Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Anti Unkoviću kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje J. B. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika
M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. Kaznenog
zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 107/17 – dalje: KZ/11), na temelju
optužnice O. u S. broj K-DO-1675/15 od 17.
prosinca 2015. godine, a koja optužnica je izmijenjena na raspravi dana 17. listopada
2022. godine, nakon održane javne rasprave dana 5. prosinca 2022. godine u
prisutnosti savjetnice O. u S. A. A., okrivljene M. T. osobno,
branitelja okrivljene B. M., odvjetnika u S. i punomoćnice oštećenika
V. M. G., odvjetnice u S., dana 5. prosinca 2022. godine
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENA: M. T., kći F. i K.
rođene J., rođena … u J.,
R. K., s prebivalištem u P.,
. državljanka RH, sa
završenom SSS, trgovac, zaposlena na pola
radnog vremena u tvrtki K. j.d.o.o. s primanjima
oko 1.800,00 kn, OIB: … udana, majka
troje djece (od kojih je dvoje mal.)
k r i v a j e
I. što je neutvrđenog dana u travnju 2015., na području S., u cilju da Ž.
P. osmatra kretanje B. B., u tu svrhu ga angažirala uz novčanu naknadu
slijedom čega je imenovani na njezino traženje i nagovor od travnja do srpnja 2015.
svakodnevno dolazio ispred optike „K." u S., …, gdje bi stajao i
gledao put unutrašnjosti za vrijeme dok bi trajala smjena imenovane, a po završetku
iste hodao za njom po gradu, a kada bi se ona negdje zaustavila, čekao bi ju, nakon
čega bi nastavio ići za njom dok ne bi došli do mjesta gdje je parkirala automobil te je
vozio za njom skuterom i automobilom po gradu, što je sve kod B. B.
izazvalo osjećaj straha i nespokoj,
II. dakle, drugoga s namjerom potaknula da ustrajno i kroz dulje vrijeme prati i
uhodi drugu osobu i time kod nje izazove tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,
III. čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - poticanjem na
počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja - djelo opisano i kažnjivo po članku
140. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. Kaznenog zakona/11."
IV. Stoga se, temeljem čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. KZ/11, okrivljena M.
T.
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
V. Potom se, temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenoj M. T. izriče
UVJETNA OSUDA
s time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je
okrivljena osuđena neće izvršiti ako okrivljena M. T. u roku provjeravanja od
2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
VI. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08,
okrivljena M. T. i dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u
paušalom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 EUR (stotridesetdva eura
sedamdesetdva centa).
Obrazloženje
1. O. u S. podiglo je pred ovim sudom
optužnicu pod brojem K-DO-1675/15 od 17. prosinca 2015. godine protiv okrivljenika
M. T. i dr. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1.
KZ/11, a koja optužnica je izmijenjena podneskom O. u S. od 21. listopada
2020. godine, kao i na raspravi dana 17. listopada 2022. godine tako da se sada
okrivljenoj M. T. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela poticanja na
počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. u svezi s čl. 37. st.
1. KZ/11.
2. Na raspravi dana 5. prosinca 2022. godine okrivljena M. T. je
navela da u cijelosti ostaje kod svoje iznijete obrane pred zamjenikom O. u S.
od 3. prosinca 2015. godine. U bitnom je navela da se ne smatra krivom jer da je
angažirala Ž. P. na kojeg ju je uputio njezin poznanik P. R. da dolazi
ispred optike K. u Z. kako bi pratila je li njezin suprug dolazi
posjećivati B. B. u ovu optiku, a sve kako bi utvrdila jesu li isti u ljubavnoj
vezi. N. kako ju je P. R. osobno upoznao sa Ž. P. te njemu
platila na ruke oko 100,00 kn po danu pa mu je ukupno za usluge praćenja platila
oko 1.000,00 kn. Posebno navodi da nije kazala Ž. P. da prati B. B.
nakon što iziđe iz dućana.
3. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08, suglasnošću predstavnice optužbe, a
bez suglasnosti okrivljene i branitelja okrivljene pročitan su iskazi ranije ispitanih
svjedoka D. B., M. H., B. B., Š. P., V. Š.,
dok su u dokazne svrhe, pregledane dvije fotografije priložene od strane oštećene
B. B. u koverti (list 19 spisa), zatim pročitana presuda Općinskog suda u S. broj K-854/21 od 26. travnja 2022. g. kao i presuda i rješenje Županijskog suda
u Zagrebu broj Kž-726/22 od 6. rujna 2022. g te izvod iz K. za okrivljenu.
