2021. obzirom da je radnik trebao preuzeti pismeno kojemu
odlučuje poslodavac pak kada je isti odbije pristaje na sve štetne posljedice takve

4 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

svoje odluke. No navodi da to ovdje nije slučaj jer nisu nastale štetne posljedice zbog odbijanja primitka pobijane odluke.

Osporava navode tužitelja da je odluka o otkazu nezakonita jer tuženik nije
valjano proveo savjetovanje za radničkim vijećem, te ističe da je sud nadomjestio
suglasnost radničkog vijeća na tužiteljev otkaz ugovora o radu.

Također navodi da je vidljivo da je radničko vijeće u trenutku uskrate suglasnosti
imalo sve podatke koji su mu bili potrebni za donošenje odluke.

U odnosu na razloge za otkazivanje tužitelju navodi da su tržišne okolnosti
takve da tuženik kao nakladnik tiskanih medija otežano posluje i prolazi kroz
turbulentno poslovno razdoblje obilježeno kontinuiranim padom naklade i prodaje
tiskanih izdanja, a posljedično tome i smanjenjem oglasnih prihoda, dok istovremeno
rastu troškovi proizvodnje. Opisani negativni trendovi u poslovnim rezultatima
prethodno navedenih segmenata poslovanja nametnuli su potrebu optimizacije
organizacije i poslovnih procesa preraspodjelom poslova kod tuženika što u
konačnici dovodi do ukidanja određenog broja radnih mjesta za koje je tuženik kao
poslodavac utvrdio da poslove koji se na njima obavljaju može rasporediti na druge
radnike bez uvećanja troškova. U tom cilju je izmijenjen Pravilnik o organizaciji radnih
mjesta – Katalog radnih mjesta, koja je izmjena stupila na snagu 10. prosinca 2019. i
na osnovi toga su otkazani ugovori o radu jednom dijelu radnika, pa tako i tužitelju.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor od 01.01.2009.,
Autorski ugovor od 01.02.2010., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od

07.03.2016., Prilog I. Odredbe o autorskom pravu, Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme od 08.09.2016., Prilog I. odredbe o autorskom pravu, Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme od 22.01.2015., Prilog I. Odredbe o autorskom pravu, Odluka o
redovitom otkazu ugovora o radu od 04.06.2021., Zahtjev za zaštitu prava radnika od

18.06.2021. uz povratnicu, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od
xx.12.2019., dopis od 16.12.2019., odgovor na dopis od 16.12.2019., mail poruku od

19.12.2019., Katalog radnih mjesta V.l. - promjene od 25.11.2019. i 18.10.2021., Odluke o izmjeni priloga Pravilnika o organizaciji radnih mjesta (Katalog radnih mjesta) od 02.12.2019., 25.10.2021. i 19.04.2017., Pravilnik o radu, Organizacijsku strukturu, saslušao je svjedoka Z.V. i Z.B., kao i  tužitelja i zz tuženika D.K., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -
pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je
tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u
daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da su stranke od

01.01.2009. sklapale autorske ugovore, da je dana 28.09.2016. sklopljen ugovor o
radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto grafički dizajner. Nesporno je da je
tuženik navedeni ugovor otkazao Odlukom o redovitom otkazu od 04.06.2021., a
protiv koje odluke je tužitelj izjavio Zahtjev za zaštitu prava dana 18.06.2021.
Nesporno je da je suglasnost tuženika za namjeravanu odluku nadomještena
sudskom odlukom pravomoćnom od 04.05.2021.

5 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik proveo valjano savjetovanje sa
Radničkim vijećem sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine"
broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09,
61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19 u daljnjem tekstu: ZR), te da li je odluka o
otkazu dopuštena. Također je sporno da li se rad tužitelja kod tuženika temeljem
sklopljenih autorskih ugovora od 01.01.2009. ugovora može smatrati radom u
radnom odnosu.

7. U odnosu na prigovor prekluzije na podnošenje tužbe za utvrđenje stalnog
radnog odnosa sud je isti utvrdio neosnovanim jer članak 133. ZPP-a se ne odnosi
na navedeno traženje sudske zaštite i eventualnu povredu prava stoga tužitelj nije
bio u obvezi za taj dio tužbenog zahtjeva podnositi zahtjev za zaštitu prava.

8. Sud je izvršio uvid u ugovore koji u spisu prileže na listovima od 9 do 17 spisa.
Iz ugovora sklopljenog 01.01.2010. koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, sud je
utvrdio da V.l. d.d. kao korisnik sklapa ugovor sa tužiteljem kao Autorom ,
radi uspostave suradnje pri obavljanju novinarskih poslova(članak 1.), a u stavku 2.
je navedeno da je autor pri mjerodavnim tijelima registriran za obavljanje samostalne
profesionalne djelatnosti -slobodni novinar, te je izravni obveznik plaćanja doprinosa,
poreza na dohodak i prireza.

U članku 2. je ugovoreno da se autor obvezuje od 01.02.2010. obavljati poslove
grafičkog urednika, da će poslove na svojim sredstvima rada obavljati pravodobno,
savjesno i prema svojem najboljem stručnom znanju i pravilima struke u ugovorenim
rokovima.

Slijedom navedenog je sud uvidom u priležeću dokumentaciju, odnosno
Ugovore koje je tužitelj sklapao sa tuženikom utvrdio da između stranaka nije
ugovaran radni odnos u smislu odredbe članka 10. ZR-a, već su sklapani autorski
ugovori za obavljanje određenih poslova za ugovorenu naknadu. Budući su stranke
člankom 1. ugovora izričito ugovorile da se na temelju tog ugovora uspostavlja
suradnja, to je utvrđeno da se ne radi o uspostavi radnog odnosa sukladno
navedenim zakonskim odredbama, a pri tome valja napomenuti da tužitelj ne
osporava odredbe potpisanog ugovora, već traži da sudska odluka zamijeni Ugovor o
radu.

Odredbe članka 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem
tekstu ZOO) po kojima je potpisano da stranke slobodnom voljom su ovlaštene
odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze, pa u
slučaju kada stranke izričito ugovaraju da se ne ugovara radni odnos u smislu
odredbe 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01,
114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 u daljnjem
tekstu: ZR), već izvedbu određenog dijela za određenu ugovorenu naknadu, to sud
ne može svojom presudom intervenirati i odrediti drugačije ugovorne odredbe, jer bi
takvim postupanjem ograničio slobodu jedne od stranka, odnosno istoj nametnuo
obvezu suprotno slobodnoj volji koja toj stranci pripada i koja je izražena u
odredbama sklopljenog Ugovora.

9. U pogledu prigovora tužitelja da nije provedeno savjetovanje sukladno članku

150. i 151. ZR-a sud je utvrdio temeljem provedenih dokaza da je prigovor
neosnovan.

6 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

Naime, iz dopisa od 16.12.2019. kojim se traži prethodna suglasnost tuženika
prije donošenja odluke o otkazu tužitelju , proizlazi da tuženik namjerava iz poslovno
uvjetovanih razloga otkazati ugovor o radu tužitelju na radnom mjestu Pomoćni
grafički urednik, jer da je uslijed negativnog trenda u poslovnim rezultatima
navedenima u nacrtu odluke, nametnuta potreba optimizacije organizacije i poslovnih
procesa preraspodjelom poslova što u konačnici dovodi do ukidanja određenog broja
radnih mjesta za koje je poslodavac utvrdio da poslove koje se na njima obavljaju
može organizirati na drugi način bez uvećanja troškova, a među kojima je i radno
mjesto radnika tužitelja.

Iz nacrta Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu proizlazi da tuženik
namjerava otkazati Ugovor o radu tužitelju na radnom mjestu Pomoćni grafički
urednik zbog poslovno uvjetovanih razloga. Navodi se da tuženik već duže vrijeme
otežano posluje zbog ekonomske krize koja je zahvatila izdavačku industriju, a
posebno nakladnike tiskanih medija pa je poslovanje tužitelja opterećeno
kontinuiranim padom naklade i prodaje tiskanih izdanja, smanjenjem oglasnih
prihoda i uvećanjem troškova proizvodnje s jedne strane, te s druge strane
pojačanom i vrlo često nelojalnom konkurencijom nositelja elektroničkih medija,
osobito tzv. „web news“ portala. Tuženik je zabilježio pad naklade dnevnog lista
V.l. u 2017., 2018. i 2019. te su smanjeni i prihodi od oglašavanja u print
segmentu, što se sve kumulativno odražava na položaj na medijskom tržištu. U
Odluci se nadalje navodi da je negativan trend u poslovnim rezultatima prethodno
navedenih segmenata poslovanja nametnuo potrebu optimizacije organizacije i
poslovnih procesa preraspodjelom poslova što je u konačnici dovelo do ukidanja
određenog broja radnih mjesta za koje je poslodavac utvrdio da poslove koje se na
njima obavljaju može organizirati na drugi način bez uvećanja troškova. Sukladno
novoj organizaciji rada izmijenjen je prilog Pravilnika o organizaciji radnih mjesta –
Katalog radnih mjesta, te je između ostalih ukinuto i radno mjesto Pomoćni grafički
urednik. Izmijenjeni prilog Pravilnika o organizaciji radnih mjesta – Katalog radnih
mjesta je stupio na snagu dana 10.12.2019. U navedenim okolnostima, poslodavac
je ocijenio da nema potrebe za radom radnika jer se njegovi poslovi, uključujući i
poslove grafičkog oblikovanja ostalih izdanja V.l. koje je radnik obavljao,
preraspodjeljuju na postojeće radnike, a ukidanjem predmetnog radnog mjesta bit će
ostvarena ušteda u poslovanju. U nacrtu Odluke se navodi da poslodavac nije u
obvezi voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu u smislu ocjenjivanja
kojem će radniku dati prednost u slučaju otkazivanja jer je riječ o radnom mjestu na
kojem radi samo radnik, a za kojim radnim mjestom ne postoji potreba.

