Poslovni broj 24 Gž-1825/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-1825/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., protiv 1. tuženice K. P. iz M., OIB: …, i 2. tuženice M. S.1 iz M., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku u D., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i trpljenja upisa vlasništva u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1041/2010 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženica te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1041/2010 od 18. ožujka 2022. u dijelu pod točkama I. i II. izreke presude.

 

 

              r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženica te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1041/2010 od 18. ožujka 2022.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženica za naknadom troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1041/2010 od 18. ožujka 2022. suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj I. M. vlasnik dijela čest. zem. 353/1, k.o. R. u površini od 133m2 koje je na Skici mjesta k.o. R. koju je izradio sudski vještak geodet S. G. od lipnja 2021. g. označeno plavom šrafurom i opisanih granica prema nalazu iz tog vještva, a koje vještvo je sastavni dio ovog pravorijeka, pa su tužene dužne trpiti provedbu parcelacije i uknjižbu tužitelja vrhu predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 35.353,09 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 12.184,75 kn."

 

2. Istom odlukom je i riješeno:

 

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva istaknuta podneskom od 5. srpnja 2021. godine."

 

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke te protiv rješenja pravodobno se žale tuženice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/21, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu i rješenje preinači ili ukine. Traže naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženice.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva na faktično fizički odvojenom dijelu katastarske čestice, trpljenjem upisa istog u zemljišne knjige, te naknadom troškova postupka. Iz spisa proizlaze slijedeće bitne činjenice:

-predmet ovog postupka jest fizički odijeljen dio k. č. br. 353/1 k.o. R. (ranije k. č. br. 350) u skici mjernika S. G. od lipnja 2021. označen plavom šrafurom i opisan u tom vještvu (list 255 spisa), a koji ima površinu od 133 m2;

-ranija k. č. br. 353 bila je upisana u zk. ul. br. 173 k.o. R. gdje su u B listu vlastovnici uknjiženi kao suvlasnici M. S.1 u 620/1255 dijela, K. P. u 620/1255 dijela i I. M. u 15/1255 dijela (list 5 spisa);

-sadašnja k. č. br. 353/1, nastala je parcelacijom 2019. u predmetu poslovni broj Z-9571/2019 kad je ranija k. č. br. 353 parcelirana na k. č. br. 353/1 površine 1301 m2 i na mnogo manju k. č. br. 353/2 od 14 m2;

-nova k. č. br. 353/1 ostala je upisana u zk. ul. br. 173 k.o. R. gdje su danas u B listu vlastovnici uknjiženi ovi suvlasnici:

K. P. u 124/251 dijela,

              I. M. u 3/251 dijela

M. B. u 62/251 dijela

              Z. S. u 31/251 dijela

M. S.2 u 31/251 dijela (javno dostupni podaci iz sustava ZIS, https://oss. uredjenazemlja. hr/public-services/review-lr-bdc);

              -parcelacija je izvršena na prijedlog Državne geodetske uprave temeljem rješenja iz 2014. radi upisa javnog dobra – puta koji se pruža sjeverno od mjesta prijepora i nema poveznice s predmetnim sporom;

-drugotuženica M. S.1 je 4. svibnja 2021. godine darovala svoj suvlasnički dio M. B., Z. S. i M. S.2 koji su uknjižili svoje suvlasništvo;

              -tužitelj I. M. je kao kupac s M. M.1, N. M. i B. M. kao prodavateljima zaključio ugovorom o kupoprodaji (utvrđeno kako je sklopljen 27. prosinca 1989. godine, na njega je porez plaćen 12. srpnja 1990., a potpisi su ovjereni 4. veljače 1991.) prema kojem je tužitelj kupio suvlasnički dio od 15/1255 k. č. br. 353 k.o. R. te 305/858 k. č. br. 350 k.o. R.;

-istim ugovorom su stranke dogovorile faktičnu diobu spomenutih nekretnina na način da kupcu pripada u isključivo vlasništvo određeni dio zemljišta predmetnih dviju čestica ukupne površine 320 m2 prema preglednom nacrtu geodete T. koji je sastavni dio ugovora, a ostatak ovih dvaju čestica ostaje u vlasništvu prodavatelja;

