- 1 -              I Kž 130/2019-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 130/2019-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. P. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2018. broj K-31/2018., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika J. P., D. M., odvjetnika iz O. društva M. i partneri j.t.d. sa sjedištem u Z.

 

p r e s u d i o   j e i r i j e š i o   j e:

 

              I. Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; dalje: ZKP/08-22), obustavlja se kazneni postupak protiv optužene pravne osobe, trgovačkog društva G. I. d.o.o. u stečaju (s podacima kao u prvostupanjskoj presudi), zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., sve u vezi s člankom 3. stavcima 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“, broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12. - dalje: ZOPOKD).

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-22, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08-22 te nužni izdaci i nagrada branitelja optužene pravne osobe, trgovačkog društva G. I. d.o.o. u stečaju padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženu pravnu osobu, trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju postala je bespredmetna.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2018. broj K-31/2018., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), optuženik J. P. i optuženik I. S. oslobođeni su optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dok je optužena pravna osoba, trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju oslobođena odgovornosti zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., sve u vezi s člankom 3. ZOPOKD.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08-17, oštećenica banka d.d. Zagreb upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika J. P. i I. S. te optužene pravne osobe, trgovačkog društva G. I. d.o.o. u stečaju i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika J. P. i I. S. te predstavnika optužene pravne osobe, trgovačkog društva G. I. d.o.o. u stečaju padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08-17), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

 

3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovore su podnijeli optuženik J. P. po branitelju D. M., odvjetniku iz O. društva M. i partneri j.t.d. sa sjedištem u Z., optuženik I. S. po branitelju B. Š., odvjetniku iz O. društva Š. & Š. sa sjedištem u Z. te optužena pravna osoba, trgovačko društvo G. I. d.o.o. po predstavniku D. R., odvjetniku iz S., svi predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi oslobađajuća presuda. U odgovorima na žalbu optuženika P. i S. zatraženo je da se optuženike i njihove branitelje izvijesti o vremenu održavanja sjednice na kojoj će se raspravljati o žalbi.

 

4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-17, spis predmeta je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika J. P., D. M., odvjetnika iz O. društva M. i partneri j.t.d. sa sjedištem u Z., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženik J. P., optuženik I. S. i njegov branitelj B. Š., odvjetnik iz O. društva Š. & Š. sa sjedištem u Z. pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08-22, održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na dio presude koji se odnosi na trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju je bespredmetna, a u ostalom dijelu u odnosu na optuženike P. i S. je neosnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke ove presude i rješenja:

 

7. Nakon što je donesena pobijana presuda, a prije odlučivanja o žalbama podnesenim protiv te presude, u skladu s odredbom članka 474. stavka 2. ZKP/08-22, utvrđeno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu broj Tt-20/16679-2 od 23. prosinca 2020. odlučeno da se pravna osoba, trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju, po zaključenju stečajnog postupka, briše iz sudskog registra tog suda.

 

7.1. U skladu s člankom 199. ZKP/08-22, ako se u tijeku postupka utvrdi da je optuženik umro, rešenjem se obustavlja kazneni postupak.

 

7.2. Stoga je, a budući da pravna osoba, trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju više ne postoji, a nema niti pravnog sljednika, smislenom primjenom članka 199. ZKP/08-17 protiv pravne osobe trebalo obustaviti postupak.

 

7.3. Slijedom svega toga, žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženu pravnu osobu, trgovačko društvo G. I. d.o.o. u stečaju postala je bespredmetna.

 

7.4. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 149. stavka 1. ZKP/08-22.

 

U odnosu na točku II. izreke ove presude i rješenja:

 

8. Protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženici J. P. i I. S. nisu počinili kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. na način kako im je to državni odvjetnik stavio na teret. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je dao iscrpne, jasne i valjane razloge bez ikakvog proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

8.1 Naime, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da je trgovačko društvo E. m. c. d.o.o. osnovano neposredno prije nego što mu je odobren kredit od 11.000.000,00 kuna, upravo s ciljem kupovine poslovnih udjela u trgovačkim društvima I. d.o.o. i N. i. t. d.o.o., a sve da bi se izbjegao medijski monopol u I. te okrupnio medijski prostor u I.. To društvo nije imalo niti poslovni plan, niti raniju gospodarsku aktivnost, niti sastavljeno financijsko izvješće o poslovanju, što nije neuobičajeno u poslovnom okruženju i poslovnoj praksi koja se primjenjivala prilikom osnivanja novih trgovačkih društava čiji je jedini cilj bila kupovina poslovnih udjela u nekim drugim trgovačkim društvima.

