1              Poslovni broj: K-244/2022-

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              Općinski sud u Pazinu              

Narodnog doma 2/b, 52000 Pazin              

Poslovni broj: K-244/2022-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji N. C., kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke S. B., u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Đ., optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: KO-DO-217/2022 od 16. rujna 2022., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 29. studenog 2022. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu D. P., okrivljenika A. Đ. te branitelja okrivljenika S. M., odvjetnika iz P., donio je te 2. prosinca 2022. u nenazočnosti stranaka objavio je i

 

                                               p r e s u d i o   j e

 

I.

 

Temeljem čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76,09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

Okrivljenik: A. Đ., od oca M. Đ. i majke M. G., rođen 16. siječnja 2000. u P., s prebivalištem u V., F. 28, državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, sa završenom srednjom školom, po zanimanju kuhar, bez primanja, nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi:

 

dana 24. lipnja 2022., u vremenu od 10,00 sati pa do 11,00 sati, u obiteljskoj kući u mjestu F., F. 28, O. V., u kojoj živi zajedno s majkom M. G. i bakom M. G.-P., u nakani da svoju baku M. G. ponizi, zastraši, uznemiri i povrijedi njeno ljudsko dostojanstvo, protivno odredbama čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21), nasilnički se ponašao prema njoj na način da je u prizemlju kuće, svojoj baki M. G.-P., tijekom razgovora u kojem mu je ona nastojala savjetovati da pronađe posao, rekao "Glupačo stara, što ćeš ti meni govoriti što ću ja raditi" te udario šakom u frižider, a što je sve M. G.-P. ustrašilo, uznemirilo i ponizilo te je ujedno kod nje izazvalo osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život, 

 

dakle, da bi teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod bliske osobe izazvao strah za njenu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba te ju doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

 

pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 na štetu M. G.-P., svoje bake.

i

II.

 

Okrivljenik: A. Đ., od oca M. Đ. i majke M. G., rođen 16. siječnja 2000. u P., s prebivalištem u V., F. 28, državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, sa završenom srednjom školom, po zanimanju kuhar, bez primanja, nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega

 

                                k r i v   j e

što je:

 

dana 24. lipnja 2022., u vremenu od 10,00 sati pa do 11,00 sati, u obiteljskoj kući u mjestu F., F. 28, O. V., u kojoj živi zajedno s majkom M. G. i bakom M. G.-P., u nakani da svoju majku M. G. zastraši i uznemiri, na katu kuće počeo galamiti i vikati na svoju majku M. G. govoreći joj da će je poklopiti, da ćuti, da mu ona neće govorit gdje će biti te da će je skupljati u komadima na intenzivnoj ako ne bude šutjela, a nakon čega je izvadio i pokazao joj rasklopni nož, zbog čega je ona uzmakla i udaljila se u dnevni boravak, a potom je on otišao za njom te je nastavio vikati na nju i vrijeđati je pri čemu joj je rekao da će ona i njezin partner odseliti te je bacio kruh preko prostorije, a nakon čega je izašao iz kuće, a što je sve M. G. ustrašilo, uznemirilo te je ujedno kod nje izazvalo osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život, 

 

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema

bliskoj osobi, 

 

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st.

2. i 3. KZ/11 na štetu majke M. G.,

 

pa se okrivljeniku A. Đ. za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 utvrđuje

 

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

 

Temeljem čl. 58. st. 2. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 okrivljeniku A. Đ. opoziva se uvjetna osuda izrečena: 

- presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Kmp-39/2019-2 od 7.

listopada 2019., pravomoćnom dana 29. listopada 2019., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te mu se uzima kao utvrđena njome izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

 

pa se temeljem čl. 58. st. 3. KZ/11 i čl. 51. st. 2. KZ/11 okrivljenik A. Đ. osuđuje na

 

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

 

te mu se temeljem čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 izriče

 

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se od zatvorske kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, izvršava 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3

(tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe iz čl. 54. KZ/11 okrivljeniku A. Đ. se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca uračunava vrijeme koje je proveo lišen slobode i to dan njegova uhićenja 24. lipnja 2022. u 12,45 sati (nakon čega je pušten na slobodu istog dana u 19,30 sati) te od trenutka njegova ponovnog uhićenja 27. lipnja 2022. u 13,55 sati pa svo vrijeme koje će provesti lišen slobode do upućivanja na izdržavanje zatvorske kazne.

 

Na temelju odredbe čl. 68. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku A. Đ. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a izvršavati će se unutar zatvorskog sustava dok okrivljenik bude na izdržavanju kazne zatvora, te izvan zatvorskog sustava kada se prema okrivljeniku počne primjenjivati uvjetna osuda ambulantnim putem uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

 

Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik A. Đ. u cijelosti se oslobađa tereta snašanja troška ovog kaznenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.                 Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podnijelo je 16. rujna 2022. optužnicu pod brojem: KO-DO-217/2022 od 15. rujna 2022., protiv okrivljenog A. Đ. (dalje: okrivljenik), kojom ga tereti da je počinio u stjecaju tri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, po jedno na štetu svake žrtve, i to M. G., svoje majke, i M. G., svoje bake, te kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 na štetu žrtve M. G., svoje majke.

 

2.                 Sud je intervenirao u činjenični i pravni opis te kvalifikaciju kaznenih djela naznačenih u optužnici na način da je u toč. II. izreke presude izostavio pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, kao i određeni dio činjeničnog opisa u odnosu na namjeru počinjenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, jer se cjelokupno ponašanje okrivljenika prema žrtvi (njegovoj majci) M. G. koje je opisano u toč. II. izreke, za koje je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da ga je okrivljenik počinio, valjalo kvalificirati kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, što se sve pobliže obrazlaže u daljnjem tekstu presude.