Iz Očitovanja Radničkog vijeća od 19.12.2019. proizlazi da tuženik nije
suglasan i da se protivi donošenju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu za
tužitelja, jer da odgovornost za ovakav pad naklade i ostalih rezultata očito ne može
ležati

Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka Z.V. jer je njegov iskaz u
suprotnosti sa materijalnim dokazima u koje je sud izvršio uvid, te je njegov iskaz sud
ocijenio kao subjektivan, te usmjeren na postizanje tužiteljevog uspjeha u sporu, te
suprotno njegovom iskazu je utvrđeno da je dostavljena sva potrebna dokumentacija
za provođenje savjetovanja, a Radničko vijeće nije tražilo dodatne podatke već je
uskratilo suglasnost na namjeravanu odluku, a koja je nadomještena sudskom
odlukom u postupku pred ovim sudom Pr-19/20.

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica u pogledu dopuštenosti pobijane odluke
sud je iz dokumentacije i iskaza svjedoka i stranaka utvrdio slijedeće.

7 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

Uvidom u katalog radnih mjesta tuženika od 25.11.19. utvrđeno je da između
ostalih radnih mjesta se ukida i radno mjesto Pomoćni grafički urednik, a što je
sukladno iskazu svjedoka Z.B. kao art direktora koji je nadređeni tužitelju
te koji iskazuje da je tužitelj radio uglavnom noću na mutiranju stranica i to u
vremenu od 18,00 do 24,00 sata. Svjedok navodi da je on 2017. počeo raditi kod
tuženika a nakon toga 2018. - 2019. je došlo do smanjenja obima poslova te
reorganizacije na način da su radili redizajn magazina i došlo je do smanjenje
potrebe za radom koji je obavljao tužitelj te su nakon reorganizacije njegove poslove
raspodijeli na kolegicu V.S. i kolegu D.A. Oni također
uglavnom rade u noćnim satima. Zbog pada naklade došlo je do smanjenja prihoda
tuženika iz zbog toga je došlo do reorganizacije, u kojoj je od 12 zaposlenih grafičara
otkazano tužitelju i još jednoj radnici, a zbog toga što su oni odrađivali pomoćne
poslove i baš taj dio poslova se rasporedio na ostale radnike.

11. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je uglavnom radio noćne smjene i to na
njegov zahtjev jer je imao najmanju plaću pa je htio dodatno zaraditi na noćnom
radu, ali da je radio i u dnevnim smjenama i sve poslove. Kolegica Lj.G. je radila na istom radnom mjestu i oboje su dobili otkaz, a sve zbog smanjenih
prihoda. Navodi da je točno je da se smanjio dio stranica u tiskovnom izdanju, ali se
zato prihod povećao na drugom dijelu. Ističe da se ovlasti grafičara I, II i III, ne
razlikuju osim u nekim ovlastima koje npr. ima grafičar II u odnos na grafičara III, a
nad njima je glavni grafičar, a tužitelj je obavljao poslove grafičara, a poslovi su se
odnosili na uređenje naslovnica i slično, da su imali jako puno posla i jako puno truda
su uložili da bi se pripremilo tiskano izdanje.

