Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te zapisničarki Ljiljani Lijić,
u upravnom sporu tužitelja Lj. T. iz O., …, zastupan po opunomoćenicima B. Š., n. T. i
L. Š., odvjetnicima u P., …., protiv tuženika Državnog
inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostava Ploče, Trg krala Tomislava 16, OIB:
, radi uklanjanja građevine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 2.
prosinca 2022., a objavljene 2. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika
Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-
02/…, URBROJ: 443-02-03-… od 01. srpnja 2022 ., kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja kojim predlaže donošenje rješenja o privremenoj
mjeri kojim se tuženiku zabranjuje postupanje po rješenju Državnog inspektorata,
Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/…, URBROJ:
443-02-03-… od 01. srpnja 2022., do pravomoćnog okončanja ovog upravnog
spora., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

2

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda
Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/…, URBROJ: 443-02-03-2… od 01. srpnja 2022., u točci 1. izreke, naređeno je investitoru Lj. T. iz
O., uklanjanje izgrađene građevine namjene zatvorenog parkirališta i to:
ozidanog sjevernog, vanjskog zida parkirališta dužine 12,40m, visine 1,40 m, južnog
vanjskog zida dužine 13,00 m, visine 1,70 m, istočnog, vanjskog zida dužine 12,00 m,
visine 1,85 m i zapadnog, vanjskog zida parkirališta dužine 12,00 m, visine 1,55 m, te
izbetonirane a.b. ploče, parkirališta, tlocrtne površine 13,00 x 12,00 m, a koji su
izgrađeni na čest.zem.br. … i … k.o. O. u O., a u roku od 90 dana od
dana zaprimanja rješenja.

Točkom 2. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor Lj. T. da će
se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne
postupi po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 3. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor Lj. T., da
će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu
odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke nakon tri izrečene
novčane kazne.

Točkom 4. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor Lj. T. da će
se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine
na čest. zem. br. … i … k.o. O., koji bi nakon uklanjanja dijela građevine
čije uklanjanje je naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevine, život ljudi, druge
građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, kao i preostali dijelovi građevine koji
ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, te koji su izgrađeni
nakon obustave građenja,

Točkom 5. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor Lj. T. da
napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina na čest. zem. br.
… i … k.o. O., ili njezin dio i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade,
odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.
Točkom 6. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor Lj. T. da je
obvezan ukloniti stvari iz građevine na čest. zem. br. … i … k.o. O., odnosno
njezina dijela, u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed
stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno
bez prava na naknadu štete.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući
zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te
pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi navodi da se pobijano rješenje
uopće ne može ispitati, da je izreka rješenja proturječna, neodređena i uopćena; da je
iz izreke pobijanoga rješenja razvidno da se u konkretnom slučaju radi o građenju za
koje građenje nije uopće potrebna građevinska dozvola, niti glavni projekt. Da iz točke

1. izreke pobijanoga rješenja nedvojbeno proizlazi da je u pitanju isključivo izgrađena
građevina, u naravi parkiralište, uredno betonirano i ograđeno, sve opisano u tom dijelu
rješenja, a što da sasvim jasno pokazuje i predstavlja krucijalni dokaz, da tužitelj kao
neprijeporni investitor, u konkretnom slučaju, nije bio dužan ishoditi građevinsku
dozvolu, a to sukladno članku 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i
radovima ( NN broj 153/13 i dr.). Da se prema članku 2. stavak 1. točki 1d) uz postojeću
zgradu, u razini terena, može graditi terasa, iako da ovdje nije riječ o terasi nego o
betoniranju prostora, koje je prije toga bilo obično zemljište, a to iz razloga da se taj
dio „kultivira“, te omogući kvalitetno korištenje toga ograđenog parkirališta. Da prema
odredbi članka 2. stavka 3. istoga Pravilnika, investitor može graditi bez građevinske