3.1. Branitelj okrivljenika predložio je da se ispitaju P. R. i Ž. P.
jer bi iz iskaza tih svjedoka došli do odlučnih okolnosti koje su bitne za odlučivanje u
ovom kaznenom predmetu, dok je predstavnica optužbe usprotivila prijedlogu za
ispitivanjem navedenih svjedoka jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
3.2. Sud je odbio prijedlog branitelja okrivljene za ispitivanjem navedenih
svjedoka jer je isti usmjeren na odugovlačenje postupka, a radi se o bivšim
suoptuženicima okrivljene, koji su tijekom prethodnog postupka iznijeli svoju obranu
te sud smatra da je na taj način činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
3.3.Također branitelj okrivljenika je predložio vratiti izmijenjenu optužnicu u
fazu potvrđivanja optužnog vijeća jer je naknadno mijenjanje optužnice u odnosu na
vrijeme počinjenja djela očito napravljeno kako bi optužba mogla postupati "po
pravodobnom prijedlogu za progon" jer sve te naknadne izmijene ne mogu ozakoniti
optužnicu koja nije imala uvjeta za podizanje pa su svi dokazi u postupku koji su
izvedeni pred sudom nezakoniti i treba ih izdvojiti iz spisa.
3.4. Ovdje treba kazati da se okrivljenoj stavljalo na teret počinjenje kaznenog
djela nametljivog ponašanja u razdoblju od travnja do svibnja 2015. godine, a iz
naknadnog iskazivanja oštećene došlo se do zaključka da je ista praćena sve do
srpnja 2015. godine o čemu postoji zapisnik o zaprimanju kaznene prijave PU SD
kao objektivan dokaz prijave oštećene, a kako se radi o istom događaju sud smatra
kako izmijenjenu optužnicu ne treba ponovno potvrditi jer nije došlo do prekoračenja
optužbe te su svi dokazi prethodno izvedeni zakoniti.
3.5. Stranke nisu imale drugih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda kako je
okrivljena M. T. počinila kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st.
1. u svezi s čl. 37. KZ kako joj se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
5. Tako oštećena B. B., kako na raspravi tako i tijekom prvog
ispitivanja navodi kako je u travnju 2015. godine primijetila nepoznatog starijeg
muškarca s bradom, visine oko 180 cm ispred svoje optike kada bi promatrala kroz
izlog iste. U razgovorima s djelatnicima obližnjih trgovina da je doznala kako je taj
muškarac već neko vrijeme promatra, a nakon što izađe iz optike da krene za njom.
Jedne subote početkom svibnja iste godine da je krenula put trajektne luke gdje ju je
sin čekao s automobilom da bi je putem sustigla V. T. i kazala kako je
primijetila, hodajući za njom, kako je prati jedan muškarac koji stoji skriven iza
reklame, što se i sama uvjerila kada se okrenula, a tog muškarca vidio je i njezin sin
koji je došao po nju, pa je zbog toga izvijestila djelatnike policije, ali kada su se isti
pojavili taj dan se taj muškarac nije pojavio. Jedne prigode vidjela je i drugog
muškarca koji je bio sakriven iza frižidera trafike i gledao put njezine optike, a kojeg
je fotografirala, koje fotografije je priložila u spis. Tako je kada je izišla iz optike i
krenula put automobila njezina bivša djelatnica M. H. nazvala i kazala da je
prati jedan muškarac, pa je u strahu trčala do automobila. Sve ovo ispričala je svom
sinu i dogovorila s njim da ju prati kada ide s posla kako bi se uvjerio hoće li je netko
pratiti, pa je tako primijetila i trećeg muškarca da hoda za njom od P. u gradu.
