Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić
zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. D. iz S., , OIB: , koju zastupaju opunomoćenici I. R. i I.
R. odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., , protiv
tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, u predmetu izdavanja građevinske
dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 29. studenog 2022., a
objavljene 2. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Tužba se uvažava.

2. Poništava se Rješenje Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i
državne imovine KLASA: UP/II-361-03, URBROJ:531-07-01- od

31. svibnja 2022.

3. Poništava se Rješenje Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za
graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava H., KLASA: UP/I-361-03/
URBROJ:2181/1-11-00-01/ od 6. 07. 2021. i predmet vraća na ponovni
postupak."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i
državne imovine KLASA: UP/II-361-03, URBROJ:531-07-01-03 od

31. svibnja 2022., odbijena je žalba V. D., ovdje tužiteljice, izjavljena na
rješenje Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno



2 Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

uređenje, Ispostave H., KLASA: UP/I-361-03/, URBROJ:2181/1-11- 00-01/ od 6. srpnja 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko dalmatinske županije,
Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave H., KLASA: UP/I-
361-03/, URBROJ:2181/1-11-00-01/ od 6. srpnja 2021.
odbijen je zahtjev V. D., za izdavanje građevinske dozvole za
rekonstrukciju stambeno - poslovne zgrade, 2.b skupine na k.č. * k.o. V. u
naselju V..

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu
osporavajući zakonitost rješenja, u bitnom navodeći da je drugostupanjsko tijelo u
obrazloženju rješenja elaboriralo žalbene razloge žaliteljice, ovdje tužiteljice, te
zauzelo stajalište kako ista nije osnovana, jer da žaliteljica nije dokazala pravni interes
za izdavanje građevinske dozvole sukladno odredbama čl. 108. st. 2 u svezi čl. 109.
Zakona o gradnji, prema kojim odredbama investitor mora dokazati pravni interes u
odnosu na sve dijelove nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola. U odnosu
na navedeno, tužiteljica navodi da nije sporno ni tužiteljici, ni upravnim tijelima da su
investitori D. i D. D., suvlasnici nekretnine za koju se traži građevna
dozvola, označene kao kat. čest. zgr. K.O. V. za 35/36 dijela. Također da
nije sporno da je kao suvlasnica na 1/36 dijela označene nekretnine upisana njihova
baka po ocu, pok. V. S. ž. V.; da je ista preminula 18. rujna 1985., a
njen jedini nasljednik da je bio sin jedinac D. D. koji je preminuo 24 05.

2013. čiji nasljednici su supruga V. te djeca D. i D.. Kao dokaz na
navedene tvrdnje tužiteljica se poziva na Izvadak iz matice umrlih za V.
D. V. B. i na Smrtni list za D. D.. Međutim, da je kod
ovih nespornih činjenica, unatoč ispunjavanju zakonskih uvjeta za izdavanje
građevinske dozvole, drugostupanjsko tijelo odbilo žalbu tužiteljice, čime je potvrđeno
prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njen zahtjev za izdavanje građevne dozvole,
a koje pravno shvaćanje upravnih tijela da predstavlja restriktivno tumačenje odredbe
čl. 109. Zakona o gradnji, koje da predstavlja pretjerani i nepotreban formalizam kojim
se narušava pravo podnositelja zahtjeva na pravično rješavanje upravne stvari, radi
čega je podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

4. Radi pojašnjenja činjenica, tužiteljica dodatno navodi kako su investitori
D. i D. D., djeca pok. D., prije podnošenja zahtjeva za izdavanje
građevne dozvole radi rekonstrukcije kuće u V., pokrenuli ostavinski postupak
iza smrti svoje bake upisane suvlasnice nekretnine V. D. V.
B., rođ. S.. Kao dokaz poziva se na prijedlog radi provođenja ostavinskog
postupka predan Općinskom sudu u S. dana 07. 12. 2016., a koji postupak da se
vodio pod posl. brojem 0-; da je Sud podneskom od 23. 12. 2016. g. pozvao
predlagatelje da dostave odgovarajuće dokaze; da su D. D. i D.
D. dali ovjerene nasljedničke izjave, a koje isprave je tužiteljica priložila uz
tužbu (list 13-32 spisa). Da je na ročištu održanom 24. veljače 2017. utvrđeno
rodoslovlje ostaviteljice i sastav ostavine, međutim da na tom ročištu nasljednici nisu
mogli predočiti dokaze kojima bi na nedvojben način dokazali sudu da je upisana
vlasnica pod imenom S. V. žena V., zapravo ostaviteljica V.
D. V. B. rođ. S., radi čega da su morali povući prijedlog za
provođenje ostavinske rasprave i donošenja Rješenja o nasljeđivanju. Kao dokaz na
predmetu posl. broj 0-, Zapisnik s ostavinskog ročišta održanog 24. 02. 2017.
Naknadno, da se identitet ostaviteljice utvrdio ovjerenim izjavama dvojice svjedoka
I. P. i A. S., koje su priložene uz tužbu (list 21-24 spisa) te da iz
istih proizlazi da je u trenutku smrti ostaviteljica bila udana za V. B., a da je



3 Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

Sud provjerom u evidenciji MUP-a pronašao dvije osobe pod tim imenom. Tužiteljica
nadalje navodi da je V. B. suprug ostaviteljice preminuo nakon ostaviteljice,
dana 1. rujna 1997., ali da ni do danas investitori, odnosno tužiteljica kao njihov
punomoćnik, unatoč svim nastojanjima nisu mogli pronaći Rješenje o nasljeđivanju
nakon njegove smrti. Da je poznato da je B. V. imao dvoje djece iz ranijeg
braka, sina istog imena i kćerku za koju nemaju podatke. Da su nebrojeno puta
investitori putem svoje majke V. D. i odvjetnice V. G.
K. pokušavali stupiti u kontakt s V. B., molili ga da im dostavi Rješenje
o nasljeđivanju iza smrti njegovog oca V. B. za kojeg je bila udana
ostaviteljica u trenutku svoje smrti, dostavljali mu i tekst nasljedničke izjave putem e
maila, ali da povratno nikada nisu dobili traženo. Da je u razgovoru s V. B.
koji ljetuje u J., tužiteljici rečeno da on ne polaže nikakva prava na imovinu očeve
supruge, jer da je to njena vlastita imovina stečena prije braka, ali da ne želi nikakav
angažman s tim u vezi. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na e-mail upućen
V. B. dana 10. 11. 2017., nasljedničku izjavu koja je e-mailom dostavljena
V. B. 6. 09. 2017., e-mail od 24. 09. 2017. te ujedno predlaže izvesti dokaz
saslušanjem tužiteljice V. D. u svojstvu stranke, kao i saslušanje
V. B. iz Z., u svojstvu svjedoka. Slijedom
navedenog, tužiteljica je predložila da Sud usvoji tužbu i poništi osporavano rješenje,
kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 11. listopada 2022. je navelo da u
cijelosti ustraje u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložilo da
Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 29. studenog 2022. u odsutnosti
uredno pozvanog tuženika, zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima
tužbe te zatražila kraći rok radi dostave dokaza o pokretanju odgovarajućeg postupka
utvrđivanja identiteta V. D. V. B. rođene S., odnosno
istovjetnosti potonje i S. V. žene V..

7. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te stanja spisa,
vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog zamjenice opunomoćenika
tužiteljice za dodjelom kraćeg roka radi dostave dokaza o pokretanju odgovarajućeg
postupka utvrđivanja identiteta V. D. V. B. rođene S.,
odnosno istovjetnosti potonje i S. V. žene V., kao i prijedloge za
saslušanjem V. D. kao stranke u sporu, te za saslušanjem V.
B. iz Z., , u svojstvu svjedoka, kao suvišne, ocjenjujući
da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.
8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i
cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te
svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom
upravnom sporu.

9. Tužba tužiteljice nije osnovana.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 361-03/., URBROJ:531-07-01-03/ od 31. svibnja 2022.

11. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Splitsko
dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave
H., KLASA: UP/I-361-03, URBROJ:2181/1-11-00-01/ od

6. srpnja 2021., pravilno i zakonito odbijen zahtjev V. D. za izdavanje
građevinske dozvole za rekonstrukciju stambeno - poslovne zgrade, 2.b skupine na
k.č. * k.o. V. u naselju V..



4 Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

12. Odredba čl. 108. Zakona o gradnji sadrži odredbe o zahtjevu za izdavanje
građevinske dozvole pa je tako stavkom 1. propisano da zahtjev za izdavanje
građevinske dozvole podnosi investitor.

Stavkom 2. toč. 7., istog članka, je propisano da Zahtjevu za izdavanje
građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola
investitor prilaže dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole.
13. Odredbom čl. 109. st. 1. propisano je i taksativno navedeno što se sve
smatra dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole.

14. Odredbom čl. 110. Zakona propisani su uvjeti za izdavanje građevinske
dozvole, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je tijelo graditeljstva dužno
izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje
lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi, pored ostalog, da su uz
zahtjev priloženi svi propisani dokumenti.

15. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz
odgovor na tužbu razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja
proveden na zahtjev V. D., ovdje tužiteljice, od 18. prosinca 2018.
godine za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju stambeno poslovne
zgrade na k.č. k.o. V.;

- da tužiteljica uz podneseni zahtjev nije priložila svu zakonom propisanu dokumentaciju;

- da je tužiteljica Zaključcima prvostupanjskog upravnog tijela dva puta pozivana
na dopunu zahtjeva, odnosno dostavu dokumentacije za izdavanje građevinske
dozvole propisanu čl. 108. Zakona o gradnji i to Zaključkom od 3. srpnja 2020., a
potom i Zaključkom od 23. travnja 2021., nakon što joj je odobreno produljenje roka za
dostavu dokumentacije;

- da tužiteljica ni nakon produljenja roka nije postupila po Zaključku te nije
dostavila potpunu dokumentaciju u skladu s odredbom čl. 108. i čl. 109. Zakona,
odnosno nije dostavila dokaz pravnog interesa, sljedom čega je prvostupanjsko tijelo
donijelo rješenje KLASA:UP/I- 61-03/18, URBROJ:2181/1-11-00- od 6. srpnja 2021. kojim je odbilo zahtjev V. D., za izdavanje
građevinske dozvole za rekonstrukciju stambeno - poslovne zgrade, 2.b skupine na
k.č. * k.o. V. u naselju V..

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u
konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu
tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno
utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Ovo stoga što u smislu odredbe čl. 108. i čl. 109. Zakona o gradnji investitor
mora dokazati pravni interes u odnosu na sve dijelove nekretnine za koju se izdaje
građevinska dozvola, a kako u konkretnom slučaju među strankama nije sporno da
tužiteljica uz zahtjev, pa ni naknadno, u tijeku postupka, iako je na to bila pozvana
Zaključcima upravnog tijela, nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju propisanu
Zakonom, odnosno da nije dostavila dokaz pravnog interesa za predmetni suvlasnički
dio upisan na ime V. S., a koju činjenicu ne spori ni sama tužiteljica u
podnesenoj tužbi, budući da ne posjeduje, odnosno ne raspolaže rješenjem o
nasljeđivanju iz kojeg bi bilo razvidno i kao nesporno utvrđeno da su D., D. i
V. D. bili nasljednici pok. V. S. u pogledu predmetne
nekretnine, a kako to tužiteljica tvrdi, to je pravilno postupilo prvostupanjsko upravno
tijelo kada je podneseni zahtjev odbilo. Slijedom navedenog, pravilno je i zakonito
osporavano rješenje kojim je odbijena žalba žaliteljice, ovdje tužiteljice. Pravilno



5 Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je činjenicu nasljedstva
potrebno pravomoćno utvrditi u ostavinskom postupku, a kako je iz isprava priloženih
spisu i to iz Zapisnika Općinskog suda u S. posl. br. 50 O- od 24. veljače

2017. razvidno da D., D. i V. D. nemaju dokaz kojim bi
nedvojbeno dokazali da je upisana V. S. žena V. zapravo V.
D. V. B. rođena S., radi čega su povukli prijedlog za provođenje
ostavinskog postupka, to je podneseni prijedlog zamjenice opunomoćenika tužiteljice
za dodjelom kraćeg roka radi dostave dokaza o pokretanju odgovarajućeg postupka
utvrđivanja identiteta V. D. V. B. rođene S., odnosno
istovjetnosti potonje i S. V. žene V., ocjenjen neosnovanim te
usmjerenim na odugovlačenje predmetnog upravnog spora, budući iz istog prijedloga
nespornim proizlazi da tužiteljica predmetnim dokazom ne raspolaže. Na drugačije
rješenje upravne stvari nije od utjecaja ni predloženo izvođenje dokaza saslušanjem
predloženog svjedoka, budući da se dokaz pravnog interesa za predmetni suvlasnički
dio upisan na ime V. S. ne dokazuje saslušanjem svjedoka već isključivo
pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, radi čega je takav prijedlog valjalo odbiti.
18. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja te primjenom naprijed
citiranih zakonskih odredbi, ovaj Sud je u cijelosti prihvatio obrazloženje osporavanog
rješenja kao valjano i na zakonu osnovano, ocjenjujući da je osporavano rješenje
doneseno na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu
odredbi materijalnog prava, te da osporavanim rješenjem nije povrijeđen Zakon na
štetu tužiteljice, a kako to ista neosnovano smatra.

19. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka

1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj
Sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim
sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 2. prosinca 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka
za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba
odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljici po opunomoćeniku



6 Poslovni broj: 3UsI-1742/22-6

- tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn /53,09 eura,
i pristojbe za presudu u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura, po pravomoćnosti

2. tuženiku

3. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti 4. u spis

5. kalendar pravomoćnosti do 15.02.2023.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu