Poslovni broj 22 Gž-3640/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

              Poslovni broj 22 Gž-3640/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari prvotužiteljice J. Š. iz Lj., D. Lj., OIB: …, drugotužiteljice N. B. iz D., OIB: … i trećetužiteljice K. K., K., Republika C. G., OIB: …, koje zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik iz D. protiv tuženice M. B. iz D., OIB: …, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1180/2019-31 od 25. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1180/2019-31 od 25. srpnja 2022. u toč. I i II izreke.

 

              II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici predati tužiteljicama suposjed čest. zgr. 2163 zk. ul. 1385 k.o. D., u naravi obiteljske kuće u D., predajom primjeraka ključeva ulaznih vrata cijele kuće (toč. I), naloženo je tuženici naknaditi tužiteljicama troškove ovog postupka u iznosu od 10.282,54 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2022. (toč. II), te je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka za iznos od 12.147,46 kuna sa zateznim kamatama (toč. III).

 

2. Protiv navedene presude u toč. I i II izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika neposjednika sporne obiteljske kuće, da im tuženica, kao posjednica suvlasnica iste, preda u suposjed navedenu nekretninu predajom primjerka ključeva ulaznih vrata kuće, kroz institut vlasničkopravne zaštite (čl. 161 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje: ZVDSP).

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i istu je moguće ispitati.

 

7. Ocjena provedenih dokaza dana je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP-a.

 

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

 

9. Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim, uzimajući u obzir da su predloženi na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na odluku o predmetu spora, sud prvog stupnja pravilno je postupio kada nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke već ih je, u smislu odredbe članka 292. st. 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, kao nepotrebne odbio. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

 

10. Nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-4506/2016-2 od 16. travnja 2019. sud prvog stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, čime je postupio sukladno odredbi čl. 377 st. 2 ZPP.

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-iz dopisa tužiteljica od 30. ožujka 2015. proizlazi da su tužiteljice pozvale tuženicu predati im ključeve čest. zgr. 2163 k.o. D., a iz dopisa od 7. travnja 2015. da su, očitujući se na navode tuženice, obavijestili tuženicu kako ona ima pravo suposjeda isključivo kao suvlasnica, a ne kao član domaćinstva zaštićene najmoprimke pok. M. T.;

-da je pok. M. T., kao jedna od suvlasnica predmetne nekretnine, potpisala ugovor o zaštićenoj najamnini, iako nikada nije imala punomoć za preostalih dvanaest suvlasnika zbog čega je ugovor ništav i da tuženica ne može pripadati u krug osoba koje mogu biti nositelji stanarskog prava, te da je tuženičina tetka M. T. završila u bolnici, potom u Domu "D. C.", gdje je živjela od 24. veljače 2003. do smrti krajem 2013.;

-da je pregledom zemljišnoknjižnih izvadaka za zk. ul. 1385 k.o. D. od 18. svibnja 2015. i 14. lipnja 2015. utvrđeno je da su kao suvlasnice čest. zgr. 2163 kuća upisane M. M.1, žena I., rođ. Č., P. u 12/192 dijela, N. B. u 48/192 dijela, J. Š. ud. Đ. u 48/192 dijela, M. B. u 24/192 dijela i u 60/192 dijela;

-da je pregledom ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 14. svibnja 1997. utvrđeno je da je M. M.2 kao suvlasnica s M. T. sklopila ugovor o najmu stana koji se nalazi u prizemlju, na prvom, drugom i trećem katu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, banje s wc-om, ostave i hodnika površine 65 m2 te da su u ugovoru kao članovi domaćinstva navedene M. V., sestrina kći i M. B., bratova kći. Na ugovoru je naznačeno da ga M. M.2 potpisuje u svoje ime i u ime drugih suvlasnika, a ugovor je potpisan 14. svibnja 1997.;

-da je pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O. 249/1990 od 10. listopada 1990. utvrđeno je da je nasljednica pok. M. M.1 rođ. Č. pok. P., ud. I. iz P., rođene … 1913., a umrle … 1989., i to kako zakonska tako i oporučna njena kći K. K.;

-da je prilikom očevida na licu mjesta provedenog 14. prosinca 2015. utvrđeno da se čest. zgr. 2163 k.o. D. sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, da se u prizemlju nalazi kuhinja s jednim prozorskim otvorom i do nje sprema, da su zidovi u prizemlju vlažni i žbuka dotrajala, da se drvenim stepenicama dolazi do prvog kata na kojem je kupaonica, hodnik i jedna soba, koji imaju po jedno prozorsko okno, a u svim prostorijama znakovi vlage i otpada žbuka, zatim da se stepenicama dolazi na drugi kat na kojem su hodnik i jedna soba, a onda do potkrovlja na kojem su dvije prostorije; u jednoj (bivša kuhinja) postoji prozor, u drugoj tri manja prozora, a u hodniku u jednoj niši wc, da je potkrovlje pokriveno "dekpapirom", a zidovi oštećeni i napuknuti, prema navodima stranaka uslijed eksplozije plinske boce;

-da tuženica tvrdi da ona koristi prizemlje i prvi kat, da nema ključ od sobe na drugom katu jer u njoj neovlašteno živi M. V., a da ona nema novaca pokrenuti sudski postupak radi njenog iseljenja dok ključ od ulaznih vrata imaju obje

-da je pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke A. M., dipl. ing. građ. iz prosinca 2018. sadržanog u spisu poslovni broj R1.86/2016 utvrđeno da se predmetna stambena zgrada sastoji od jedne samostalne uporabne cjeline koja se proteže od prizemlja do trećeg kata, sa zajedničkim unutarnjim stubištem i hodnicima s kojima su povezane etaže, da ima samo jedan priključak na vodovodnu, kanalizacijsku i niskonaponsku električnu mrežu i da, kada se uzmu u obzir procijenjena tržišna vrijednost nekretnine i suvlasnički omjeri stranaka, geometrijska dioba nije moguća;

-da među strankama nije sporno da je tuženica M. B. suvlasnica čest. zgr. 2163 kuća upisane u zk. ul. 1385 k.o. D. zajedno s tužiteljicama J. Š. i N. B., što proizlazi i iz zemljišnoknjižnih izvadaka za zk. ul. 1385 k.o. D. od 15. svibnja 2015. i 14. lipnja 2016.;

-da nije sporno niti to da je tuženica u posjedu ove nekretnine i da tužiteljicama odbija predati ključeve, da je M. T. od 2003. živjela u Domu za starije i nemoćne "D. C." i da je 2013. umrla;

-da je prigovor promašene aktivne legitimacije tuženice K. K., kojeg tijekom postupka ističe tuženica M. B., neosnovan, naime, kako je utvrđeno pregledom zemljišnoknjižnih izvadaka za zk. ul. 1385 k.o. D., i nije sporno, kao jedna od suvlasnica čest. zgr. 2163 uknjižena je i M. M.1, žena I., rođ. Č., P., a pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O. 249/1990 od 10. listopada 1990. da je jedina nasljednica pok. M. M.1 rođ. Č. pok. P., ud. I. iz P. njena kći K. K., pa kako ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njene nasljednike u času njene smrti (članak 135. Zakona o nasljeđivanju- "Službeni list SFRJ", broj: 42/65, 44/65, 47/65, "Narodne novine", broj: 52/71, 47/78, 53/91, 56/00), aktivna legitimacija tuženice K. K. je nastupila ex lege u trenutku smrti njene majke M. M.1 (… 1989.) i u smislu odredbe članka 166. st. 1. ZVDSP-a ista se smatra predmnjevanom suvlasnicom čest. zgr. 2163 k.o. D.;

-da ni tvrdnja da čest. zgr. 2163 k.o. D. u naravi čini jednu cjelinu, jedan stan i da se dijelovi tog stana ne mogu koristiti nije od utjecaja na odluku o predmetu spora;

-da nije od utjecaja ni tvrdnja tuženice, na kojoj neosnovano temelji prigovor promašene pasivne legitimacije, da u predmetnoj nekretnini boravi i treća osoba M. V. budući da tuženica i treća osoba nisu nužni suparničari u postupku radi predaje u suposjed preostalim suvlasnicama, a svim suvlasnicama preostaje zasebno pravno sredstvo kojim svoje pravo suvlasništva mogu štititi u odnosu na treće osobe.

 

12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio, jer tuženica M. B., za koju je tijekom postupka utvrđeno da nema status zaštićenog najmoprimca, kao jedna od suvlasnica čest. zgr. 2163 k.o. D. bez ikakvog pravnog temelja odbija predati ključeve čest. zgr. 2163 k.o. D. preostalim suvlasnicama-tužiteljicama, koje nikada nisu imale ključeve niti bile u suposjedu čest. zgr. 2163 k.o. D., te je sud prvog stupnja pravilno na temelju odredbe članka 42. st. 1. ZVDSP-a prema kojoj svi suvlasnici imaju pravo na suposjed u vezi s člancima 162. stavkom 1. ZVDSP-a i 166. stavkom 1. ZVDSP-a prihvatio tužbeni zahtjev, smatrajući ga osnovanim u cijelosti.

 

13. Člankom 37. ZVDSP-a je propisano da svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela (st. 4.) te svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva (st. 6.). Nadalje odredbom čl. 42. ZVDSP-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

 

14. Odredbom članka 38. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96, 48/98, 22/06, dalje u tekstu: ZNS) propisano je da u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba, s time da u skladu sa stavkom 2. istog članka u slučaju spora, najmoprimca određuje najmodavac. Osoba iz st. 1. ovog članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu (stavak 3. istog članka).

 

15. Međutim, člankom 38. st. 1. ZVDSP-a je propisano da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

16. Tuženica M. B., kako proizlazi iz navoda iznesenih tijekom ovog postupka i dopisa tužiteljica od 30. ožujka 2015. i 7. travnja 2015., smatra kako nije dužna predati tužiteljicama ključeve čest. zgr. 2163 k.o. D. odnosno čest. zgr. 2163 k.o. D. u suposjed jer je ona bila član domaćinstva zaštićene najmoprimke pok. M. T. Kako je utvrđeno pregledom ugovora o najmu (sa zaštićenom najamninom) od 14. svibnja 1997., dovodeći ga u vezu i s iskazima tužiteljica J. Š. i N. B. te tuženice M. B. u tom dijelu, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je M. M.2, pravna prednica tužiteljice

N. B., kao jedna od suvlasnica čest. zgr. 2163 k.o. D. doista s M. T., koja je od 2003. živjela u Domu za starije i nemoćne "D. C." i da je preminula 2013., sklopila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u kojem su kao članovi njenog domaćinstva navedene tuženica M. B. i M. V., međutim, nema dokaza o sporazumu tih osoba ( tuženice i V.) u smislu odredbe članka 38. st. 1. ZNS-a, a niti da je tuženica od najmodavca u roku od 60 dana propisanom stavkom 3. istog članka zatražila sklapanje ugovora o najmu, iz kog razloga ista nema status zaštićenog najmoprimca.

 

17. Tuženica, iako navodi kako je u razdoblju od 2011. do 2013. otkupila određene suvlasničke dijelove i pokušala otkupiti i suvlasničke dijelove tužiteljica J. Š., N. B. i K. K. (kojoj u postupku osporava pasivnu legitimaciju), tvrdi da nije dužna predati nekretninu preostalim suvlasnicama kao član domaćinstva pok. M. T., a s druge strane za M. V. koja koristi dio nekretnine navodi da ga ona neovlašteno koristi, iako je i M. V. u ugovoru o najmu (sa zaštićenom najamninom) od 14. svibnja 1997, navedena kao član domaćinstva.

 

18. Nakon naloga suda prvog stupnja, nakon navedenog ukidnog rješenja, da se tuženica očituje u odnosu na pretpostavke iz članka 38. ZNS-a, navodi kako je status zaštićenog najmoprimca isključen s obzirom da je suvlasnica nekretnine koja je predmet postupka.

 

19. U odnosu na prigovor prava na dom kojeg tuženica ističe tijekom postupka ukazuje se kako je u konkretnom slučaju predmet spora ostvarivanje (su) vlasničkih prava tužiteljica kao fizičkih osoba, a ne potraživanje osobe javnog prava zbog čega takav prigovor nije od značaja u ovoj parnici.

 

20. U žalbenom stadiju postupka žaliteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknula i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

 

21. Kako je prema tome pravilno naprijed navedeno pravno stajalište prvostupanjskog suda, to je žalbu žaliteljice, čiji žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a.

 

22. Odluka o parničnom trošku u toč. II izreke pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini (čl. 155 st. 1 i čl. 154 st. 1 ZPP-a), time da žaliteljica u tom dijelu ne iznosi određene prigovore.

 

23. Odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspjela (čl. 154 st. 1 ZPP-a).

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.