              -mada je ugovor u uvodnom dijelu koncipiran kao da tužitelj od B. M., M. M.1 i N. M. kupuje njihove suvlasničke dijelove k. č. br. 353 i 350 k.o. R., iz daljnjeg teksta ugovora je razvidno kako je kupac kupio dva fizički odvojena dijela tih dvaju čestica, koji dijelovi u zbiru imaju površinu od 320 m2, a koja je površina "označena u preglednom nacrtu diobe čest. zem 353 i 350 k.o. R., izrađen od geodete S. T.";

-međutim, taj "pregledni nacrt diobe" geodete T. iz srpnja 1989. (list 11 spisa) nije precizan već zahtjeva interpretaciju i uklapanje u postojeće stanje na terenu, a što je na očevidu i geodetskim vještačenjem izvršio mjernik S. G.;

              -prema rezultatima vještačenja mjernika G., pokazivanju tužitelja na terenu prilikom očevida, zatečenim međašnim oznakama (crvena boja na kamenu), stanja suhozidova, puta sa zapadne i korita potoka s istočne strane, tužitelj je te 1989. godine kupio doista površinu od 320 m2, od koje se južni dio odnosi na sjeverozapadni dio k. č. br. 350 u površini od 174 m2, a sjeverni na jugozapadni dio k. č. br. 353/1 (ranije 353) što je grafički prikazao na skici iz lipnja 2021. (list 255 spisa), a na kojom je dio faktički odijeljene k. č. br. 353/1 označen plavo šrafiranom površinom;

-odmah nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora 1989. godine tužitelj je ušao u posjed kupljenog zemljišta, a posjed su mu predali prednik tuženika pokojni B. M. te N. M. i M. M.1;

              -od 1989. tužitelj se nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu zemljišne površine od 320 m2, od koje se južni dio odnosi na sjeverozapadni dio k. č. br. 350 u površini od 174 m2, a sjeverni na jugozapadni dio k. č. br. 353/1 (ranije 353) površine 133 m2;

-kolokvijalno tužitelj i svjedoci tu kupljenu površinu nazivaju gornji i donji dolac, s tim što je predmet ovog spora samo gornji dolac (plus pojas širine od oko 1 m sjevernije od suhozida) koji donekle odgovara jugozapadnom dijelu k. č. br. 353/1 (ranije 353), dok donji dolac nije predmet ovog postupka;

              -između gornjeg i donjeg dolca postoji u naravi vidljiva međa u obliku starog suhozida;

-gornji i donji dolac na istoku su omeđeni koritom potoka (zapravo bujice u kojem je voda tek povremeno), a na zapadu lokalnim putem;

              -na sjevernom dijelu gornjeg dolca nalazi se sličan suhozid kao i između donjeg i gornjeg dolca, te na južnoj međi donjeg dolca, ali granična crta gornjeg doca i ostataka k. č. br. 353/1 je nešto sjevernije od tog suhozida, oko jedan metar sjevernije, što je posljedica dogovora kupca i prodavatelja iz 1989. jer je B. M. pristao od svog dijela ustupiti prostor pojasa širokog 1 metar da bi obeštetio druge suvlasnike, jer su oni ranije za prilazni put dali 2,5 metara od njihovog djela, a što opisuje svjedokinja M. M.2;

-u zemljišnim knjigama u zk. ul. br. 173 k.o. R. zabilježeno je vođenje spora između predmetnih stranaka u svezi k. č. br. 353, odnosno kasnije k. č. br. 353/1, povodom prijedloga broj Z-5845 od 28. listopada 2010.

 

8. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 2. i čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" dalje: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV), čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 6/80, 36/90, "Narodne novine", broj: 53/91, dalje: ZOVO) te čl. 63. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), pa presudio kao u izreci osporene odluke.

 

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.

