Republika Hrvatska                                                                                    

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

  Daruvar, Radićeva 27

 

Poslovni broj REF. 20: P-469/2019-72

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

P R E S U D A   N A   T E M E LJ U   P R I Z N A NJ A

 

I

 

P R E S U D A   Z B O G   O G L U H E

 

 

                            Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. M., OIB …, I. P. 69, zastupanog po odvjetnici M. L. iz D., protiv tuženika J. D. i J. D., oboje zastupani po privremenom zastupniku odvjetniku D. B. iz D., te tuženika V. K., OIB: …, I. P. 9, M. K., OIB …, I. P. 9, R. H. zastupane po punomoćniku ODO u B. Stalna služba u D., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane zakonske zastupnice tuženika R. H. i privremenog zastupnika tuženika odvjetnika D. B., na ročištu za objavu i uručenje presude, 06. prosinca 2022. 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tužene V. (V.) K. i M. K., oboje iz I. P. 9, dok se u odnosu na tužene J. D., J. D. i R. H. usvaja tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

 

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj F. M., D., I. P. 69, OIB: … vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u B., Zemljišnoknjižni odjel D. u z.k.ul.br. 122 k.o. G. i to dijela kčbr. 947/1 – šuma K. u G. s 2 j i 541 čhv (13455 m2), u djelu koji sukladno Prijavnom listu i Geodetskom elaboratu D. M., dipl. ing. geodezije, broj: … od dana 11. svibnja 2022. godine, a koji Geodetski elaborat je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar B., Odjel za katastar nekretnina D., KLASA: 932-06/2022-02/156, UR.BROJ: 541-18-03/1-22-5 od dana 03. kolovoza 2022. godine odgovara novoformiranoj čestici:

 

              - kčbr. 947/1 – G. šuma s 6600 m2, k.o. G.,

 

              na kojoj nekretnini je kao suvlasnik upisan J. D. u 2/12 dijela, J. D. u 1/12 dijela, obojica sada nepoznatog prebivališta i boravišta i zastupani po privremenom zastupniku, V. K. u 2/12 dijela, R. H., zastupana po ODO, Građansko – upravni odjel D. u 5/12 dijela i M. K. u 2/12 dijela, te su dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja F. M., I. P. 69, OIB: ..."

 

              II. Tuženik R. H. dužna je tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.596,28 kn/1.008,20 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 06. prosinca 2022. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Tuženik J. D. dužan je tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.195,03 kn/291,33 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 06. prosinca 2022. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Tuženik J. D. dužan je tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.096,86 kn/145,58 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 06. prosinca 2022. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              1.Tužitelj F. M. iz I. P., zastupan po M. L., odvjetnici iz D., podnio je kod ovog suda dana 22. svibnja 2019. godine tužbu protiv tuženih pobliže označenih u uvodnom dijelu ove odluke, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobližih oznaka u izreci ove odluke.

 

              2. U tužbi se navodi, da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi upisana kao suvlasništvo tuženih i to u zk.ul.br. 122. k.o. G. Tuženici J. i J. D. nepoznatog su prebivališta i boravišta pa je predloženo istima postaviti privremenog zastupnika radi zaštite njihovih interesa u postupku te omogućavanja tužitelju ostvarivanja njegova pravnog interesa. U tužbi se navodi, da predmetne nekretnine i to u dijelu koji iznosi 5.992 m2 posjeduje i uživa u cijelosti tužitelj sam i preko svojih pravnih prednika duže od 70 godina. Tužitelj koji je u vrijeme podnošenja tužbe u dobi od 87 godina, naslijedio je predmetnu nekretninu iza svoje pok. majke M. M. 1995., a ova ju je naslijedila iza svog supruga S. 1959. S. M. je uživao predmetnu nekretninu otkada tužitelj pamti, dakle u periodu od najmanje 70 godina. U naravi predmetna nekretnina predstavlja šumu koja graniči s drugim šumama u vlasništvu fizičkih osoba, a ista je od nadležnog ureda za katastar D. upisana u Pl.br. 259 za k.o. G. kao dio kčbr. 947/1 – gaj šuma sa 5.992 m2 time da su međe između posjednika nekretnine jasno vidljive i poznate. Tužitelj smatra  da je dosjelošću stekao pravo vlasništva. Prije podnošenja predmetne  tužbe, tužitelj se u odnosu na tužbu R. H. istoj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 13. veljače 2015. no tužena se na isti nije očitovala. Tužitelj smatra da je stekao vlasništvo temeljem zakona – dosjelošću i ima interes srediti zemljišno-knjižno stanje pa predlaže sudu donijeti presudu kojom se isti utvrđuje vlasnikom predmetne nekretnine u dijelu za koji bi se  tijekom postupka sačinio parcelacijski elaborat pa je sukladno istome i određeno postavio tužbeni zahtjev. U tužbi je predložena  zabilježba predmetnog spora.

