P-4335/2022

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu V. R., u pravnoj stvari tužiteljice
V. B. pok. J. rođ. K., OIB: …., iz S., R.
K. J. 11, zastupana po pun. M. B., odvj. u S., protiv
tužene V. P. iz S., zastupana po pun. T. J.odvj. u S.,
radi pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene

2. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice M. B., odvj. u S.
i punomoćnika tuženika T. J., odvj. u S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o j e

I.Utvrđuje se da je,naspram tuženoj V. P., tužiteljica V.
B. isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 54/7 ZU 501 K.O.
R., pa se slijedom gornjeg utvrđenja tužiteljica V. K.
ovlašćuje,temeljem ove pravomoćne presude, u zemljišnim knjigama koje se vode za
K.O. R. zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno
brisanje tog prava sa imena tužene Vesne Prlenda za cjelokupni vlasnički dio.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi
parnični trošak u iznosu od 36.888,87 kn/4.895,99 sa pripadajućom zateznom
kamatom po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3%-tna poena od 2. 12. 2022. pa do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1.Prednik tužitelja J. K. podnio je 7. 12. 2004. tužbu protiv 47
tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama položenim u KO
R., među kojima i predmetna čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R..

2.Presudom ovog suda Pst-… usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je
utvrđeno da je tužitelj isključivi vlasnik nad nekretninama označenima u popisu
nekretnina iz zemljišnih knjiga uknjiženih u k.o. R.: čest. zgr. 54/4 z.u. 1405
k.o. R. kat. br. 3330/2, čest. zem. 54/6 z.u. 501 k.o. R. kat. br.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 P-4335/2022

3330/2, čest. zgr. 54/7 z.u. 501 k.o. R. kat. br. 3329/2, čest. zem. 5334/2 z.u.
402 k.o. R. kat. br. 3328/2, čest. zem. 1194/1 z.u. 205 k.o. R. kat. br.
1932, čest. zem. 75/8 z.u. 1317 k.o. R. kat. br. 1378, čest. zem. 75/14 z.u.
1944 k.o. R. kat. br. 1379/1, čest. zem. 89/29 z.u. 3 k.o. R. kat. br.
1379/2, čest. zem. 1196 z.u. 338 k.o. R. kat. br. 1392, čest. zem. 301/3 z.u.
576 k.o. R. kat. br. 858, čest. zem. 302/7 z.u. 576 k.o. R. kat. br.
858, čest. zem. 1905 z.u. 182 k.o. R.kat. br. 3307, čest. zem. 1910/2 z.u.
182 k.o. R. kat. br. 3308, čest. zem. 1912/1 z.u. 182 k.o. R. kat. br.
3326, čest. zem. 1906 z.u. 2751 k.o. R. kat. br. 3307, čest. zem. 1911/1 z.u.
186 k.o. R. kat. br. 3308. Nadalje, tužitelj je ovlašten temeljem te presude
zatražiti uknjižbu svoga prava vlasništva, nad navedenim nekretninama, za cijelo, uz
istovremeno brisanje dotadašnje uknjižbe prava vlasništva odnosno suvlasništva s
imena tuženih, odnosno njihovih pravnih prednika i do sada upisanih vlasnika.

3.Odlučujući po žalbi tužene V. P., Županijski sud u S. rješenjem
Gž-… prihvatio je žalbu tužene V. P. i ukinuo prvostupanjsku
odluku u pobijanom dijelu koji se odnosi na ovu tuženu u odnosu na nekretninu
označenu kao čest zgr. 54/7 KO R., te je predmet vratio ovom sudu na
ponovno suđenje. Odbačena je žalba tužene u pogledu nekretnine označene kao
čest. zgr. 54/3 KO R..

4.U daljnjem tijeku postupka preminuli su tužitelj J. K. zbog čega je
utvrđen prekid postupka rješenjem od 10. 9. 2018. te je postupak nastavljen
rješenjem od 1. 4. 2021. s obzirom da je tužiteljica V. B. preuzela
predmetni postupak.

5.Podneskom od 19. 1. 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove odluke.

