1

Poslovni broj: 9 Gž-2487/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Gž-2487/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. t. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., K. & K. d.o.o. iz Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5092/17-43 od 15. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5092/17-43 od 15. rujna 2020. u stavku I. i III. izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 28.767,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.01.2010. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.342,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na dosuđeni iznos od 28.767,90 kuna za razdoblje od 12.01.2010. godine do 21.01.2010. godine, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 15.342,50 kuna za razdoblje od 27.01.2016. godine pa do 14.09.2020. godine.

 

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje u iznosu od 10.105,32 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se u razdoblju od 23.11.1997. godine pa do 31.12.2007. godine određuje sukladno odredbi čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom i to:

              - na iznos od    905,47 kuna od 23.11.1997. godine pa do isplate,

              - na iznos od    591,64 kuna od 21.12.1997. godine pa do isplate,

              - na iznos od    697,39 kuna od 21.01.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od 1.357,84 kuna od 21.02.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od 1.047,35 kuna od 21.03.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od 1.833,35 kuna od 21.04.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od 1.158,35 kuna od 21.05.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od    699,36 kuna od 21.06.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od    510,87 kuna od 21.07.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od    255,28 kuna od 21.08.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od    484,03 kuna od 21.09.1998. godine pa do isplate,

              - na iznos od    563,88 kuna od 21.10.1998. godine pa do isplate,

istaknuto radi prijeboja.“

 

2. Protiv dijela presude u stavku I. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019, 80/2022– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te stavlja zahtjev za naknadom troška.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 28.767,90 kuna/3.818,15 eura sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2010. radi stjecanja bez osnove navedenog iznosa, a koji temelji na činjenici da se protiv tužitelja, kao ovršenika vodio ovršni postupak u kojem je tuženik, kao ovrhovoditelj naplatio svoje potraživanje i da je tijekom postupka ovrhe klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2266/98 od 27. siječnja 1999. temeljem kojeg se tužitelja kao ovrhovoditelj i naplatio bila ukinuta i postupak ovrhe po prijedlogu ovrhovoditelja je obustavljen time da je tuženik istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 10.105,32 kuna/1.341,20 eura ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je potraživanje tužitelja osnovano.

 

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare predmetnog potraživanja dok visina nije sporna.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

 

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10. Na žalbene navode da prvostupanjski sud nije izveo dokaz grafološkim vještačenjem tuženiku se ukazuje da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odluče za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

 

Stoga, u situaciji kada je smatrao da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza grafološkim te za svoje uvjerenje dao valjane razloge, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

11. Obzirom na navedeno nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik.

 

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnome je utvrdio:

 

- da je u predmetu poslovni broj Ovrv-22666/98 pravni prednik tuženika kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tužitelja kao ovršenika radi naplate potraživanja u iznosu od 10.105,32 kn sa zateznim kamatama;

- da je tuženik navedeno potraživanje stavio u prijeboj ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je potraživanje tužitelja osnovano (list 10 i 45 spisa);

- da se potraživanje u ovršnom postupku kao i ono koje je stavljeno u prijeboj odnosi na neplaćene račune za izvršene telekomunikacijske usluge nastale korištenjem mobitela tužitelja;

- da je nesporno da je tuženik u ovršnom predmetu naplatio iznos od 28.747,90 kn zaključno s danom 11. siječnja 2010.;

- da je 27. siječnja 1999. ovršni sud u cijelosti usvojio ovršni prijedlog i donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-22666/98 koje je postalo pravomoćno 13. ožujka 1999. (list 2 spisa);

- da je tužitelj stavio prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja;

- da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-22666/98 ukinuta rješenjem suda 12. siječnja 2010. (list 66-67 spisa) time da je tužitelj po ukidanju klauzule izjavio prigovor i žalbu (list 72 spisa);

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj predložio obustavu ovrhe obzirom da je namirio svoju tražbinu u cijelosti;

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 17. svibnja 2010. obustavio ovrhu (list 73), a koje je postalo pravomoćno 4. lipnja 2010.;

- da je prigovor zastare potraživanja tužitelja neosnovan obzirom da nije protekao zastarni rok od pet godina propisan čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001- dalje u tekstu: ZOO) računajući od dana kada je doneseno rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-22666/98 tj. kada je ovdje tužitelj primio navedeno rješenje tj. 19. siječnja 2010.;

- da je prigovor presuđene stvari neosnovan;

- da su se uvjeti za prijeboj stekli tek podnošenjem tužbe i da je potraživanje tuženika koje je stavljeno u prijeboj u zastari;

- da je dokaz izvođenja grafološkim vještačenjem odbijen kao nepotreban.

