Poslovni broj: 37. Gž R-2721/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:  37. Gž R-2721/2022-2

 

 

 

 

                                         R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić  kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik N. D.,  odvjetnik u I.-G., protiv tuženika E. M. d.o.o. sa sjedištem u K., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi  tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-9/19-38 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2022.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-9/19-38 od 10. lipnja 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

 

         II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika Urbroj: 410 od dana 5. veljače 2019. godine kojom se otkazuje ugovor o radu sklopljen 2. srpnja 2018. godine između tužitelja M. M. iz K., OIB:… i tuženika E. M. d.o.o. iz K., OIB:…, koji je otkaz tuženik dao tužitelju dana 5. veljače 2019. godine, nije zakonita i dopuštena, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužitelja na radnom mjestu "Voditelj sektora odvoza i tehnološke obrade otpada, odlaganja otpada, mehaničke radione i održavanja vozila" traje neprekinuto.

 

Nalaže se tuženiku E. M. d.o.o. iz K., OIB:… da u roku od 8 dana vrati tužitelja M. M. iz K., OIB:… na rad i to na poslove koje je obavljao do donošenja Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika Urbroj: 410 i to na poslove "Voditelj sektora odvoza i tehnološke obrade otpada, odlaganja otpada, mehaničke radione i održavanja vozila" odnosno na druge odgovarajuće poslove.

 

II. Nalaže se tuženiku E. M. d.o.o. iz K., OIB:… da tužitelju M. M. iz K., OIB:… naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna u roku od 8 dana zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja 10. lipnja 2022. pa do isplate."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući ju zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

2. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio  njenu osnovanost i predložio odbijanje. 

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Nije sporno da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove voditelja sektora odvoza i tehnološke obrade otpada, odlaganja otpada, mehaničke radione i održavanja vozila, temeljem ugovora o radu od 2. srpnja 2018., sklopljenog na neodređeno vrijeme, do tada je obavljao poslove voditelja odlaganja i uporabe.

 

5. Dana 5. veljače 2019. tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu  uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, zbog konkretno navedenih propusta u razdoblju od listopada do konca prosinca te godine, a odnose se na neizvršavanje, odbijanje izvršavanja, nepravovremeno i nemarno izvršavanje obveza utvrđenih u opisu poslova radnog mjesta ili dobivenih od strane nadređenog rukovoditelja, zbog čega je došlo do poremećaja u radu ili je na drugi način otežan rad kod poslodavca.

 

6. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanje tužitelja na rad, na poslove koje je obavljao temeljem otkazanog ugovora o radu, iz obrazloženja presude proizlazi, u bitnome, da tuženik nije dokazao postojanje razloga za otkaz, tj. da nije dokazao niti jedan od propusta koji se tužitelju stavljaju na teret. Također sud obrazlaže da je tužitelj radio kod tuženika od 2014. i od tada je uredno obavljao svoje radne zadatke, bez ikakvih prigovora na njegov rad, tuženik nije dokazao da je tužitelj dva mjeseca prije donošenja odluke o otkazu naglo promijenio svoje ponašanje u izvršavanju svojih radnih obveza.

 

7. U pogledu pisanog upozorenja tuženika od 15. siječnja 2019., u vrijeme kada je tužitelj bio na bolovanju, prvostupanjski sud smatra da tužitelju nije dana mogućnost da postupi po upozorenju i ispravi pogreške u radu jer mu je odluka o otkazu uručena po povratku s bolovanja 5. veljače 2019.

 

8. Zaključci suda prvoga stupnja za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilni te je izostala valjana ocjena dokaza o odlučnim činjenicama koje se tiču povreda koje tuženik stavlja na teret tužitelju.

 

9. Prije svega, iz nespornih činjenica proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2014., ali na radnom mjestu voditelja odlaganja i uporabe, doista niti tuženik ne tvrdi da je bilo primjedbi na njegov rad u tom razdoblju.

 

10. Međutim, prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da je tužitelj temeljem ugovora o radu sklopljenog 2. srpnja 2018. preuzeo obavljanje drugih poslova, na radnom mjestu voditelja sektora odvoza i tehnološke obrade otpada, odlaganja otpada mehaničke radione i održavanja vozila. Iz opisa poslova toga radnog mjesta u čl. 2. ugovora o radu, koji u prvostupanjskoj presudi nije uopće utvrđen niti su posljedično utvrđene obveze i odgovornosti tužitelja za izvršenje poslova u vezi kojih ga tuženik tereti, proizlazi da je riječ o rukovodećim poslovima koji ne podrazumijevaju samo neposredno izvršenje pojedinih zadataka već i organizaciju, nadzor i odgovornost za rad sektora, s konkretno navedenim zaduženjima. Okolnost da je tužitelj uredno obavljao ranije poslove nije stoga argument za zaključak da je na isti način obavljao i poslove novog, rukovodećeg  radnog mjesta koji su očito bili opsežniji, složeniji, s većom odgovornošću u odnosu na prethodno radno mjesto.

 

11. Stoga prilikom utvrđenja opravdanosti otkaza i osnovanosti navoda tuženika o pojedinim propustima tužitelja treba poći od utvrđenja njegovih obveza i odgovornosti prema opisu poslova sadašnjeg radnog mjesta, u čl. 2. ugovora o radu.

 

12. Nadalje, niti okolnost da je tuženik opomenu o obvezama dostavio za vrijeme bolovanja tužitelja i odluku o otkazu donio nakon povratka na rad ne može se za sada prihvatiti kao odlučna za dopuštenost otkaza jer prvostupanjski sud nije naveo ikakve razloge o navodima tuženika da je tužitelju već ranije izrekao više opomena koje on nije htio niti preuzeti zbog čega su stavljene na oglasnu ploču.

 

13. Nadalje, tuženik u žalbi osnovano prigovara da provedeni dokazi, tako i iskazi svih svjedoka  nisu pravilno ocijenjeni. 

 

14. Primjerice, u odnosu na povredu koja se stavlja na teret tužitelju da je tvrtka E. b. d.o.o. odlagala otpad bez kategorizacije, sud zaključuje da osim iskaza direktorice nema drugih dokaza o tome, da nije sačinjen zapisnik, ne zna se o kojem se vozaču radi. Međutim, svjedokinja R. B., koja je obavljala poslove referenta za vrste i količine otpada, izjavila je da je njen posao bio praćenje ulazne količine na odlagalište otpada, od njihovih kamiona koji su prikupljali otpad, dovoza građana i poduzeća koja su imala sklopljeni ugovor za dovoz s vanjskih područja, te količine je davala na obračun službi za fakturiranje. Tvrtka E. b. nije dostavila dokument o kategorizaciji otpada te joj je bilo zabranjeno dovoženje. U obrazloženju presude iskaz svjedokinje uopće nije ocijenjen, a iskazivala je i o drugim propustima koji se tužitelju stavljaju na teret.

 

15. Nadalje, tužitelju se stavlja na teret, uz ostalo, da nije nadzirao da li se četiri puta godišnje uzimaju uzorci iz piezometra, što je zakonska obveza tuženika. Zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije obučen i opremljen za te poslove i da su uzorke uzimali vanjski suradnici je promašen i irelevantan jer ga tuženik i ne tereti na taj način već za propust u nadzoru nad izvršenjem te zakonske obveze zbog čega nije uopće znao da analize nisu vršene jer piezometri nisu funkcionirali.

 

16. Zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije podnio zahtjev za produljenje rada jer je "bio uvjerenja" da dozvola vrijedi 10 godina proizvoljan je i nerazumljiv, nedostaju razlozi zašto je  tužitelj, kraj njegovih obveza nadzora i organizacije rada sektora, "mogao biti uvjerenja" o roku važenja dozvole kada iz priloženog rješenja nadležnog ministarstva od 29. ožujka 2018. (list 135. i 136. spisa) proizlazi da je na zahtjev tuženika rok važenja s prosinca 2017. produžen na 31. prosinca 2018., direktorica tuženika iskazala je da je tužitelja na to  usmeno upozorila još u travnju 2018.

 

17. I zaključak suda da je razlog stanja na odlagalištu otpada i u sortirnici bio "objektivan" jer je nedostajalo radnika proizvoljan je i za sada ga nije moguće prihvatiti imajući u vidu zaduženja i odgovornosti tužitelja za organizaciju rada sektora i bez razjašnjenja što je on bio dužan poduzeti za otklanjanje takvog stanja (nisu niti u cijelosti ocijenjeni iskazi svjedoka, radnika sortirnice, iz kojih proizlazi da su postojali i drugi problemi, nije bilo grijanja, nafte, sredstava za higijenu).

 

18. Iako je točno da je tuženik kao poslodavac dužan u ovom slučaju dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz, tj. konkretne propuste u izvršavanju tužiteljevih obveza i odgovornosti (primjerice, koji su konkretni propusti tužitelja u vezi rada sortirnice, eventualnog manjka radnika, materijala, što je on u tom pogledu trebao i mogao učiniti a propustio je), prvostupanjski sud je njegove tvrdnje u odluci o otkazu i tijekom postupka odbio kao neosnovane uz površne, proizvoljne argumente utemeljene na parcijalnoj ocjeni dokaza. Jedino je moguće za sada prihvatiti zaključak da tuženik nije dokazao osnovanost navoda o povredi radnih obveza tužitelja kod raspoređivanja radnika D. C. na poslove, naime sam radnik očito nije osporavao tu odluku a nejasno je zbog čega je ona štetna za poslodavca.

 

19. Iz izloženog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP koju ističe žalitelj.

 

20. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi otklanjanja opisane procesne povrede i donošenja nove valjano obrazložene odluke, utemeljene na savjesnoj i cjelovitoj ocjeni svih dokaza, ocjenom svih žalbenih navoda tuženika. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

 

21. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o naknadi troškova postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. toga Zakona.

 

                                            U Zagrebu, 29. studenoga 2022.                         

                                                                                                                        Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.