 

8.2. Premda se u činjeničnom opisu djela u optužnici navodi da sredstva osiguranja kredita nisu bila dostatna, na što se upire i u žalbi državnog odvjetnika, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da su, osim poslovnih udjela u trgovačkim društvima koja su kupovana te pokretnina trgovačkih društava koja su kupovana, kao sredstvo osiguranja bile založene vlastite mjenice trgovačkog društva G. I. d.o.o. koje je u to vrijeme bilo najjače trgovačko društvo na prostoru županije koje se je bavilo medijskom djelatnošću te je imalo izrazitu financijsku i gospodarsku snagu i političku moć koja je proizlazila iz podrške lokalne politike. O financijskoj snazi tog trgovačkog društva izjasnio se i financijsko-knjigovodstveni vještak, navodeći milijunski dnevni promet na žiro-računu u inkriminiranom razdoblju, a samo u 2008. promet od 203.000.000,00 kuna. S obzirom na navedeno, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da  nije niti životno niti logično da su u trenutku donošenja ovih odluka optuženici P. i S. znali i bili svjesni da će trgovačko društvo G. I. d.o.o. završiti u stečaju, a što se dogodilo nakon nešto više od jedne godine od donošenja ove poslovne odluke.

 

8.3. Iz obrane optuženika J. P. i iskaza ispitanih svjedoka te dokumentacije u spisu, proizlazi da su predmetna dva kredita dodijeljena u vremenskom razdoblju koji slijedi nedugo nakon što su dodijeljeni krediti trgovačkim društvima M. d.o.o. i N. i. t. d.o.o. u odnosu na koje je postupak obustavljen još u istrazi. Upravo iz provedenog dokaznog postupka vidljivo je da se je radilo o povezanim društvima (M., N. i. t., E. m. c., G. I.) u zajedničkom poslovnom cilju objedinjavanja medijskog prostora u I. pa je s pravom cjelokupnu situaciju u ovom predmetu prvostupanjski sud sagledao povezujući to u jednu cjelinu, a kako je to na početku ovog postupka sagledavalo i Županijsko državno odvjetništvo.

 

8.4. Stoga s pravom zaključuje prvostupanjski sud da činjenica da je Sektor upravljanja rizicima dao za kredite E. m. c. d.o.o. kreditnu ocjenu „djelomično nadoknadiv“, a G. I. d.o.o. za iznos od 15.000.000,00 kuna također „djelomično nadoknadiv“ zbog čega je odobrena samo trećina traženog iznosa, ne dokazuje da su ti krediti odobreni suprotno proceduri njihovog odobravanja jer iz iskaza ispitanih svjedoka koji su sudjelovali u kreditnom postupku, a što je potvrdio i financijsko-knjigovodstveni vještak, suglasno proizlazi da je ocjena kreditnog rizika od strane Sektora upravljanja rizicima samo jedan element - „ponder“ u cjelokupnoj ocjeni kreditnog rizika, pri čemu vještak to i stručno potvrđuje navodeći da Sektor upravljanja rizicima iznosi kreditnu ocjenu koja predstavlja „najcrnji scenarij“ i najnepovoljniju situaciju za povrat kredita za banku d.d. Pritom, neovisno o tome što je kredit E. m. c. d.o.o. odobrila Uprava banke, činjenica je da je upravo Kreditni odbor zahtjev za taj kredit uputio Upravi banke, iako ga je, s obzirom na ocjenu Sektora za upravljanje rizicima, mogao i ne odobriti. Važno je napomenuti i da su svi članovi Upravnog odbora iskazivali da na njih nije vršen nikakav utjecaj da taj zahtjev za kredit proslijede Upravi na odlučivanje te kasnije potvrde odluku Uprave te da je njihova odluka bila jednoglasna.

 

8.5. Nije sporno da se je Đ. B. sastajao s optuženikom P., na što se također upire u žalbi državnog odvjetnika. No, kao što se to navodi u prvostupanjskoj presudi, iz iskaza svjedoka N. P. proizlazi vrlo logično objašnjenje za to jer su takvi sastanci bili uobičajeni, s obzirom na to da se, imajući na umu visinu traženog kredita, odluka i donosila u Z., dok iz iskaza svjedoka Z. S. i I. S. suglasno proizlazi da su bili prisutni na sastanku kod predsjednika Uprave banke d.d. J. P. u Z., kojom prilikom je Đ. B. detaljno iznosio i objašnjavao sve aspekte ove poslovne ideje. Prema tome, iz navedenog ne proizlazi prethodni dogovor i traženje Đ. B. da optuženik J. P. trgovačkom društvu odobri kredit, jer je u dokaznom postupku utvrđeno da su odluke o sporna dva kredita donesene nakon provedene cjelokupne zakonske i interne bankovne procedure, a ne samovoljnom odlukom Uprave.

