Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
S P L I T
Pr- 577/2019-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., ….,
OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u
O. društvu M. i. P. j.t.d., Z., …, protiv
tuženika L. Y. d.o.o. sa sjedištem u S., …, OIB:
…, kojeg zastupaju punomoćnici I. Ž., M. B. i L.
A., odvjetnici u O. društvu Ž., B. & Antunović d.o.o.,
Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom
otkazu ugovora o radu, te isplata plaće, nakon održane usmene i javne glavne
rasprave, zaključene dana 17. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i
zamjenika punomoćnika tuženika, dne 5. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16. srpnja
2019., a kojom odlukom je tuženik L. Y. d.o.o., OIB: …
… S., otkazao tužitelju M. V. iz K., P. D.
br. 10., OIB: …, Ugovor o radu na radnom mjestu kuhara na motornoj
jahti sklopljen dana 28. svibnja 2019. na određeno vrijeme u trajanju od dana 1. lipnja
2019. do dana 30. rujna 2019., nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …. S., da tužitelju M. V. iz K., …, OIB:
…, vrati na radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika, u roku od
8 dana.
III. Utvrđuje se da ugovorena plaća iz Ugovora o radu na određeno vrijeme na
radnom mjestu kuhara na motornoj jahti sklopljenog dana 28. svibnja 2019., između
tužitelja M. V. iz K., …., OIB: … i tuženika
L. Y. d.o.o. , OIB: …, … S., iznosi
mjesečno neto 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-
a na dan isplate.
IV. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …
…S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB:
…, za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu odnosno od dana 16.
srpnja 2019. pa do dana vraćanja na posao naknadi izgubljene plaće isplatom neto
iznosa od po mjesečno 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem
tečaju HNB-a na dan isplate, za svaki mjesec navedenog razdoblja počevši od 16.
srpnja 2019. pa nadalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od
dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka naknade izgubljene plaće do isplate i
to po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena sve do isplate, s tim što svaki mjesečni obrok naknade izgubljene
plaće dospijeva svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve to u roku od 8
dana."
V. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …
.. S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB:
…,u roku od 8 dana, na ime plaće:
- za mjesec lipanj 2019. netto iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za 3.750,00 kuna, zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2019. pa do isplate po
stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena,
- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019. netto iznos od 1.935,48 eura u
kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za
iznos od 1.809,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16.
kolovoza 2019. pa do isplate po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene
zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VI. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB: …, …
S. da tužitelju M. V. iz K., …., OIB:
…, nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama, u roku od
8 dana."
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenje privremene mjere.
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove
parbenog
postupka u iznosu od 18.125,00 kn/2.405,60 Eur.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dne 23. kolovoza 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te
isplata plaće. U tužbi se navodi kako je tužitelj zasnovao radni odnos na određeno
vrijeme na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti, temeljem ugovora o radu na
određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. s početkom rada 1. lipnja 2019. do 30. rujna
2019., a koji ugovor je tuženik otkazao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o
radu od 16. srpnja 2019. Tužitelje je podnio zahtjev za zaštitu prava 29. srpnja 2019.
na koji je tuženik odgovorio dana 14. kolovoza 2019. Nadalje, u tužbi se navodi kako
je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog teških povreda
obveza iz radnog odnosa donesena u suprotnosti sa Zakonom o radu. Razlozi
navedeni u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu su u potpunosti nejasni,
nerazumljivi i neistiniti, jer tužitelj nije izazivao svađe s drugim radnicima, niti je bio
neposlušan prema svojim nadređenima, a nije istina ni da je za vrijeme rada , a i
nakon radnog vremena prijetio bilo kojim djelatnicima tuženika. Tužitelj do 7. srpnja
2019. nije dobio niti jednom ikakav prigovor ili pritužbu od strane tuženika, kako u
odnosu na njegovo izvršavanje radnih obveza, povreda radnih obveza,
neprimjerenog ponašanja, kao i na rezultate rada, jer je svoje obveze izvršavao
krajnje savjesno, profesionalno i uredno. Navodi kako mu tuženik nije omogućio
iznošenje obrane u skladu s odredbom čl. 119. Zakona o radu. Tužitelj je od dana 7.
srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. bio privremeno nesposoban za rad, čime je tuženik
povrijedio odredbu čl. 38. Zakona o radu. Zbog neprimjerenih uvjeta rada tužitelj se
razbolio, imao je jake bolove u kičmi i ostatku tijela pa je dana 6. srpnja 2019. otišao
kod liječnika na otoku V. koji mu je dijagnosticirao dorsopathiaealiae, dao injekciju
protiv bolova te savjetovao par dana odmora, a kako 7. srpnja 2019. zbog bolova nije
mogao obavljati radne zadatke obavijestio je nadređenog, pri čemu je pretrpio
izuzetan stres od strane nadređenih na brodu kada su ga isti bolesnog izbacili s
broda. a pobijana odluka je odnesena 16. srpnja 2019. za vrijeme dok je bio na
bolovanju.