 

13. Pošavši od navedenih utvrđenja, a kako je tuženik predmetno potraživanje naplatio sa osnove koja je kasnije otpala, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev sukladno čl. 210. st. 1. i st. 3. ZOO-a u vezi čl. 324. st. 1. ZOO-a djelomično osnovan te obvezao tuženika na isplatu iznosa od 28.767,90 kuna/3.818,15 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2010. i odbio preostali dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan te utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje u iznosu od 10.105,32 kuna/1.314,12 eura sa zateznim kamatama i odlučio na gore navedeni način.

 

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

15. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

 

16. Prvenstveno, iz činjeničnih navoda tužbe, a kojima je sud vezan proizlazi da tužitelj svoje potraživanje temelji na činjenici da je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-22666/98 naplatio svoju tražbinu s računa tužitelja u iznosu od 28.767,90 kuna s osnove koja je kasnije otpala obzirom da navedeno rješenje nije postalo pravomoćno i ovršno te je prvostupanjski sud rješenjem od 12. siječnja 2010. ukinuo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-22666/98 od 27. siječnja 1999.

 

Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj svoje potraživanje temelji na stjecanju bez osnove.

 

17. U svezi navedenog kao i zaključka prvostupanjskog suda da je naplata izvršena na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala valja reći da prema odredbi čl. 210. st. 1. ZOO-a kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

 

Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

18. Iz stanja spisa predmeta poslovni broj Ovrv-22666/98, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv tužitelja, kao ovršenika dana 19. studenog 1998. radi naplate tražbina odnosno neplaćenih telekomunikacijskih usluga za G. C. priključak prema priloženom izvatku iz poslovne knjige u iznosu od 10.105,32 kune/1.314,20 eura sa zateznim kamatama.

 

Nadalje, točno je da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-22666/98 donijeto 27. siječnja 1999. postalo pravomoćno i ovršno 13. ožujka 1999.

 

19. Međutim, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-22666/98 od 12. siječnja 2010. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi Ovrv-22666/98 od 27. siječnja 1999.

 

Također, iz navedenog ovršnog predmeta proizlazi da je podneskom od 8. ožujka 2010. ovrhovoditelj naveo da je ovršenik u potpunosti podmirio svoje dugovanje i da sukladno čl. 68. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005 i 121/2005) predlaže obustavu ovršnog postupka i da  rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-22666/98 od 17. svibnja 2010. obustavljena je ovrha određena predmetnim rješenjem o ovrsi, a koje postalo pravomoćno 4. lipnja 2010.

 

20. Stoga, u iznesenim okolnostima konkretnog slučaja kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-22666/98 od 12. siječnja 2010. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi Ovrv-22666/98 od 27. siječnja 1999., to je pravomoćnošću navedenog rješenja ovršna isprava izgubila pravni učinak.

 

21. Dakle, predmetno potraživanje je naplaćeno s osnove koja je kasnije otpala, te je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je zaključio da su ispunjenje pretpostavke iz čl. 210. st. 1. i 3. ZOO.

 

22. Što se tiče žalbenih navoda da je predmetno potraživanje tužitelja u zastari valja reći da su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud imajući u vidu odredbu čl. 371. ZOO-a time da se tuženiku ujedno ukazuje da je o navedenom prigovoru ovaj sud već iznio svoje pravno stajalište u odluci u ovoj pravnoj stvari poslovni broj Gž-6885/2016 od 19. rujna 2017. (list 85-89 spisa).

 

23. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

 

24. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojim bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

25. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 28.767,90 kuna sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2010. osnovan kao i da ne postoji tuženikovo potraživanje u iznosu od 10.105,32 kuna, pa su žalbeni navodi bez pravnog uporišta.

 

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022), pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

 

27. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan u smislu čl. 155. ZPP-a.

 

29. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II i III izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

 

  Predsjednik vijeća:

  Vesna Skerlev, v.r.