6.Tužena je tijekom cijelog postupka osporavala tužbu i tužbeni zahtjev
tužitelja navodeći kako predmetna čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R. (kat čest
zem. 3329/2) na kojoj je smješten bunar predstavlja nekretninu za redovnu uporabu
svih suvlasnika čest zgr. 54/3 (kat čest 3329/1 KO R.).

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o diobi kuće u Omišu 3.

8. 1984., prijavnog lista za sud Geodetskog ureda Ivo Kovačević broj 8/2003,
fotografija predmetne nekretnine, smrtovnice za pok. M. S., rješenja o
nasljeđivanju javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša broj O-267/07,
smrtovnice K. K.ugovora o diobi nekretnina u Omišu 22. 7. 1981.,
ugovora o diobi nekretnina u Omišu 25. 8. 1981., rješenje o nasljeđivanju Općinskog
suda u Omišu broj O-47/77 i O-69/79, kopije katastarskog plana od 30. 6. 2003.,
rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radoslava Vukovića broj O-4704/18,
saslušanjem svjedoka J. K., J. K., N. B., S.
K., S. B., F. K.J. P., (V. B.,
sada tužene, saslušana i kao stranka), ranijeg tuženika ad. 9. E. K. te
saslušanjem stranaka, očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske
struke Nevenu Kovačiću od 1. 9. 2009.

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 P-4335/2022

9.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja
kojim traži utvrđenje prava vlasništva na čest zgr. 54/7 ZU 501 KO R., koja u
naravi predstavlja dvor s bunarom.

10.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je u zemljišnoj knjizi za KO R., u ZU 501 u popisnom listu
upisna nekretnina označena kao č. zgr. 54/7, gustirna 6 m2 i dvorište 6 m2
te da je pravo vlasništva te nekretnine u vlasničkom listu upisano kao
suvlasništvo više osoba,

- kako je predmetna nekretnina čest. zgr. 54/7 KO R. u naravi
dvorište s bunarom za koje tužena navodi kako služi za redovitu upotrebu
nekretnine, kuće svih suvlasnika, čest. zgr. 54/3 KO R.,

- kako je dana 22. srpnja 1981. sklopljen Ugovor o diobi nekretnina između
J. K. pok. I., M. K. pok. I., M. K.
pok. I. i A. K. pok. I. kojim je navedeno da su stranke
braća, naslijednici oca, pok. I. K. pok. M. i to J. K.
za 8/12 dijela, M. K. za 1/12 dijela, M. K. za 1/12 dijela i
A. K. za 1/12 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-47/77 od
12. travnja 1977. i nasljednici majke, pok. L. K. ud. I., i to
svaki za po 1/4 dijela, temeljem rješenja o nasljeđivanju O-… od 24.
travnja 1979., a prema tom ugovoru da J. K. pripada u cjelini
vlasništvo nekretnine čest. zem. 3329 KO R., Gorica – dvorište,

- kako je 25. kolovoza 1981. sklopljen Ugovor o diobi između J. K.
pok. I., M. K. pok. I., M. K. pok. I. i A.
K. pok. I. kojim je određeno da J. K. pok. I.
pripada u cjelini vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 54/3
zvanom K.,

- kako je 3. kolovoza 1984. sklopljen Ugovor o diobi kuće između J.
K. pok. I., M. K. pok. I., M. K. pok.
I. i A. K. pok. I. , kao nasljednika svoga oca pok. K.
I. pok. M. kojim su stranke podijelile obiteljsku kuću u L. R.izgrađena na čestici zemljišta 3329, na način što M.
K. pripada jugoistočna soba, J.K. konoba i jugozapadna
soba, M. K. pripada sjeverozapadna soba i A. K. pripada
sjeveroistočna soba,

- kako je u postupku izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz
sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja Nevena Kovačića, da je vještak
izradio nalaz i mišljenje u pisanom obliku koje vještačenje je dostavio dana
1. rujna 2009., da je identificirao predmetne nekretnine te prikazao njihov
položaj i oblik,

- kako iz nalaza i mišljenja vještaka mjeritelja proizlazi da je nekretnina čest.
zgr. 54/3 (kat. čest. 3329/1) k.o. R. u naravi obiteljska kuća, a da
se uz nju nalazi sporno dvorište s bunarom i to predstavlja nekretninu
označenu kao čest. zgr. 54/7 (kat. čest 3329/2) KO R..

