Poslovni broj 34 Gž R-1044/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1044/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. /OIB:…/ iz M., koju zastupa M. B.², odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-153/2019-13 od 20. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-153/2019-13 od 20. travnja 2021.

 

          II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 50.000,00 kn bruto sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke) i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužiteljica predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 50.000,00 kn/bruto po osnovi naknade imovinske štete koju je po tužiteljici uzrokovala tuženica povredom prava iz radnog odnosa (izgubljena zarada od 4. srpnja 2014. - 1. veljače 2015. / 7 mjeseci/ za vrijeme dok je tužiteljica bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje).

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju se neargumentirano a time i neosnovano poziva žaliteljica, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

7. Tumačenje činjenica po žaliteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već osobno viđenje predmeta spora koje je bez pravnog uporišta.

 

8. Nije sporno da je između tužiteljice i tuženice rješenjem Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-112-02/13-02/115, URBROJ: 534-06-1-1-13-2 od 2. srpnja 2013. zasnovana 4. srpnja 2013. državna služba na određeno vrijeme (godinu dana) uz obvezni probni rad u trajanju dva mjeseca, zbog povećanog obima posla, a za obavljanje poslova radnog mjesta više državne sanitarne inspektorice u Ispostavi Granični prijelaz L. P., Područna jedinica - Odjel za Dalmaciju, Služba sanitarne inspekcije, Sektor državne i granične sanitarne inspekcije, Uprava za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja, da je rješenjem o premještaju od 22. srpnja 2013. tužiteljici kao mjesto službe, zbog potrebe posla određen Granični prijelaz N. S. (list 10. - 11. spisa) i da je to rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu 12. travnja 2017. (list 22. - 24. spisa) iz proceduralnih razloga.

 

9. Nije sporno niti da je tužiteljica državna služba prestala istekom vremena na koji je zasnovana (rješenje Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-112-03/14-02/29, URBROJ: 534-06-1-1-14-1 od 1. srpnja 2014. /list 47. - 48. spisa/), da je tužiteljici u travnju 2014. po službeničkom sudu pravomoćno izrečena opomena zbog počinjene lakše povrede službene dužnosti (list 35. - 36. spisa), da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora i predložila, kao i predmetnom tužbom da joj tuženica naknadi imovinsku štetu zbog povrede prava iz državne službe, odnosno prestanka službe, zbog koje da je od 4. srpnja 2014. do 1. veljače 2015. izgubila na zaradi 50.000,00 kn/bruto (plaće) i da se radi o periodu od 7 mjeseci kroz koji je bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje.

 

10. Sporno je u žalbenom postupku, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, pravo tužiteljice na naknadu predmetne štete, utoliko što ista tvrdi da joj krivnjom tuženice kao poslodavca nije omogućen nastavak radnog odnosa, iako na njen rad nije bilo primjedbi, da se njezin rad kod tuženice nije odvijao u skladu s pravilima javnog natječaja, koji se provodi da se u službu primi kandidat na neodređeno vrijeme.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski je sud suglasan sa odlukom prvostupanjskog suda.

 

12. Zakonom o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 49/2012. - pročišćeni tekst, 37/2013., 38/2013., u daljnjem tekstu: ZDS-a) je propisano:

-          da se prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju zakonom i na temelju zakona donesenim propisima (članak 4. stavak 1. ZDS-a);

-          da se na pitanja koja nisu uređena ZDS-a ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju opći propisi o radu (članak 4. stavak 2. ZDS-a);

-          da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe upravna stvar (članak 63. stavak 2. ZDS-a);

-          da državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto, za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju(članak 76. stavak 1. ZDS-a);

-          da državna služba prestaje među ostalima i istekom roka (članak 132. stavak 1. točka b/ ZDS-a);

-          da se o prestanku službe donosi rješenje (članak 133. stavak 2. ZDS-a),

-          i da državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom (članak 134. ZDS-a).

 

13. Zakonom o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a), u kontinuitetu, kao i u Zakonu o radu koji je prethodio (149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013.) je propisano obveza poslodavca na naknadu štete radniku po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom (članak 111. stavak 1. ZR-a), te ako je šteta uzrokovana povredom njegovih prava iz radnog odnosa (članak 111. stavak 2. ZR-a).

 

14. Prema općim propisima obveznog prava sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2011., u daljnjem tekstu: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. u vezi s člankom 8. i člankom 1046. ZOO-a), a što znači da je za nastanak obvezno-pravnog odnosa odgovornosti za štetu po kriteriju krivnje nužno postojanje subjekata odnosa, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost, a po objektivnom kriteriju, kod koje se uzročnost pretpostavlja, da se radi o šteti od opasne stvari ili opasne djelatnosti (članak 1063. ZOO-a).

 

15. Budući da je državna služba sa tužiteljicom zasnovana 4. srpnjem 2013. na određeno vrijeme (godinu dana) prestala istekom vremena za koji je zasnovana (4. srpnja 2014.), sve u skladu sa navedenim odredbama ZDS-a, nakon čega tuženica nije bila dužna isplaćivati tužiteljici plaće, a niti s njom zasnovati službu na neodređeno vrijeme, kako to ista pokušava prikazati, to je prvostupanjski sud pravilno, na temelju u bitnome nespornih činjenica zaključio da je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete bez pravnog uporišta (nisu ispunjene zakonom kumulativno određene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženice po kriteriju krivnje /protupravnost, uzročna veza, štetna radnja/, a niti po objektivnom kriteriju) i primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjeva.

 

16. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti tvrdnje žaliteljice da bi za odluku po predmetnoj tužbi bilo odlučno to što je premještena "… za rad u N. S. ...", što joj nije "… omogućen nastavak radnog odnosa, iako na njen rad nije bilo primjedbi…", zatim da "… radni odnos u državnoj službi po prirodi stvari, nije radni odnos na određeno vrijeme, već se javni natječaj provodi u namjeri da se u radni odnos primi kandidat na neodređeno vrijeme …" i da je "… trebalo utvrditi je li nakon što je prestao radni odnos tužiteljici kod tuženika, proveden novi javni natječaj za njeno radno mjesto …".

 

17. Naime, to što je tužiteljica napustila stalno radno mjesto nastavnika u školi i prihvatila službu na određeno vrijeme, nadajući se službi na neodređeno vrijeme, i što smatra da joj služba na neodređeno vrijeme nije ponuđena "… uslijed brojnih aktivnosti protiv poslodavca …" nisu okolnosti na kojima se mogla temeljiti odluka o naknadi štete (izgubljena zarada od prestanka službe po sili ZDS-a kroz sljedećih sedam mjeseci dok je bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje). U konačnici, tužiteljica niti ne tvrdi da bi bila lišena prava da se ponovo javi na natječaj, ukoliko je nakon isteka njezine službe na određeno vrijeme "… proveden novi javni natječaj za njezino radno mjesto …".

 

18. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima , već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2/2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom I. točkom 2. izreke i stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

 

19. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

 

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-153/2019-13 od 20. travnja 2021. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 6. prosinca 2022.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

   Lidija Jelavić, v.r.