 

3.                 Na raspravi koja je pred ovim sudom održana 7. studenog 2022. prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, okrivljenik je izjavio da se smatra djelomično krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da se smatra krivim za kazneno djelo prijetnje na štetu majke iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, dok se ne smatra krivim za dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

4.                 U provedenom dokaznom postupku okrivljenik je iznio svoju obranu, ispitan je stalni sudski vještak dr. D. S., dok je na temelju suglasnosti stranaka temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. G. (listovi 112-113 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. G. (listovi 115-117 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. G.-P. (listovi 119-121 spisa), a koje su ispitane na dokaznom ročištu pred sucem istrage. Pročitani su materijalni dokazi u spisu i to: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave žrtve M. G. osim u dijelu izjava žrtve (list 7 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave žrtve M. G.-P. osim u dijelu izjava žrtve (list 8 spisa), otpusno pismo Opće bolnice Pula Odjela za psihijatriju za okrivljenika A. Đ. (list 50 spisa), otpusno pismo Psihijatrijske bolnice Rab od 3. prosinca 2019. (list 228 spisa), otpusno pismo Psihijatrijske bolnice Rab od 12. ožujka 2020 (listovi 229 i 230 spisa) i psihijatrijski nalaz (list 253 spisa). Na kraju dokaznog postupka, pročitani su Izvadci iz Kaznene i Prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 39-40 spisa) i presuda Općinskog suda u Puli posl. br. Kmp-39/2019 od 7. listopada 2019., pravomoćna 29. listopada 2019. (list 216-219). 

 

5.                 Na provedeni dokazni postupak nije bilo primjedbi.

 

6.                 Upitan da se temeljem čl. 416. ZKP/08 očituje o optužbi, tj. da navede koje činjenice iz optužbe osporava, a koje ne osporava obrana je dala očitovanje da uglavnom ne osporavaju činjenice koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice, međutim osporavaju pravnu kvalifikaciju na način da osporavaju da bi u odnosu na majku M. G. bilo počinjeno i kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11, obzirom u tom članku izričito stoji da se to kazneno djelo čini ukoliko nije počinjeno neko drugo teže kazneno djelo, a kako je u konkretnom slučaju to kazneno djelo i počinjeno u odnosu na majku M., to smatraju da iz činjeničnog opisa koji se odnosi na oštećenicu M. G. proizlazi kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. U odnosu na oštećenicu M. G.-P. smatraju da jednokratno izgovorena uvreda ne predstavlja sama po sebi kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11.

 

7.                 Prilikom iznošenja obrane na raspravi okrivljenik je iskazao da je u noći sa 23. lipnja na 24. lipnja 2020. konzumirao drogu amfetamine u garaži. Oko tri sata ujutro do njega je došao njegov brat M. te su pričali i družili se. Oko 4 sata ujutro njegova majka i baka su upale u garažu, počele vikati na njega i vrijeđati ga, govoreći mu da će uništiti M., a M. su govorile da ga se kloni. Njegova majka i baka smatraju da će on negativno utjecati na brata jer konzumira drogu i otac im je bivši ovisnik. Međutim, njegov brat već ima 17 godina i dovoljno je velik da sam vidi i zna što je dobro, a što nije te da mu je i on sam rekao da ga uzme za primjer kakav ne bi trebao biti. On nije reagirao na njihove uvrede. Kasnije nakon što su one otišle, otišao je u svoju sobu, ali tu noć nije spavao. Ujutro kada se probudio, nije bilo nikoga u kući. Zvao je bivšeg poslodavca te se s njim dogovorio da počne raditi u sezoni. Nakon toga u kuću je došla njegova baka. Njoj je odmah spomenuo taj dogovor o zaposlenju, s njom može normalno razgovarati, ona ga uvijek posluša. Počela ga je ispitivati o zadnjoj noći te joj je rekao da je M. sam došao do njega, da ga je pitao zašto si to radi, da mu je i on sam napomenuo da su ga prošli put zbog toga izbacili iz kuće i da je završio u zatvoru. Smatra da je baka shvatila da on M. ne želi navesti na ništa loše, nego upravo suprotno. Međutim, baka je imala loše iskustvo s njegovim ocem. U jednom trenu je uzeo pivo iz frižidera na što mu je baka rekla "nećeš valjda piti u deset sati ujutro, šta uzimaš pivo, bolje da si ideš naći posao". Očito nije shvatila da si je on to jutro dogovorio posao pa joj je odgovorio "ča si štupida, ča ne kapiš, nećeš mi govoriti šta ću ja raditi", s time da nije udario šakom u frižider nego je malo jače zalupio vratima od frižidera prilikom zatvaranja. To je bila njegova reakcija u afektu jer je u tom trenu samo htio što prije izaći van. Nakon toga je otišao u garažu. Tamo je slagao rasvjetu te je sa sobom imao skalpel. Ima i cijelu kutiju s alatom jer se inače zna baviti  popravcima jer je radio kao kućni majstor. U jednom trenu mu je nešto zatrebalo iz te kutije s alatom koja se nalazi u njegovoj sobi na katu kuće. Inače u toj kući živi cijela njegova obitelj, gore na prvom katu žive njegova majka, njen partner K. P. i njegov brat M. kada nije u Učeničkom domu u Puli. U prizemlju kuće žive on, baka, djed i privremeno njegova teta I. G.. Da bi on došao na kat do svoje sobe mora proći preko terase od njegove bake. Inače mu je navika kad drži skalpel u ruci da ga stalno otvara i zatvara te je moguće da je baka to vidjela te je zbog toga vjerojatno kasnije, nakon što je čula galamu odnosno njegovu majku kako viče na njega, napravila paniku i pozvala policiju. Dakle, kada je došao na kat, njegova majka je također bila na katu, ne sjeća se točno da li u kuhinji ili u dnevnom boravku. On ju je samo pozdravio, ali inače s njom ne komunicira. Oko 15 dana prije toga je istekla mjera opreza te je smio komunicirati s njom, ali to nije htio. Ušao je u svoju sobu na katu te čučnuo i u kutiji s materijalima  tražio neke žice koje su mu bile potrebne. U ruci je i dalje imao skalpel, a koji mu je bio potreban za otvaranje kartonskih kutija s materijalom jer su bile zatvorene ljepljivom trakom. U jednom trenu do njega je došla njegova majka, bila je odmah vidno nervozna i bijesna te mu ljutito rekla "da te više nisam vidjela s M., zabranjujem ti da pričaš s njim, uništiš li ga polomiti ću ti i ruke i noge".  U tom trenutku je još uvijek čučao iznad kutije te se okrenuo prema njoj i rekao joj "pusti me", ali ga je ona nastavila napadati pa joj je rekao "šuti", ali je ona nastavila pa joj je rekao "pusti me molim te da te ne bi skupljali u komadima po intenzivnoj". Cijelo vrijeme je imao skalpel u ruci, ali ne radi nje i nije joj ga pokazivao, ali ga je ona vidjela. Majka mu je počela govoriti i u vezi posla, da bi trebao doprinijeti u kuću, da ne može biti ispod njenog krova. Na to je on njoj prokomentirao da bi njen partner K. trebao doprinijeti u kuću jer po cijele dane samo leži na kauču i uživa u pogledu kroz prozor na crkvu sv. E. u  Rovinju. To je rekao malo glasnije, ali nije vikao i nije bilo nikakvog nasilja. Inače, kada radi i ima prihode, uvijek doprinosi u kuću i obavlja nabavku baki i djedu te im kupi i više namirnica nego što stave na popis. Što se tiče bacanja kruha, to se nije dogodilo predmetne zgode, to je napravio jednom prilikom još 2020. godine, ali je njegova majka očito malo pomiješala te događaje. Nije joj rekao da će je poklopiti, niti da mu ona neće govoriti gdje će biti. Nakon toga otišao je u prizemlje kod bake, doslovno je pobjegao od majke jer ona kad ga počne napadati riječima ne zna stati i točno zna koje riječi ga najviše pogađaju, a to je kad ga uspoređuje s ocem. U prizemlje je došla teta i on joj je ispričao da ga majka napada, a tada je i majka došla u prizemlje i počela govoriti  baki što se dogodilo na katu. Ponovno ga je počela omalovažavati pa je zamolio tetu da izađu i da idu negdje drugdje da se situacija smiri. Kada su se kasnije vratili, imao je namjeru ispričati se majci i baki za izgovorene riječi, ali njih nije bilo u kući. Stigla je policija i tek nakon toga su stigle i majka i baka. Na upit suda izjavio je da nije stvarno mislio ono što je izrekao i što zvuči kao prijetnja. Dakle, takvu prijetnju da nije mislio ostvariti. Ne bi naudio nikome, a pogotovo ne svojoj majci. Na upit branitelja izjavio je da su te riječi bile reakcija na ono što je prethodno njemu izjavila majka, a to je da će mu polomiti sve ruke i noge ako bude brata navukao na drogu, odnosno na krivi put.

 

8.                 U ovom postupku nije sporno da se predmetni događaj odvio 24. lipnja 2022. u obiteljskoj kući, da je M. G. majka okrivljenika, da je M. G. baka okrivljenika, da su odnosi između okrivljenika i njegove obitelji narušeni, da je okrivljenik baki izrekao riječi uvrede navedene u optužnici, da je okrivljenik majci rekao da šuti, da će je skupljati u komadima na intenzivnoj ako ne bude šutjela, međutim, sporno je da li je on nakon razgovora s bakom udario rukom u frižider i da li taj događaj u odnosu na baku ispunjava sva obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, sporno je i da li je okrivljenik rekao majci da će ju poklopiti, da mu ona neće govoriti gdje će biti, da li je izvadio i pokazao joj rasklopni nož, da li je vikao na nju i vrijeđao ju, da li je rekao da će ona i njen partner odseliti te da li je bacio kruh preko prostorije, kao i da li je takvim ponašanjem ostvario obilježja više kaznenih djela, i to i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. 

 

9.                 Iz priloženih materijalnih dokaza proizlazi da je oštećenica M. G. 24. lipnja 2022. u 12,10 sati pristupila u Policijsku postaju Poreč-Parenzo i na zapisnik podnijela kaznenu prijavu (list 7 spisa). Istoga dana u 13,00 sati kaznenu prijavu je na zapisnik u istoj PP podnijela oštećenica M. G.-P. (list 8 spisa).

 

10.             Ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Puli-Pola M. G.-P. iskazala je da je A. tog jutra došao do nje u stan. Nije spavao tri noći, već je tri dana proveo u garaži. Došao je u ranim jutarnjim satima oko 9,00 i uzeo pivo iz frižidera. Vidjela je da nije sav svoj, pa nije ništa to komentirala. Dobro ga poznaje i procijenila je da nije priseban. Porazgovarala je s njim i rekla mu da bi bilo dobro da nađe neki posao. Odgovorio joj je da upravo to i čini. I sama je načula da naziva i traži za posao, a smatrala je da bi trebao imati nekakvu obvezu. Rekla mu je da im je teško živjeti od jedne penzije od 2.500,00 kuna, na što je on odgovorio "vidiš da se može". Rekla mu je da je sve to kratkog vijeka, na što je on njoj odgovorio "glupačo stara, što ćeš ti meni govoriti što ću ja raditi". Zbog stanja u kojem se nalazio na to nije ništa odgovorila. Inače ga jako voli, on je njezin prvi unuk. Vidjela je da je nemiran, a onda je lupio šakom u frižider, ali nije nikoga od njih povrijedio. Njezina kćerka ga je trebala voziti u B., a budući on nije spavao tri noći bilo ju je strah njegove daljnje reakcije, zbog čega je pozvala policiju. Zahvalna im je što su došli i što se nije ništa ružnog dogodilo. Smatra da je A. potrebno liječenje, a ne zatvor, i velika joj je želja da on ode na liječenje jer je njima svima teško i želi da on i sam osvijesti potrebu za liječenjem. A. nije nikome prijetio, niti je ikoga udario. On je samo lupio šakom u frižider. Nije toga dana vidjela da bi imao kod sebe neko opasno oruđe ili slično, imao je samo mobitel. On sigurno uzima nešto kada dođe u situaciju da se tako značajno izmijeni, ali ne zna što. 