1.1. Nadalje, navodi kako je čl. 12. ugovora o radu ugovorena mjesečna bruto plaća
u visini od 3.750,00 kuna, međutim, isti su usmeno i pismeno putem e maila ugovorili
mjesečnu neto plaću od 4.000,00 eura, dok mu je tuženik za mjesec lipanj 2019. na
isplatio na ime plaće samo iznos naveden u ugovoru o radu, odnosno 3.750,00 kuna,
dok preostali ugovoreni iznos do 4.000,00 eura neto plaće nije nikad isplatio tužitelju,
a nije mu isplatio ni cjelokupnu plaću za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 15. srpnja
2019. već mu je isplaćen neto iznos od 1.447,30 kuna, odnosno bruto od 1.809,13 kuna.
1.2. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da
je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019., a
kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019.,
nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao, uz vraćanje tužitelja na rad na
radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika (točka I. i II. tužbenog zahtjeva);
da se utvrdi da je ugovorena plaća iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 28.
svibnja 2019. u iznosu od mjesečno 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti (točka
III. tužbenog zahtjeva); da se obveže tuženika isplatiti tužitelju naknadu izgubljene
plaće za razdoblje od 16. srpnja 2019. pa do vraćanja na radno mjesto u iznosu od
po 4.000,00 eura mjesečno u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, te naknadu
preostale plaće za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 5. srpnja 2019. i naknadu za
vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 7. srpnja 2019. do 15.
srpnja 2019., te za mjesec lipanj 2019. iznos od 4.000,00 eura neto u kunskoj
protuvrijednosti na dan isplate umanjeno za uplaćenih 3.750,00 kuna od strane
tuženikja, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima postupka
sa zateznim kamatama.
2. Podneskom od 28. kolovoza 2019. tužitelj predlaže donošenje privremene mjere
kojom će se naložiti tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto kuhara na motornoj
jahti, a koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka.
3. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2019. tuženik navodi da je odluka o
izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena zbog osobito teških povreda
iz radnog odnosa, jer situacija u kojoj jedan od radnika, ovdje tužitelj, konstantno
izaziva sukobe i svađe te prijeti fizički i verbalno ostalim radnicima čini daljnji
nastavak radnog odnosa nemogućim. Kapetan Tihomir Koludrović više je puta
ukazao tužitelju kako neprimjereno ponašanje onemogućava normalan i redovan rad
tuženika, te da stvara neugodnu radnu okolinu za ostale zaposlene, a i za goste koji
su primorani slušati i gledati ponašanje tužitelja, ali navedena upozorenja nisu
polučila rezultat s obzirom da se ponašanje tužitelja svakim danom sve više
pogoršavalo. Tužitelj je radnicama M. D. i M. D. svakodnevno upućivao
seksističke i neprimjerene komentare uz konstantno vikanje i omalovažavanje, a koje
ponašanje je kulminiralo kada je radnici M. D. uz glasno vikanje i unošenje u lice
zaprijetio s izjavom "iskrcat ćemo se mi s broa pa ćeš ti vidjeti", nakon čega je tužitelj
kapetanu broda T. K. izjavio da će M. D. "polomiti sve kosti kada
se iskrcamo." Opetovane fizičke i verbalne prijetnje te nekorektan odnos prema
ostalim radnicima, našto je već više puta upozoravan, predstavlja osobito tešku
povredu radne obveze i čine daljnji radni odnos nemogućim. Navodi kako okolnosti
pod kojima je tužitelj zbog svog ponašanja udaljen s motorne jahte pod policijskom
pratnjom dana 7. 7. 2019. su okolnosti zbog kojih se nije moglo opravdano očekivati
od tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane, što je tuženik decidirano naveo i
obrazložio u pisanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dakle eksces je
išao do te mjere da je kapetan, ujedno i jedan od zz tuženika, bio prisiljen zatražiti
policijsku intervenciju, što upućuje na zaključak kako tuženik tužitelja opravdano nije
pozvao na iznošenje obrane. Isto tako pozivanje tužitelja na odredbe čl. 38. ZR je
neutemeljeno jer tužiteljeva privremena nesposobnost nije nastupila zbog ozljede na
radu ili profesionalne bolesti.
3.1. Glede zahtjeva tužitelja za isplatom plaće, ističe kako je istome plaća obračunata
sukladno pozitivnim propisima, te je istome za mjesec lipanj i srpanj isplaćena plaća,
odnosno naknada plaće za vrijeme dok je bio privremeno nesposoban sve do
prestanka ugovora o radu, a neosnovan je i zahtjev za naknadom imovinske štete.
Glede privremene mjere tuženik se istoj protivi, te ističe kako je ugovor o radu
zaključen na određeno vrijeme pa stoga je nejasno po kojoj zakonskoj i pravnoj,
uopće životnoj logici tužitelj zahtijeva privremenu mjeru kojom bi se vratio na rad do
okončanja postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno
vrijeme od 28. 5. 2019., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. 7.
2019., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 29. 7. 2019., tuženikovog odgovora na
zahtjev za zaštitu prava radnika od 13. 8. 2019., liječničke svjedodžbe od 6. 7. 2019.,
izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 24. 7. 2019., potvrde o privremenoj
nesposobnosti za rad od 8. 7. 2019., potvrde o narudžbi pacijenta Opće bolnice
Zadar od 3. 10. 2019., medicinske dokumentacije za tužitelja, e maila od 16. 1. i 29.
5. 2019., izvoda po prometu računa od 20. 8. 2019., prijedloga za mirno rješenje
spora, od 30. 7. 2019., odgovora tužitelja od 23. 8. 2019., izjave M. D.
ovjerene pred javnim bilježnikom M. R. pod br. O.-1177/2019 od 4. 9.
2019., izjave M. D. ovjerene pred javnim bilježnikom M. R. od 4. 9.
2019., potvrde MUP-a, PUSD broj 511-12-34-02-36/32-2019 od 20. 8. 2019., broj
511-12-34-02-36/53-2019 od 17. 12. 2019., web stranice tuženika, emaila od 14. 8.
2019., kartice fizikalne terapije tužitelja, potvrde Opće bolnice Zadar o narudžbi
pacijenta od 21. 11. 2019. s uputnicom, dopisa Općinskog državnog odvjetništva u
Splitu od 13. siječnja 2021. upućenog punomoćnicima tuženika, emaila od 29. 5.
2019., 16. 1. 2019., 15. 1. 2019. i 9. 4. 2019., saslušanjem svjedoka T.
K., M. D., M. D., te saslušanjem tužitelja kao parbene
stranke, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim
vještačenjem sve kao suvišan i nepotreban dokaz, koji bi doveo do odugovlačenja
postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive
ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno
provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu kuhara na
motornoj jahti temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. u
trajanju od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2019.
- da je tuženik dne 1. srpnja 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o
radu, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,
- da je tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu dne 29. srpnja 2019. podnio
tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika,
- da je tuženik vezano za tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika očitovao se dne
13. kolovoza 2019. kako je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika neosnovan,
- da je tužba podnesena u zakonskom roku.
6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
8. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom
otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. srpnja 2019. i da mu radni odnos
nije prestao, te vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto kuhara na motornoj jahti, uz
utvrđenje da ugovorena plaća iz ugovora o radu ne određeno vrijeme od 28. svibnja
2019. iznosi mjesečno neto 4.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, kao i isplata
plaće te naknade plaće.
9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj
93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) propisano je kako poslodavac i radnik imaju
opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno
vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni
otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge
osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu
može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu
na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
10. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili
izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan
omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
11. Naime, izvanredni otkaz je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja
ugovora o radu kada zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uz uvažavanje
svih okolnosti i interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. U
smislu odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o
radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na
poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on
ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
12. Na okolnost opravdanosti otkaza ugovora o radu tužitelju, sud je proveo dokaze
saslušanjem svjedoka, saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, te je pregledao
cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu od strane tužitelja, kao i od strane
tuženika pa je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza konkluzija ovog
suda da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanih razloga za
izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem odluke o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 16. srpnja 2019.
13. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu kuhara na
motornoj jahti temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, međutim, tuženik je
zaključio kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa
zbog čega mu se otkazuje ugovor o radu, bez otkaznog roka, bez prava na
otpremninu i isti prestaje danom donošenja odluke o otkazu. Iz obrazloženja odluke
o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019. proizlazi kako je tužitelj
počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja se očituje u
opetovanom neposluhu prema nadređenima, izazivanju svađa s ostalim radnicima te
prijetnjama drugoj radnici dana 6. 7. 2019. Dana 6. 7. 2019. tužitelj je zamoljen
mirnim putem napustiti jahtu, što nije učinio, već je 7. 7. 2019., nakon što je prijetio
nadređenom, udaljen s jahte od strane policije. Tužitelju nije omogućio iznošenje
obrane iz razloga gore navedenih okolnosti iz kojih nije opravdano očekivati od
tuženika kao poslodavca da omogući tuženiku kao radniku iznošenje obrane, a i
iznošenjem obrane ne bi se mogle promijeniti utvrđene činjenice uslijed kojih
nastavak radnog odnosa više nije moguć.
14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je radio kod tuženika mjesec i pol i
sve je bilo u redu, a kada su počeli charteri, na jednom od njih nije mu bilo dobro,
obratio se kapetanu T. K. govoreći mu kako bi išao kod doktora
našto mu je on odgovorio da radi što hoće, pa je, nakon što se javio doktoru na V.,
otišao u ambulantu, dobio injekciju jer ga je ukočilo od propuha i vratio se na brod i
nalaz pokazao kapetanu. Sutradan mu opet nije bilo dobro, što je javio kapetanu,
kapetan mu je rekao da pokupi svoje stvari i ode s broda, s time da on nije htio
napustiti brod dok mu se ne uruči pisani otkaz, a kapetan je nazvao policiju koja ga
je izvela s broda i privela u stanicu u V. gdje je ostao sve dok jahta nije otišla.
Njegov osobni liječnik otvorio mu je bolovanje, a tuženik mu je dao otkaz pod
bolovanjem. Nadalje, navodi da je dogovor bio preko maila da će mu neto plaća biti
4.000,00 EUR s time da 3.700,00 kn ide na račun, a ostatak se isplaćuje u eurima, ali
kada je bila isplata plaće dobio je samo 3.700,00 kn, a ostatak do 4.000,00 EUR nije
dobio, te mu nije isplaćena plaća za 6, 7, 8, i 9 mjesec, odnosno za 6. mjesec
isplaćeno je oko 3.200,00 kn, a za 7. mjesec 1.700,00 kn, ukupno za ta dva
mjeseca oko 5.000,00 kn dok mu za 8. i 9. mjesec nije ništa isplaćeno. Navodi da
za neposluh prema nadređenom, izazivanje svađa s ostalim radnicima, te prijetnju
drugoj radnici, što se spominje u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ne
zna. Iskaz radnice o navodnim prijetnjama nastao je puno kasnije, i to nakon otkaza,
nego što je nastao problem.
15. Svjedok T. K. u svom iskazu navodi kako je prilikom razgovora
M. naglasio kada dođe na brod 01. 6. 2019. neće kuhati, već će pomagati u
opremanju broda, te su zajedno išli u kupovinu potrebnog posuđa za kuhinju,
aparata i svega što bi mu trebalo. Dana 02. 7. 2'019. ukrcali su goste, 12 gostiju, i
isplovili. U momentu kada su ukrcali goste M. je posadi prestao kuhati, mada je
dogovor bio da jedno kuhano jelo dnevno mora biti za posadu, a do eskalacije je
došlo 5. 7. 2019. kada je M. došao do njega vidno uzrujan, ljut, nije normalno
komunicirao, govoreći kako će on kosti slomiti hostesi M. i da je više ne može
podnijeti, pa je otišao do M. koja je u kuhinji plakala i rekla kako joj je M.
prijetio govoreći "vidjet ćeš ti kad se iskrcamo s broda" i da više ne može trpjeti
njegove seksističke ispade na račun njezina tijela, dok je dan prije poslao hostese u
brodsku ljekarnu po kremu i po led, jer je jedno dijete ubola pčela, a iz kuhinje je
dolazila galama koju su svi čuli pa gosti te se hostesa M. vratila s kesom
K., govoreći kako joj M. nije dao kesu za led, a on je na to odgovorio
"što ona ima tražiti kese za led u kuhinji i njega ometati". Obavio je razgovor s
M. i hostesama, te je rekao M. da se ne može tako ponašati i vrijeđati
hostese pa se on tada izvinio za svoje ponašanje, da sutradan eskaliralo njegovo
ponašanje govoreći M. D. kako će joj polomiti kosti. Dana 5. 7. 2019. M. je
samo otišao s broda i vratio se na brod prije osam sati navečer, donoseći od
dežurnog doktora na V. potvrdu o poštedi dva do tri dana, a sutradan ujutro rekao
je da više neće raditi iz razloga što je na poštedi, otišao u kabinu i zaključao se, tako
da je onda on organizirao posadu pa su napravili sami doručak. Na njegovo traženje
da otvori vrata, M. je vikao na njega "vidjet ćeš ti, ovo ne ide tako", pa je zvao
policiju koja je od M. tražila da otključa vrata, a M. je ponovno vikao kako
njega nitko neće izbaciti s broda da ćemo sve to njemu platiti te da će im zagorčati
život, onda je otvorio vrata kabine i policija ga je odvela.
16. Svjedokinja M. D. u svom iskazu navodi kako je na brodu L. Y. bila
kao hostesa po ugovoru od 1.06.2019., te su kolegica M. D. i ona od
samog početka stalno imale problema s M., ponašao se neprofesionalno,
upućivao im razne komentare, i to ne samo njima dvjema nego općenito ženskom
rodu, govorio kako njihov posao nije vrijedan, da su obične hostese i da moraju
njega slušati jer im je on gazda. M. je bio glavni i odgovorni za svoj dio posla -
kuhinju (kunjanje, čišćenje, pospremanje, sve vezano za kuhinju), a hostese na
brodu su imale svoj posao (održavanje kabina, posluživanje gostiju i eventualno
pripomoć u kuhinji ako ostane vremena za to). Glavni i odgovorni na brodu je
kapetan i njegove se naredbe jedino slušaju, međutim, M. se od samog početka
nije toga pridržavao nego se postavljao kao da je on njima šef, izdavao im naredbe
koje nemaju veze s poslom i ako ga ne bi poslušale došlo bi do eskalacije. Kolegica i
ona nekoliko su puta kapetanu upućivale na probleme s tužiteljem i kapetan mu je
nekoliko puta govorio da se prema njima dvjema ne može ponašati kao da ih nema,
ali to nije urodilo plodom. Kada su isplovili, M. nije imao nikakvu komunikaciju
s njima dvjema, čak je odbijao i kuhati za njih dvije, iako su po ugovoru trebali svi
imati jedan topli obrok, a kada je počeo čarter prestao je kuhati i za druge članove
posade tvrdnjom da ima pametnijeg posla i da nema vremena za njih. Najveći
problem je nastao kada mu je ona rekla za neki posao da to nije njezino, a ni
M. zaduženje, pa je on izgubio živce i rekao joj kako ona nema pravo njemu
odgovarati i da se pripazi kada siđu s broda, te su njih dvije zbog straha zaključavale
navečer svoje kabine. M. je ujutro otišao prije doručka s broda, samo se izgubio
pa su M. i ona pripremate doručak za goste, a kada se vratio rekao je da mu nije
dobro, da mora na bolovanje i zaključao se u svoju kabinu, iako nikakve zdravstvene
probleme prije nije spominjao. Iz priče kapetana su saznale kako mu je M.
prijetio, te da se ne želi iskrcati s broda radi čega je bio prisiljen zvati policiju da ga
udalji s broda.
17. Iz iskaza svjedokinje M. D. proizlazi kako je od početka rada na brodu,
od 6. mjeseca 2019. bila suočena i izložena M. maltretiranju, verbalnom
zlostavljanju i omalovažavanju, samim time što su kolegica D. ona ženskog spola
prema njemu su inferiorne, bezvrijedne, ne znaju ništa, i njega moraju slušati jer je on
iznad njih, on je kuhar. Bilo je teško raditi s njim, a njegovo ponašanje i njegov odnos
prema njima komplicirao je dodatno situaciju radi čega su se obratile kapetanu
T. K. koji ga je upozorio na ponašanje i njegov odnos prema njima
dvjema, da smo svi ravnopravni, da imamo zajednički cilj i da moramo surađivati, ali
ništa od toga se nije promijenilo. Eskaliralo je kada je policija intervenirala i došla na
brod, tada je zaprijetio kolegici M. D. govoreći "vidjet ćeš ti kada siđem s broda".
Tužitelj nije izvršavao svoje obveze i smatra kako mu je završetak radnog odnosa
opravdan.
18. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu
isključivo radi svog ponašanja, neposluha prema nadređenom, izazivanju svađa s
ostalim radnicima, kao i zbog prijetnji radnici M. D., s riječima „ iskrcat ćemo se
mi s broda pa ćeš ti vidjeti”. Tužitelj je od strane tuženika, a kako proizlazi i iz iskaza
svjedoka T. K., te svjedokinja M. D. i M. D., više puta
upozoravan na svoje ponašanje i njegov odnos prema ostalim radnicima, a što
tužitelj nije promijenio, već se i nadalje nastavio isto ponašati prema radnicima
tuženika, prvenstveno radnicama M. i M., kojima je svakodnevno upućivao
seksističke i neprimjerene komentare uz konstantno vikanje i omalovažavanje istih, a
kako nesumnjivo proizlazi i iz njihovog iskaza, kojim iskazima, kao iskrenim,
vjerodostojnim i objektivnim, ovaj sud poklanja vjeru, a isti se u bitnim činjenicama
podudaraju, te su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv iskaz.
19. Naime, radni odnos je trajni odnos koji podrazumijeva postojanje povjerenja i
ako bilo koja od ugovornih strana povrijedi to načelo, to predstavlja opravdani razlog
za izvanredni otkaz, a tuženik je zbog tužiteljevog ponašanja na jahti i neprimjerenog
odnosa prema ostalim radnicima izgubio povjerenje u njega. Tužiteljevo ponašanje
na jahti je bilo u potpunosti neprihvatljivo, jer isti, osim svog neprikladnog ponašanja
prema ostalim radnicima (svjedokinjama M. i Matei konstantno je govorio da su
bezvrijedne uz popratne seksističke primjedbe, kako to proizlazi i iz njihovih iskaza,
već o opetovanom kršenju pravila pristojne komunikacije), verbalno je prijetio
svjedokinji M. i to riječima „iskrcat ćemo se mi s broda, pa ćeš vidjeti”, te je zbog
svog ispada (odlazak s jahte na V., dolazak u večernjim satima, zaključavanje u
svoju kabinu i ne otvaranje vrata na traženje nadređenog, odbijanje bilo kakve
komunikacije čime je doveo tuženika u neugodnu poslovnu situaciju) doveo do
situacije da je na jahtu pozvana policija kako bi ga udaljila s jahte. Dakle, policija je,
a kako proizlazi i iz potvrde MUP-a, Policijske uprave Splitsko – dalmatinske, tužitelja
udaljila s jahte radi „uznemiravanja gostiju i drugih djelatnika na m/y P. L.”, a
ne radi toga što je tužitelj zatražio pisani otkaz ugovora o radu prije nego napusti
brod pa kad isti nije dobio da je pozvana policija kako to tužitelj ističe. Iskazu tužitelja
kako ne zna za neposluh nadređenom, svađe s drugim radnicima, prijetnje radnici
M. ovaj sud nije mogao pokloniti vjeru, jer isti, ne samo da nije potkrijepljen
nikakvim drugim relevantnim dokazima, već isti nije iskren ni vjerodostojan, a osim
toga upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinja M. i M., koje su jasno,
detaljno i nedvosmisleno iskazivale o ponašanju tužitelja prema ostalim radnicima,
posebice prema njima dvjema, o negativnoj radnoj atmosferi nastaloj na jahti zbog
njegovog neprikladnog ponašanja.
19.1. Tužitelj se oglušio o upozorenja kapetana T. K., te svoje
ponašanje nije prilagodio profesionalnoj i radnoj atmosferi, već je i nadalje postupao
neprofesionalno svojim vrijeđanjem, komentarima i prijetnjama. Takovim svojim
ponašanjem narušio je radnu atmosferu, komunikaciju s ostalim kolegama i
nadređenim, a i nedolično se ponašao prema radnicima tuženika (vrijeđao ostale
radnike, omalovažavao, nazivao ih pogrdnim imenima, prijetio im, što nesumnjivo
proizlazi iz iskaza svjedokinja M. i M.), što sve predstavlja osobito tešku
povredu obveze iz radnog odnosa, kao i postojanje drugih osobito važnih činjenica
zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Postupak tužitelja ne može se ničim
opravdati, a zbog takvog postupka poslodavac je izgubio povjerenje u tužitelja stoga
nastavak radnog odnosa nije moguć i predstavlja tešku povredu obveze iz radnog
odnosa.
19.2. Sud ocjenjuje kako nedolično ponašanje tužitelja na jahti (vrijeđanje i
omalovažavanje, prijetnje radnicama tuženika bez ikakvog opravdanog razloga, te
neposluh prema nadređenom, jer se na njegova upozorenja oglušio) predstavlja
osobito tešku povredu radne obveze. Takvo ponašanje tužitelja nadilazi granice
dopuštenog ponašanja i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije
tolerirati, a ima za posljedicu gubitak povjerenja prema tužitelju kao radniku, jer se
eventualni problemi između radnika trebaju rješavati u granicama pristojnog
ponašanja. Vrijeđanje i omalovažavanje drugih radnika koji rade u povezanom
procesu rada, koji su u stalnom kontaktu i upućeni su jedni na druge, te njihov
poremećen odnos može imati utjecaja na organizaciju procesa rada, a time i
opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a tužitelj u ovom slučaju,
unatoč opomenama i upozorenjima, nije promijenio svoj odnos prema radnim
obvezama i drugim radnicima.
19.3. Naime, dobra i ugodna radna atmosfera je itekako važna, jer se tada postiže
uspješniji rad, produktivnost radnika, a utječe i na raspoloženje radnika, stoga među
radnicima treba biti međusobno poštivanje, uvažavanje radnih kolega, povjerenje i
uzajamna podrška između njih, što je u ovom slučaju, zbog neprikladnog ponašanja
tužitelja, izostalo.
20. Naime, tužitelj je svojim ponašanjem počinio težu povredu radne obveze, a kako
tužitelj nije iskazao dobru volju za daljnji rad i korigiranje svog ponašanja, već je
morala intervenirati i policija, stoga činjenica da mu tuženik nije omogućio iznošenje
obrane prije otkazivanja ne čini otkaz nedopuštenim jer u konkretnim okolnostima nije
za očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane. Po mišljenju ovog
suda, u konkretnom slučaju postojale su okolnosti zbog kojih opravdano nije
omogućeno tužitelju da iznese svoju obranu, a sve budući da zbog njegovog
ponašanja (neprofesionalno ponašanje prema ostalim radnicima, upućivanje
neprikladnih primjedbi i komentara radnicama, napuštanje radnog mjesta,
zaključavanje u kabinu, neotvaranje vrata kabine na traženje nadređenog pa ni
nakon usmenih upozorenja od strane nadređenog, zbog čega je intervenirala i
policija) te zbog posljedica takvog ponašanja, nije niti bilo osnovano očekivati da
poslodavac to učini.
21. U odnosu na navode tužitelja kako je otkaz ugovora o radu nedopušten i iz
razloga što je donesen kada je bio na bolovanju (tužitelj se od 7. srpnja 2019.
nalazio na bolovanju) za istaknuti je kako navedeni razlog ne utječe na dopuštenost,
odnosno nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, jer zakon ne priječi
poslodavcu mogućnost otkazivanja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao
što je i u ovom slučaju tuženik.
21.1. Naime, odredbom čl. 38. ZR uređena je zabrana otkazivanja ugovora o radu
samo za slučaj privremene nesposobnosti za rad („bolovanja“) koja je prouzročena
ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, što znači da poslodavac ne može (ni
redovno ni izvanredno) otkazati ugovor o radu onom radniku koji je pretrpio ozljedu
na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za
rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, međutim,
poslodavac može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu ako je radnik privremeno
nesposoban za rad („na bolovanju“) zbog drugih razloga odnosno drugih okolnosti, a
ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, kao što je ovdje slučaj, dakako sve
uz pretpostavku da za donošenje odluke o otkazu postoji zakonom opravdani razlog.
22. Imajući u vidu prednje, ovaj sud je mišljenja kako je tuženik dokazao opravdani
razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju i to zbog tužiteljevog ponašanja
pa stoga nije osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom i bez pravnog
učinka Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2019., radi čega je isti odbijen pa je odlučeno kao u izreci presude.
23. Nadalje, odredbom čl. 10. ZR određeno je da se radni odnos zasniva ugovorom
o radu, a odredbom čl. 90. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti
plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu,
odnosno ugovorom o radu.
24. Temeljna obveza radnika iz ugovora o radu je izvršavati ugovoreni rad, a obveza
je poslodavca isplatiti mu za taj rad ugovorenu plaću koja obuhvaća osnovnu plaću i
sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili
naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog
propisa i isplaćuje u novcu nakon obavljenoga rada.
25. Obveza poslodavca u ovom slučaju uređena je odredbom čl. 21. Ugovora o radu
koja glasi: “Za obavljene poslove iz čl. 3. ovoga ugovora za puno radno vrijeme,
poslodavac će radniku isplaćivati osnovnu bruto plaću u visini od 3.750,00 kn, platit
će sve doprinose i dobitke iz plaće i na plaću koje je obvezan snositi prema
mjerodavnim propisima uključivši i naknade za socijalno i zdravstveno osiguranje, a
odredbom čl. 22. ugovora i dodatke na plaću za prekovremeni rad 50%, za rad
nedjeljom 35 %, za rad noću 30 %, za rad u drugoj smjeni 10 %.
26. Tužitelj je radio kod tuženika na radnom mjestu kuhara, za što mu je tuženik
isplatio ugovorenu plaću od 3.750,00 kn bruto, jer je očito da je upravo taj iznos
plaće među strankama i ugovoren, te tako zaključen ugovor tuženik je i izvršio. Kako
je dakle tuženik sporni ugovor smatrao zaključenim, to je isti proizveo pravni učinak u
svim njegovim dijelovima, uključujući i onaj o plaći tužitelja, zbog čega nisu od
značaja e mailovi između tužitelja i svjedoka T. K. o visini plaće od
4.000,00 Eura, a koji su slani prije zaključenja samog ugovora. Osim toga, nije
dokazano da bi T. K., u ime direktora tuženika, imao ovlaštenje za
ugovaranje plaće.
26.1. Dakle, stranke su u članku 21. Ugovora o radu, koji ugovor je i potpisan,
ugovorili mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.750,00 kuna. Pisani ugovor o radu od
28. svibnja 2019. između stranaka u dijelu visine plaće koju je tužitelj trebao primati
u ugovorenom iznosu (čl. 21. ugovora) nije izmijenjen na način da je tužitelj umjesto
3.750,00 kn mjesečno trebao primati 4.000,00 Eura mjesečno.
26.2. Naime, pravovaljane su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili
olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je posebna forma propisana samo u
interesu ugovornih strana (čl. 286. st. 4. Zakona o obveznim odnosima /„Narodne
novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/), a kako takve izmjene
dijela ugovora nema (odredbe o plaći), to onda nije osnovan tužbeni zahtjev kojim
traži da se utvrdi da je ugovorena plaća iz ugovora o radu od 28.svibnja 2019.
mjesečno neto 4.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, kao ni zahtjev za isplatu
razlike plaće za lipanj i srpanj 2019. Naime, za visinu mjesečnih iznosa (od 4.000,00
Eura) za koje tužitelj tvrdi da su stranke usmeno ugovorile isplatu „na ruke“ tužitelju
nema. S obzirom na prednje, nije osnovan ni zahtjev tužitelja za naknadom plaće u
mjesečnom iznosu od 4.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti za razdoblje od dana
prestanka ugovora o radu od 16. srpnja 2019. pa do vraćanja na posao.
27. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
28. Prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo vratiti
tužitelja na radno mjesto kuhara na motornoj jahti po ocjeni ovog suda je neosnovan,
jer tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke za izdavanje iste. Naime, za
određivanje privremene mjere vraćanja radnika na radno mjesto potrebno je da
radnik učini vjerojatnim postojanje tražbine, te da dokaže da bi bez takve mjere
protivnik osiguranja (poslodavac) spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine i da je
takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja
prijeti radniku, kao i da je određivanje privremene mjere nužno za uzdržavanje
radnika i osobe koju je po zakonu dužan uzdržavati, a sve sukladno odredbi čl.
346.st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i73/17;
dalje: OZ). Tužitelj nije postupio po odredbi čl. 346. OZ, odnosno nije učinio
vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine te nastanak nenadoknadive štete
koja mu eventualno prijeti, a niti je na navedene okolnosti pružio ikakve dokaze.
Osim toga, za navesti je kako je ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme i isti je
u rujnu 2019. istekao pa tuženik nema obveze vratiti tužitelja na posao. Slijedom
prednjeg, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.
29. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, 70/19, 80/22).
29.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu dosuđen je trošak u skladu s važećom
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj:
142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), te priloženom popisu i to:
za sastav odgovora na zahtjev za zaštitu prava 100 bodova, za sastav odgovora na
tužbu 100 bodova, za pristup ročištima od 29. listopada 2019., 22. siječnja 2020.,
25. veljače i 9. lipnja 2021., 17. siječnja; 23. ožujka; 13. srpnja i 17. listopada 2022.
po 100 bodova, za sastav podneska od 5. studenoga 2019., 5. veljače 2020.,. 8.
veljače i 9. svibnja 2022. po 100 bodova, od 25. veljače 2020. i 30. travnja 2021. po
25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 14.500,00 kn na
ime PDV-a iznos od 3.625,00 kn, ukupno 18.125,00 kn/2.405,60 Eur (fiksni tečaj
konverzije 7,53450), a kao u točki II. izreke rješenja.
U Splitu 5. prosinca 2022.
S U T K I N J A
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika