1

Poslovni broj: 37. Gž R-2956/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-2956/2022-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB:…, iz K., kojega zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M.I. H. d.o.o. OIB:…, sa sjedištem u K., kojega zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-70/19-43 od 19. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-70/19-43 od 19. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu pod t.I., t.II. i t.III. izreke.

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod t.IV. izreke.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku M.I. H. d.o.o., OIB:… sa sjedištem u K., platiti tužitelju N. B., OIB:… iz K., iznos od 29.000,00 kuna (slovima: dvadeset devet tisuća) kuna sa zateznom kamatom koje teku od 14. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku M.I. H. d.o.o., OIB:… sa sjedištem u K., platiti tužitelju N. B., OIB:… iz K., iznos od 625,00 (slovima: šesto dvadeset pet) kuna na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sa zateznom kamatom od 19. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku M.I. H. d.o.o., OIB:… sa sjedištem u K., da tužitelju N. B., OIB:…, iz K., naknadi parnični trošak u iznosu od 17.208,50 kuna (slovima: sedamnaest tisuća dvjesto osam kuna i pedeset lipa) kuna, sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 19. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni iznos od 625,00 (slovima: šesto dvadeset pet) kuna traži zakonske zatezne kamate od 14. svibnja 2019. pa do 19. kolovoza 2022.

 

V. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

VI. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući odluku pod t.IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 625,00 kn za razdoblje od 14. svibnja 2019. do 19. kolovoza 2022. zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 148/11-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

 

3. Žalbu protiv presude izjavio je i tuženik, osporavajući dio kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadu parničnoga troška, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tuženik jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje takvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

 

6. Provedeni dokazi su pravilno ocijenjeni u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP dok sadržajem žalbenih navoda tuženik iznosi svoju interpretaciju i ocjenu pojedinih dokaza kako bi osporio zaključak suda prvoga stupnja o odgovornosti za štetni događaj.

 

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

 

8. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu montera III. Kritične zgode, oko 7 ujutro, brigadir i nadređeni tužitelju Miroslav Horvat se nalazio na utovarnom dijelu teretnog vozila s kojeg je trebao istovariti čelične konstrukcije. Po njegovom nalogu tužitelj mu je trebao dodati užad za vezivanje, tzv. gurtne, pri tome se popeo na utovarni  dio kamiona s kojeg je pao i zadobio ozljedu. Opisujući događaj, svjedok Horvat je najprije izjavio da je tužitelj u trenutku kada mu je dobacio užad bio na kamionu a potom je izjavio da se na kamion popeo samoinicijativno nakon što mu je već dobacio užad.

 

9. Iako prema navodima tuženika tužitelj obzirom na poslove njegovog radnog mjesta nije obučen niti obavlja poslove istovara čeličnih konstrukcija, tužitelj je izričito izjavio da je pored poslova montera čeličnih konstrukcija na visini preko 10 m radio na svim mašinama, koristio sve alate kao što su bušilice, mašine za rezanje čelika i također je znao istovarivati čelične konstrukcije iz kamiona na način da bi se popeo na prikolicu kamiona i vezao teret uz pomoć užadi za vezivanje. Istinitost  samog iskaza tužitelja nije osporena pa je za zaključiti da je on kod tuženika po potrebi obavljao i poslove istovara čeličnih konstrukcija ili je makar pomagao pri njihovom obavljanju.

 

10. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14, 118/14, 154/14, 94718, 96/18, dalje: ZZR) poslodavac odgovara za ozljedu koju radnik pretrpi na radu po načelu objektivne odgovornosti. On može biti oslobođen odgovornosti, potpuno ili djelomično, ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, postojanje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost mora dokazati poslodavac.

 

11. U ovom slučaju tužitelj je po nalogu brigadira ovome pomagao, pa ako je to bilo i samo dodavanjem užadi kako tvrdi tuženik, tužitelj se radi toga popeo na kamion i sama po sebi ta radnja prilikom obavljanja poslova istovara čeličnih konstrukcija ili pomaganja u njihovom obavljanju na bilo koji način nije neuobičajena niti se može pripisati nepažnji radnika, neovisno o tome da li ga je brigadir pozvao na kamion ili nije. Iz navoda i dokaza tuženika ne proizlaze ikakve druge okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom, tj. da nije upotrijebio niti pažnju prosječnog čovjeka.

 

12. Stoga je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu citirane zakonske odredbe isključivale njegovu odgovornost za štetni događaj.

 

13. Utvrđeno je i sada nije sporno da je tužitelj zadobio natučenje desnog sljepoočno-zatiljnog dijela glave, potres mozga, prijelom desne sljepoočne kosti, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice u desnom čeonom dijelu mozga, ozljede desne pužnice poprečnim prijelomom slušne kosti u dijelu piramide, natučenje desnog ramena. Trpio je jake fizičke bolove 2 dana, srednje jake 4 dana i lakog intenziteta 15 dana. Primarni strah u trenutku ozljede nije izražen, sekundarni strah od zadobivenih ozljeda jakog intenziteta je trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i potom kasni strah i zabrinutost 10 dana. Trajne posljedice se manifestiraju potpunim gubitkom sluha na desnom uhu te povremenim glavoboljama kao trajne posljedice u smislu blagog postkomocionog sindroma, one umanjuju životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 17,5% trajno. Tuđa pomoć je bila potrebna tijekom 5 dana po 2 sata dnevno i 15 dana po 1 sat dnevno.

 

14. Cijeneći težinu ozljeda te prirodu i opseg trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođ. 1996.) u odluci kojom mu je utvrđena novčana naknada u iznosu od ukupno 29.000,00 kn, (koliko je iznosio njegov zahtjev) zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno zdravlje, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tuženika (čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima-NN br. 35/05, dalje: ZOO).

 

15. Zahtjev za naknadu na ime tuđe pomoći je prihvaćen pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO, iznos utvrđen prema cijeni od 25,00 kn po satu nije osporen.

 

16. Nije osnovan je tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci kojom je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos ove naknade za razdoblje od podnošenja zahtjeva tuženiku do donošenja prvostupanjske presude.

 

17. Kako je u pitanju imovinska nenovčana šteta (jer su tužitelju pomoć pružali članovi obitelji) prema odredbi čl. 1086. ZOO kao oštećenik ima pravo na njenu naknadu od dana nastanka. Budući da je u ovom slučaju iznos naknade utvrđen prema cijenama u vrijeme donošenja presude, pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe dosuđena je zatezna kamata na taj iznos za razdoblje od donošenja presude do isplate a odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate od 14. svibnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva tuženiku. Na navode žalbe valja reći da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-829/17 odnosi na slučaj u kojem je iznos naknade za tuđu pomoć utvrđen u vrijeme kada je ona oštećenom pružena a ne prema kriterijima u vrijeme donošenja presude kao ovdje,  stoga pravno shvaćanje iz te revizijske odluke nije primjenjivo u ovome sporu.

 

18. Odluka o naknadi parničnoga troška je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

19. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

20. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 6. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

            Ksenija Grgić, v.r.