1

Poslovni broj: 23. Kzd-47/2021-17

 

       

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000  Osijek

Poslovni broj: 23. Kzd-47/2021-17

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Mirni Grgić, uz sudjelovanje Dunje Draksler, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. M., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku teksta: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod br. KOz-DO-21/2021 od 01. veljače 2021. godine, nakon zaključene javne rasprave dana 24. studenoga 2022., održane u prisutnosti zamjenice ODO-a u Osijeku M. T. i okrivljenika osobno, javno objavljene dana 5. prosinca 2022. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Optuženi: F. M., OIB ....,

 

k r i v   j e

             

što je

 

u razdoblju od početka ožujka 2019. do 10. srpnja 2019. i u razdoblju od početka rujna 2019. do početka ožujka 2020., u T., u obiteljskoj kući u ulici P. P. 19, kao očuh D. F., rođene *****., iako svjestan da svojim postupanjem imenovanom djetetu nanosi intenzivnu psihičku i fizičku bol, na istu višekratno vikao, kažnjavao je na način da ju je slao u kut zahtijevajući da se ispriča te je višekratno fizički kažnjavao na način da ju je znao udariti rukom po glavi i stražnjici, koji udarci su joj nanosili fizičku bol i zbog kojih se tužno osjećala,

 

dakle, zlostavio dijete,                           

 

II. pa da je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).             

 

III. te se okrivljeni F. M. za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11, temeljem čl. 177. st. 2. KZ-a/11

 

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od

1 (jedne) godine

 

a temeljem članka 56. st. 1., 2., 3., KZ/11  se okr. F. M., 

 

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

 

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

IV. Temeljem čl. 73. st. 1. KZ/11 prema okrivljenom se izriče

 

S I G U R N O S N A   M J E R A

 

zabrane približavanja na razdaljini manjoj od 500 (pet stotina) metara i uznemiravanja oštećenog djeteta D. F..

 

Trajanje predmetne mjere određuje se na vrijeme od 2 (dvije) godine.

 

Sud će o presudi kojom je izrečena mjera obavijestiti policiju.

 

V. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KOz-DO-21/2021-1 od 1. veljače  2021. godine, optužen je okr. F. M. da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

             

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe okr. F. M. je iskazao da se ne smatra krivim.

 

3. U dokaznom postupku izvedeni su  dokazi optužbe čitanjem i to: zapisnika o prvom ispitivanju okr. F. M. (list 102-105 spisa) sa DVD snimkom, zapisnika o ispitivanju ošt. djeteta D. F. sa transkriptom (list  81-86 spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka L. M. (list 87 spisa), izvršen je uvid u rješenje Centra za socijalnu skrb Osijek broj Klasa: UP/I-552-06/20-02/23 od 19. kolovoza 2020. o privremenom smještaju D. F. (list 3 spisa), u dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Osijek o postupanju u obitelji M. (list 20-29, 39-42,64-65, 69-70, spisa),u izvadak iz kaznene evidencije na ime okr. F. M. (list 106 spisa), u izvadak iz prekršajne evidencije na ime okr. F. M. (list  107,108 spisa).

 

4. Iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb, proizlazi da je Centar upoznat o mogućem neprimjerenom ponašanju očuha F. M. prema mlt. ošt. djetetu D. F., pri čemu je dijete D. F. u razgovoru sa psihologom centra istaknula da očuh viče na nju, da ju je u više navrata znao fizički kažnjavati udarajući je po glavi i leđima, a što ju je jako boljelo. Nadalje, iz dokumentacije centra za socijalnu skrb razvidno je da se centru obraćao polubrat djeteta sa navodima da mu se dijete povjeravalo da je očuh tuče, te otac djeteta V. Š. da je prijavio sumnju u fizičko kažnjavanje mlt. D. od strane očuha, a koje okolnosti Centar za socijalnu skrb Osijek je posebno cijenio prilikom odluke i rješenja o privremenom smještaju djeteta D. F. kod polubrata V. Š. K.: UP/I-552-06/20-02/23 od 19. kolovoza 2020. kojim rješenjem je po službenoj dužnosti određena žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta D. F. izvan obitelji. Prilikom ispitivanja djeteta D. F. kod suca istrage, ista je navela da je njezin očuh F. jako zločest, da je vikao na nju, stavljao je u "ćošak" i tražio da se ispriča kao i da ju je često znao udariti, zbog čega se ona nije dobro osjećala.

 

5. Ispitana u postupku V. T., djelatnica Centra za socijalnu skrb Osijek ostala je kod bilješke o razgovoru s djetetom od 19. kolovoza 2020. godine. Dodala je da je okr. zajedno sa L. M. lišen roditeljskih prava u odnosu na njihovo troje zajedničke djece. Oštećeno dijete D. F. je trenutno u udomiteljstvu kod svoga polubrata, a obzirom da su majka L. i biološki otac ošt. djeteta također lišeni roditeljskog prava.

 

6. Prilikom ispitivanja majke djeteta L. M. kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku, ista je navela razdoblje u kojem je zajedno sa djetetom D. boravila u kući okrivljenika, a koje je sukladno sa razdobljem za koje je se okrivljenik tereti, a također je navela da je okrivljenik znao biti bezobrazan prema D. te da ju je u jednom navratu i ošamario, pri čemu je djetetu ostalo crvenilo na licu koje je ona fotografirala i poslala fotografiju svojoj ujni.

 

7. Ispitana kao svjedok u postupku, N. B. navodi da je dolazila u kuću okrivljenika, većinom je L. dolazila kod nje, ali i ona je dolazila kod njih. Nije tamo bila 24 sata dnevno, ali odlazila bi svaki dan ili ona kod nje. Kuće su im udaljene 4-5 kuća i blizu su si. F. je većinom radio, odlazio je ujutro i dolazio oko 19 sati. Nije primijetila u F. ponašanju ništa ne primjereno prema djetetu D. F.. Nije bila nikada prisutna u nikakvoj verbalnoj prepirci ili vikanju, niti je vidjela da ju je ikada F. fizički kažnjavao ili slao u kut. Kad god bi ona otišla kod njih ili oni kod nje, D. je uvijek bila veselo dijete, razigrano, nije na njoj primijetila nikakvu traumu, jedino što može reći da bi dijete bilo kod svoga djeda i vikendom od petka do nedjelje bi dolazilo kod L. i F.. F. je jedino znao pokušati dovesti u red neke nepravilnosti u odgoju, primjerice dijete bi jelo uz tablet i brljala bi tako 2-3 sata, ne bi ništa pojela, sve bi se ohladilo jer je uz sebe imala dok jede tablet, a F. je zahtijevao da prvo pojede pa nakon što pojede da uzme tablet. To je i vidjela par puta. Isto je mislila da je ispravno da dijete prvo pojede pa onda uzme tablet. Nikada joj se L. nije povjeravala i eventualno rekla o nekakvom neprimjerenom ponašanju F. prema D.. Ono što je ona vidjela kada bi D. F. uzeo tablet, to je bilo samo iz razloga da dijete pojede obrok u miru, bez tableta jer je ona od kad bi otvorila oči bila skroz na tom tabletu. P. tome joj ne bi ništa neprimjereno rekao već samo da će dobiti tablet nakon što pojede, a zašto je D. boravila više kod djeda pretpostavlja iz razloga što je tamo mogla raditi što god hoće jer je djeda bio popustljiv prema njoj, a uz djedu je i odrasla.

 

8. Prilikom prvog ispitivanja okr. F. M. poriče navode optužbe. Navodi da je D. u vrijeme kada je živjela s njim branio da koristi tablet za vrijeme dok jede i da je istu u jednom navratu otjerao u kut kada je fizički napala mlađu polusestru i tada je od nje tražio da se sestri ispriča. Nadalje, navodi da navodno oštećeno dijete kod njega nije niti boravilo u terećenom razdoblju, a i u vrijeme dok je u kući s njim boravila njegova izvanbračna supruga L. M. sa njihovom zajedničkom djecom D. je većinu vremena boravila kod svoga djeda J. F..