 

              3. Sud je rješenjem P-469/2019-8 od 13. lipnja 2019. tuženicima J. i J. oboje D. iz I. P., kao osobama nepoznatog prebivališta i boravišta imenovao privremenog zastupnika u osobi odvjetnika D. B. iz D., te je o istome objavljen i oglas u Narodnim novinama. Rješenjem P-469/2019-11 od 13. lipnja 2019. određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

 

              4. Tuženi V. (V.) K. nije dostavio odgovor na tužbu time što je isti pristupio na pripremno ročište koje je bilo zakazano kod ovog suda i održano dana 09. lipnja 2020., a na kojemu se izjasnio da ne osporava navode tužitelja iz tužbe niti se protivi tužbenom zahtjevu. Tužena M. K. uredno je zaprimila tužbu na odgovor, a ista nije u roku dostavila odgovor na tužbu niti je pristupila  na pripremno ročište na koje je bila uredno pozvana. Obzirom na navedeno, sud je u odnosu na tuženika V. (V.) K. donio presudu na temelju priznanja temeljem čl. 331. Zakona o parničnom postupku, a  u odnosu na tuženu M. K. presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ocijenivši da su za isto ispunjeni zakonski uvjeti, sve nakon što je tužitelj određeno postavio zahtjev uskladivši ga s parcelacijskim geodetskim elaboratom u podnesku od 16. rujna 2022. koji podnesak je uredno bio dostavljen tuženicima, a isti nisu istaknuli nikakvih primjedbi.

 

              5. Privremeni zastupnik tuženika J. i J. D. opreza radi protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužena R. H. u odgovoru na tužbu se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da osim činjenice upisa posjeda na nekretnini u dijelu koji se vodi na tužitelju, tužitelj nije priložio dokaze koji bi upućivali da je isti uživao predmetnu nekretninu na način kako to navodi u tužbi i pri tome ističe da je dio koji se vodi u vlasništvu R. H. zapravo nacionaliziran dio, kao općenarodna imovina i to ranije kao vlasništvo D. V. iz I. P. još 1958., pa tuženik smatra, da ovo upućuje kako posjed tužitelja nije zakonit. Tuženik dopušta mogućnost, da je nakon izvršene nacionalizacije predmetna nekretnina doista došla u posjed prednika tužitelja, jer je isti u evidenciji katastra evidentiran od 1968. godine, međutim, u tužbi ne prileži isprava o stjecanju posjeda. Tuženik se međutim ne protivi tome da tužitelj izvrši parcelaciju predmetne nekretnine, prema stanju posjeda, budući da predmetna nekretnina nije obuhvaćena nekim od oblika raspolaganja temeljem specijalnih propisa. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da su se na strani istoga  i njegovih pravnih prednika ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Općeg građanskog zakonika i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a obzirom na vremensko razdoblje na koje se tužitelj poziva u tužbi da se zajedno sa pravnim prednicima nalazio u posjedu predmetne nekretnine.

 

              6. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljena uz tužbu koju čine: neslužbena kopija zk. izvatka zk.ul. 122 k.o. G., neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista 259 k.o. G., ispis sa geoportala, zahtjev za mirno rješenje spora, uvjerenje o povijesti promjena (list 4-7, list 9, list 13), dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu (list 30-31) koju čine: rješenje o nacionaliziranju od 30.09.1958. Narodnog odbora općine D., pročitani su iskazi saslušanog tužitelja V. K., te svjedoka M. M. (list 55-57, list 76), iskazi svjedoka V. S. (list 76), izvršen je uvid u geodetski elaborat sačinjen po mjerničkom vještaku D. M. od 11. svibnja 2022. (list 146-203).

 

              7. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim u odnosu na suvlasnički dio tužene R. H. i tuženika J. i J. oboje D., te ga kao takvog usvojio.

 

              8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. 122 k.o. G. utvrđeno je, da se predmetna nekretnina kčbr. 947/1 šuma krivaja u gaju sa 13.455 m2 vodi upisana kao suvlasništvo J. D. u 2/12 dijela, J. D. u 1/12 dijela, V. K. u 2/12 dijela, R. H. u 5/12 dijela i M. K. u 2/12 dijela.  Iz prijepisa posjedovnog lista broj 259 k.o. G. od 20. svibnja 2019. proizlazi, da se tužitelj vodi upisan kao posjednik na kčbr. 947/1 i to u njezinom dijelu površine 5.992 m2, a za koju površinu odnosno dio predmetne nekretnine tuži predmetnom tužbom tvrdeći da je na tom dijelu stekao pravo vlasništva dosjelošću i za koji dio je predložio da se u postupku provede postupak sačinjavanja parcelacijskog elaborata. Nakon saslušanja tuženika V. K., svjedoka M. M., te prilikom održanog očevida od 24. ožujka 2021. V. S., utvrđeno je, da se tužitelj F. M. doista nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine koji odgovara nekretnini prema sačinjenom geodetskom elaboratu po mjerničkom vještaku D. M. u ovome predmetu, a nakon što je održan očevid na licu mjesta od 24. ožujka 2021. (list  145-203) i koji je ovjeren te potvrđen po nadležnom područnom uredu za katastar 03. kolovoza 2022. pod Ur.broj: 541-18-03/1-22-5, a sve kako je pobliže i označeno u izreci ove presude. Na navedeni geodetski elaborat stranke nisu imale nikakvih primjedbi. Iz iskaza saslušanog tuženika V. K. proizlazi, da otkako isti pamti, a rođen je 01. kolovoza 1950., predmetna šuma bila je tužiteljeva međutim istome nije poznato na koji način je tužitelj došao u njezin posjed. Iz iskaza svjedoka M. M., tužiteljeva sina, proizlazi da je njegov otac F. M. naslijedio svoju majku, a ona još ranije svog supruga te da su se isti nalazili u posjedu predmetne nekretnine još iz vremena prije 50-ih godina prošlog stoljeća. Isti nema saznanja da bi D. V. ili njegov brat ikada posjedovali ili bilo što poduzimali u predmetnoj šumi. Svjedok V. S. također je iskazao, da je tužitelj F. M. posjed predmetne nekretnine naslijedio još po svojoj baki, a isti je rođen 1958., te pored dijela predmetne šume ima svoju šumu.

 

              9. Sukladno članku 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Iz provedenih i naprijed izloženih dokaza nije utvrđeno da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika ne bi bio pošten, jer je tužitelj naslijedio svoje pravne prednike te se isti i vodi upisan posjednikom na predmetnom dijelu nekretnine još od 1968., a kako proizlazi iz  uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama (list 13). Kako je prema iskazima saslušanih svjedoka isti naslijedio još svoju majku i oca, a ovi svog pravnog prednika, te imajući u vidu dugotrajnost razdoblja u kojem su se isti nalazili u posjedu, te da ih nikada nitko nije sprječavao u posjedovanju predmetne nekretnine, tužitelj nije imao razloga sumnjati u to da mu ne pripada pravo na predmetnu nekretninu

 