12. Zz tuženika D.K. u iskazu navodi da je u 2019. na 2020. g. došlo do
smanjenja brojeva stranica dnevnog izdanja i to za 6 stranica, a kriza u poslovanju
nije samo zahvatila V.l. već i sve ostale koji se bave izdavanjem novina.
Nadalje je došlo je do promjene u samom pristupu prema čitateljima te se pristupilo
velikoj reorganizaciji na način da se povećava digitalno izdanje, a u pogledu
tiskovnog izdavanja došlo je do redizajna na način da su pristupili izradi velikog
izdanja, a radi se o vikend izdanjima. Nadalje došlo je do smanjenja tiskanja
magazina odnosno broja stranica, pa tako usporedbom magazina D. je 2021.
godine imao 84 stranice, a sada ima 66, a sve jer je došlo je do velikog poskupljenja
nabavke papira, prihodi su se smanjili i zbog toga su morali pristupiti reorganizaciji.
Zbog ekspanzije digitalnih izdanja došlo je do smanjenja potrebe grafičkih radnika i
nadređeni tužitelju je predložio da se otkaže upravo tužitelju i kolegici Lj. jer su
oni imali najmanje mogućnosti za napredovanje s obzirom na njihovu stručnu spremu
i znanje. Poslovi koje su oni obavljali raspoređenu su na ostale grafičare, a nisu
nikoga poslije zapošljavanje te iako je jedan kolega otišao na porodiljni a drugi na
dugotrajno bolovanje nisu imali potrebe za zamjenom na njihovo radno mjesto.
Navodi da ne zna kolika je ušteda na tome što su tužitelju dali otkaz, ali napominje da
imaju određeni broj radnih mjesta, da je zbog pada tiska prestala potreba za
određenim radnim mjestima, a ukazala se potreba za zapošljavanje u digitalnom
tisku, pa je i to razlog zašto su otkazali tužitelju.

Iskaz zz tuženika je sud prihvatio u cijelosti jer je isti u suglasju sa Odlukom o
redovitom otkazu ugovora o radu od 04.06.2021. gdje se u obrazloženju navodi da
je odluka o ukidanju radnog mjesta i otkazivanje tužitelju rezultat negativnog trenda
u poslovnim rezultatima ( a kako je to već gore citirano ), a posljedično tome
reorganizacija poslovanja.

8 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

13. Odredba članka 115. ZR-a propisuje da poslodavac može otkazati Ugovor o
radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako prestane potreba za obavljanjem
određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

14. U tijeku postupka sud je utvrdio da je poslodavac imao opravdani razlog za
redoviti otkaz Ugovora o radu tužitelju, jer je utvrdio da je prestala potreba za
njegovim radom, budući je radno mjesto pomoćni grafički urednik ukinuto a što je
sud utvrdio Uvidom u Odluke o izmjeni pravilnika o organizaciji radnih mjesta s
izmijenjenim Katalogom radnih mjesta iz prosinca 2019. i listopada 2021.
Nesporno je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelj obavljao poslove grafičara i da
se ti poslovi i dalje obavljaju time da su ih preuzeli preostali radnici, što je utvrđeno
iz iskaza svjedoka Z.B.

Iz iskaza saslušanog svjedoka i zz tuženika također proizlazi navedena
činjenica, da je došlo do promjene reorganizacije, a u konačnici niti tužitelj ne spori
da je njegovo radno mjesto ukinuto, a činjenica da se i dalje obavljaju poslovi koji su
se obavljali, nije od utjecaja na dopuštenost odluke o otkazu. Naime, sud je utvrdio
da se dio poslova radnog mjesta tužitelja smanjio, zbog gubitka naklade, a da su
preostale poslove preuzeli drugi radnici.

15. Autonomno je pravo poslodavca da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih
mjesta, pa tako i da ukine pojedino radno mjesto za koje ocjeni da organizacijski nije
opravdano i za kojeg nema objektivne potrebe.

Slijedom svega navedenog, te temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da
je kod tuženika došlo do reorganizacije poslovanja, time da nije sporno da se poslovi
tužiteljevog radnog mjesta i dalje obavljaju, da su ih preuzeli preostali radnici, te se
radi o optimizaciji poslovanja, a na kojeg tuženik kao poslodavac ima pravo, a sud
nije ovlašten svrsishodnost takve odluke, niti procjenjivati kolike su uštede ostvarene
odnosno da li je istih uopće bilo.

16. Budući je tužitelj bio jedini zaposleni na radnom mjestu koje je ukinuto, to tuženik nije imao obvezu primjenjivati zakonske i druge kriterije.

Eventualno pogrešna odluka o visini otpremnine nije od utjecaja na
dopuštenost odluke, a obzirom da visina iste nije bila predmetom ovog postupka to
sud nije niti utvrđivao osnovanost tih navoda tužitelja.

17. Slijedom navedenog, kada poslodavac utvrdi da je određeno radno mjesto
nepotrebno, a što poslodavac ima pravo ocijeniti, pa kada se odlučio na ukidanje
radnog mjesta ocijenivši ga najmanje potrebnim i kada je ujedno poslove tog radnog
mjesta rasporedio na druge osobe, kao što je ovdje slučaj, to je sud utvrdio da je
dopušten poslovno uvjetovani otkaz.

Stoga je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.
Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne novčane nagrade od 2.000,00
kuna (primjenom Tbr. 8/1 OT), na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ili 2.500,00
kuna.

9 Poslovni broj: 25 Pr-15356/2021-21

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog
suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje
nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku