Poslovni broj: 64 Gž-3277/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-3277/2022-4

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š., Z., protiv prvotuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: …, i drugotuženika D. c. d.d., D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9078/08-30 od 26. studenoga 2010., ispravljene rješenjima toga suda poslovni broj Pn-9078/08-41 od 20. siječnja 2015., i poslovni broj P-9078/08-44 od 16. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9078/08-30 od 26. studenoga 2010., ispravljena rješenjima toga suda poslovni broj Pn-9078/08-41 od 20. siječnja 2015., i poslovni broj P-9078/08-44 od 16. ožujka 2017., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, i u tom dijelu sudi:

 

„Nalaže se drugotuženiku D. c. d.d., solidarno s prvotuženikom H. c. d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 11.084,79 kn/1.471,20 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 11.525,00 kn/1.529,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika D. c. d.d. za nadoknadu troškova parničnog postupka.“

 

II. Nalaže se drugotuženiku D. c. d.d. nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 2.062,50 kn/273,74 eura, roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.084,79 kn sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2005. do isplate i parnične troškove u iznosu od 11.525,00 kn sa zateznim kamatama od 26. studenog 2010. do isplate (točka I. izreke). U odnosu na drugotuženika tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo nadoknaditi drugotuženiku parnične troškove u iznosu od 6.150,00 kn (točka III. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke pobijano je žalbom prvotuženik H. c. d.o.o. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predložio je presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u pod točkom II. i III. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu,poslovni broj Gžn-259/12-7 od 4. srpnja 2017. odbijena je kao neosnovana žalba prvotuženika H. c. d.o.o. te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9078/08-30 od 26. studenoga 2010. ispravljena rješenjima toga suda poslovni broj Pn-9078/08-41 od 20. siječnja 2015., i poslovni broj P-9078/08-44 16. ožujka 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, dok je navedena presuda preinačena u dijelu pod točkama II. i III. izreke tako da je naloženo drugotuženiku solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos od 11.084,79 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2005. do isplate te nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.525,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2010. do isplate. Nadalje, odbijen je zahtjev drugotuženika za nadoknadu parničnih troškova i naloženo je drugotuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 2.062,50 kn.

 

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-x 188/2018-2 od 7. lipnja 2022. Revizija drugotuženika je prihvaćena te je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-259/12-7 od 4. srpnja 2017. u dijelu u kojem je preinačena točka II. i III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-9078/08-30 od 26. studenog 2010. koja je ispravljena rješenjima poslovni broj Pn-9078/08-41 od 20. siječnja 2015. i poslovni broj Pn-9078/08-44 od 16. ožujka 2017. te u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). odlučeno je da će se o troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti konačnom odlukom (točka II. izreke).

 

6. Žalba tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži drugotuženiku D. c. d.o.o. solidarno s prvotuženikom H. c. d.d., isplatiti iznos od 11.084,79 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2005.

 

8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj kao osiguravatelj svojem osiguraniku koji je imao zaključenu policu kasko osiguranja naknadio štetu na automobilu koji je oštećen 2. studenoga 2005. kada je osiguranik tužitelja naišao na odronjeni kamen na državnoj cesti … u predjelu „V.“, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) te odredaba čl. 7. i 23. st. 1. Zakona o javnim cestama (Narodne novine, br. 100/96 i 18/04 - dalje: ZJC) prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika H. c. d.o.o., a odbio u odnosu na drugotuženika D. c. d.d. ocijenivši prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, jer je drugotuženik u skladu s odredbama ugovora o obavljanju poslova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta od 28. travnja 2005. odgovoran prvotuženiku, a ne i trećima.

 

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

10. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tužitelj u podnesenoj žalbi (čl. 355. ZPP).

 

11. Naime, u postupku koji je prethodio žalbi sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je 2. studenoga 2005. na državnoj cesti … u predjelu „V.“ došlo do nezgode, jer se u trenutku nailaska vozila registarskih oznaka ZG 5886-BE, osiguranog kod tužitelja, odronio kamen, da vozač tog vozila nije mogao izbjeći nalet jer je nailazilo vozilo iz suprotnog smjera, da je dozvoljena brzina kretanja na tom mjestu iznosila 80 km/h, no da zbog nedostatka materijalnih tragova na mjestu događaja nije bilo moguće utvrditi brzinu kojom se vozilo kretalo neposredno prije udara u kamen. Također je utvrđeno da je na vozilu nastala materijalna šteta u visini od 22.169,58 kn, kako to proizlazi iz računa A.-D. br. … koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku, vlasniku vozila V. L. d.o.o.

 

12. Nadalje, iz zapisnika o očevidu MUP-a RH PU d.-n. proizlazi da se na središnjem dijelu sjeverne prometne trake spomenutog kolnika nalazi mjesto udara vozila osiguranika tuženika u kamen dimenzija 0,35 m x 0,30 m te da je uočljiv trag grebanja kamena po kolniku u dužini od 4,80 m. Također je utvrđeno da je do nezgode došlo na dijelu prometnice na kojem nije bilo zaštitne ograde premda ona ide uz okomitu stijenu koja se pod utjecajem atmosferskih prilika drobi i usitnjava pa znak „kamenje pada“ bez zaštitne mjere koja bi fizički spriječila odron kamenja, i prema ocjeni ovog suda, nije adekvatna zaštita prometnice.

 

13. Kako je prethodno navedeno, pravomoćnom presudom donesenom u ovom postupku utvrđena je odštetna odgovornost drugotuženika za nastalu materijalnu štetu na vozilu osiguranika tužitelja na temelju odredaba čl. 158. ZOO te čl. 18. st. 1. i čl. 55. st. 1. ZJC, zbog propusta prvotuženika u održavanju ceste (nepostavljanje zaštitne ograde).

 

14. Nadalje, u konkretnom slučaju prvotuženik H. c. d.o.o. je s drugotuženikom D. c. d.d. zaključio Ugovor o obavljanju redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. (dalje: Ugovor).

 

15. Prema odredbi čl. 15. Ugovora drugotuženik (izvoditelj) se obvezao obaviti i poslove na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste, odmah po saznanju i bez posebnog naloga naručitelja (prvotuženika).

 

16. Odredbom čl. 22. Ugovora određeno je da je drugotuženik (izvoditelj) dužan sprječavati sve štetne događaje, nedopuštene radove ili radnje na cesti, cestovnom zemljištu i zaštitnom pojasu, koje bi mogle oštetiti cestu, ugroziti ili omesti sigurno odvijanje prometa, evidentirati ih te na odgovarajući način obavijestiti naručitelja (prvotuženika).

 

17. Nadalje, odredbom čl. 80. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine, br. 25/98, 162/98, 180/04, 84/11, 90/14, dalje: Pravilnik) pod naslovom „Izvanredno održavanje“ propisano je da saniranje odrona, između ostalog, spada u izvanredno održavanje ceste. Slijedom navedenog, postavljanje zaštitne ograde kojom se u biti saniraju odroni kamenja spada u izvanredno održavanje ceste.

 

18. Međutim, odredbom čl. 24. st. 1. al. 1. Pravilnika, propisano je da redovno održavanje cesta obuhvaća, između ostaloga, i čišćenje (kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog zemljišta, opreme i dr.).

 

19. Odredbom čl. 26. st. 1. Pravilnika propisano je da čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

 

20. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku utvrđeno da je do nezgode došlo kada je vozilo osiguranika tuženika naišlo na odronjeni kamen na predmetnom kolniku, a drugotuženik je Ugovorom, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, preuzeo obavljanje poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, to je drugotuženik solidarno s prvotuženikom odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 158. ZOO, i u vezi s odredbama čl. 18., čl. 55. ZJC te citiranim odredbama čl. 24. st. 1. al. 1. i čl. 26. st. 1. Pravilnika te odredbama Ugovora (čl. 15., i čl. 22.), a zbog propusta u redovnom održavanju predmetne državne ceste … (uklanjanje odronjenog kamena na kolniku). Naime, drugotuženik kao pravna osoba koja je u ugovornom odnosu s prvotuženikom, pravnom osobom koja je po odredbama ZJC dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste, a što je ovdje slučaj jer je šteta na vozilu nastala na vozilu osiguranika tužitelja u uzročno - posljedičnoj vezi sa stanjem ceste (odronjeni kamen na predmetnoj državnoj cesti), kao posljedica neispunjavanja ugovornih odredbi drugotuženika koji je Ugovorom preuzeo neposrednu obvezu redovnog održavanja državne ceste koje podrazumijeva (i) čišćenje kolnika - odrona na kolniku.

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je preinačenjem presude, prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti drugotuženiku da solidarno s prvotuženikom isplati tužitelju iznos od 11.084,79 kn (visina štete između stranaka nije sporna) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2005. do isplate (dan plaćanja štete na vozilu osiguraniku na temelju predmetne kasko police osiguranja).

 

22. Sud prvog stupnja je u odluci o troškovima parničnog postupka pravilnom ocjenom pojedinih radnji u smislu odredbe čl. 155. ZPP utvrdio da parnične troškovi tužitelja iznose 11.525,00 kn. No, s obzirom na preinačenu odluku u odnosu na drugotuženika, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP drugotuženika obvezati da navedeni iznos nadoknadi tužitelju solidarno s prvotuženikom, a njegov zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka, odbiti kao neosnovan.

 

23. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

24. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 166. i čl. 155. ZPP, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i postignuti uspjeh, priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (125 bodova po Tbr. 10./5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, uvećano za 25% PDV) i 500,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu, ukupno 2.062,50 kn.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

 

          Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.