Kada je došla do zgrade L. u S., po tog muškarca došao je drugi
muškarac s automobilom marke R. S. a nakon toga ga je ponovno
vidjela pokraj prodavaonice V., ali su uspjeli pobjeći. Kada je razmišljala o tome
tko bi imao motiv za ovakvo ponašanje, zaključila je da bi to mogla biti M. T.,
obzirom da je s njezinim suprugom bila u partnerstvu koje je završilo na način da je
ona izbačena iz prostora u kojem su zajednički držali optiku u C. C. O.,
nakon čega je obitelj T. počela pričati o njoj užasne stvari. Naposljetku je navela
kako je u srpnju 2015. godine nazvao Š. koji je bio zaposlenik K., kako opet
vidi jednog starijeg muškarca kako sjedi na ulici nasuprot ulaza u optiku, a nakon
toga je taj muškarac ušao u optiku i kazao joj da sve to radi zbog svoje egzistencije,
ali da joj neće nauditi, te je ovo uhođenje i praćenje izazvalo kod nje strah za njezinu
sigurnost, te tjeskobu i nemir.
6. Sve navedeno potvrđuju ispitani svjedoci D. B. i M. H. koji
suglasno potvrđuju dijelove iskaza oštećenice B. B., pa tako njezin sin D.
B. navodi kako je zaista njegova majka govorila o tome kako ju je počeo pratiti
jedan muškarac, a kada je jedne prigode čekao s automobilom na autobusnom
kolodvoru vidio je jednog muškarca koji je odgovarao tom opisu. Zbog svega
navedenog majka je zvala i policiju, pa nekoliko dana nije bilo nikoga, ali se nakon
toga praćenje nastavilo. Sjeća se da je jedne prigode išao iza majke te je pratio
osobu koja je pratila majku. Ta osoba je od centra S., N.. hodala za
majkom sve do caffe bara M., a kasnije i sve do tvrtke L., a zatim je
druga osoba došla s automobilom, te su ih automobilom pratili po gradu. Navodi da
nasuprot optike u Z. ulici postoji caffe bar V., te misli da se iz optike može
vidjeti jedan dio štekata, pa je tako majka zamijetila i praćenje osoba sa štekata, a
nakon što je primijetila da je netko prati postala je i paranoična, pa je često gledala
prema ovom štekatu, a iz dućana optike može se vidjeti i obližnji kiosk, dok je u
dućanu s njom radila i M. H..
7. Ispitana svjedokinja M. H. potvrđuje navode oštećenice B. B.
te navodi da je primijetila jednu osobu starosti oko 60 godina koja stoji nasuprot
optike i gleda u istu, a ta osoba bi dočekivala B. B. te kad bi završila radno
vrijeme, čim bi B. izašla iz radnje otišla za njom, te je to trajalo oko 4 dana, pa je
B. zvala svog sina i policiju. Zamijetila je i jednu drugu osobu koja je nasuprot
radnje zastala pokraj trafike T. te je tu osobu B. i fotografirala, ali nije bila
nazočna privođenju bilo koje osobe, radilo se o mlađoj osobi, moguće do 40 godina,
srednje visine. Inače da je otprije poznavala obitelj T. pa tako i M. T.
koja je dolazila dok je radila u prodavaonici u trgovačkom centru C. C. O. i
tada je primijetila da je ista jako ljubomorna, a ona da nema saznanja da bi
oštećenica i njezin suprug bili u ljubavnom odnosu, već isključivo profesionalno.
Nakon prekida suradnje da je počela raditi u optici K. u Z. ulici u S.,
pa je počela primjećivati jednog starijeg muškarca koji bi dolazio ispred optike i stajao
te gledao u unutrašnjost, dok se B. ne bi uputila kući, a nakon toga bi krenuo za
njom te odmah vadio mobitel te nekoga pozivao, a i kasnije ga je viđala kako ide za
njom držeći mobitel u ruci, po radi čega je B. pozvala policiju, no u to vrijeme nije
vidjela da bi A. T. dolazio u posjet već bi ponekad prolazio pored optike i
izvana mahnuo.
8. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci Š. P. i V.
Š., ali isti nisu imali bitnih saznanja za ovaj postupak.
8.1. Tako svjedok Š. P. navodi da je moguće da mu je B. B.
spominjala neke probleme, ali kako je od događaja prošlo više godina da se ne sjeća
detalja, ali da on osobno nije B. prijavio nikakvo praćenje tijekom 2015. godine, a
također i svjedokinja V. Š. navodi da joj se B. B. nije žalila na
njezine privatne probleme niti joj je o istima pričala te da se s njom nije niti posebno
družila.
9. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka, zaključak je suda kako iskaz
oštećenice B. B. u cijelosti potvrđen svjedocima D. B. i M.
H. pa iako se radi o sinu i bivšoj djelatnici oštećenice, sud smatra njihove iskaze
logičnim, okolnonsim i životnim te ih u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne.
10. Za razliku od navedenih iskaza, svjedoci Š. P. i V. Š.
ne potvrđuju navode oštećenice niti navode da imaju posebnih saznanja o
predmetnim događanjima, ali unatoč tome upravo zbog proteka vremena sud u
cijelosti poklanja vjeru u iskaz oštećene B. B. koja je jasno opisala na koji
način se događalo praćenje okrivljene M. T. i osuđenika Ž. P..
11. Naime, i sama okrivljena M. T. potvrđuje da je u svrhu
promatranja kretanja B. B. angažirala Ž. P. s kojim ju je upoznao
P. R., dakle, okrivljenica ne negira činjenični opis kaznenog djela, ali navodi da
je praćenje bilo usmjereno ka suprugu okrivljene A. T..
11.1. Upravo okrivljena M. T. priznaje da je angažirala Ž. P. te
mu je plaćala na ruke oko 100,00 kn po danu pa mu je ukupno za njegove usluge
platila oko 1.000,00 kn, a sve to ne negira i Ž. P., koji čak i navodi da je jedan
period dolazio ispred optike K. i gledao put unutrašnjosti za što ga je angažirala
M. T. preko P. R. jer mu je bio potreban novac, a M. mu je za te
usluge platila oko 1.000,00 kn za desetak dana, a sve kako bi utvrdio dolazi li A.
T. u navedenu optiku u posjetu B. B..
12. Ovdje treba kazati da pri tome je okrivljenica mogla pratiti kretanje svoga
supruga A. T., a ne naložiti Ž. P. da stoji ispred optičke radnje
K. a sve u svrhu provjere je li A. T. dolazi u navedenu radnu, a i njezin
navod da je Ž. P. samoinicijativno hodao za istom po gradu nema nikakve
logike da bi isti u tom pravcu postupao bez naloga kada za to nije niti plaćen, pa je
takav navod okrivljene trebalo odbiti kao neutemeljen i usmjeren na izbjegavanje
kaznene odgovornosti.
13. Međutim, imajući u vidu iznijetu obranu okrivljenika s jedne strane, a
iskaze oštećene B. B. i svjedoka D. B. i M. H. s druge strane,
razvidno je kako je praćenje B. B. nastavljeno i po samom gradu kada bi ista
napustila prostore svoje radnje pa je tako u dva navrata nesporno ista praćena
prema autobusnom kolodvoru u S. i prema tvrtki L. koja je udaljena od
optike zasigurno preko 1500 metara.
14. Dakle, za zaključiti je kako su okrivljena M. T. upravo željela
slijediti B. B., a ne A. T. što je i ostvarila zajedno sa osuđenikom
Ž. P. u razdoblju od travnja do srpnja 2015. godine, sukladno izmijenjenoj
optužnici, te je Ž. P. upravo po nalogu M. T., osim što je stajao i
gledao put optike, po završetku rada hodao za istom po gradu, a kada bi se ista
zaustavila, nastavljao hodati za njom te je pratio po gradu što je sve kod B.
B. izazvalo osjećaj straha i nespokoj.
15. U odnosu na priložene fotografije na listu 19 spisa treba kazati da ih je sud
pregledao u dokazne svrhe jer su iste snimljene na javnom mjestu, ali pregledom
istih ne može se izvršiti nesporan zaključak da se radi o bilo kojem od okrivljenika jer
se ne vide bilo kakve individualne karakteristike osobe koja je snimljena, pa se ne
može usporediti sa izgledom okrivljenika. Što se tiče prijedloga obrane da se u
postupku provede djelomična rekonstrukcija na okolnost provjere navoda oštećenice
da bi vidjela osobe koje je prate u caffe baru V. i kod kioska T., treba kazati da
to i nije od bitnog značenja za ovaj postupak jer su sami okrivljenici priznali da su po
nalogu M. T. dolazili i gledali ispred optike K., a imajući u vidu iskaz
D. B. koji je naveo da se iz te prodavaonice jednim dijelom vidi i vanjski
štekat navedenog caffe bara, kao i čitav prostor oko kioska tiska navedeni prijedlog je
odbijen jer je usmjeren na odugovlačenje ovog kaznenog postupka.
16. U odnosu na činjenicu da je oštećena u dva navrata obavijestila djelatnike
policije o počinjenju kaznenog djela nametljivog ponašanja, prvi puta u svibnju
mjesecu i to 29. svibnja 2015. godine, a drugi puta u srpnju mjesecu i to 6. srpnja
2015. godine, dok je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave datiran 31. kolovoza
2015. godine, jasno je da od prekida protupravne radnje nije protekao rok od tri
mjeseca, pa je predstavnica optužbe izmijenila činjenični opis u odnosu na vrijeme
počinjenja djela, a kako iz proizlazi iz iskaza oštećene.
17. U skladu s navedenim, za zaključiti je, imajući u vidu iznijetu obranu
okrivljene M. T., kao i iskaze ispitanih svjedoka te priloženu dokumentaciju u
spisu trebalo je okrivljenu osuditi upravo kako joj se izmijenjenom optužnicom stavlja
na teret jer je nesporno dokazano da je ista kritične prigode u cilju da Ž. P.
osmatra kretanje B. B., angažirala u tu svrhu istoga uz novčanu naknadu
slijedom čega je Ž. P. na njezino traženje i nagovor od travnja do srpnja 2015.
godine svakodnevno dolazio ispred optičke radnje, gdje bi stajao dok bi trajala
smjena oštećenice, a po završetku iste hodao za njom po gradu ,a kada bi se ona
negdje zaustavila, zaustavio bi se te bi je čekao, nakon čega je nastavio ići za njom
dok ne bi došla do mjesta gdje bi parkirala automobil te je vozio za njom skuterom i
automobilom po gradu, što je kod oštećenice izazvalo osjećaj straha i nespokoj.
18. Nakon što je ovako utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika, trebalo je
prići odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije pa sud smatra da je trebalo izreći
upravo onu sankciju koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog
djela, interesima oštećenika, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, a kojom
sankcijom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.
19. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, sud je smatrao
najprimjerenijim osuditi okrivljenu M. T. na temelju čl. 140. st. 1. u svezi s čl.
37. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem čl. 56. KZ istima izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.
20. Ovako izrečenu sankciju, a imajući u vidu da je djelo počinjeno sa
izravnom namjerom, odnosno da je okrivljena bila svjesna svog protupravnog
ponašanja i htjela nastupanje štetnih posljedica, odnosno ustrajno i kroz dulje vrijeme
pratila oštećenicu i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, sud
smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, kao i
da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije, može
ostvariti izricanjem mjere upozorenja, uvjetne osude upravo u izrečenoj visini kazne i
rokovima provjeravanja.
21. Za ovaj sud nije sporno da su se okrivljena M. T. i osuđenik Ž.
P. dogovorili slijediti B. B. na način da je M. T. u svrhu
osmatranja kretanja oštećene uz novčanu naknadu angažirala Ž. P. koji je u
inkriminiranom razdoblju dolazio ispred optičke radnje gdje bi gledao put
unutrašnjosti, a kako bi se uvjerio je li dolazi suprug okrivljenice, a potom po
završetku radne smjene hodao za njom po gradu, a kada bi se ona negdje zaustavila
čekao bi ju te bi je zatim pratio do mjesta gdje je parkirala automobil, a potom vozio
za njom skuterom i automobilom po gradu, a što sve proizlazi iz iskaza oštećene
B. B. i dijelom iznijete obrane okrivljene.
22. Pri tome, sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljene cijenio činjenicu
njezine neosuđivanosti, kao i obiteljske prilike u vidu skrbi o dvoje malodobne djece,
dok posebnih otegotnih okolnosti ovaj sud nije pronašao.
23. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08,
okrivljena M. T. i dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u
paušalom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 EUR (stotridesetdva eura
sedamdesetdva centa), s obzirom na trajanje i složenost istog te imovinske prilike
okrivljene.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 5. prosinca 2022. godine
SUDAC
ANTE UNKOVIĆ,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana
od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4
primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.