 

11.             Ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Puli-Pola M. G. iskazala je da je toga jutra u 10,00-11,00 sati spremala ručak kada je u stan ušao A. i ljutito zatvorio vrata i ušao u svoju sobu. Nakon što je posljednji put bio u pritvoru, njihov dogovor je bio da će potražiti pomoć i ići se liječiti na Rab ili kod psihijatra kako bi mu on mogao pomoći. Bila mu je potrebna potpora jer sam nije mogao ispraviti način života, a niti mu je ona mogla u tome pomoći. U takvim situacijama kada konzumira droge i alkohol onda se okreće protiv sebe, protiv nje i protiv svog mlt. brata, te njezinih roditelja. Ne može tolerirati situacije da on prodaje drogu, da ju laže. Njegov otac, njen bivši suprug, bio je na teškim drogama. Koliko joj je poznato i A. sada uzima speed, prima terapiju lijekova, ali ih ne uzima redovito, već konzumira alkohol. U takvim stanjima bude jako agresivan te odlazi u garažu gdje se drogira, dolazi mu društvo koje njezin maloljetni sin ne bi trebao gledati. Žive u strahu, a A. se odbija otići liječiti te dolazi u konfliktne situacije. Tako je i tog jutra bio u posebnom stanju, po očima je vidjela da je bijesan, da je nadrogiran, nije spavao tri noći niti je bio kod kuće, sav se tresao. Došao je i nadvio se nad nju, rekla mu je da ne može tamo biti i ne sjeća se točno svih riječi koje mu je rekla. Prije toga je čula metež iz donjeg stana. Kada se nadvio nad nju rekao joj je da će je poklopiti, da ćutim, da mu neće ona reći gdje će on biti te da će je ukoliko ne bude šutila u komadima skupljati na intenzivnoj. Nastojala je sve to mirno otrpjeti, kako ne bi dalje situacija eskalirala. Bojala se da ju ne udari jer ju je znao prije toga udariti više puta. Šutila je i nije odgovarala. Odjednom je začula zvuk "škljoc, škljoc", a A. je izvadio rasklopni nožić. Rekla mu je da se ne želi svađati i da otiđe kako se ne bi situacija dalje pogoršala. Vratila se u kuhinju, on joj je rekao da će odseliti ona i njezin partner te je bacio kruh preko dnevnog boravka i sjeo na kauč te pitao gdje je K.. Odgovorila mu je da radi te ju je izvikao i izvrijeđao. Želi mu pružiti svu podršku kao majka i želi da se on ode liječiti. Smatra da ni on, a ni oni sami nemaju dovoljno snage i znanja da mu pomognu i vrate dostojanstveni život. Ona ga voli i želi da se njegov život okrene u drugom pozitivnom smjeru jer on ima potencijala i senzibilnost. Na upit ODO odgovorila je da je bio petak i misli da je to bilo 24. lipnja 2022. Živi u stanu koji se nalazi u istoj kući u kojem živi A. sa djedom i bakom. Radi se o obiteljskoj kući s dva stana koji se nalaze jedan iznad drugog. Ona živi u gornjem stanu. Njoj osobno nije poznato ništa vezao uz sukob A. s bakom i tetom. K. je njezin partner. Njezin drugi sin zove se M.. Okrivljenik se nije toga dana nekritičnog ponašao prema njoj, niti na neponižavajući način postupao. A. je ovisnik od 14. travnja 2018. Poznato joj je da je tada počeo s uzimanjem exstazyja po prvi put kako joj je rekao. On inače sve iskomunicira i ispriča joj što se događa. Zna kada je u mirnim fazama, da kaže da mu je teško, da želi drugačije, da u takvim situacijama pokazuje emocije. Vrlo je osjetljiv te mu se uz pojam nekih problema ruši cijeli svijet. Na upit branitelja odgovorila je da je njezin sin, A., pretrpio zlostavljanje od oca. Njezin bivši suprug bio je ovisnik o teškim drogama, heroinu i kokainu, te je agresivno postupao i prema njoj i prema A.. To je trajalo od rođenja A. do njegove osme godine. Došlo je do emocionalnog i psihološkog zlostavljanja jer je njezin bivši suprug negativno reagirao na svaku reakciju djeteta, a znao je i udariti šamar i njoj i djetetu. To je trajalo do osme godine života A. kada su se razveli, nakon toga je A. zadržao kontakte s ocem, to mu nije nikada branila, te ga je i Centar smjestio kod oca koji je zasnovao novu obitelj. Učestalost udaraca oca prema A. bila je približno jedanput tjedno ili jednom u 10 dana. Ona je također bila podvrgnuta nasilju bivšeg supruga i psihičkom i fizičkom. Pomoć u prvih osam godina nije tražila, a poslije je redovito odlazila u Centar za socijalnu skrb kod psihologice za mladež I.. Dobro poznaje ponašanje A., izgled, pričanje. Procjenila je da je bio pod utjecajem droga jer je bio sav crven, napuhnut, način pričanja i reakcije su iskazivali da je pod utjecajem droga, te je prije toga primio plaću i nije ga bilo jedno vrijeme u kući. Prvenstveno je zainteresirana da se A. liječi, a uz to želi da snosi odgovornost za svoje agresivne postupke u odnosu na obitelj. Nije A. prigovarala vezano uz taj način života već je uvijek pozitivno i poticajno djelovala prema njemu. Predlagala mu je suradnju sa psihijatrom koju je bila spremna platiti, te pružanje bilo kakve druge pomoći koja je bila potrebna. Na upit okrivljenika odgovorila je da je A. nazvao i tražio da dođe kući i opere stvari jer se sprema na Rab u bolnicu na liječenje, ali nije mu to dozvolila iz razloga jer je smatrala da se radi o njegovoj manipulaciji jer je od liječnice saznala da nije došao na sanitet koji mu je bio organiziran.