 

10. Naime, sud je prvog stupnja utvrdio kako se tužitelj nalazi u samostalnom, zakonitom (zato jer ga je kupio 1989. od ranijih posjednika), istinitom (jer su mu to zemljište raniji posjednici predali u posjed još 1989. godine) i poštenom-savjesnom (što se pretpostavlja) posjedu fizički odijeljenog dijela k. č. br. 353/1, kolokvijalno zvanog gornji dolac, taj fizički odvojen dio ima površinu od 133 m2, a grafički je prikazan i identificiran u skici mjernika G. iz lipnja 2021. gdje je označen plavom šrafurom (list 255 spisa). Zaključuje kako su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona – redovnom dosjelošću, i to kako po ranijem zakonu, to jest po čl. 28. st. ZOVO, tako i po danas važećem čl. 159. st. 2. ZV, zbog čega je odlučio kao u izreci osporene presude.

 

11. Utvrđene su pretpostavke za usvajanje ovakve vrste tužbe radi utvrđenja vlasništva na fizički odvojenom dijelu katastarske čestice, i trpljenja upisa u zemljišne knjige, jasno izrečene u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-1075/12 od 29. siječnja 2014. A tužitelj, kao izvanknjižni vlasnik nekretnine koju je stekao temeljem zakona, ovlašten je po čl. 130. st. 1. ZV ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga je, po mišljenju ovog višeg suda, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

12. Točno je da u spisu nema izvatka iz zemljišnih knjiga za k. č. br. 353/1, ali je iz mnogih drugih dokaza, a pogotovo iz nalaza i mišljenja vještaka G. razvidno kako je u međuvremenu došlo do parcelacije i kako je zbog nje promijenjena brojčana oznaka meritorne čestice. Riječ je o javno dostupnim evidencijama, a činjenice u njih upisane se ne dokazuju. Osporena odluka nije u nesuglasju s trenutnim stanjem upisa u zk. ul. br. 173 k.o. R.

 

13. Što se tiče točke 18. obrazloženja, potpuno je jasno kako se tu radi o grešci u pisanju obrazloženja presude, a ne o bitnoj povredi propisa parničnog postupka. Greške u pisanju ovog tipa ispravit će po čl. 342. st. 1. ZPP sudac pojedinac suda prvog stupnja u svako doba.

 

14. Žalbeni razlozi u kojima žalitelji osporavaju pravilnost činjeničnih utvrđenja nisu osnovani. Pa je tako iz niza izvedenih dokaza utvrđeno kako je tužitelj od B. M., N. M. i M. M.1 kupio fizički odvojene dijelovi k. č. br. 353 (tad je ta čestica nosila taj broj) i k. č. br. 350 k.o. R. zvane gornji i donji dolac, s tim što je gornji dolac proširen za pojas širine oko 1 metar prema sjeveru na ime kompenzacije za proširenje puta, a sve po dogovoru njih četvorice. O tome vrlo okolnosno pripovijeda svjedokinja M. M.2, udovica pokojnog M. M.1, jednog od prodavatelja. Kao i nekolicina drugih svjedoka. Osim toga, prilikom uredovanja na terenu u studenom 2020. mjernik G. pronašao je stare međašne oznake u vidu crvene boje (piture) na kamenu sjeveroistočnog i jugoistočnog ugla gornjeg i donjeg dolca uz korito potoka, a koje mogu potjecati iz vremena kad je mjerenja vršio mjernik T. 1989. godine. Položaji ovih međašnih oznaka odgovaraju činjeničnim navodima tužitelja i svjedokinje M. M.2. Čak i tuženica K. P. spominje "granice označene crvenom bojom".

 

15. Što se tiče tvrdnji tuženica kako tužitelj nije dokazao da je kupio 129 ili 131 m2 površine od k. č. br. 353 k.o. R. te da ne postoji isprava o tome, a da se pravo vlasništva u konkretnom slučaju stječe pravnim poslom, valja kazati kako tužitelj i ne tvrdi da je stekao vlasništvo temeljem pravnog posla već temeljem dosijelosti. Ugovor iz 1989. ima više nedostataka zbog kojih se tužitelj temeljem istog nije, niti je to mogao, upisati u zemljišnim knjigama kao vlasnik fizički odvojenog dijela k. č. br. 353 k.o. R. (gornjeg dolca). A način stjecanja – modus (upis vlasništva u zemljišne knjige) je jedna od pretpostavki stjecanja vlasništva temeljem pravnog posla. Ponajprije zbog toga jer k. č. br. 353 nije podijeljena (parcelirana) sukladno spomenutim dogovoru kupca i prodavatelja. Stoga, stjecanje temeljem pravnog posla ne može biti osnov stjecanja vlasništva. Ali stjecanje temeljem dosijelosti, iz gore navedenih razloga, može.

