Poslovni broj: Gž R-734/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-734/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetniku u O., protiv tuženog Bolnice, O. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-719/2021-7 od 4. svibnja 2022., dana 5. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-719/2021-7 od 4. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.825,34 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čija stopa i tijek su specificirani u točki I. izreke, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porežu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 859,37 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate.

 

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržanog u točki II. izreke prvostupanjske presude, pravovremeno se žali tužiteljica, ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

4. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a,osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude, u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku, u bitnome proizlazi da je sud prvog stupnja tužiteljici priznao nagradu za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi, a ne prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Također proizlazi da je sud tužiteljici za sastavak podneska kojim specificira tužbeni zahtjev priznao nagradu kao ostalim podnescima ( Tbr, 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT), a ne kao obrazloženom podnesku sukladno Tbr. 8.1 OT-a.

 

6. Žaliteljica u bitnome ističe kako sastav tužbe sud treba nagraditi prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te nadalje navodi da je nedvojbeno kako je podnesak po svojoj biti i sadržaju obrazloženi podnesak koji je bio opravdan i potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. st. 1. ZPP-a te da ga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo obračunati sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT-a, budući se radi o stupnjevitoj tužbi.

 

7. Neosnovano žaliteljica pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o parničnom trošku.

 

8. Uvodno valja napomenuti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost stupnjevite tužbe.

 

9. Naime, takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl.

 

10. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP).

 

11. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće, navodeći da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi obračunske platne liste i evidenciju radnog vremena.

 

12. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom.

 

13. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina tužiteljici nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste, slijedom čega se samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja.

 

14. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao obračunske liste.

 

15. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

16. Pravilno je sud prvog stupnja priznao nagradu za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora izraženoj u njoj. Naime, obveza uzimanja konačne vrijednosti predmeta spora propisana je samo odredbom čl 154.2. ZPP-a te se primjenjuje samo u tom slučaju.

 

17. Naime, odredbom čl. 154. ZPP-a, propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, s time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

18. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ne određuju se parnični troškovi stranaka, nego uspjeh u sporu.

 

19. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za sastav tužbe priznao parnični trošak od 50 bodova, sukladno Tbr. 7. OT, uzimajući pri tome u obzir vrijednost predmeta spora od 2.600,00 kuna koja je vrijednost postojala u vrijeme podnošenja tužbe. Vrijednost predmeta spora od 2.600,00 kuna navela je tužiteljica u tužbi i na taj je način iskoristila svoje pravo da odredi vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe.

 

20. Također valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 10. studenoga 2022. zauzeto pravno shvaćanje sukladno izraženom stavu.

 

21. Također, pravilno je sud prvog stupnja priznao nagradu za podnesak od 2. ožujka 2022. sukladno Tbr 8.3. OT-a. Naime, kako je gore navedeno ne radi se o stupnjevitoj tužbi, slijedom čega je tužiteljica bila već u tužbi obvezana odrediti svoju tražbinu. Kako u navedenom podnesku tužiteljica ne iznosi nove navode niti ne predlaže nove dokaze, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pri izračunu nagrade za navedeni podnesak.

 

22. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni oni na koje u žalbi ukazuje tužiteljica, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, riješiti kao u izreci pod točkom I.

 

23. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku to joj se temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a, vezano uz odredbu čl. 154. ZPP-a na može priznati naknada za sastav žalbe, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

 

Split, 5. prosinca 2022.