Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-3168/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ana Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. M., Č., koju zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda M. D., S. G., R. B₁. i J. D. B₂., Č., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja potvrde za nezakonito izgrađenu zgradu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-2855/21-8 od 21. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2022.
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-2855//21-8 od 21. ožujka 2022.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, klasa: UP/II-612-08/20-02/0043, urbroj: 532-02-03-02/1-21-4 od 5. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika od 5. srpnja 2021. (opisano točkom II. izreke ove presude) i predmet vraća istom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u S., klasa: UP/I-612-08/17-09/0128, urbroj: 532-04-02-15/3-17-3 od 21. studenog 2017., kojim se odbija zahtjev tužiteljice za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, za nezakonito rekonstruiranu – nadograđenu građevinu položenu na č.zgr. 224/2 k.o. K. u K., budući je rekonstrukcija izvedena protivno posebnim uvjetima koje ovaj Konzervatorski odjel temeljem odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.
2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, ističe da se pobijana presuda temelji na činjenici da drugostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi iz presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsIgr-431/2020-10 od 4. lipnja 2021., kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika od 26. listopada 2020., a to iz razloga jer nije razvidno tko je izradio stručni nalaz i mišljenje niti je isto dostavljeno tužiteljici radi očitovanja. S tim u vezi, tuženik ističe kako je u rješenju navedena klasa i urbroj predmetnog nalaza i mišljenja te da, stoga, nije potrebno posebno navoditi osobu koja ga je izradila, posebice jer se sadržajno radi o internom aktu –dopisu djelatnika službenog tijela, koji je izrađen za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka od strane tuženika. U odnosu na navod da tužiteljici nije dostavljeno očitovanje Konzervatorskog odjela u S., tuženik ističe da je predmetno očitovanje izrađeno povodom žalbe tužiteljice u prvostupanjskom postupku te da je isto akt djelatnika službenog tijela, zbog čega nije postojala dužnost obavještavati stranku o navedenom. Pritom upire na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske vezanu za istu činjeničnu i pravnu situaciju, te dodaje da je o tijeku drugostupanjskog postupka stručno očitovanje o žalbenim navodima izradila osoba koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite kulturnih dobara i osposobljena je da o činjenicama zaštite kulturnih dobara važnim za rješavanje upravne stvari da svoje stručno mišljenje. Vezano za navod da tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe se da je člankom 50. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUP) propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari. S obzirom da je stranka u svom zahtjevu navela sve odlučne činjenice, to nije potrebno provoditi ispitni postupak iz članka 51. ZUP-a. Smatra da je u drugostupanjskom rješenju pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je isto detaljno obrazloženo na način da su u cijelosti pobijeni žalbeni navodi tužiteljice. Slijedom izloženog, tuženik drži osporenu presudu na zakonu neutemeljenom te predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu, smatra osporenu presudu u cijelosti pravilnom i zakonitom, a žalbene navode tuženika neosnovanim. Upire na prethodnu presudu prvostupanjskog upravnog suda od 4. lipnja 2021., u kojoj su dane jasne upute za postupanje u ponovljenom postupku, a kojih se tuženik nije pridržavao, iako je to bio dužan učiniti sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Tuženik, naime, u ponovljenom postupku nije uklonio uočene nedostatke i procesne povrede, nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje niti je pravilnom primjenom materijalnog propisa odlučio o osnovanosti žalbe tužiteljice pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda iz citirane odluke. S obzirom na izloženo, tužiteljica predlaže ovom Sudu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena zbog toga što je prvostupanjski sud o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Naime, prvostupanjski sud je rješenje tuženika poništio iz razloga jer nije postupljeno po prethodnoj presudi istog suda (od 4. lipnja 2021.), a kojom je poništeno ranije rješenje tuženika (od 26. listopada 2020.), isključivo iz procesnih razloga, odnosno zbog toga što tužiteljici nije dostavljen na očitovanje nalaz i mišljenje sastavljen pred tuženikom tijekom žalbenog postupka, klasa: UP/II-612-08/20-02/0043, urbroj: 399/01-21-2 od 19. listopada 2020., čime su povrijeđene odredbe članka 8., 9. i 30. ZUP-a, kao i pravo tužiteljice na pravično suđenje. Pritom se prvostupanjski sud pozvao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020., a na koju upire i u osporenoj presudi, iako je potonji sud u svojim odlukama vezanim za situaciju kakva je i ovdje zauzimao i drukčija stajališta (primjerice, u odluci broj: U-III-442/2021 od 22. prosinca 2021.).
7. Radi navedenog, ovaj Sud u predmetnoj stvari ne može prihvatiti takve razloge prvostupanjskog suda, koji se ni u ranijoj ni u osporenoj presudi nije osvrnuo na utvrđene činjenice temeljem kojih je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje zatražene potvrde, niti je naveo što bi to u konkretnom slučaju ostalo neutvrđeno i neispitano, a što bi bilo od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, već je ponovno, iz istih razloga, poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak. Naime, povreda odredaba ZUP-a kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke ne čini osporeno rješenje nužno nezakonitim, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve procesne povrede na rješavanje upravne stvari, što je ovdje izostalo.
8. Ovo osobito imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, iz kojih proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužiteljice odbijen zbog toga što predmetna rekonstrukcija nije izvedena u skladu s uvjetima navedenim u rješenju Ministarstva kulture od 31. ožujka 2011. (klasa: UP/I-612-08/11-06/0177), a prema kojima su u predmetnoj zoni dozvoljene samo one građevinske intervencije koje se odnose na sanaciju i održavanje postojećeg stanja uz minimalne zahvate u povijesne strukture (sanacija, konzervacija, konzervatorska rekonstrukcija, prezentacija), uz posebno određenje da se ne dozvoljava povećanje katnosti postojećih građevina (iznimno u slučaju prilagodbe nekadašnjih gospodarskih potleušica – staja, kuhinja i spremišta suvremenoj namjeni ukoliko to dozvoljavaju postojeći tlocrtni gabariti). Navedenom uvjetu ovdje nije udovoljeno, jer je nekadašnja katnica (P+1) malog tlocrtnog gabarita (6,20 x 5,40 m) nadograđena tako da visina do horizontalnog vijenca iznosi 11,20 m, a do sljemena 12,90 m (P+2+visoko stambeno potkrovlje), a što ima za posljedicu da se građevina ne uklapa u ambijent niti svojim volumenom s prenaglašenom visinom u odnosu na tlocrtni gabarit niti arhitektonskim izričajem pa je tako izvedenom nadogradnjom narušen integritet kulturnog dobra.
9. Dakle, zahtjev tužiteljice odbijen je iz razloga jer je, protivno posebnim uvjetima, povećana katnost postojeće pomoćne građevine – gospodarske potleušice (P + 1 kat) na način da je nekadašnja katnica (malog tlocrta) nadograđena tako da je sada katnosti: P+2 kata+ visoko stambeno potkrovlje, što je dovelo do prenaglašene visine u odnosu na tlocrtni gabarit iste, a time i do narušavanja integriteta predmetnog kulturnog dobra, kako je to obrazloženo već u prvostupanjskom rješenju.
10. Povodom žalbe tužiteljice protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo je tuženiku (uz žalbu) dostavilo i očitovanje na žalbu od 6. travnja 2020., u kojem je detaljnije opisano stanje i izgled građevine nastale protupravnom rekonstrukcijom, kao i razlozi zbog kojih se ista ne uklapa u ambijent te je u neskladu s arhitektonskim elementima i tipologijom građenja u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini, a koji su u biti identični razlozima navedenim u prvostupanjskom rješenju.
11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjsko rješenje utemeljeno je na obrazloženoj stručnoj ocjeni, koja ocjena je, tijekom žalbenog postupka, dodatno potvrđena očitovanjem stručne osobe tuženika, pod nazivom stručno mišljenje od 19. listopada 2020., a koje, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ne predstavlja ključni dokaz na kojem se temelji rješenje tuženika, već je njime u stvari iskazana suglasnost s očitovanjem prvostupanjskog tijela od 6. travnja 2020., iz istih razloga koji su u potonjem očitovanju navedeni i na kojima se temelji prvostupanjsko rješenje.
12. S tim u vezi za istaknuti je da, sukladno dosljedno izraženoj praksi ovoga Suda na koju osnovano upućuje i tuženik, navedeno stručno mišljenje, pribavljeno tijekom drugostupanjskog (žalbenog) postupka, sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženika kojim stručna osoba (viši stručni savjetnik-konzervator) potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužiteljice. Stoga predmetni podnesak – stručno mišljenje od 19. listopada 2020., ne predstavlja vještački nalaz ovlaštenog vještaka niti se ovdje uopće radi o vještačenju iz članka 65. ZUP-a, zbog čega nisu ostvarene procesne povrede po toj osnovi na koje tužiteljica ukazuje u tužbi. Ovo tim više što u konkretnom slučaju izgled i karakteristike nezakonito rekonstruiranog dijela zgrade nisu sporni, već je sporna ocjena javnopravnog tijela prema kojoj je opisani zahvat u suprotnosti s pravilima konzervatorske struke, a koju ocjenu je ovlašteno donijeti upravo prvostupanjsko tijelo (konzervatorski odjel), kao stručno tijelo nadležno za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnoga dobra, i to odgovarajućom primjenom odredbe članka 61. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, temeljem koje će se zahtjev za utvrđivanje takvih uvjeta odbiti ako je predloženi zahvat suprotan utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra.
13. Slijedom izloženog, time što tužiteljici navedeno stručno mišljenje nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, jer, osim što je njime potvrđena pravilnost činjenica već utvrđenih u prvostupanjskom upravnom postupku i rješenju, sadržaj tog podneska je u cijelosti naveden u obrazloženju rješenja tuženika pa se prigovori tužiteljice s tim u vezi ukazuju neosnovanim. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da je tužiteljici tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o predmetnom stručnom mišljenju na raspravi pred prvostupanjskim sudom održanoj dana 11. ožujka 2022., na koju tužiteljica nije pristupila niti je svoj izostanak opravdala.
14. S obzirom na izloženo, ovaj Sud prihvaća detaljno i argumentirano obrazložene razloge navedene u obrazloženju rješenja tuženika, iz kojih proizlazi da nezakonito rekonstruirana dvorišna zgrada, zbog neprimjerenog odnosa tlocrtne površine i visine, gdje na 40 m2 bruto tlocrtne površine visina sljemena krova iznosi 12,90 m, u bitnome odstupa od oblikovanja zgrada koje su karakteristične za Kulturno-povijesnu urbanističku cjelinu grada K. te degradira njenu arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost. Zgrada je osjetno viša od osnovne zgrade na istoj čestici, a zbog svoje prenaglašene visine, iako se nalazi uz istočnu među katastarske čestice, vidljiva je iz pješačke vizure s rive i panoramske vizure s mora, čime se negativni učinak čini još većim, a što predstavlja zapreku izdavanju potvrde javnopravnog tijela nadležnog za poslove zaštite kulturne baštine u smislu članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.)
15. Kako je, dakle, u postupku utvrđeno da se predmetna građevina nalazi na području Kulturno-povijesno urbanističke cjeline grada K., upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, te da su, prema pravilima konzervatorske struke, protupravno izvedeni radovi na rekonstrukciji iste u suprotnosti sa sustavom mjera zaštite za zonu "A", to ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tuženika, zbog čega je žalbu usvojio i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., u vezi članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.