Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr.sc.Ivani Erceg Ćurić, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari
tužiteljice M. B. iz K. L., …, OIB:
…, zastupane po punomoćnici V. M. G., odvjetnici u S.,
protiv tuženika D.Z. S.-D. Ž., S.,
…, OIB:…, radi isplate razlike plaće, nakon održane usmene
i javne glavne rasprave zaključene 24.listopada 2022. u prisutnosti punomoćnice
tužiteljice i punomoćnika tuženika I. D., mag.iur., zaposlenog kod
tuženika, objavljene 2.prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.203,30 kuna /1.354,21
eura 1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 756,02 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
-na iznos od 752,91 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 754,49 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 754,40 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 753,59 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 759,50 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
-na iznos od 755,75 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
-na iznos od 760,75 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
-na iznos od 962,38 kn od dana 16.studenog 2016. godine do isplate;
-na iznos od 958,14 kn od dana 16. prosinca 2017. godine do isplate;
-na iznos od 1.138,42 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
-na iznos od 1.096,95 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako

polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na
dohodak i prirez porezu na dohodak na naprijed dosuđene iznose, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od

4.750,00 kuna/ 630,43 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od

2.prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od

1.veljače 2016. do 31.listopada 2017 temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. Naime, tužiteljica tvrdi da je u utuženom
periodu bila zaposlenik tuženika, koji predstavlja javnu službu te da tuženik nije
poštivao odredbe Kolektivnog ugovora i obračunavao plaću sukladno povećanj
osnovici. Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se
rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi platne liste tužiteljice za
utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti
tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom
financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće,
zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini
mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak
sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku
od 15 dana.

1.1. Podneskom od 15.studenog 2021. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev
tako da potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi
usklađivanja pariteta navodeći kako će urediti i precizirati tužbeni zahtjev nakon što
tuženik u spis dostavi predmetne platne liste.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva, te predložio isti odbiti odnosno odbaciti. Tuženik je istakao
prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik navodi kako nije potpisnik
Sporazuma na koji se poziva tužiteljica već Vlada Republike Hrvatske i sindikati.
Tuženik da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće, već je dužan
primjenjivati onu osnovicu koju je svojom odlukom propisala Vlada Republike
Hrvatske , a ako ona nije poštivala obveze preuzete sporazumima sa sindikatima da
je to njen propust, a ne tuženika. Obzirom je tuženik javna ustanova, obvezan je
plaće djelatnicima obračunavati putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) u koji
tuženik unosi parametre koji se odnose na djelatnika i njegov rad, dok je osnovica
zadana i nepromjenjiva. Postavke programa za obračun plaća određuje Vlada RH, a
provodi Financijska agencija. Nadalje, tuženik ističe da Sporazum od 26.10.2011.

3 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

kojim se poziva na čl. 51. st.4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama mijenja i dopunjuje Dodatak sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. nikada nije valjano potpisan stoga
niti ne obvezuje. Tuženik ističe kako uopće nisu bili ispunjeni ugovoreni uvjeti za
povećanje osnovice, za čije povećanje nije relevantna samo odredba u kojoj se
navodi da će se "..osnovica povećati ukoliko službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto…". Osim navedenoga, potrebno je
ispunjenje i drugih nužnih uvjeta koji su određeni čl. VII. Dodatka sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i čl. VII. Sporazuma od

26.10.2011. navedeni uvjeti nisu ostvareni jer prema podacima Državnog zavoda za
statistiku RH, BDP RH na tromjesečnoj razini u odnosu na isto tromjesečno razdoblje
prethodne godine, zabilježio je dvanaest uzastopnih razdoblja negativne stope BDP-
a (od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014.).

3.Podneskom od 16.rujna 2022.tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način
kako glasi u izreci. Tuženik je naveo kako i dalje osporava osnovu tužbenog
zahtjeva, dok nije osporavao visinu istog.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici
za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i Arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca

2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o
objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu
procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog

2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te
objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., te pregledom Ugovora o radu za
tužiteljicu, obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade za tužiteljicu u utuženom
razdoblju i tablice obračuna razlike isplaćene plaće i plaće prema osnovici od

5.415,37 kuna.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III.i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine i to za razdoblje od veljače

2016., pa zaključno do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 10.203,30 kuna.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je
tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te
nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.
Naime, tuženik nije osporavao visinu uređenog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica na
ime razlike plaće radi povišenja osnovice za 6 % za utuženo razdoblje potražuje i

4 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

razliku plaće s osnove usklađivanja pariteta za razdoblje od listopada 2016. do siječnja 2017.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao
obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili
po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle,
sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno
članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama
od 26. listopada 2011.

8.1. Tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Za navesti je
da je taj prigovor neosnovan jer je tuženik, kao poslodavac tužiteljice u utuženom
razdoblju, pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik
potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica s obzirom da se radi o Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama kakvu služnu obavlja i tuženik.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,

5 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

10. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) od 2. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće
u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i
sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u
javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova
osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama.

10.1. Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

10.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.

10.3. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

6 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući
pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je
odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje:Izmjene Dodatka ).
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama Dodatka. Štoviše,
Vlada RH kao potpisnik Izmjena Dodatka izrijekom je potvrdila njegovu pravnu
valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje
njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila
utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci
Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda
Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog
nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz
postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju
Izmjene Dodatka nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega
je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost
istih.

13. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, Izmjene Dodatka
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što je Izmjene Dodatka
sklopljene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što
znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199.
st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih
ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile
zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.
siječnja 2017.

14. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III Izmjene
Dodatka jer odredbom čl. VII. Izmjene Dodatka nije odgođena primjena čl. III.
Izmjene Dodatka. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

15. Dana 28.kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje
proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na
isto tromjesečje 2014. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015.

7 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

DZS-a od 27.studenog 2015. proizlazi kako je BDP u trećem tromjesečju realno veći
za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%.
Podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., pa proizlazi da su se uvjeti
iz čl. III Izmjena Dodatka za obračun plaća u javnim službama po osnovici od

5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena
do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja
je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

16. U postupku je pregledom tužiteljičinih obračunskih isprava za isplatu plaće
-nakade za utuženo razdoblje od veljače 2016. do prosinca 2016. utvrđeno da je
tuženik tužiteljici tijekom tog razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz

2008. u iznosu od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2017. primjenom osnovice od

5.211,02 kn jer je na taj iznos Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica
povećana počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.godine. Daljnje povećanje
osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je
odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno
je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena
ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne
bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci
(koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u
RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

17. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna
bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u

2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi
u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu
iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50
kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za

2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka
dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je
paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena
Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008.
godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon
utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između
pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u
privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

18. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da
sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka,
međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu
obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim
odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi
strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed
navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio
podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4.
lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena
Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za
daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

8 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

19. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet
mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku,
osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i
siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je
osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca

2015. do lipnja 2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016.

5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn.

20. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna
između stranaka to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.203,30 kuna
prihvatiti u cijelosti. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na
zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto
iznosu plaće, jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s
isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak
(NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te
iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za
isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).

21. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

22. Tužiteljica u ovom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u
neznatnom dijelu (dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali
posebni troškovi, pa joj sukladno odredbi članka 154. st.5., u vezi sa člankom 155.
ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti
predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn
prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 15.studenog 2022. - 250,00 kuna
prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, za sastav podneska od 16.rujna 2022. kojim konačno
uređuje tužbeni zahtjev 1.000,00 kuna prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na
dva ročišta od 9.rujna 2022. i 24.listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako
prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od
500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife) , odnosno sveukupno 4.750,00 kuna / 630,43 eura, uz
napomenu da punomoćnica tužitelja nije zatražila uvećanje troška za 25% PDV-a..
Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana

2.prosinca 2022.god., kao dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki II
izreke presude.

23. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl.

328. st.2. ZPP-a. Naime, odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako
posebnim propisom nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana
time da je rok za ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim
sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za

9 Poslovni broj: Pr-5220/2021-10

izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako
je to tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom.

U Splitu, 2.prosinca 2022.godine

Sutkinja

mr.sc.Ivana Erceg Ćurić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se županijskom sudu, putem
ovog suda pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.