3

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

dozvole i glavnog projekta ogradu visine do 2,2 m, mjereno od najnižeg dijela konačno
zaravnanog i uređenog terena uz ogradu, dok prema odredbi članka 2. stavka 4. stoga
Pravilnika, ogradni zid visine do 1,6m i potporni zid visine do 1m mjereno od najnižeg
dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz ogradu odnosno zid do najviše točke
ograde, odnosno zida, nije potrebna građevinska dozvola niti glavni projekt. Tužitelj
smatra da je u pitanju upravo ograda, jer, a što da proizlazi i iz obrazloženja pobijanoga
rješenja, da je u pitanju ograđivanje parkirališta te betoniranje zemljišta na tom
parkiralištu. Stoga, a kako da je u pitanju ograda, da nema niti govora da bi se radilo o
visini te ograde iznad 2,2m, da je visina daleko niža te da tužitelj nije imao obvezu
ishoditi građevinsku dozvolu i glavni projekt. Tužitelj stoga smatra da ovdje nije u
pitanju ogradni zid, međutim, čak da je i u pitanju ogradni zid, da je najveći dio toga
zida niži od visine 1,6m, propisane člankom 2. stavkom 4. Pravilnika o jednostavnim i
drugim građevinama i radovima. Tužitelj nadalje navodi da je ovaj prostor bio omeđen
ogradom i prije nego je tužitelj obavio opisane građevinske radove, da je to parkiralište
još od početka 60-tih godina prošlog stoljeća bilo ograđeno i korišteno kao parkiralište,
ali da je protekom vremena došlo do urušavanja i pucanja ogradnih zidova, pa da je
prijetila opasnost neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od razaranja, što da po
članku 129. Zakona o gradnji predstavlja razlog da se obavi gradnja i sanacija bez
građevinske dozvole, a što da predstavlja dodatni razlog i činjenicu koja ide u korist
tužitelja, jer da se radilo se o krajnjoj nuždi, a uz ogradu da svakodnevno, poglavito
tijekom turističke sezone, prolaze ljudi, automobili i razni strojevi, pa da se moglo
dogoditi da se ograda odroni te da dođe do strašnih posljedica, pri čemu da bi tužitelj
bio dužan nadoknaditi nastalu štetu te da bi i kazneno odgovarao. Kao dokaz na
navedenu tvrdnju predlaže obaviti očevid na licu mjesta od strane suda, uz
sudjelovanje vještaka mjernika, a po potrebi i vještaka građevinske struke, te da se
izvede dokaz saslušanjem tužitelja i višeg građevinskog inspektora M. B..
Dakle, da u konkretnom slučaju uopće nije riječ o građevini niti gradnji za koje bi trebala
građevinska dozvola i glavni projekt, pa da se stoga u konkretnom slučaju ne može
primijeniti odredba članka 106. Zakona o gradnji već da je trebalo primijeniti odredbu
članka 128. Zakona o gradnji te utvrditi da se radi o građevini koja sukladno Pravilniku
o jednostavnim i drugim građevinama i radovima može biti izgrađena i izvedena bez
građevinske dozvole. Stoga je predložio da Sud usvoji tužbu, poništi osporavano
rješenje te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora. Tužitelj je
istovremeno predložio da Sud donese rješenje o privremenoj mjeri do pravomoćnog
okončanja upravnog spora obzirom da bi provođenjem rješenja tužitelj trpio
nenadoknadivu štetu s obzirom da se radi o onemogućavanju obavljanja turističko-
ugostiteljske djelatnosti tužitelja, što da bi sve bilo ugroženo provođenjem dijela izreke
rješenja o rušenju i izricanju novčanih kazni.

3. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 9. studenog 2022. osporilo sve
navode tužitelja iznesene u tužbi jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje
su utvrđene u pobijanom rješenju te se očitovalo na tužbene navode tužitelja.
4. U odnosu na tužbeni navod kojim se tužitelj poziva na odredbu čl. 2. stavka

1. točke 1d) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17,
34/18, 36/19, 98/19 i 31/20) koji kaže da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta
može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade,
odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje,
za potrebe te zgrade i to terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine
do 20 m2, tuženo tijelo je navelo da budući da se predmetna građevina ne nalazi na
čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim
se odobrava građenje, nego na zasebnim česticama, i da je tlocrtna površina preko 20

4

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

m2, da se ne mogu primijeniti navedene odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20).

5. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj postavlja pitanje radi li se u
konkretnom slučaju o ogradi ili ogradnom zidu, tuženo tijelo je navelo da u predmetnoj
građevini uopće nije upitno o čemu se radi te da je jasno da je u pitanju ogradni zid. U
odnosu na tužbeni navod kojim se tužitelj poziva na članak 2. stavak 4. istog Pravilnika,
kojim je propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi
ogradni zid visine do 1,60 m i potporni zid visine do 1 m mjereno od najnižeg dijela
konačno zaravnanog i uređenog terena uz ogradu odnosno zid do najviše točke
ograde odnosno zida, tuženo tijelo je navelo kako je mišljenja da se predmetna
građevina ne može razdvajati i promatrati svaki konstruktivni dio zasebno nego da
građevinu treba sagledati u cjelini, a da je to građevina namjene zatvoreno parkiralište,
a ne terasa i ogradni zid kako navodi tužitelj.

6. U odnosu na tužbeni navod da je ograđeno parkiralište postojalo od početka
60-ih godina te kojim se poziva na članak 129. stavak 1. Zakona o gradnji (NN 153/13,
20/17, 39/19, 125/19) koji kaže da se u slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara
od prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja, zbog opasnosti od tih
događaja, za vrijeme i odmah nakon njihova prestanka, bez građevinske dozvole mogu
graditi građevine koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju
štetnih posljedica. Tuženo tijelo je navelo da stavak 2. istog članka, kaže da se
građevina iz stavka 1. mora ukloniti u roku od 2 godine od prestanka djelovanja
događaja, a stavak 3. istog članka, kaže da se u slučaju potrebe trajnog zadržavanja
građevine iz stavka 1. ovog članka, za istu mora ishoditi građevinska dozvola. Stoga,
tuženo tijelo smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o građevini koja se može
razmotriti pod člankom 129. navedenog Zakona, te da sukladno stavku 3. navedenog
članka, investitor nije ishodio građevinsku dozvolu. Slijedom navedenog, da je
razvidno da je investitor počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o
gradnji (NN 153113, 20117, 39/19, 125/19), kojom je propisano da se građenju
građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se
mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju
ovoga Zakona nije drukčije propisano.

7. Podneskom od 21. studenog 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz
odgovora na tužbu na način da ih je u cijelosti osporio.

8. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 02. prosinca 2022. u odsutnosti
uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja je
ustrajao u navodima tužbe, kao i prijedlozima da se provede očevid suda na licu mjesta
uz sudjelovanje vještaka mjernika te vještaka građevinske struke, te da se izvede
dokaz saslušanjem tužitelja i M. B., višeg građevinskog inspektora.
9. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju
osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio predloženo izvođenje
dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te vještaka
građevinske struke, te izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu,
kao i saslušanje M. B. višeg građevinskog inspektora, kao suvišne,
ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih
dokaza.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te
cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu,
kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje.

11. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio trošak zastupanja tužitelja.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog
inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, KLASA: UP/I-362-02/22-
…, URBROJ: 443-02-03-… od 01. srpnja 2022.

14. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito
osporavanim rješenjem naredio tužitelju kao investitoru inspekcijsku mjeru uklanjanja
građevina, koje građevine su pobliže opisane u izreci citiranog rješenja, u primjeni
odredbe iz članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne
novine, broj: 115/18 i 117/21, dalje: ZDI), koja propisuje da u provedbi inspekcijskog
nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku
uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je
izgrađena bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

15. Za rješavanje ove upravne stvari pravno je odlučno utvrditi sljedeće
činjenice: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine, te je li za
građenje iste ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i od strane
ovlaštene osobe te izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola.

16. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu
(Narodne novine, broj: 115/18 i 117/21, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i
druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku
građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka
Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog
nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može
donijeti i bez saslušanja stranke.

17. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora
građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti
otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda,
otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje
građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.

18. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ZDI-a propisano
je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje
investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom
roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, da prije donošenja
rješenja građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru
obustave građenja ako je građenje u tijeku, što utvrđuje tim rješenjem.

19. Odredbom članka 113. stavak 3. ZDI-a propisano je da se rješenjem o
uklanjanju upozorava investitora odnosno vlasnika da će se, ako ne postupi po
rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, da će se izvršenje rješenja putem
treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika i upoznaje ga se s obvezom i
posljedicama iz članka 121. stavka 2. i 3. toga Zakona, te da će se bez donošenja
dopunskog, odnosno novog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga
Zakona.

20. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da
se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava
putem treće osobe, da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju o
uklanjanju ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana, te da
se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na
izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

21. Odredbom članka 119. stavkom 2., 3., 4. i 5. ZDI-a propisano je da se
obustava građenja utvrđuje rješenjem kojim se naređuje inspekcijska mjera u slučaju
iz članka 113. stavka 2. toga Zakona, da se obustava građenja provodi zatvaranjem
gradilišta postavljanjem posebnog služenog znaka na gradilište odnosno građevinu,

6

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

da je nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom zabranjeno svako
građenje na tom gradilištu, osim radova koji se izvode radi izvršenja inspekcijskog
rješenja, da se sprječavanje daljnjeg građenja provodi izricanjem novčanih kazni ako
investitor i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim
znakom.

22. Odredbom članka 121. stavak 1. ZDI-a propisano je da se rješenje o
uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na
odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje.
23. Odredbom članka 121. stavkom 2. i 3. ZDI-a propisano je da se smatra da
izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela
napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da
se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete,
da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je
predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje,
a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče
prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.
24. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZDI-a propisano je da troškove izvršenja
putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi
izvršenik.

25. Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj:
46/20, 80/20) propisani su iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na
izvršenje rješenja o uklanjanju i rokovi za donošenje rješenja o novčanim kaznama
kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje.

26. Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13,
20/17, 39/19, 125/19), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni,
zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda,
opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja
postojeća građevina.

27. Člankom 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina
građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih
proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno
postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

28. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj:
153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) je propisano da se građenju građevine može pristupiti
na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom
dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije
drukčije propisano.

29. Među strankama nije sporno da vlasnik i investitor Lj. T. iz O.,
ovdje tužitelj, nije ishodio građevinsku dozvolu za građenje građevina pobliže
sadržanih i opisanih u izreci osporavanog rješenja, koji su izgrađeni na lokaciji na
čest.zem.br. … i … k.o. O. u O., a što je razvidno iz isprava priloženih
spisu tuženog tijela te Zapisnika KLASA: UP/I-362-02/…, URBROJ: 443-02-
03-… od 17. lipnja 2022. koji je sastavljen u provedbi inspekcijskog nadzora koji
je proveden uz nazočnost investitora, u kojem Zapisniku su sadržana i opisana
činjenična utvrđenja da je na predmetnim česticama, a koje čestice su zasebne,
investitor izgradio građevinu namjene zatvorenog parkirališta, pobliže opisanu u
Zapisniku te izreci osporavanog rješenja, te da je investitor na Zapisnik izjavio da su
radovi izvedeni bez prethodno ishodovanog odobrenja za gradnju – građevinske
dozvole te da će odmah krenuti u postupak vađenja dozvole, da bi potom u pisanom
očitovanju na Zapisnik naveo da su svi radovi obavljeni isključivo na površini u

7

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

njegovom vlasništvu unutar postojećih granica, odnosno postojećih gabarita
predmetne čest. zem. te da se isključivo radilo na uređenju parkirnog prostora za
vlastite potrebe u postojećim gabaritima predmetne čest. zem. te da nije smatrao da
treba ishoditi bilo kakve dozvole, radi čega smatra da će ga se osloboditi bilo kakve
odgovornosti.

30. Dakle među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i investitor
predmetne gradnje, kao ni činjenica da za predmetnu gradnju nije ishodio građevinsku
dozvolu, a koje činjenice ne spori ni sam tužitelj, niti je dokazao suprotno.

31. Također nije sporno da se predmetna gradnja, a za koju je vlasniku i
investitoru, ovdje tužitelju, naloženo uklanjanje, nije mogla graditi bez ishođenja
izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, čime je počinio povredu odredbe
članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17 i 39/19),
kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne
građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom.

32. Nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja da se predmetna gradnja mogla
graditi bez ishođenja građevinske dozvole, pozivajući se na odredbe čl. 2. Pravilnika o
jednostavnim i drugim građevinama. Ovo stoga što se predmetna građevina, za koju
je tužitelju osporavanim rješenjem naređeno uklanjanje, ne nalazi na čestici postojeće
zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava
građenje, nego na zasebnim česticama, te s obzirom da je tlocrtna površina preko 20
m2, a kako to nespornim proizlazi iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru,
to se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 2. stavka 1. točke 1d)
Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, 34/18, 36/19,
98/19 i 31/20), na koje se tužitelj neosnovano poziva u tužbi.

33. Pravilno tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu navodi da se predmetna
građevina ne može razdvajati i promatrati svaki konstruktivni dio zasebno nego da
građevinu treba sagledati u cjelini, a da je to građevina namjene zatvoreno parkiralište,
a ne terasa i ogradni zid kako navodi tužitelj, pa je stoga neosnovano pozivanje tužitelja
na odredbu čl. 2. st. 4. istog Pravilnika.

34. Nije osnovan ni tužbeni navod da u je u konkretnom slučaju i predmetnoj
upravnoj stvari trebalo primijeniti odredbu čl. 129. stavak 1. Zakona o gradnji (NN
153/13, 20/17, 39/19, 125/19), budući da je stavkom 2., istog članka, propisano da se
građevina iz stavka 1. mora ukloniti u roku od 2 godine od prestanka djelovanja
događaja, te da je stavkom 3. istog članka propisno da se u slučaju potrebe trajnog
zadržavanja građevine iz stavka 1., ovog članka, za istu mora ishoditi građevinska
dozvola, a koju tužitelj nije ishodio. Stoga je kao nesporno utvrđeno da je investitor,
ovdje tužitelj, počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (NN
153113, 20117, 39/19, 125/19), kojom je propisano da se građenju građevine može
pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s
tom dozvolom, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

35. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, tužbeni navodi tužitelja
kojima osporava činjenična utvrđenja, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije
rješenje predmetne upravne stvari već ih Sud u cijelosti ocjenjuje paušalnim.
36. Nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128.
stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje
ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a). Stoga je na
temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao
neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

37. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu
izvršenjem osporavanog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, to nisu ispunjene

8

Poslovni broj: 3 UsI-1644/22-8

pretpostavke za donošenjem rješenja kojim se odgađa izvršenje pobijanog rješenja do
okončanja ovog upravnog spora u smislu čl. 26. st. 1. ZUS-a, tim prije što je tužbeni
zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod
točkom I. rješenja.

38. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo
na temelju odredbe članka 79. st. 2. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za
naknadom troškova upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. rješenja.

U Splitu 2. prosinca 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike
Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku uz Zapisnik s ročišta

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 400,00 kn / 53,09 eura i za

presudu 500,00 kn/ 66,36 eura, po pravom.
- u spis

- kal. do 15.02.2023.