RepublikaHrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja B. H. OIB: … iz N., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženice R. H. OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, od 25. ožujka 2022. poslovni broj Pn-30/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o i r j e š i o j e

I Odbija se djelomično žalba tužitelja B. H., te u cijelosti žalba tuženice R. H., kao neosnovane te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj od 25. ožujka 2022. poslovni broj Pn-30/2021 u točki I i IV njezine izreke.

II Ukida se djelomično prvostupanjska presuda u točki II, III i V izreke te se u
tom dijelu predmet vraća istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s time da
će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

»I Nalaže se tuženoj R. H. da tužitelju H. B. isplati iznos od 148.688,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade do isplate i to za:

- 2018. iznos od 34.866,70 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.866,70 kuna za travanj 2018. i po 4.000,00 kuna od svibnja do studenog i 3.000,00 kuna za prosinca 2018. računajući kamate od 16. svibnja 2018. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

2 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

- 2019. iznos od 36.000.00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.000,00 kuna počev od 1. veljače 2019. računajući kamate od 16. veljače 2019. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2020. iznos od 36.000,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.000,00 kuna počev od 1. veljače 2020. računajući kamate od 16. veljače 2020. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2021. iznos od 33.500,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.000,00 kuna počev od siječnja do studenog i iznos od 1.500,00 kuna za prosinac počev od 1. veljače 2020. računajući kamate od 16. veljače 2020. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate i za

- siječanj 2022. iznos od 3.000,00 kuna, veljaču 2022. iznos od 3.000,00 kuna
i ožujak 2022. iznos od 2.333,25 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po
navedenoj stopi teče od 16-og u mjesecu za svaki mjesečni iznos počev od 16. veljače 2022. do isplate.

II Odbija se, radi zastare, tužbeni zahtjev tužitelja H. B. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H.da, na ime naknade štete radi izmakle koristi zbog izgubljene bruto zarade plati tužitelju iznos od 1.029.505,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekućom od 16. veljače 1993. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena računajući ovu do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to po dospijeću svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade i to za:
- 1993. iznos od 5.928,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 494,00 kune počev od 1. veljače 1993. računajući kamate od 16. veljače 1993. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1994. iznos od 14.340,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 1.195,00 kuna počev od 1. veljače 1994. računajući kamate od 16. veljače 1994. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1995. iznos od 20.244,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 1.687,00 kuna počev od 1. veljače 1995. računajući kamate od 16. veljače 1995. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1996. iznos od 21.912,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 1.862,00kune počev od 1. veljače 1996. računajući kamate od 16. veljače 1996. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1997. iznos od 24.504,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 2.042,00

3 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

kune počev od 1. veljače 1997. računajući kamate od 16. veljače 1997. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1998. iznos od 27.180,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 2.265,00 kuna počev od 1. veljače 1998. računajući kamate od 16. veljače 1998. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 1999. iznos od 29.820,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 2.485,00 kuna počev od 1. veljače 1999. računajući kamate od 16. veljače 1999. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2000. iznos od 32.220,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 2.848,00 kuna počev od 1. veljače 2000. računajući kamate od 16. veljače 2000. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2001. iznos od 34.176,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 2.848,00 kuna počev od 1. veljače 2001. računajući kamate od 16. veljače 2001. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2002. iznos od 36.120,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.010,00 kuna počev od 1. veljače 2002. računajući kamate od 16. veljače 2002. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2003. iznos od 39.336,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.278,00 kuna počev od 1. veljače 2003. računajući kamate od 16. veljače 2003. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2004. iznos od 41.328,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.444,00 kune počev od 1. veljače 2004. računajući kamate od 16. veljače 2004. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2005. iznos od 40.464,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.372,00kune počev od 1. veljače 2004. računajući kamate od 16. veljače 2005. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2006. iznos 43.428,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 3.619,00 kuna počev od 1. veljače 2006. računajući kamate od 16. veljače 2006. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2007. iznos od 48.360,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.030,00 kuna počev od 1. veljače 2007. računajući kamate od 16. veljače 2007. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2008. iznos od 52.248,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.354,00 kuna počev od 1. veljače 2008. računajući kamate od 16. veljače 2008. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2009. iznos od 54.432,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.536,00

