Poslovni broj: 64 Gž-2456/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-2456/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-385/2021-12 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-385/2021-12 od 28. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava određeno rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama–Buie, posl. br. Ovr-1371/2019 od 26. kolovoza 2019. na nekretninama u vlasništvu tužitelja, i to na 1/2 dijela k. č. 1233 zk. ul. 2380 k.o. O. i na k. č. 63/5 ZGR, 727/3, 1049/5, 1061/1, 1101/9,1176/5, 1178/3, 1178/7, 1253/3, 1253/4, 1256/1 i 1289/8 zk. ul. 3279 k.o. O. te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe osiguranja i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka isplatom iznosa od 12.500,00 (dvanaesttisućapetsto) kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke). U preostalom dijelu zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka je odbijen (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka (točka IV. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presudu u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva proglašenje nedopuštenim osiguranja uknjižbom založnog prava koje je određeno rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama–Buie, poslovni broj Ovr-1371/2019 od 26. kolovoza 2019., na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

 

- da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama–Buie, poslovni broj Ovr-1371/2019 od 26. kolovoza 2019., određeno osiguranje novčane tražbine tuženice (u tom postupku predlagateljice osiguranja) u ukupnom iznosu od 324.395,25 kn, uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja - 1/2 dijela k. č. 1233 zk. ul. 2380 k.o. O. te k. č. 63/5 ZGR, 727/3, 1049/5, 1061/1, 1101/9, 1176/5, 1178/3, 1178/7, 1253/3, 1253/4, 1256/1, i 1289/8 zk. ul. 3279 k.o. O.;

 

- da je tuženica prijedlog za osiguranje podnijela 21. kolovoza 2019.;

 

- da je osiguranje uknjižbom založnog prava određeno na temelju sljedećih ovršnih isprava: rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. (izvršno 4. prosinca 2013.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. - Ispostava O., klasa: UP/I-410-13/2013-01-366, ur. br.: 513-07-08-06/20213-1 od 8. kolovoza 2013. (izvršno 26. rujna 2013.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. - Ispostava O., klasa: UP/I-410-13/2014-01/388, ur. br.: 513-07-08-06/2014-1 od 18. kolovoza 2014. (izvršno 16. rujna 2014.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda I., P., L. - Ispostava R., klasa: UP/I-410-13/2015-01/840, ur. br.: 513-07-28-09/2015-1 od 27. srpnja 2015. (izvršno 5. rujna 2015.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda I., P., L. - Ispostava R., klasa: UP/I-410-13/2016-01/843, ur. br.: 513-07-28-09/2016-1 od 29. kolovoza 2016. (izvršno 27. rujna 2016.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda I., P., L. - Ispostava R., klasa: UP/I-410-13/2017-01/760, ur. br.: 513-07-28-09/2017-1 od 20. lipnja 2017. (izvršno 25. srpnja 2017.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. - Ispostava O., klasa: UP/I-410-13/2018-01/341, ur. br.: 513-07-08-02/2018-1 od 26. lipnja 2018. (izvršno 26. srpnja 2018.), rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-410-09/2014-01/22255, ur. br.: 513-07-08-08/2014-1 od 18. rujna 2014. (izvršno 24. studenog 2014.), rješenja Upravnog suda u Rijeci posl. br. 5 Usl-2086/13-12 od 25. studenog 2016. (ovršno 8. prosinca 2016.);

 

- da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, posl. br. Ovr-1371/2019-16 od 6. svibnja 2021. tužitelj upućen u roku 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja da osiguranje uknjižbom založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije dopušteno, da je tužitelj upućen u parnicu, jer je u žalbi protiv rješenja o osiguranju naveo da je nastupila zastara potraživanja tuženice (str. 10. i 11 spisa predmeta);

 

- da je uvidom u rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. utvrđeno da je tim rješenjem tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2008. i 2010. te da je to rješenje postalo izvršno 4. prosinca 2013.;

 

- da je uvidom u rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. od 24. srpnja 2019. (str. 36-37) utvrđeno da je tužitelj 31. siječnja 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga te da je tim rješenjem njegov zahtjev odbijen, da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu (str. 41-44) te da je njegova žalba odbijena rješenjem ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 3. siječnja 2020. (str. 45-47), da je iz obrazloženja navedenog rješenja utvrđeno da je tužitelj protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. izjavio žalbu, a da je njegova žalba odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela klasa: UP/II-471-02/13-01/721, ur. br.: 513-04/13-2 od 30. listopada 2013.

 

6. U postupku koji je prethodio žalbi, a s obzirom na to da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (čl. 94. st. 6. Općeg poreznog zakona - Narodne novine, br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08), bilo je sporno – je li zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2012. (od dana donošenja poreznog rješenja - porezno rješenje doneseno 19. svibnja 2011.) kako je to tvrdio tužitelj, ili je počeo teći 1. siječnja 2014. (od dana izvršnosti poreznog rješenja - porezno rješenje potvrđeno odlukom drugostupanjskog tijela dana 30. listopada 2013. i postalo izvršno 4. prosinca 2013.), kako je to tvrdila tuženica.

 

7. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredbe čl. 167. OPZ/08 kojom je propisano da žalba na utvrđivanje porezne obveze odgađa izvršenje tog rješenja, zaključio kako se porezna obveza smatra utvrđenom nakon nastupa ovršnosti tog rješenja, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno (u tom smislu sud prvog stupnja pozvao se i na pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-zpz 35/2016-6 od 4. travnja 2018. i broj U-zpz 15/2016-8 od 20. siječnja 2021. te Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1331/2021-2 od 1. veljače 2022.).

 

8. Nadalje, budući da je u konkretnom slučaju protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. podnesena žalba te je navedeno rješenje postalo izvršno 4. prosinca 2013., sud prvog stupnja je zaključio kako je zastara prava na naplatu poreza u smislu počela teći 1. siječnja 2014. te da do dana stupanja na snagu Općeg poreznog zakona iz 2016. (Narodne novine, br. 115/16 – dalje: OPZ/16), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., nije nastupila relativna zastara, pa da su u konkretnom slučaju u pogledu zastare porezne tražbine mjerodavne odredbe OPZ/16 (čl.197. st. 2. OPZ/16).

 

9. Polazeći od odredbe čl. 108. st. 4. OPZ/16, sud prvog stupnja je zaključio kako je zastara prava na naplatu po rješenju ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. koje je postalo izvršno 4. prosinca 2013., počela teći 1. siječnja 2014., pa da do dana podnošenja prijedloga za osiguranje - 21. kolovoza 2019. - nije nastupila apsolutna zastara prava na naplatu predmetne porezne tražbine.

 

10. Naposljetku, s obzirom na to da su sva ostala citirana rješenja (ovršne isprave) na temelju kojih je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava donesena i postala izvršna 2013. ili nakon toga (u razdoblju od 2014. - 2018.), sud prvog stupnja je zaključio kako vezano za pitanje zastare i po tim rješenjima treba primijeniti odredbe OPZ/16, pa kako je za rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. - Ispostava O., klasa: UP/I-410-13/2013-01-366, ur. br.: 513-07-08-06/20213-1 od 8. kolovoza 2013. (izvršno 26. rujna 2013.) zastara počela teći 1. siječnja 2014., a za ostala rješenja nakon toga, to je zaključio kako nije nastupila zastara prava na naplatu poreza koja su utvrđena tim rješenjima.

 

11. Slijedom izloženih razloga, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

12. U konkretnom slučaju tužitelj je zaključkom ovršnog suda upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja da osiguranje uknjižbom založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije dopušteno zbog toga što je u žalbi podnesenoj protiv rješenja o osiguranju istaknuo prigovor zastare predmetne porezne tražbine tuženice (u tom postupku predlagateljice osiguranja).

 

13. Slijedom navedenog, zastaru porezne tražbine valja prosuđivati prema odredbama posebnih propisa kojim je uređeno pitanje porezne zastare.

 

14. Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ/08, propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. tog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (st. 3.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (st. 4.).

 

15. Nadalje, prema odredbi čl. 95. st. 1. OPZ/08 tijek zastare prava na utvrđivanje poreza i kamata prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje poreza i kamata, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je stavkom 3. tog članka propisano kako nakon poduzetih navedenih radnji iz stavka 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

 

16. Slijedom navedenog, u slučaju kada je protiv poreznog rješenja podnesena žalba, porezna obveza smatra se utvrđenom tek donošenjem i dostavom stranci rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe (u tom smislu Vrhovni sud, broj U-zpz 35/16-6 od 4. travnja 2018.).

 

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se porezna obveza smatra utvrđenom nakon nastupa izvršnosti rješenja o utvrđivanju porezne obveze, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno. Slijedom toga, porezna se obveza ne može smatrati utvrđenom donošenjem prvostupanjskog rješenja, ako je protiv tog rješenja podnesena žalba koja po zakonu odgađa izvršenje tog rješenja. U konkretnom slučaju, protiv (najstarijeg) predmetnog rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. podnesena žalba te je navedeno rješenje postalo izvršno 4. prosinca 2013., pa je zastara prava na naplatu poreza počela teći istekom 2013., dakle 1. siječnja 2014., te do 1. siječnja 2017. - dana stupanja na snagu OPZ/16 - nije nastupila relativna zastara (Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj U-zpz 18/2020-6 od 20. listopada 2021.), pa je valjalo primijeniti iznimku predviđenu odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16, i prigovor zastare raspraviti u smislu odredaba toga Zakona.

 

18. Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Dakle, OPZ/16 ukinuo je razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je propisivao OPZ/08 tako da OPZ/16 propisuje jedinstveni šestogodišnji zastarni rok.

 

19. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 108. OPZ/16 kada je zaključio kako zastara prava na naplatu po rješenju ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenog 2011. koje je postalo izvršno 4. prosinca 2013., a koja je počela istekom 2013. odnosno 1. siječnja 2014., kao niti po ostalim predmetnim rješenjima (koja su kasnije postala izvršna krajem 2013. ili kasnije u razdoblju od 2014. do 2018.) nije nastupila, jer do dana podnošenja prijedloga za osiguranje - 21. kolovoza 2019. nije protekao propisani šestogodišnji zastarni rok. Stoga se suprotno pravno shvaćanje tužitelja izneseno u žalbi ne može prihvatiti kao utemeljeno.

 

20. Naposljetku, žalitelju valja ukazati kako je rješenjem ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, Ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenoga 2011. tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2008. i 2010., te da je to rješenje postalo izvršno 4. prosinca 2013. (str. 12-24 spisa predmeta). Nadalje, rješenjem ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. klasa UP/I-416-02/19-06/28, Ur.br. 513 – 07-08719-03 od 24. srpnja 2019., zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga - obveza na računu šifre vrste prihoda 1201, porez na dodanu vrijednost, koja je obveza utvrđena rješenjem ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rm, klasa: UP/I-471-02/11-01/157, Ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenoga 2011.(str. 36-37) je odbijen, tužitelj je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu (str. 41-44), a njegova je žalba odbijena rješenjem ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 3. siječnja 2020. (str. 45-47). Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1469/20-2 od 13. svibnja 2020. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 5 Usl-114/2020-4 od 28. veljače 2020. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 5 Usl-114/2020-4 od 28. veljače 2020. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja citiranog rješenja tuženika ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 3. siječnja 2020. i rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R. klasa UP/I-416-02/19-06/28, Ur.br. 513 – 07-08719-03 od 24. srpnja 2019. Slijedom navedenih razloga, a kako je o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje prava na zastaru naplate predmetne porezne tražbine po rješenju ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/11-01/157, Ur. br.: 513-07-08-11-1 od 19. studenoga 2011., pravomoćno odlučeno u upravnom postupku te u upravnom spor, a u kojima tužitelj nije uspio, neosnovani su žalbeni navodi da se pobijanom presudom narušava načelo pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja te da je tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno/pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija), te pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava, odnosno pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

 

21. Slijedom navedenog, a kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.