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 P-4335/2022

11.Radi utvrđenja činjenica vezanih za stanje posjeda i vlasništva predmetnih nekretnina, izvedeni su predloženi dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka.

12.Svjedokinja G. O. u svom iskazu navodi da je tužitelj kao
isključivi vlasnik koristio predmetnu česticu i pretpostavlja da ju je stekao
nasljeđivanjem odnosno diobom s braćom koja nikada nisu posjedovali istu. Ova
svjedokinja nije u srodničkim odnosima s parničnim strankama a po iskazu kao
mještanka svakodnevno prolazi putem koji se nalazi ispod sporne gustirne i dvora.
Također navodi kako nikada nitko nije ometao prednika tužitelja J. K. u
posjedovanju i raspolaganju predmetnom nekretninom.

13.Svjedokinja J. K., sestra tužiteljice, također navodi da su sve
utužene nekretnine, pa tako i predmetna vlasništvo njenog oca, odnosno obitelji od
davnina. Diobom iz 1981. da je predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo
njenom ocu, koji je uzdržavao roditelje, budući su njegova tri brata M., M. i A.
te sestra M., koja mu je prepustila svoj nasljedni dio, odselili. Diobom braće,
tužitelj da je dobio 8/12 dijela svih nekretnina, a ostala braća po 1/12, s time da je
izvršena i fizička dioba po kojoj je svaki od braće u posjedu nekretnina koje su im
pripale. Tom diobom, njenom ocu da je pripala, između ostalih i predmetna
nekretnina u čijem je neprekidnom posjedu.

14.Prednik tužiteljice J. K. saslušan je kao stranka u postupku 2. 4.

2014. gdje je naveo da predmetna nekretnina, kao i ostale utužene predstavljaju
njegovo isključivo vlasništvo. Predmetna gustirna, odnosno bunar i kuća da su
cjelina, odnosno da gustirna pripada kući, a da je upravo on zajedno s roditeljima
izgradio bunar još 1947., dok je kuća sagrađena 1955. Bunar i kuća da su sagrađeni
na zemlji pok. T. M. i njegove supruge koji su im je ustupili. Nakon diobe s
braćom njemu da je pripala kuća i sporni bunar i nikakvog spora glede toga da
između njih nije bilo. Osim njega, da nikada nitko drugi, pa tako ni njegova braća nisu
ulagali u predmetnu nekretninu.

15.Tužiteljica je u ranijem tijeku postupka saslušana također kao svjedok, te je
u bitnom iskazala jednako kao i njena sestra J. K.te otac J. K.,
navodeći da od rođenja 1956., budući je rođena u kući čija je gustirna sastavni dio,
sporna nekretnina pripada isključivo njenom ocu, koji ju je i sagradio, te ih nikada
nitko treći nije ometao u posjedovanju iste, odnosno tvrdio da predstavlja njegovo
vlasništvo. Jednako je izjavila i prilikom drugog saslušanja 19. 9. 2022., navodeći da
su sadašnje čestice 54/2, 54/3, 54/4 ranije bile jedna čestica što u naravi predstavlja
staru srušenu kuću oznake 54/4, a nova je sagrađena 1954. Navodi kako je ona
nakon smrti oca u posjedu predmetne nekretnine. Kako je njen otac od svog
poslodavca tražio stan u D. R. zbog predmetne nekretnine da nije mogao
ostvariti pravo na dodjelu istog, pa je zbog toga sastavljen 1984. fiktivni ugovor o
diobi između njega i braće, i to upravo na inicijativu njenog strica M.. Ta dioba da
nikada nije izvršena niti je ikada itko od njih ušao u posjed nekretnina opisanih u tom
ugovoru. Između njenog oca i njegove braće da je 1981. izvršena dioba po kojoj je
ocu pripala predmetna nekretnina, te da je svaki od sudionika tog diobenog ugovora
stupio u posjed nekretnina koje su bile predmet diobe i glede toga među braćom
nikada nije bilo spora.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 P-4335/2022

16.U ranijem postupku saslušan je tuženik ad. 9. E. K., sin pok. A.
K., brata J. K., prednika tužiteljice. Navodi kako predmetna
nekretnina (kuća i dvor s bunarom) nikada nisu podijeljeni već predstavljaju
zajedničku imovinu nasljednika pok. I. K.. Iako mu je poznato da su
nasljednici pok. I. K. sačinili diobeni ugovor, navodi da mu nije poznato je
li istim obuhvaćena i predmetna gustirna s dvorom. Tužitelj J. K. da je taj
ugovor smatrao fiktivnim, jer da je njegova svrha bila da dobije stan u D. R.
od tadašnjeg poslodavca.

17.Svjedokinja N. B. u svom iskazu navodi da je kuću i bunar
sagradio i u njih investirao isključivo prednik tužiteljice J. K. zajedno sa
svojom suprugom. Njegova braća da ni na koji način nisu sudjelovali u investiranju i
održavanju predmetne nekretnine, te je neprekidno od izgradnje 1950. posjeduju i
njome raspolažu isključivo prednik tužitelja i njegova obitelj. Poznato joj je da je
diobom između braće predmetna kuća pripala predniku tužiteljice.

18.Svjedokinja S. K. u svom iskazu navodi kako je predmetnu
nekretninu izgradio upravo prednik tužiteljice sa suprugom negdje 1950., te da je u
istoj živio sa svojom obitelji neprekidno do danas, kao i da je prednik tužiteljice brinuo
o svojim roditeljima. Braća prednika tužitelja da nikada nisu osporavali tužitelju
isključivo pravo pripadanja predmetne kuće s bunarom.

19.Svjedok S. B. u svom iskazu navodi da je gustirna sagrađena
prije kuće i da je služila za život tadašnjih vlasnika. Na nju se može doći jedino iz
kuće koja je u posjedu tužitelja, odnosno osim tužiteljice i njenih prednika drugo nitko
nema pristup toj gustirni sa svojih nekretnina, niti je netko drugi koristi osim njih.
Najdalje sjećanje ovog svjedoka je 1953. i 1954., te misli da od tada prednici
tužiteljice koriste predmetnu nekretninu kao svoju i nikada ih nitko treći u tome nije
ometao. Za tuženu navodi kako ne raspolaže nikakvim vlasničkim ni posjedovnim
pravima na nekretninama prikazanim na skici sudskog vještaka geodete.

20.Svjedok F. K. navodi kako su isključivo roditelji tužiteljice brinuli o
njenom djedu i baki, te da nitko drugi nije koristio spornu nekretninu. Tuženu također
nikada nije vidio niti mu je poznato da raspolaže nekakvim pravima na predmetnoj
nekretnini.

21.Svjedokinja J. P.kćer tužiteljice, u svom iskazu navodi da su njeni
prednici sagradili stepenice preko kojih se ulazi u dvor na kojem se nalazi bunar, koje
služe i za ulaz u kuću oznake čst zgr. 54/3. Gustirna da je služila za opskrbu vode
prije dolaska javnog vodovoda a i nakon toga da joj je zadržana funkcija te da se
održavala. Braća njenog djeda da nikada nisu stanovala na predmetnoj nekretnini,
već bi dolazile u posjete i radilo se o složnoj obitelji.

22.Tužena je također saslušavana dva puta u predmetnom postupku navodeći
kako je staru obiteljsku kuću sagradio njen pok. djed I. K. prije njenog
rođenja (rođ. 1958.), te da je tada sagradio i predmetni bunar. S roditeljima da je
dolazila u posjete kod djeda i bake i strica, te da su svi koristili gustirnu sve do 2004.
kada je njen otac umro i kada je započet predmetni spor. Poziva se na ugovor o diobi
iz 1984. prema kojem je podijeljena kuća, dok gustirna nije bila obuhvaćena istim.
Njenom ocu da je pripala soba na katu sjeverozapadno koju su povremeno koristili

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 P-4335/2022

do 1986. kada su sagradili kuću u ruskamenu. Međutim, navodi da se nije odrekla
navedene sobe. Osporava navode tužiteljice da bi se radilo o fiktivnom ugovoru o
diobi te ustraje u tvrdnji da joj pripada sjeverna soba koja graniči s cestom. Navodi
kako potražuje služnost gustirne jer joj je bilo logično da uzme tu vodu. U blizini da
nema svoje nekretnine. Soba koja joj pripada po diobenom ugovoru da ne izlazi na
česticu na kojoj se nalazi gustirna.