 

9. U postupku je dodao da se ne smatra krivim za počinjenje djela za koje se tereti. To kada bi uzimao tablet djetetu, to je bilo iz razloga što je primijetio da je počela opadati u kilama i jedino što je htio je da u stvari pojede svoj obrok. Misli da je dijete iskazivalo tako kod suca istrage zato što je u to vrijeme bilo jako potkupljivo. L. je ta koja je pretpostavlja izmanipulirala dijete da tako iskazuje, a nazvala je čak i njegovog očuha i majku te je i njima rekla da neće stati sa tužbama dok njega ne strpa u zatvor. Kada je u pitanju L., ona je njihovo troje djece ostavila u domu i otišla za Irsku, dok je on radio u Zagrebu. Nije stalno zaposlen, snalazi se sa poslovima privatno, sam sebe uzdržava, sam i živi. Dobio je zabranu viđanja djece i to mu je L. napravila spačku jer je navela da se i on prema njihovoj zajedničkoj djeci ponašao neprimjereno, da nije išao u dom, da nije brinuo za njih.

             

10. Analizirajući svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze zajedno, sud smatra nedvojbeno dokazanim da je okrivljeni F. M. počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.             

 

11. Odlučne činjenice dokazane su iskazom oštećenog djeteta D. F., iskazom V. T., djelatnice Centra za socijalnu skrb Osijek koja je razgovarala s djetetom D. F., te iskazom majke djeteta  L. M.. Njihovi su iskazi u bitnom suglasni, a potvrđuje ih i materijalna dokumentacija Centra za socijalnu skrb Osijek, te je sud njihove iskaze ocijenio kao  vjerodostojne i prihvatio ih kao istinite.

 

12. Oštećeno dijete D. F. ispitana kod suca istrage u bitnom je potvrdila svoje navode iz razgovora sa djelatnicom centra V. T.. Iz iskaza djeteta kod suca Istrage i bilješke razgovora djeteta i djelatnice Centra, proizlazi da je okrivljeni na ošt. dijete više puta vikao, da ju je kažnjavao na način da ju je slao u kut, zahtijevao da se ispriča, te da ju je više puta i fizički kažnjavao na način da ju je znao udariti rukom po glavi i stražnjici. Suglasno proizlazi i iz druge materijalne dokumentacije Centra za socijalnu skrb iz koje je razvidno da se i polubrat ošt. djeteta obraćao Centru za socijalnu skrb sa navodima da mu se dijete povjeravalo da je očuh tuče, te je i otac djeteta V. Š. prijavio sumnju u fizičko kažnjavanje mlt. D. od strane očuha. I majka oštećenog djeteta, također je navela da je okrivljenik znao biti bezobrazan prema D. te da ju je u jednom navratu i ošamario, pri čemu je djetetu ostalo crvenilo na licu.

 

13. Analizirajući i povezujući sve naprijed navedeno, posebice činjenicu da je ošt. dijete u bitnom istovjetno iskazivalo i prilikom razgovora sa djelatnicom Centra i prilikom ispitivanja kod suca Istrage, da se dijete povjeravalo i polubratu da ju očuh tuče, kako proizlazi iz dokumentacije Centra, da je i otac djeteta prijavio sumnju u fizičko kažnjavanje djeteta od strane očuha, sud je, kao što je već naprijed navedeno,  iskaz oštećenog djeteta kojim tereti okrivljenog F. M., prihvatio kao vjerodostojan i istinit.

 

14. Nasuprot tome, obranu okrivljenika, u kojoj negira počinjenje predmetnog kaznenog djela, sud ne prihvaća i ne ocjenjuje ju istinitom. Sud nije prihvatio navode okrivljenog da bi majka djeteta izmanipulirala dijete da svojim iskazom tereti okrivljenog. To iz razloga što je ošt. dijete i u Centru za socijalnu skrb i kod suca Istrage suglasno iskazivalo, povjerilo se polubratu da ju očuh tuče, što po ocjeni suda nedvojbeno ukazuje da je ošt. dijete zbog ponašanja okrivljenika u inkriminiranom periodu trpjelo fizičku i psihičku bol, te da je o ponašanju okrivljenika istinito iskazivalo. Također, kad je u pitanju iskaz ošt. djeteta D. F., u postupku nije izveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao na mogućnost neistinitog iskazivanja oštećenog djeteta, odnosno da je svoj iskaz dala pod utjecajem majke L. M..

 

15. Dakle, tijekom dokaznog postupka iskaz oštećenog djeteta D. F. niti jednim drugim provedenim dokazom nije doveden u sumnju na bilo koji način, te u dokaznom postupku niti jednim provedenim dokazom nije učinjeno mogućim, odnosno vjerojatnim da je oštećeno dijete bilo pod sugestivnim utjecajem majke, odnosno da iz nekog razloga nije sposobna valjano i istinito iskazivati o proživljenim događajima.

 

16. Kad je u pitanju iskaz svjedoka N. B., sud njezin iskaz nije prihvatio kao istinit. Iskaz N. B. u suprotnosti je sa svim drugim provedenim dokazima u postupku, a svjedok i nema neposrednih saznanja o predmetnim događajima, budući iz iskaza proizlazi da kada bi dolazila u kuću okrivljenika, da okrivljeni većinom nije bio kod kuće, da je radio.

 

17. Slijedom sveg naprijed navedenog, u postupku je dokazano da je okrivljeni iako svjestan da svojim postupanjem imenovanom djetetu nanosi intenzivnu psihičku i fizičku bol, na istu višekratno vikao, kažnjavao ju na način da ju je slao u kut zahtijevajući da se ispriča, te ju višekratno fizički kažnjavao na način da ju je znao udariti rukom po glavi i stražnjici, koji udarci su joj nanosili fizičku bol i zbog kojih se tužno osjećala, pa je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11. Slijedom naprijed navedenog, nesporno je da su se u radnjama okrivljenika F. M. ostvarila subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela, kao i to da je okrivljeni djela počinio sa izravnom namjerom.

 

18. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njihovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno odnos prema oštećenima.

 

19. Otegotna okolnost na strani okrivljenika je ta što je isti kažnjavan zbog prekršaja odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je olakotna okolnost što isti nije kazneno osuđivan. Sud je uzeo u obzir i da je okrivljeni otac troje djece, ali da je okr. zajedno sa L. M. lišen roditeljskih prava u odnosu na njihovo troje zajedničke djece. Nije zaposlen, povremeno radi, živi sam i sam se uzdržava. Sud je uzeo u obzir i da se okrivljeni tijekom cijelog postupka ponašao primjereno i korektno.

 

20. Slijedom naprijed navedenog, sud je okrivljenog F. M. za počinjenje kaznenog djela opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11 oglasio krivim, te ga je temeljem čl. 177. st. 2. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1. 2. i 3. KZ/11, prema okr. F. M. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okr. u roku od 3 (tri ) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je ovo adekvatna kazna počinjenom djelu i opasnosti samog počinitelja. Dakle, zatvorska kazna se neće izvršiti, ako okrivljeni u vremenu provjere ne počini drugo kazneno djelo.

 

21. Ocijenjeno je da se i bez izvršenja kazne može očekivati da okr. više neće činiti kaznena djela. Okrivljeni više ne živi sa ošt. djetetom, nije u kontaktu s ošt. djetetom. Sud ocjenjuje da se i uvjetnom osudom može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja kojom će se izraziti jasna društvena osuda počinjenih djela. Tako će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i istovremeno dovoljno djelovati na okr, kao i na sve druge, da više ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

 

22. Obzirom da iz iskaza oštećenog djeteta D. F. proizlazi da je pretrpjela strah od ponašanja okrivljenika, fizičku i psihičku bol, zbog čega se tužno osjećala, sud je odredio i sigurnosnu mjeru iz čl. 73. st. 1. KZ/11 zabrane približavanja na razdaljini manjoj od 500 metara i uznemiravanja oštećenog djeteta D. F.. Trajanje predmetne mjere određuje se na vrijeme od 2 (dvije) godine.

 

23. Obzirom da je okrivljeni težeg materijalnog stanja, da nije zaposlen, sud ga je oslobodio plaćanja troška u ovom postupku, ocjenjujući da bi plaćanjem istog bila ugrožena njegova egzistencija.

             

24. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Osijek, 5. prosinca 2022.

 

 

                                                                                                                        Sudac za mladež:

                                                                                                                    Mirna Grgić

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijski sud.

 

Dostaviti:             

1. ODO Osijek na broj: KOz-DO-21/2021
2. okrivljeni F. M.
3. I. Policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin

 

Po pravomoćnosti:

4. z.z. oštećene
5. Centar za socijalnu skrb Osijek