 

12.             Ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Puli-Pola I. G. iskazala je da je kritičnog jutra A. popio pivo, bio je ljut, rastrojen. Pretpostavlja da nije spavao i da je konzumirao nekakvu supstancu jer nije bio svoj. Bio je nervozan, nije vladao sobom, smetao mu je i zrak. Bio je bez volje pa mu se nisu puno obraćali. Ne sjeća se točno što mu je nona rekla, ali zna da je nešto odgovorio. Ona osobno nije bila prisutna kada su A. i nona razgovarali. Samo zna da je bio negativno raspoložen i htjela ga je smiriti zbog čega mu je i predložila da odu u B.. S njim je imala dobar odnos, uvijek su razgovarali pa je i tog dana željela smiriti situaciju i povela ga je u B. u kafić. Tamo su razgovarali o svemu, proveli su nekih 40 minuta u kafiću, a kada su se vratili kući netko je u međuvremenu pozvao policiju kako se ne bi što desilo. Do toga dana joj A. nije ni na koji način prijetio. Toga dana kao i inače imao je kod sebe nožić. Radilo se o nožiću koji je služio za otvaranje boca, jer ima škarice, to nije nož kojim bi se moglo nešto ozbiljnije rezati ili slično. Nadodala je da za A. nije zatvor, već da mu je potrebno liječenje, za što ima mogućnosti na Rabu jer ga liječnica dobro poznaje. 

13.             Na raspravi je stalni sudski vještak dr. D. S. iskazivala istovjetno kao u nalazu i mišljenju na listu 88-94 spisa. Iz nalaza i mišljenja dr. D. S. utvrđeno je da okrivljenik ne boluje od psihičke bolesti, urednog je duševnog razvoja, označen je primarnom aberacijom osnovne strukture ličnosti kroz dijagnozu Emocionalne nestabilnosti i disocijalnosti. Vještačenjem se nije verificirala ovisnost o psihoaktivnim sredstvima, a konzumacija raznih PAT (dominantno amfetamina i marihuane) ocijenjena je na razini Štetne uporabe. Njegovo stanje je tempore criminis moglo biti označeno i reaktivnim (više vremena otegotna komunikacija u obitelji), što je u sumiranom pogledu prouzrokovalo stanje u kojem je on mogao shvatiti značenje svog postupanja i mogao je vladati svojom voljom u smanjenom obimu. Redukciju smanjenja vještakinja ocjenjuje bitnom. Zbog toga što razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, indicirano je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja koje se može provoditi ambulantnim putem. 

 

14.             Na raspravi je stalni sudski vještak dr. D. S. dodatno navela na pitanje branitelja da ne samo po iskazu svjedokinja već i po informacijama koje je dao sam okrivljenik tijekom vještačenja zaključuje da su obiteljski odnosi veoma narušeni, da je sam okrivljenik govorio o situacijama u kojima se osjećao nedovoljno podržanim pa i isprovociranim. Na pitanje branitelja da li takva dinamika odnosa može imati ulogu okidača glede okrivljenikovog ponašanja odgovorila je da je uopćeno ikoje ponašanje vezano kako za vanjske faktore tako i za unutarnje. U vanjske faktore bi zasigurno spadala nepovoljna komunikacija, ali i odnos između članova kućanstva, a u unutarnje njegova struktura ličnosti kao i moguća stanja intoksikacije što ga onda sveukupno dovodi u poziciju kada u smanjenom obimu može kontrolirati "dominantno" voljnu komponentu funkcioniranja ili smanjene je kontrole svojih pulzija. Na pitanje branitelja da li podatak kojeg je dala svjedokinja da ispitanik nije spavao tri dana i tri noći ima utjecaja na njegovo naknadno ponašanje odgovorila je da održane vitalne funkcije (spavanje, alimentacija i dr.) svakako utječu na tzv. zdravo ponašanje. U tom smislu deprivacija ili izostanak sna može poticajno negativno djelovati. Na pitanje branitelja odgovorila je da je, koliko se sjeća, sva dostupna dokumentacija govorila o aberantnom ili promijenjenom ponašanju ispitanika naspram članova njegove obitelji, odnosno nije bilo podataka o takvim ponašanjima izvan obitelji. Na pitanje suda odgovorila je da se kod procjene kako intelektualne tako i voljne komponente funkcioniranja uzimaju u obzir svi eventualni patološki razlozi. Unutar štetne uporabe uzela je u obzir otvorenu opciju intoksikacije obzirom na podatke da je okrivljenik konzumirao amfetamin i prije predmetne situacije. Podatak o intoksikaciji bio bi vjerodostojan ako bi u spisu postojala informacija o laboratorijskoj obradi ili jasni znaci intoksikacije u med. dokumentaciji. Nalaz hitne pomoći nekoliko sati nakon predmetne situacije kao i nalaz psihijatra isto tako predmetnog dana ne govore u smjeru verifikacije značajnije intoksikacije. Dijagnoza štetne uporabe odnosi se općenito na duži vremenski period, a u okrivljenikovom slučaju upravo je ta dijagnoza postavljena još 2019., kroz dokumentaciju se provlači i 2020., 2021. kao i po njenom zaključku iz 2022. Na pitanje suda ako bi se izuzela štetna uporaba psihoaktivnih tvari da li bi ocjena bitno smanjene ubrojivosti ostala kao takva, odgovorila je potvrdno jer smatra da se kod A. prvenstveno radi o poremećaju ličnosti uz reaktivno stanje kada je on razvio niz emocija koje spadaju u skup steničkog afekta (razdražljivost, ljutnja, bijes).    

 

15.             Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da okrivljenik ponašanjem opisanim u optužnici nije ostvario obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 naspram oštećenice M. G.-P. te da je ostvario obilježja jednog kaznenog djela i to kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ./11 naspram oštećenice M. G.. 

 

16.             U odnosu na oslobađajući dio presude treba reći slijedeće. 

 

17.             Okrivljenik u tijeku postupka nije osporavao da je predmetne zgode baki uputio riječi navedene u optužnici, a ocjena je ovog suda da je na temelju iskaza žrtve M. G.-P. dokazano da je okrivljenik predmetne zgode udario šakom u frižider, a ne samo zalupio vratima od frižidera kako to okrivljenik navodi, jer je u tom dijelu poklonio vjeru iskazu žrtve koji je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo te je ista u dva navrata ponovila da je okrivljenik upravo udario šakom u frižider.

 

18.             Međutim, takvim jednokratnim upućivanjem uvrede baki i udarcem šakom u frižider, po stavu ovog suda, nipošto se ne ostvaruju obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

19.             Ponašanje koje predstavlja kršenje odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji može se okvalificirati i sankcionirati kao prekršaj ili kao kazneno djelo. Razlika između prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (za počinitelja nasilja iz čl. 10. istog zakona) i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a

KZ/11 je kvantitativne naravi, odnosno svodi se na stupanj težine kažnjivog ponašanja.

 

20.             Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Zakonodavac je dakle propisao kako nije svako kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji kazneno djelo, nego samo ono koje je teško, odnosno, propisana je kaznena odgovornost za teže oblike nasilja u obiteljskom okruženju, a potrebno je da se radi o intenzitetu koji prelazi okvire prekršajne odgovornosti. 

 

21.             Iako se opisano ponašanje okrivljenika prema M. G.-P., kao unuka prema baki, može opisati kao nepromišljeno, neprimjereno i drsko, po stavu ovog suda, takvo kratkotrajno ponašanje okrivljenika na način na koji je opisan u optužnici, ne predstavlja takvo teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno ponašanje koje bi zbog svoje neprimjerenosti i protupravnosti prešlo u sferu kaznene odgovornosti.

 

22.             Takvo ponašanje okrivljenika, iako nedopustivo i društveno neprihvatljivo, nije dostatno, odnosno nije dovoljne težine niti kriminalne količine da bi se takvo postupanje moglo podvesti pod zakonski opis kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 koji ne podrazumijeva bilo kakvo kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji (čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda…psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost…) već zahtijeva da se radi o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, što prema stavu ovog suda, u ovom slučaju ne proizlazi iz ovakvog činjeničnog opisa i dokazima sudu prezentiranog stanja.

 

23.             Osim toga, u ovom slučaju radi se o situaciji u kojoj ponašanje okrivljenika predstavlja odgovor na kritiku bake (u vezi njegove nezaposlenosti), a koju kritiku je okrivljenik doživio pretjerano, kao provokaciju i reagirao impulzivno uslijed činjenice da je njegova sposobnost razumijevanja svojeg ponašanja i vladanja svojom voljom bila bitno smanjena, a to u svezi dijagnoze Emocionalne nestabilnosti i disocijalnosti koja mu je postavljena, a što je utvrđeno na temelju iskaza vještaka dr. D. S. danog na raspravi, a koja je iskazivala istovjetno kao u nalazu i mišljenju na listu 8894 spisa te koja je utvrdila da takva dijagnoza čini podlogu neadekvatnog ponašanja okrivljenika, a da i ako bi se izuzela štetna uporaba psihoaktivnih tvari koje mogu otkočiti takvo ponašanje (liječnička dokumentacija u spisu ne govori u smjeru verifikacije značajnije intoksikacije) ocjena bitno smanjene ubrojivosti ostaje kao takva jer se kod okrivljenika prvenstveno radi o poremećaju ličnosti uz reaktivno stanje kada je on razvio niz emocija koje spadaju u skup steničkog afekta (razdražljivost, ljutnja, bijes). Navedeni iskaz vještaka stranke su bez primjedbi prihvatile, a prihvaća ga i sud, jer ga smatra objektivnim i stručnim.

 

24.             Iako tužitelj smatra da opisano ponašanje okrivljenika zbog svoje opetovanosti (okrivljenik je već bio kazneno osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji spram iste žrtve) predstavlja teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, valja napomenuti da je kazneno pravo koncipirano tako da se temelji na djelu, dakle počinitelji se kažnjavaju za ono što su počinili te nije moguće kažnjavanje prema patološkom tipu ličnosti počinitelja (sklonost prema nasilničkom ponašanju). Dakle, predmet dokazivanja i ocjene je li kazneno djelo ostvareno je isključivo ono što je navedeno u činjeničnom opisu djela, a ranija kažnjavanost okrivljenika ne ulazi i ne smije ulaziti u činjenični opis, ne može činiti biće ovog kaznenog djela te se činjenica da je za ranije počinjena kaznena djela okrivljenik već pravomoćno osuđen i kažnjen može cijeniti isključivo prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne jer bi u protivnom de facto došlo do situacije da bi okrivljenik bio dvostruko suđen, odnosno ponovno suđen za ranije ponašanje za koje postoji pravomoćna sudska odluka.

 

25.             Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da postupanjem okrivljenika prema žrtvi M. G.-P. na način na koji je opisano u optužnici nisu ispunjena sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 koja su nužna da bi to kazneno djelo bilo ostvareno, pa ga je temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08 u tom dijelu oslobodio od optužbe kao u točki I. izreke ove presude.

 

26.             U odnosu na osuđujući dio presude treba reći slijedeće.

 

27.             Iz iskaza oštećene M. G. danog na dokaznom ročištu, kojem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru, neovisno o tome što je neposredno oštećena kaznenim djelom, sud je utvrdio da joj je okrivljenik predmetne zgode prijetio riječima da će je poklopiti, da mu ona neće govoriti gdje će biti, da će je skupljati u komadima na intenzivnoj ako ne bude šutjela, da je izvadio i pokazao joj rasklopni nož, da je vikao na nju i vrijeđao ju, da je rekao da će ona i njezin partner odseliti te da je bacio kruh preko prostorije te da se ona bojala i da živi u strahu.

 

28.             Premda okrivljenik sada osporava da bi majci M. G. rekao da će ju poklopiti, da mu ona neće govoriti gdje će biti, da bi izvadio nož nego da je od ranije u ruci držao skalpel, da bi vikao na nju i vrijeđao ju, da bi bacio kruh preko prostorije i da bi rekao da će ona i njezin partner odseliti, sud takvoj njegovoj obrani nije poklonio vjeru, već ju je cijenio kao nastojanje umanjenja svoje odgovornosti. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene M. G. kao istinit jer je životno logičan, jasan i povezan te sukladan preostalim izvedenim dokazima i to iskazu svjedokinje M. G.-P. s kojom je okrivljenik razgovarao prije incidenta s majkom i koja navodi da nije vidjela da bi imao kod sebe neko opasno oruđe ili slično (što potvrđuje navod majke da je nož izvadio u trenutku kada joj je prijetio) te iskazu svjedokinje I. G. koja je nakon ovog događaja smirivala okrivljenika i koja navodi da je okrivljenik kod sebe imao nožić, dok okrivljenik i sam ne osporava da je majci rekao da će je skupljati u komadima na intenzivnoj ako ne bude šutjela. U preostalom dijelu koji je okrivljenik osporavao sud je poklonio vjeru iskazu žrtve, kao istinit i vjerodostojan jer nije našao razlog zašto bi ista lažno iskazivala i lažno teretila okrivljenika iako upozorena na dužnost kazivanja istine, a koja je u svom iskazu detaljno opisala događaj upravo na način kako je isti opisan u optužnici, te je dodatno objasnila kontekst u kojem se događaj odvio, a isti je prijavila u PP Poreč isti dan kada se događaj zbio. 