23.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

24. Člankom 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje,
promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona
prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i
prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25.Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili temeljem pravnog
posla u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi sukladno ranije važećim propisima i to
pravilima negdašnjeg OGZ-a, a koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem
Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za
vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list SFRJ broj 86/1946), odnosno koja se
imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije

06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), ili prema odredbama ranije
važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj
53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO).

26.Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema pravilima
OGZ-a i po odredbama ZOVO-a uvijek je bila pošten odnosno savjestan posjed s
time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja. Pravo vlasništva nekretnine
temeljem pravnog posla, sukladno članku 33. ZVDSP-a, stjecalo se upisom u javnu
knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Konačno, u ranijem
razdoblju, kod usmenog pravnog posla glede nekretnine, pravna pravila OGZ-a
sudska praksa je tumačila tako da se pravo vlasništva moglo steći ne samo upisom u
zemljišnu knjigu nego i izvršenjem pravnog posla, odnosno da izvršeni ugovor
predstavlja osnovu (titulus) i način (modus) stjecanja prava vlasništva.

27.Sud u cijelosti prihvaća iskaze saslušanih svjedoka u ovom postupku s
obzirom da su svi iskazivali identično, kako je predmetnu spornu nekretninu, u naravi
mali dvor s gustirnom, izgradio prednik tužiteljice J. K. za života roditelja,
zajedno i dogovorno s njima, te se od tada i sad nalazi u njihovom neprekinutom
posjedu, te ih nikada nitko treći u tome nije ometao. Pritom je sud imao na umu
činjenicu kako je djed tužiteljice I. K. rođen 1894., kako je predmetna
gustirna izgrađena u razdoblju od konca 40.ih, odnosno početka 50ih godina prošlog
stoljeća za potrebe gradnje kuće, s obzirom da u mjestu nije postojao javni vodovod,
te je njena svrha bila kako za opskrbu vodom članova obitelji, dakle za život, tako i za
građenje, napajanje stoke i dr. Stoga je logično i životno uvjerljivo da je gustirna
sagrađena prije kuće, jer se bez vode nije moglo niti graditi. Niti jedan dokaz u
postupku ne upućuje na zaključak da bi tužena zajedno sa svojim prednicima koristila
predmetnu nekretninu za život i stanovanje, odnosno da je ugovor o diobi na koji se