 

16. Činjenične tvrdnje tuženika izložene u žalbi su njihove vlastite interpretacije i ocjene izvedenih dokaza. Tuženici polaze od toga kako je skica mjernika T. iz srpnja 1989. relativno točno opisala i identificirala predmet kupoprodaje (to jest da je kupljena površina od 320 m2 od k. č. br. 350, skica na listu 11 spisa). Ta T. identifikacija je interpretirana u ugovoru o kupoprodaji iz 1989./1990./1991. (listovi 7 do 10 spisa) kao da se prodaju suvlasnički razmjeri od 15/1255 od k. č. br. 353 te 305/858 od k. č. br. 350 sve k.o. R. Međutim, vještačenjem mjernika G., a on je u svom nalazu i mišljenju za to pružio valjane i uvjerljive razloge koje je prihvatio sud prvog stupnja, utvrđeno je kako su predmet kupoprodaje bili fizički odvojeni dijelovi k. č. br. 353/1 u površini od 133 m2 te k. č. br. 350 u površini od 174 m2.

 

17. Mjernik G. u svom nalazu i mišljenju navodi razloge koji su uzrokovali ovakve krupne pogreške u skici mjernika T. koji je mjerio mjernom vrpcom, a ne suvremenom geodetskom opremom uz upotrebu GPS uređaja. Ipak, na T. skici postoje podaci o djelomičnim frontovima kupljene površine koje je vještak G. koristio u identifikaciji predmeta prijepora.

 

18. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja kako činjenica otuđenja nekretnine od strane 2. tuženice tijekom ovog postupka nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, čl. 195. st. 1. ZPP propisuje da, ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Ovdje ne dolazi do primjene odredba čl. 162. st. 4. ZV jer 2. tuženica nije ni bila u posjedu prijeporne nekretnine (tzv. gornjeg dolca, fizički odijeljenog dijela k. č. br. 353/1 k.o. R.) niti se ovdje radi o predaji u posjed, a što je sud prvog stupnja pravilno zaključio. Osim toga, tužitelj je zabilježio predmetnu tužbu u predmetnom zk. ulošku još 2010. pa upisi pravnih slijednika 2. tuženice, koji izvlače svoje prava iz prava 2. tuženice, slijede pravnu sudbinu upisa 2. tuženice.

 

19. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je uspio sa svojim zahtjevom pa su mu tuženice dužne nadoknaditi potrebne troškove postupka. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu nagrade tužiteljevom odvjetniku izračunao sukladno propisima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

20. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

21. Kako tuženice nisu uspjele sa žalbom, valjalo je odbiti njihov zahtjev za naknadom troška sastava žalbe po čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

 

              Posebno o žalbi protiv rješenja:

 

22. Tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2021. preinačio tužbeni zahtjev jer u tom podnesku zahtjeva nešto drugo (fizički faktično odijeljen dio čestice) od onoga što je zahtijevao u tužbi (suvlasnički razmjer čestice). U načelu je za ovakvu preinaku nakon dostave tužbe tuženiku potreban njegov pristanak. Međutim, po čl. 190 st. 3. ZPP i u takvoj procesnoj situaciji sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

23. Ovaj viši sud prihvaća ispravnim zaključak sud prvog stupnja kako je ovakva preinaka doista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Zbog očite nedoumice glede predmeta kupoprodaje uzrokovane pogrešnom identifikacijom mjernika T. u skici iz 1989., ne može se smatrati kako je tužitelj kriv što nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Tek nakon vještačenja mjernika G. iz 2020. i 2021. bilo je moguće precizno identificirati predmet kupoprodaje i što to tužitelj posjeduje.

 

24. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu protiv rješenja kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.