 

8.6. Optuženicima je stavljeno na teret da su postupili protivno članku 252. Zakona o trgovačkim društvima, međutim, kako se to navodi i u pobijanoj presudi, nadležnost optuženika S. bila je usmjerena na sasvim drugu kategoriju poslova, dok u odnosu na optuženika P. iz obrazloženja Odluke od 6. svibnja 2009., a posebno 2. travnja 2008. proizlazi da je bio svjestan i loše ocjene kredita od strane Sektora upravljanja rizicima i nepostojanja poslovnog plana i činjenice da instrumenti osiguranja plaćanja odstupaju od važećeg Pravilnika, dakle, niti jedna loša i negativna referenca nije bila prikrivena niti zanemarena, ali je ipak prevladala ideja objedinjavanja medijskog prostora i širenja poslovne aktivnosti banke d.d. u I., što je posebno potvrđeno kroz respektabilne milijunske novčane iznose, posebno grada P. na računu Banke, kao i sagledavanju činjenice da je ovaj poslovni odnos i ovaj kredit bio vezan uz ostale poslovne odnose i to s trgovačkim društvima M. d.o.o. i A. h. d.o.o. gdje je banka d.d. bila osigurana kroz nekretnine ovih trgovačkih društva čija vrijednost je u to vrijeme iznosila oko 120.000.000,00 kuna. Navedeno, i prema ocjeni ovog suda, dokazuje da se u konkretnoj situaciji radilo o jednoj poslovnoj odluci Uprave, a u bankarskom poslovanju ovakve strateške poslovne odluke u sebi sadrže i poslovne rizike, koja je nakon proteka više od godinu dana ipak završila lošim rezultatom.

 

8.7. U odnosu na optuženika I. S., s pravom ističe prvostupanjski sud da je u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno da je on bio član Uprave banke d.d., koja je u inkriminirano vrijeme imala dva člana. Iz obrana oba optuženika proizlazi da djelokrug rada i nadležnost optuženika S. kao člana Uprave nije imao nikakve veze s postupkom odobravanja kredita, nego je djelokrug njegovih poslova obuhvaćao kadrovske poslove, kontrolu akata Banke i njihovu usklađenost sa Zakonom o bankama i internim aktima Banke te poslove koji su vezani uz informatizaciju Banke. Niti jedan od ispitanih svjedoka u svojem iskazu nije potvrdio da bi optuženik S. na bilo koji način sudjelovao i imao nadležnosti u cjelokupnom postupku koji je prethodio odobrenju i dodjeli kredita. Činjenica da je ovaj optuženik potpisao kao član Uprave odluku Uprave kojom se odobrava odluka Kreditnog odbora od 1. travnja 2008. o odobrenju dugoročnog kredita trgovačkom društvu E. m. c. d.o.o. od 11.000.000,00 kuna te da je na 11. sjednici Uprave održanoj 6. svibnja 2009. uz telefonsku suglasnost optuženika J. P. donio Odluku kojom se odobrava klijentu G. I. d.o.o. kredit od 5.000.000,00 kuna, predstavlja radnje koje je optuženik S. poduzeo, a koje su bile neophodne u cjelokupnom procesu funkcioniranja jedne dvočlane Uprave. Kada se uzme u obzir da je optuženik S. ovu Odluku od 2. travnja 2008. potpisao nakon što je istu potpisao optuženik J. P. kao predsjednik Uprave, a Odluku od 6. svibnja 2009. donio nakon suglasnosti optuženika P., onda je životno i logično da je njegovo postupanje rezultat punog povjerenja u ekonomsku opravdanost ovih poslovnih poteza i potvrda da je cjelokupni proces odobrenja i dodjele kredita proveden u skladu s važećim Zakonom i internim aktima banke d.d.

 

8.8. Slijedom svega navedenog, s pravom zaključuje prvostupanjski sud, a protivno žalbi državnog odvjetnika, da u tijeku postupka nije dokazano da su optuženici P. i S. postupali s namjerom povređivanja dužnosti zaštite imovinskih interesa banke d.d., nego je njihov cilj bilo poslovno širenje banke d.d. na području županije radi pridobivanja što većeg broja financijski moćnih klijenata i ostvarivanju što većeg prihoda Banke. Jednako tako, nije dokazano ni da su ovi optuženici postupali s namjerom pribavljanja drugome znatne protupravne imovinske koristi, odnosno prouzrokovanja znatne štete banci d.d., već je postupanje optuženika J. P. imalo karakter poslovne odluke koja je bila motivirana spomenutim ciljem, dok je postupanje optuženika I. S., kao što to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, imalo karakter postupanja u okviru djelokruga njegovog poslovanja koje je bilo usmjereno na kontrolu zakonitosti i usklađenosti rada banke s tada važećim Zakonom o bankama i internim aktima banke d.d.

 

9. Stoga je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda te da prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-22 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. prosinca 2022.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              Damir Kos, v.r.