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 P-4335/2022

poziva iz 1984. među braćom K. ikada proveden. Naime, iz iskaza svih
saslušanih svjedoka proizlazi kako su kuća i njeni sastavni dijelovi, uključujući i
predmetnu česticu bili predmet diobe između nasljednika I. K. po
ugovorima iz 1981. (str. 93, 94 spisa), te je po tim ugovorima kuća i gustirna pripala
predniku tužiteljice, dok su ostale nekretnine u ugovorima naznačenim dijelovima
podijeljene među braćom, i svi sudionici ugovora stupili su u posjed tako podijeljenih
nekretnina već tada, odnosno od tada ih neprekidno koriste. Što se ugovora iz 1984.
tiče, sud prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv iskaz tužiteljice da je taj ugovor
sklopljen radi možebitnog ostvarivanja prava na dodjelu stana na korištenje
(stanarsko pravo) njenog oca od tadašnjeg poslodavca, a koje pravo nije mogao
ostvariti s obzirom na činjenicu da je nakon smrti oca (27. 12. 1976.) doneseno
rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu O-… kojim je tužiteljičin otac
naslijedio 8/12 dijelova nekretnina koje su smještene u R., među kojima i
kuće te predmetne nekretnine (gustirna i dvor) koje su potom bile predmet diobe
nasljednika prema ugovorima od 22. i 25. 7. 1981., gdje je kuća i gustirna pripala
upravo njemu. Da bi ostvario pravo na stan po odredbama tadašnjeg Zakona o
stambenim odnosima, prednik tužiteljice nije mogao imati useljivu nekretninu, pa je
logično i životno uvjerljivo da je na nagovor brata zaključen ugovor od 1984. koji,
kako proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, tužiteljice, pa i same tužene, nikada
nije proveden odnosno realiziran, bez obzira na njegovu formu, na što tužena upire.
Niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje na zaključak da bi bilo tko od
sudionika ugovora iz 1984. iskazao volju radi realizacije navedenog ugovora,
odnosno da se smatrao vlasnikom i posjednikom ugovorom navedenih dijelova
nekretnina, da se bilo tko ponašao kao vlasnikom, brinuo o nekretnini, održavao je,
plaćao troškove održavanja i sl. U tom smislu, za zaključiti je da nitko od sudionika
ugovora o diobi iz 1984. nije uveden u posjed niti je upisan kao vlasnik posebnih
dijelova kuće (soba ) a gustirna s dvorom nije bila niti predmet tog ugovora, pa
tužena nema nikakvog osnova tvrditi da je temeljem tog ugovora stekla služnost
predmetne nekretnine. Dakle, prema mišljenju ovog suda, ugovor o diobi iz 1984. nije
realiziran jer sudionici tog ugovora nisu uvedeni u posjed nekretnina koje su bile
predmet diobe, nisu upisale svoje vlasništvo, nisu se ponašale kao vlasnici niti
posjednici nekretnina koje su predmet ugovora niti je sama sporna nekretnina bila
predmet tog ugovora.

28.Cijeneći činjenicu da su djed i otac tužiteljice u neprekidnom posjedu
predmetne nekretnine, u njenom samostalnom i neprekinutom posjedu od najmanje

1950. do 2004. kada su podnijeli predmetnu tužbu, čime su postali nesavjesni
posjednici zbog saznanja da ista nije upisana kao njihovo vlasništvo, valja zaključiti
kako je takvim posjedovanjem, istekom 1980. stečeno pravo vlasništva dosjelošću
prema odredbi paragrafa 1468 OGZ- a i nasljeđivanjem, zbog čega je tužbeni zahtjev
kao osnovan valjalo usvojiti. Stjecanje prava vlasništva u ovom slučaju ima se
prosuđivati prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u vrijeme stjecanja,
odnosno prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452-1477 OGZ-a. Svakako, prema
odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO koji je stupio na snagu 1. 9. 1980., savjesni posjednik
nepokretne stvari stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina. Pritom,
posjed tužitelja ima sve potrebne kvalitete propisane pravnim pravilima 345, 326, 328
i 345 OGZ-a, dakle samostalnost, istinitost, poštenje, s time da se poštenje
pretpostavlja sve dok se ne dokaže drukčije, pa je stoga valjalo usvojiti tužbeni
zahtjev tužiteljice.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8 P-4335/2022

29.Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. a tužiteljici je
obistinjen trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištima od 19. 2. 2008., 15. 4.

2008., 19. 5. 2008., 2. 6. 2008., 6. 3. 2009., 14. 10. 2010., 12. 9. 2011., 28. 11.

2011., 23. 2. 2012., 12. 5. 2014., 2. 7. 2014., 2. 10. 2014., 10. 11. 2014., 19. 1.

2015., 15. 6. 2018., 27. 9. 2021., 19. 9. 2022., 2. 12. 2022., po 1.125,00 kn, za
pristup na ročište od 16. 5. 2012., 10. 9. 2018. 31. 5. 2021., po 562,00 kn, za sastav
podnesaka od 20. 5. 2021., 3. 1. 2022. i 17. 10. 2022. po 1.125,00 kn, za sastav
podneska od 12. 7. 2021. 562,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 27.111,50 kn. Na
ovaj iznos tužiteljici pripada i PDV od 6.777,87 kn tako da ukupni trošak iznosi

33.888,87 kn. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja od 2.000,00 kn te pristojbe tužbe
i presude po 5.000,00 kn tako da ukupni trošak iznosi 36.888,87 kn/4.895,99 eura.

U Splitu, 2. prosinca 2022.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun tužitelja
-pun tuženika
-u spis

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450