              10. Imajući dakle u vidu, da se tužitelj sa svojim pravnim prednicima nalazi u neprekidnom i poštenom posjedu još od barem 1950. godine (time što svjedok M. M. iskazuje da su pravni prednici tužitelja u posjed došli i prije 1950. godine), u ovo vrijeme na snazi je bio Opći građanski zakonik prema odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji je  stupio na snagu tek 01. rujna 1980. godine. U odluci Vrhovnog suda R. H. Rev-291/14 od 17. travnja 2018. godine izneseno je pravno shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. St. 4 Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("N.N.broj 91/96,68/98,, 137/99, 22/00,73/00,114/01,79/06, 141/06, 146/08 i 38/09- dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."  Navedeno je potvrđeno i u Odluci Vrhovnog suda R. H. Rev-329/2017 od 22. prosinca 2020. godine.  Sukladno pravnom  pravilu iz  paragrafa  1472. GZ–a kojim  je određeno da proti fiskusu to jest, proti  upraviteljima državnih dobara i  državne imovine, ukoliko zastari  ima mjesta (paragraf  287, 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na  spomenutim stvarima, izvršavanih i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa  i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina. Međutim, prije isteka roka dosjelošću propisanog Općim građanskim zakonikom, na dan 01. rujna 1980. godine stupio je na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO), a do tada proteklo je vrijeme posjedovanja  od 30 godina. ZOVO  nije u prijelaznim i završnim odredbama propisao što u slučajevima kada je vrijeme dosjedanja počelo teći prije stupanja na snagu ZOVO-a, a tu situaciju  uređuje  načelni stav zauzet na XXIII. Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih sudova i  Vrhovnog vojnog suda od  14. i 15. prosinca 1983. godine  kojim je određeno  da se  ZOVO primjenjuje na  rokove  dosjelosti  koji su počeli teći prije njegova  stupanja  na snagu, ako  do tog  trenutka  nisu istekli rokovi  propisani  ranije važećim zakonom.  Kod toga,  primjena novog zakona dolazi  u obzir na način,  da kada je ZOVO-om propisan  kraći rok (člankom 28. bio je propisan rok dosjedanja od 20 godina za nekvalificirani posjed), a stupanjem na snagu zakona  je preostalo kraće vrijeme od zakonom propisanog (u predmetnom slučaju preostalo je kraće vrijeme od zakonom propisanog i to vrijeme od još 10 godina jer je prethodno bilo proteklo posjedovanje u trajanju od 30 godina), rok istječe  po  proteku vremena određenog  ranijim zakonom. Ako je od tog roka  određenog ranijim zakonom  preostalo  vrijeme duže  od predviđenog u  novom zakonu, rok istječe  istekom vremena   propisanog  u novom zakonu. Prema gore navedenom načelnom stavu, a budući da rok dosjedanja  primjenom citiranog paragrafa OGZ-a  nije istekao na dan stupanja na snagu novoga ZOVO-a, ali je preostalo kraće vrijeme od novim zakonom propisanog roka dosjedanja, to je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima, na  dan (08. listopada 1991. godine) bio u posjedu u trajanju dulje od 41 godine (još od prije 1950. godine), te je dakle već do tog dana imao Zakonom ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao nekvalificirani posjednik (pošten posjednik), i to prema odredbama Općeg građanskog zakonika (posjed duži od 40 godina), a vezano za suvlasnički dio koji glasi na tuženika R. H., a ranije je bio općenarodna imovina, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika R. H. ocijenivši ga osnovanim. Člankom 29. ZOVO  bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći  dosjelošću,  no ta zakonska odredba bila je na snazi do 1991. godine kada je brisana Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br. 53/91 od 08. listopada 1991.) koji Zakon je stupio na snagu danom objave u Narodnim novinama dakle na dan 08. listopada 1991., pa se dakle moglo stjecati pravo vlasništva  dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu, a člankom 30. ZOVO-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunavalo se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao kvalificirani, odnosno nekvalificirani posjednici. Što se tiče suvlasničkih dijelova tuženika J. i J. oboje D. iz I. P. u odnosu na iste tužitelj je zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva dosjelošću također prema odredbama Općeg građanskog zakonika, a nakon što je proteklo 30 godina (Paragraf broj 1468 i 1479). Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženika J. i J. oboje D.

 

              11. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom novčanom iznosu od 15.544,37 kn/2.063,29 eur. Temeljem čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravo na naknadu opravdanog parničnog troška. Tužitelj je u predmetnom parničnom postupku imao opravdan parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.276,88 kn, a u okviru određenog zatraženih troškova prema troškovniku. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u opravdan parnični trošak tužitelja ulazi zatražena nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora prema tuženoj R. H. u iznosu od 750,00 kn, za sastav tužbe 750,00 kn, za pribavu uvjerenja o povijesti promjena od nadležnog katastra 250,00 kn, na ime materijalnih troškova uvjerenja iznos od 20,00 kn koliko je plaćena pristojba na uvjerenje o povijesti promjena kod katastra, dok za ostale materijalne troškove koji su zatraženi u ukupnom iznosu od 230,00 kn u predmetnom spisu nema dokaza pa niti nisu priznati u tom iznosu. Tužitelju pripada opravdan parnični trošak zatražena nagrada njegovu odvjetniku za sastav podneska od 24. lipnja 2019. u iznosu 187,50 kn kojim dostavlja očitovanje tuženika R. H. na njegov zahtjev za mirno rješenje spora, za sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2019. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu tužene R. H. u iznosu od 750,00 kn, nagrada za zastupanje tužitelja na raspravnim ročištima od 09.10.2019., 09.06.2020., 29.03. i 24.10. sve 2022. te na očevidu održanog 24. ožujka 2021. sa iznosom od 750,00 kn po ročištu, te za sastav obrazloženog podneska od 16. rujna 2022. kojim je sukladno sačinjenom geodetskom elaboratu usklađen tužbeni zahtjev iznos od 750,00 kn. Na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada obračunati PDV od 25% i on ukupno iznosi 1.796,88 kn. Sudska pristojba na presudu iznosi 400,00 kn, te na tužbu također 400,00 kn, međutim na ime sudskih pristojbi tužitelj zatražuje samo novčani iznos od 400,00 kn, a sud sudi u okviru zatraženog. Trošak provedenoga geodetskog vještačenja (izlaska na očevid te sačinjavanja geodetskog elaborata) iznosi ukupno 5.872,50 kn. Budući je tuženik V. K. priznao tužbeni zahtjev, a M. K. nije dostavila odgovor na tužbu, te isti nisu doprinijeli potrebi provođenja predmetnog postupka, a tužitelj je za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva morao provesti geodetsko vještačenje te sačiniti geodetski elaborat, što je učinjeno u predmetnom postupku, to isti nema pravo na naknadu parničnih troškova u odnosu na ove tužene. Međutim, kako su se tužena R. H. i tuženici J. i J. oboje D. zastupani po privremenom zastupniku protivili predmetnoj tužbi tijekom cijelog postupka, pa i nakon što je sačinjen geodetski elaborat, a tužitelj je uspio s predmetnom tužbom i postavlja zahtjev za naknadu parničnog troška,  isti su dužni naknaditi parnični trošak tužitelju sukladno svojim suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu suvlasnički udio tužene R. H. koji iznosi 5/12 (41,67%), suvlasnički udio tuženika J. D. od 2/12 (16,67%), te suvlasnički udio tuženika J. D. od 1/12 dijela (8,33%), čiji postotci u ukupnom zbroju iznose 66,67% dok suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini tuženika V. K. i M. K. iznosi preostalih 33,33%, no isti nisu obvezni naknaditi parnični trošak tužitelju, obzirom na već ranije izloženo, tuženici J. i J. oboje D. te tužena R. H. snose dio opravdanih parnični troškova tužitelja i to razmjerno svojim suvlasničkim udjelima, time da je sud u odnosu na tuženu R. H. imao posebno u vidu dijelove radnji koje je poduzeo tužitelj samo u odnosu na tuženu R. H. (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav podneska od 24.06.2019. kojim je dostavio očitovanje tuženika R. H. na njegov zahtjev za mirno rješenje spora, te sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2019. kojim se očitovao na odgovor na tužbu tužene R. H.), te je tako nagradu za ove poduzete radnje tužitelju isključivo dužna naknaditi tužena R. H. i plus još razmjerno svom suvlasničkom dijelu dio ostalih zatraženih opravdanih parničnih troškova tužitelja. Tako je dakle R. H. dužna naknaditi tužitelju 2.109,38 kn u cijelosti i još 41,67% od iznosa opravdanog parničnog troška 13.167,50 kn što iznosi 5.486,90 kn, dakle tužena R. H. dužna je tužitelja na ime parničnog troška naknaditi novčani iznos od ukupno 7.596,28 kn. Tuženik J. D. dužan je tužitelju naknaditi 16,67% od opravdanog parničnog troška koji iznosi 13.167,50 kn, dakle u iznosu od 2.195,03 kn, dok je tuženi J. D. dužan naknaditi tužitelju 8,33% od novčanog iznosa 13.167,50 kn, što čini iznos od 1.096,86 kn.

 

              12. Imajući u vidu naprijed izloženo, odlučeno je kao u izreci odluke.

 

U D., 06. prosinca 2022.  

 

 

                                                                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                                                D. G. J.

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

 

 

              PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.      Odvjetnica M. L., D.
2.      Odvjetnik D. B., D. – privremeni zastupnik
3.      Općinsko državno odvjetništvo u B., Stalna služba u D.
4.      V. (V.) K., I. P. 9
5.      M. K., I. P. 9