 

29.             Treba istaknuti da se kod kaznenog djela prijetnje ne radi o tome da je počinitelj doista i mislio učiniti kakvo zlo (kojim je prijetio) već je značajan upravo taj psihološki učinak na drugu osobu u smislu nagovještavanja zla, a citirane riječi okrivljenika su objektivno podobne da ustraše i uznemire osobu kojoj su upućene, pri čemu pokazivanje noža dodatno potvrđuje nagovještaj zla, a kad se uzmu u obzir okolnosti ovog konkretnog slučaja – okrivljenik i njegova majka imaju narušen odnos već više godina unazad, njihovi su odnosi konfliktni – ocjena je suda da je okrivljenik predmetne riječi oštećenici M. G. izrekao i nož pokazao upravo s ciljem da ju ustraši i uznemiri, što uostalom (to kako se osjećala) sama M. G. potvrđuje u svom iskazu. Naime, iz iskaza oštećenice M. G. kako je već rečeno, utvrđeno je da se ona doista zastrašila i uznemirila od takvih njegovih riječi, a što je sa životnog aspekta logično i razumljivo.

 

30.             Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenik ponašanjem opisanim u točki II. izreke presude ostvario obilježje jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

 

31.             Pritom vezano uz inkriminaciju za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 prema oštećenici M. G. koje se stavlja na teret okrivljeniku, prema stavu ovog suda, ne mogu se primijeniti odredbe o stjecaju, već je osuda za inkriminirano kazneno djelo nasilja u obitelji u ovom slučaju isključena obzirom da se u konkretnom slučaju činjenični opis nasilničkog ponašanja može podvesti pod obilježja drugog težeg kaznenog djela i to kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. Odredba čl. 179.a KZ/11 govori da kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Prema čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17, 126/19, 84/21), između ostalih oblika i načina izvršenja nasilja, navodi se da je nasilje u obitelji i psihičko nasilje koje kod žrtve prouzroči povredu dostojanstva ili uznemirenost, a što bi odgovaralo i ozbiljnoj prijetnji kakvim zlom da ga ustraši ili uznemiri, a tužitelj optužnicom tereti okrivljenika upravo za psihičko nasilje, a uz to i za prijetnju. Obzirom da se ne radi o duljem vremenskom periodu već o kratkotrajnom incidentu u kojem je u jednom navratu uz riječi uvrede (da šuti, da mu ona neće govoriti gdje će biti, da će ona i njezin partner odseliti) te bacanje kruha preko prostorije, okrivljenik istovremeno uputio i riječi prijetnje (da će je poklopiti, da će je skupljati u komadima na intenzivnoj ako ne bude šutjela) i pokazao rasklopni nož, ocjena je suda da je time počinjeno isključivo kazneno dijelo prijetnje prema bliskoj osobi iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 kao teže kazneno djelo (za prijetnju prema bliskoj osobi je propisana stroža sankcija – 6 mjeseci do 5 godina, dok je za nasilje u obitelji propisana sankcija – do 3 godine).

 

32.             Naime, nasilje u obitelji je supsidijarno kazneno djelo, što je vidljivo iz izričite klauzule supsidijarnosti sadržane u čl. 179.a (…“a time nije počinjeno teže kazneno djelo.“), što znači da će primjena ove odredbe doći u obzir samo ako nisu ostvarena obilježja nekog drugog kaznenog djela za koje je propisana viša kazna i kojem zbog toga treba dati prednost. Slijedom navedenog, u ovom slučaju prijetnja prema bliskoj osobi kao teže djelo s propisanom višom kaznom isključuje primjenu čl. 179.a KZ/11 po principu lex primaria derogat legi subsidiariae (primarna odredba isključuje supsidijarnu). Stoga je sud intervenirao u činjenični opis i izostavio u dijelu koji se odnosi na namjeru riječi “ponizi...i povrijedi njeno ljudsko dostojanstvo, protivno odredbama čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21), nasilnički se ponašao prema njoj na način da je“, kao i riječi „i ponizilo“.

 

33.             U postupku je, dakle, utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv (utvrđeno iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja po dr. D. S.), premda bitno smanjeno, i da je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg djela i htio je njegovo počinjenje jer je zaključak suda da je oštećenoj (majci) uputio riječi iz optužnog akta te je pritom izvadio rasklopni nož upravo u namjeri da istu ustraši i uznemiri. Isto tako on je s obzirom na svoju životnu dob (rođen je 16. siječnja 2000.), činjenicu da je odrastao u RH gdje i živi te s obzirom na okolnost da je već ranije višekratno osuđivan za istovjetno ponašanje, bio svjestan da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

 

34.             Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika temeljem odredbe iz čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela na način kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude. 

 

35.             Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud je okrivljeniku olakotnim cijenio okolnost da je počinjenje kaznenog djela djelomično priznao čime je doprinio ubrzanju i ekonomičnosti samog postupka i okolnost da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika po dr. D. S. (pisani nalaz i mišljenje prileži na listovima 88-94 spisa, a vještakinja je isti obrazložila i usmeno na raspravi te je potom isti nadopunila), koji iskaz vještakinje dan na raspravi, bez primjedbi stranke prihvaćaju, a prihvaća ga i sud, jer ga smatra objektivnim i stručnim, proizlazi da je okrivljeniku utvrđena dijagnoza Emocionalne nestabilnosti i disocijalnosti, a vezano za predmetnu situaciju Reaktivno stanje se bazira na viševremenskom neadekvatnom odnosu tj. komunikaciji između obitelji i okrivljenika te prolapsu njegovih agresivnih pulzija. Dakle, do probijanja agresivnosti kod okrivljenika dolazi što zbog njegove strukture osobnosti, što zbog reaktivnog stanja (reakcija na stres i ljutnja). Valja napomenuti da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik još u formativnom dobu prelazio okvire populacijskog prosjeka jer je u predškolskoj dobi živio u komuni za liječenje očeve ovisnosti o alkoholu te je primarna obitelj označena neharmonijom. I sama oštećena M. G., u svom iskazu navodi da je okrivljenik u djetinjstvu pretrpio emocionalno i psihološko zlostavljanje od oca koji je agresivno postupao i prema njoj i prema okrivljeniku jer je negativno reagirao na svaku reakciju djeteta, a znao je i udariti šamar i njoj i djetetu (okrivljeniku), da je to trajalo od rođenja okrivljenika do njegove osme godine, a nakon razvoda roditelja Centar je smjestio okrivljenika upravo kod oca koji je zasnovao novu obitelj. Svi članovi obitelji koji su dali iskaze na dokaznom ročištu (majka M. G., baka M. G.-P. i teta I. G.) navode da je okrivljeniku prvenstveno potrebno liječenje. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nema zabilježenih kliničkih znakova intoksikacije ikojom drogom, kao niti objektivizacije kroz laboratorijske analize te je vještakinja na raspravi iskazala da ocjena bitno smanjene ubrojivosti ostaje kao takva i ako se izuzme štetna uporaba psihoaktivnih tvari (koja nije utvrđena kroz liječničku dokumentaciju), jer smatra da se kod okrivljenika prvenstveno radi o poremećaju ličnosti uz reaktivno stanje kada je on razvio niz emocija koje spadaju u skup steničkog afekta (razdražljivost, ljutnja, bijes). Slijedom toga, nije utvrđeno da bi bitno smanjena ubrojivost kod okrivljenika bila samoskrivljena u smislu čl. 25. KZ/11, međutim ocjena je ovog suda da imajući u vidu niže navedene otegotne okolnosti kod okrivljenika ne bi valjalo po osnovi bitno smanjene ubrojivosti ublažiti kaznu (koja mogućnost je predviđena u čl. 26. KZ/11) već je isto sud cijenio kao olakotnu okolnost. 

 

36.             Kao otegotne okolnosti okrivljeniku su cijenjene ranije osude, a obzirom da je  okrivljenik ranije prekršajno osuđivan u dva navrata, i to za kazneno djelo iz čl. 54. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te za kazneno djelo iz čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za što su mu izricane novčane kazne, dok je kazneno osuđivan u tri navrata, i to redom za isto djelo prijetnje te jednom za kazneno djelo nasilja u obitelji, za što su mu izricane dva puta uvjetne zatvorske kazne i jednom rad za opće dobro, a kako je sada proglašen krivim da bi ponovno počinio (isto – prijetnja) kazneno djelo, ocjena je suda da ranije osude očito nisu na njega utjecale u dovoljnoj mjeri da se suzdrži od ponavljanja djela. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

 

37.             Slijedom svih navedenih okolnosti, a imajuću u vidu način i okolnosti počinjenja samog djela te zakonom zaprijećeni okvir kazne za ovo konkretno kazneno djelo (prijetnja bliskoj osobi iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 – 6 mjeseci do 5 godina zatvora), sud je okrivljeniku za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, počinjenog na štetu njegove majke M. G. utvrdio zatvorsku kaznu u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a obzirom da je okrivljenik navedeno djelo počinio za vrijeme roka provjeravanja iz ranije presude temeljem čl. 58. st. 2. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 okrivljeniku A. Đ. opozvao je uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Kmp-39/2019-2 od 7. listopada 2019., pravomoćnom dana 29. listopada 2019., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te mu je uzeta kao utvrđena njome izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, potom je te kazne objedinio i okrivljenika osudio na jedinstvenu zatvorsku kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju se kaznu uračunava i vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru te svako oduzimanje slobode i to od trenutka njegova uhićenja dana 24. lipnja 2022. u 12,45 sati (nakon čega je pušten na slobodu istog dana u 19,30 sati) te od trenutka njegova ponovnog uhićenja 27. lipnja 2022. u 13,55 sati pa svo vrijeme koje će provesti lišen slobode do upućivanja na izdržavanje zatvorske kazne, te mu je izrekao, temeljem čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11, djelomičnu uvjetnu osudu kojom je određeno da će se od zatvorske kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršiti 7 (sedam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

 

38.             Sud je stava da će takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

39.             Isto tako, budući da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod okrivljenika utvrđena primarna aberacija osnovne strukture ličnosti kroz dijagnozu Emocionalne nestabilnosti i disocijalnosti te da je njegovo stanje moglo biti reaktivno

(viševremena otegotna komunikacija u obitelji), dok je konzumacija raznih PAT ocijenjena na razini Štetne uporabe, te obzirom da takve okolnosti mogu ubuduće poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, sud je prihvatio prijedlog tužitelja i okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl.

68. st. 1. KZ/11.

 

40.             S obzirom da oštećenice M. G. i M. G.-P. nisu postavile imovinskopravne zahtjeve, to sud o istima nije ni odlučivao.  

 

41.             Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 6. ZKP/08, a zbog lošeg imovnog stanja okrivljenika (nezaposlen je, bez prihoda i bez imovine), isti je u cijelosti oslobođen tereta snašanja troška ovog kaznenog postupka.  

 

42.             Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Pazinu 2. prosinca 2022.

 

                                          Sutkinja

 

Nina Ciglenečki , v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:  Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

 

 

Dostavna naredba: 

1.     Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu na broj: KO-DO-217/2022

2.     okrivljenik A. Đ.

3.     branitelj okrivljenika, S. M., odvjetnik iz P.

 

 

Po pravomoćnosti:

4.     oštećenica M. G.

5.     oštećenica M. G.-P.