4 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

kuna počev od 1. veljače 2009. računajući kamate od 16. veljače 2009. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2010. iznos od 54.804,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.567,00 kuna počev od 1. veljače 2010. računajući kamate od 16. veljače 2010. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2011. iznos od 49.908,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od

4.159,00 kuna počev od 1. veljače 2011. računajući kamate od 16. veljače 2011. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2012. iznos od 49.476,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.123,00 kune počev od 1. veljače 2012. računajući kamate od 16. veljače 2012. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2013. iznos od 50.364,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.197,00 kuna počev od 1. veljače 2013. računajući kamate od 16. veljače 2013. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2014. iznos od 53.832,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.486,00 kuna počev od 1. veljače 2014. računajući kamate od 16. veljače 2014. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2015. iznos od 52.284,00 kune s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 4.357,00 kuna počev od 1. veljače 2015. računajući kamate od 16. veljače 2015. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2016. iznos od 66.276,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajućiove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 5.523,00kune počev od 1. veljače 2016. računajući kamate od 16. veljače 2016. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2017. iznos od 68.196,00 kuna s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 5.683,00kune počev od 1. veljače 2017. računajući kamate od 16. veljače 2017. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate,

- 2018. iznos od 18.325,30 kuna (za siječanj, veljaču, ožujak 2018. i 1. travanj 2018.) s naprijed navedenim kamatama računajući ove po dospijeću svakog
pojedinog iznosa mjesečne izgubljene zarade od 6.064,00 kune počev od 1. veljače 2018. računajući kamate od 16. veljače 2018. pa kako budu dospijevali svakog 16-og u mjesecu do isplate."

III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja B. H. za iznos od 121.651,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja B. H. koji glasi:
"Od 26. ožujka 2022. nadalje tužena je dužna plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 6.064,00 kune i to tako da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ovu kamatu po dospijeću svakog pojedinog iznosa

5 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

izgubljene zarade počev od 1. veljače 2021. računajući kamate od 16. veljače 2021. pa kako budu dospijevali do svakog najkasnije 16-og u mjesecu sve do konačne isplate."

V Svaka stranka snosi svoje troškove.«

2. Protiv točke II, III, IV i V gornje presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Protiv točke I i V žali se pak tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,
bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine, odnosno preinači.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je, u bitnom, osporio žalbene navode tuženice i predložio odbijanje žalbe.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a tuženice neosnovana.

6. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

6.1. Da je u odgovoru na tužbu istaknut prigovor zastare, da je u čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U ovom postupku tužitelj svoj zahtjev temelji na presudi Europskog suda za ljudska prava broj 63311/14. od 26. travnja 2018. kojom presudom je utvrđena povreda članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, zastarni rok je počeo teći najkasnije donošenjem te presude. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužba podnesena 2. travnja 2021. što znači da je tražbina tužitelja u zastari u dijelu koji se odnosi na period prije navedenog datuma. Radi toga je prigovor zastare usvojen i tužbeni zahtjev odbijen za period od 1993. do 1. travnja 2018.

6.2. Da je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva. Uvidom u presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje - ESLJP) broj 63311/14. od 26. travnja 2018. utvrđeno je da je presuđeno da je došlo do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. U obrazloženju presude sud je primijetio da tužitelj uživa privatni život u Hrvatskoj, ali da je status njegovog boravka nesiguran jer ovisi o jednogodišnjim produljenjima dozvole za boravak iz humanitarnih razloga što ovisi o tome da dostavi valjanu putnu ispravu koji uvjet podnositelj zahtjeva smatra nemogućim ispuniti jer je bez državljanstva ili dobije diskrecijski pristanak ministarstva za njegov boravak koji nije dosljedno ostvaren, da je iako nominalno dostupno mogućnost da podnositelj zahtjeva pronađe zaposlenje je de facto otežano bez reguliranja njegovog statusa boravka, da je stoga nezaposlen i preživljava pomažući se na poljoprivrednim gospodarstvima na područjima N. što nesumnjivo negativno utječe na mogućnost da dobije normalno zdravstveno osiguranje ili mirovinska prava, da u takvim okolnostima, posebice s obzirom na poodmaklu dob podnositelja zahtjeva i činjenicu da živi u Hrvatskoj

6 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

gotovo 40 godina bez formalne i de facto veze s bilo kojom drugom zemljom sud prihvaća da nesigurnost njegovog statusa boravka ima negativne posljedice na njegov privatni život.

6.3. Dakle, ESLJP kao jedan od elemenata radi kojih utvrđuje povredu članka 8. Konvencije navodi i otežanu mogućnost da tužitelj nađe zaposlenje, a s obzirom na neregulirani status boravka i njegovu ovisnost o jednogodišnjim produljenjima dozvole za boravak iz humanitarnih razloga. S obzirom da tužena nije osigurala tužitelju reguliranje statusa boravka u Republici Hrvatskoj, a što bi mu omogućilo zapošljavanje odgovorna je za štetu koju tužitelj trpi time što se nije zaposlio proteklih godina. Da je postojala mogućnost zaposlenja naveo je sam tužitelj u svojoj izjavi kao i svjedoci P. D., Ž. M. i D. K., a čije izjave je sud prihvatio kao istinite s obzirom da su uvjerljive te da iz potvrda koje je tužitelj dobivao od poslodavca proizlazi da je marljiv i vrijedan radnik, a što dalje upućuje na zaključak da je postojao opravdan interes svjedoka da zaposle tužitelja. Pri tome nije od značaja to što se tužitelj, s obzirom na odredbe ranijeg i sada važećeg Zakona o strancima mogao zaposliti kada je imao odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga. Ovo stoga što je sud, na čijoj presudi tužitelj temelji svoj zahtjev, imao u vidu tu mogućnost te je unatoč tome smatrao da je došlo do povrede navedenog članka Konvencije, a budući da tužitelj nije imao osiguran siguran status. Na odluku suda nije imalo utjecaja niti to što je tužitelj 2018. stekao hrvatsko državljanstvo, a budući da je tada bio u godinama kada se teško mogao zaposliti, a na što upućuje i Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci. S obzirom na navedenu presudu i utvrđenja iz navedene presude na odgovornost tužene se nije primjenjivao članak 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19). Naime, odgovornost tužene se temelji na utvrđenoj povredi konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda do koje je došlo time što tužena nije osigurala tužitelju sigurnost i izvjesnost njegovog života u Hrvatskoj, a ne na nezakonitom radu nadležnih državnih tijela u Republici Hrvatskoj. Pri tome se napominje da se navedena presuda Europskog suda za ljudska prava temelji na primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja čini dio pravnog poretka RH te su je sudovi dužni primjenjivati.

6.4. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Podatke o prosječnim
mjesečnim isplaćenim neto plaćama prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima u 2018. (list 65 i 66 spisa). Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je tijekom godina kada je bio zaposlen obavljao različite pomoćne poslove u automehaničarskoj radioni i restoranu. Saslušani svjedoci su u svojim izjavama naveli da bi tužitelj radio različite pomoćne poslove u restoranu (svjedok P. D.) ili automehaničarskoj radioni (svjedoci D. K. i Ž. M.). Kako je utvrđeno da tužitelj nije bio zaposlen u periodu od 2018., da je završio samo osnovnu školu i da nema nikakvu kvalifikaciju vjerojatno bi obavljao različite poslove NKV radnika radi čega sud smatra primjernim da se visina plaće koju bi dobivao utvrdi prema prosječnoj neto plaći koju su ostvarivali niskokvalificirani radnici u Hrvatskoj obavljajući različite uslužne djelatnosti. S obzirom da se uvidom u objavljene podatke mogla utvrditi prosječna plaća sud je smatrao da nije nužno izvoditi dokaz financijskim vještačenjem budući da bi i vještak, za izradu svog nalaza, mogao koristiti samo javno objavljene podatke te bi vještačenjem došlo do nepotrebnog povećanja sudskih troškova. Uvidom u navedene podatke za 2018. (ove podatke sud je koristio i za preostale godine, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da se kasnijih godina taj iznos povećao, a tužena nije dokazala da se taj iznos smanjio) utvrđeno je da je plaća NKV radnika u ostalim uslužnim djelatnostima iznosila

7 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

4.000,00 kuna. Sukladno tome tužitelju bi od 2. travnja 2018. do 31. prosinca 2018. pripadao iznos od 35.866,70 kuna, od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznos od 48.000,00 kuna, od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 48.000,00 kuna, od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznos od 48.000,00 kuna i od 1. siječnja 2022. do 25. ožujka 2022. iznos od 11.333,25 kuna. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb N. od 20.12.2018. (list 270 spisa) i dopis Centra od 16. rujna 2021. (list 365 spisa) utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 800,00 kuna mjesečno počev od 28. studenog 2018., pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata u iznosu od 200,00 kuna mjesečno i u 2021. pravo na jednokratnu naknadu u iznosu od 2.500,00 kuna. S obzirom da je tužitelj primao mjesečno određene novčane iznose, iznos od 4.000,00 kuna koje bi tužitelj primao kao neto plaću umanjeni su za iznos od po 1.000,00 kuna mjesečno počev od prosinca 2018. te naknada za prosinac 2021. još za iznos od 2.500,00 kuna koje je tužitelj primio kao jednokratnu naknadu.

6.5. Tužitelj je za period od 1. siječnja 2021. postavio zahtjev za isplatu rente.
Međutim, zahtjev za rentu odnosno buduća davanja nakon 25. ožujka 2022. odbijen je, a s obzirom da je čl. 326. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Stavkom 2. istog članka propisan je izuzetak kada se radi o zahtjevu za uzdržavanje. Osim toga po čl. 1088. ZOO-a renta, kao oblik naknade štete, je propisana u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. iz čl. 1089. ZOO-a, temeljem kojeg tužitelj traži naknadu štete, ne proizlazi da se izmakla korist može dosuditi kao buduća šteta. Međutim, za period od 1. svibnja 2021. do 25. ožujka 2022. tužitelju je dosuđena naknada štete kao izmakla korist, a s obzirom da se zahtjev za rentu temelji na istom činjeničnom osnovu.

7. Suprotno žalbi tuženice pobijana presuda u dosuđujućem dijelu u točki I izreke nije
ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni one na koje se ukazuje u žalbi iz točke 11. jer odluka nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te iz točke 2. i 9. istog članka, jer citiranom presudom ESLJP-a nije odlučeno o spornoj imovinskoj šteti nego o pravičnoj naknadi zbog povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda da mu se po zahtjevu dozvoli stalno nastanjenje i omogući stalno zaposlenje (točka 131. odluke ESLJP-a), dok naknada imovinske štete spada u nadležnost prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

8. Isto tako, odluka nije rezultat ni pogrešne primjene materijalnog prava jer odštetna
odgovornost tuženice proizlazi iz citirane presude ESLJP-a zbog čega je tužitelj, pozivom na konvencijsko pravo, ovlašten podnijeti predmetnu tužbu radi naknade imovinske štete zbog povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Konvencija”), s time da se po čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19), a ranije ("Narodne novine" broj 75/93 do 79/07 i "Narodne novine" broj 150/11 d0 93/16), više ne traži postojanje voljnog elementa namjere da se stranci u upravnom postupku nanese šteta.

8 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

9. Prema recentnoj sudskoj praksi (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1943/2017 i broj Rev 167/2010) štetu koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave naknađuje Republika Hrvatska, a za postojanje odgovornosti države za štetu, u smislu navedene odredbe, trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, dakle, potrebno je dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, tj. da šteta ne bi nastala da nije bilo protupravne radnje. Dakle, ustanovljen je sustav objektivne odgovornosti R. H. za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave koji se temelji na načelu uzročnosti (cause), a ne na načelu krivnje (culpe).

10. I ovoj pravnoj situaciji nepravilan rad državnih tijela ne može se isključiti, a da se ne dovede u pitanje nastupanje protupravne posljedice, jer je protupravna radnja poduzeta kada je upravno tijelo jednostrano, bez obavijesti, tužitelja u razdoblju od 1992. do 1995. brisao iz registra boravišta u R. H. čime je stvorena kontinuirana protupravna situacija tako da je tužitelj ostao osoba bez državljanstva zbog čega se povodom zahtjeva tužitelja iz 2001. nije moglo pozitivno odlučiti o državljanstvu i stalnom nastanjenju tužitelja u R. H. i omogući sklapanje ugovora o radu.

11. Sukladno shvaćanju ESLJP-a mjere kojima se ograničava pravo boravka u nekoj zemlji mogu u određenim slučajevima podrazumijevati povredu članka 8. Konvencije ako dovedu do nerazmjernih posljedica za privatni ili obiteljski život dotičnih pojedinaca, ili oboje (vidjeti gore citirane predmete M., stavak 100., i K. i drugi, stavak 355.). Štoviše, taj Sud je utvrdio da u nekim slučajevima, kao i u ovome predmetu, članak 8. može uključivati pozitivnu obvezu osiguranja učinkovitog uživanja privatnog i/ili obiteljskog života podnositelja zahtjeva (vidjeti stavke 119.- 120. gore). S tim u vezi, korisno je ponoviti da se granice između pozitivnih i negativnih obveza države iz članka 8. ne mogu precizno definirati. Primjenjiva načela su ipak slična. U oba se slučaja moralo uzeti u obzir pravedna ravnoteža koja se mora postići između općeg interesa i interesa pojedinca; a u oba konteksta država uživa određenu slobodu procjene (vidjeti, među brojnim drugim predmetima, predmet Fernández Martínez protiv Španjolske [VV], br. 56030/07, stavak 114., ESLJP 2014 (izvadci), i gore citirani predmet B.A.C. protiv Grčke, stavak 36.).

12. Dakle, važno je i dostatno za odgovornost države to da li su državna tijela
propustila poduzeti razumne mjere da do štete ne dođe i da pri ocjeni odgovornosti države treba cijeniti jesu li se dogodili propusti koji su objektivno izmijenili tijek događaja što u konkretnom slučaju postoji jer da je zahtjev bio pozitivno riješen, a trebao je, tužitelj bi se nedvojbeno i zaposlio.

13. Neutemeljeno se u žalbi navodi da je primanjem tužitelja u hrvatsko državljanstvo
rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-224-02/18-01/3133 od 19. studenog 2018. tada automatizmom otpala odštetna odgovornost tuženice jer iz spisa predmeta - potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured K., Ispostava N. od 15. ožujka 2021. (list spisa 49) - proizlazi da je tužitelj od 21. studenog 2011. stalno evidentiran kao nezaposlena osoba, a kada se sada ima u vidu njegova dob (rođen 1962.) izvjesno je da je tužitelj nezaposlena osoba i da se ne može zaposliti, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka

9 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

i socijalnih potpora po tom osnovu u tom razdoblju (list spisa 270 i 365) koje je sud prvog stupnja pravilno uračunao u naknadu.

14. Nadalje, što se tiče visine dosuđene neto plaće sud je koristio podatke Državnog zavoda za statistiku iz 2018. za tu godinu pa do zaključenja glavne rasprave što je prihvatljivo jer nije na štetu tuženice s obzirom na općepoznati trend povećavanja plaća u Republici Hrvatskoj.

15. Glede odbijajućeg dijela pobijane presude u točki IV i žalbenih navoda tužitelja kazati je da je sud prvog stupnja opravdano odbio dio tužbenog zahtjeva za razdoblje nakon presuđenja 25. ožujka 2022. jer pravilnom primjenom odredbe čl. 326. st. 1. ZPP-a, prema kojoj sud može naložiti tuženiku izvršenje određene činidbe samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave, osim u slučaju kad su u pitanju iznimke propisana odredbama st. 2. i 3. navedenog članka, a što u ovom predmetu nije slučaj. Iznimka je propisana u st. 2. tog članka i odnosi se na slučaj kada sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, jer tada može obvezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele.

16. Međutim, u ovoj pravnoj stvari ne radi se ni o zahtjevu za uzdržavanje niti o zahtjevu na koji se odnosi st. 3. čl. 326. ZPP-a i čl. 1088. ZOO-a pa nema uvjeta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za naknadu i nakon zaključenja glavne rasprave, jer taj zahtjev još nije dospio. Dospjelost je materijalnopravna pretpostavka osnovanosti, a ne procesna pretpostavka dopuštenosti zahtjeva pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu naknada plaća nakon tog nadnevka kada je glavna rasprava zaključena (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3060/1998), uz napomenu da bi se to odnosilo na rentni zahtjev po osnovi mirovine kako se to navodi tek u žalbi.

17. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

18. Međutim, što se tiče odbijajućeg dijela pobijane presude u točki II s pravom
tužitelj navodi u žalbi da su nejasni razlozi na kojima se temelji odluka glede utvrđivanja tijeka subjektivnog roka zastare u trajanju od tri godine koji se računa od onog trenutka kada je s obzirom na sve okolnosti slučaja mogao saznati za štetu i štetnika i od kada su mu svi potrebni podaci o šteti i štetniku bilo dostupni, dok iz spisa predmeta ne proizlazi kada je odluka ESLJP-a postala pravomoćna, odnosno kada je istu primio jer bi od tada tekao rok zastare, a ne već danom donošenja odluke (v. odluke ESLJP u predmetu Esim protiv Turske, broj 59601/09, § 25., presuda od 17. rujna 2013. i Mira gall Escolano i drugi protiv Španjolske, broj 38366/97, § 36., presuda od 25. siječnja 2000.) što znači da se početak roka ne bi vezivao za dan donošenja odluke (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske i odluci broj Rev 1140/2020).

19. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je zastarni rok počeo teći najkasnije donošenjem te presude 26. travnja 2018. i da je tužba podnesena 2. travnja 2021. pa da bi tražbina tužitelja bila u zastari u dijelu koji se odnosi na period prije navedenog datuma i da je zbog toga prigovor zastare usvojen i tužbeni zahtjev odbijen za period od 1993. do 1. travnja 2018. jer bi po tom računanju trogodišnji rok istekao 26. travnja 2021.

10 Poslovni broj: 5 Gž-607/2022-2

20. Glede visine izgubljene zarade od 1. siječnja 1993. pa do 1. travnja 2018. sud
prvog stupnja je koristio Podatke o prosječnim mjesečnim isplaćenim neto plaćama
prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima u 2018. (list 65 i 66 spisa) koji se ne mogu primijeniti i za razdoblje prije 2018.

21. Konačno, što se tiče odbijajućeg dijela pobijane presude u točki III osnovano se u
žalbi navodi da odluka nema razloga o tome zašto je odbijen taj dio zahtjeva u tom iznosu od 121.651,75 kuna, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, kako se to sve opravdano navodi u žalbi tužitelja.

22. Slijedom toga je valjalo djelomično uvažiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zadru, 6. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Katija Hrabrov