Poslovni broj: Gž-625/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-625/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OSIGURANJE d.d. , OIB … , zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva iz Z., protiv tuženika: 1. DRUŠTVA iz Č., Ulica …, OIB …zastupanog po punomoćniku D. O, odvjetniku iz O. i umješača na strani 1. tuženika E. O. d.d. Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku B. N., odvjetniku iz O. društva G. & partneri iz Z., …i 2. U. Z. C. O., O., , OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u O., poslovni broj: Povrv-310/2019-24, od 20. prosinca 2021., 1. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-310/2019-24, od 20. prosinca 2021., pa tako preinačena u svojoj cjelini sada glasi:

"I. Nalaže se 1. tuženiku L. društvu Č. iz Č. U. K. Z. 218, OIB  i 2. tuženiku U. za ceste O.-, OIB … da tužitelju osiguranje d.d. , OIB …, solidarno isplate iznos od 2.447,18 kuna/324,80 eura[1], sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. kolovoza 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena te da mu naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 kuna/28,20 eura1, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. ožujka 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a sve to u roku od 8 dana."

 

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.878,12 kuna/647,43 eura1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak žalbe u iznosu od 591,00 kuna/78,43 eura, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani 1. tuženika   osiguranja d.d. za naknadu parničnog troška, kao neosnovani."

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se Lovačkom društvu Č. Č. , OIB … i II-tuženiku U.Ž. , OIB …, da tužitelju  osiguranje d.d., OIB …, solidarno isplate iznos od 2.447,18 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. kolovoza 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena te da mu naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 212.50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. ožujka 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a sve to u roku 8 dana.

II/ Nalaže se tuženicima da plate tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%.-tnih poena u roku 8 dana. "

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju da naknadi I-tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.225,00 kuna, umješaču na strani I-tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna i II-tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška I- tuženiku, umješač na strani I-tuženika i II-tuženik se odbijaju"

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi protiv toč. I. i II. izreke presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presudu u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da se tuženicima naloži da mu podmire prouzročeni parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 591,00 kn.

 

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

4. Odgovor na tu žalbu podnio je 1. tuženik društvo  (dalje: 1. tuženik) navodeći kako smatra da je žalba tužitelja neosnovana, pa predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijane presude.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži solidarnu isplatu iznosa od 2.447,18 kuna na ime isplaćene materijalne štete koju je osiguranik tužitelja A. M. pretrpio u prometnoj nezgodi na kolniku županijske ceste broj 4085 i to 150 m sjeverno od ulaza u mjesto Č. naletom divljači (fazana) u prednji lijevi dio njegova automobila.

 

7. U ovom, ponovljenom postupku (nakon ukidbene odluke ovoga suda poslovni broj Gž-1063/2016-2, od 28. svibnja 2019.), tuženici su učinili nespornim da je do štetnog događaja došlo u vezi divljači kao opasne stvari čime postoji presumirana odgovornost tuženika u uzročnosti štetnog događaja te za štetu koja je iz toga proizašla prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. J. od 13. rujna 2021., ali se protive tužbenom zahtjevu isključivo ukazujući na nedostatak aktivne legitimacije tužitelja.

 

8. Sud prvog stupnja, sada, u ponovljenom postupku, ponovno je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje, u bitnome, da tužitelj kao osiguratelj po predmetnoj polici nije bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku naknadu za štetu do koje je došlo naletom vozila na divljač (fazana) u predmetnom štetnom događaju, budući navedeni rizik nije obuhvaćen predmetnom policom osnovnog automobilskog kasko osiguranja, a takva isplata nije isplata iz odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 125/11, dalje: ZOO), čime na tužitelja nisu prešla sva osiguranikova prava prema trećoj osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu proizašlu iz štetnog događaja uzrokovanog naletom vozila na divljač.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnoga prava iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku, ponovno, pogrešno primijenio materijalno pravo. Pritom nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalitelj jer pobijana presuda nema proturječnosti i nejasnoća kao niti drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se zbog njihovog postupanja ista ne može ispitati

 

10. Među strankama nije sporno da se 12. srpnja 2011. oko 6,00 sati dogodila prometna nezgoda izvan naselja na kolniku županijske ceste broj 4085 i to 150 m sjeverno od ulaza u mjesto Č. na način da je A. M., osiguranik tužitelja, kao vozač osobnog automobila marke C. C. registarske oznake …, koje je osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja broj … upravljao kolnikom navedene ceste iz smjera L. u smjeru Č., te je prednjim lijevim dijelom automobila udario u pticu - fazana od kojeg udara je ptica uginula. Nije sporno ni da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu nastala materijalna šteta u visini od 2.447,18 kuna, a koju štetu je tužitelj isplatio u cijelosti 25. kolovoza 2011. vlasniku vozila. Također, nije sporno ni da je Leasing d.d. za osobni automobil marke C. C. 1,6 LS, reg. oznake …, godina izrade 2010. policom za automobilska osiguranja broj 020407132137 od 1. ožujka 2011., s tužiteljem ugovorio osiguranje automobilskog kaska za predmetno vozilo po Općim uvjetima PG-aka/10-10-hr. osnovno osiguranje bez franšize po premijskoj stopi od 1.84%.

 

11. U ovoj pravnoj stvari je, prije svega, sporno da li je predmetnom policom kasko osiguranja pokrivena predmetna šteta jer tuženici tvrde da je prema čl. 5. st. 2. toč. 3. Općih uvjeta potrebno posebno ugovoriti tzv. Kombinaciju D kako bi bila pokrivena šteta nastala od loma ili oštećenja standardno ugrađenog stakla na motornom vozilu, osim stakla svjetlećih tijela i ogledala, kao i šteta koja nastane na motornom vozilu neposrednih dodirom divljači i domaćih životinja.

 

12. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da osnovno osiguranje automobilskog kaska pokriva štete zbog uništenja ili oštećenja osiguranih stvari koje nastanu kao posljedica iznenadnih i od osiguranikove ili vozačeve volje neovisnih događaja i to:  prometna nezgoda kao što je prevrnuće, sudar, udar, skliznuće, pad u provaliju i slično, te pada ili udara nekog predmeta.

 

13. Prema odredbi čl. 5. st. 2. toč. 3. Općih uvjeta djelomično osiguranje automobilskog kaska „bilo gdje“ pokriva štetu zbog, uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranih stvari koja nastane kao posljedica neočekivanih i od osiguranikove, odnosno vozačeve volje, neovisnih događaja razvrstanih u skupine, odnosno kombinacije na osnovi kojih se prilikom sklapanja ugovora o osiguranju i utvrđuje opseg osigurateljnog pokrića i to – Kombinacija D - loma ili oštećenja standardno ugrađenog stakla na motornom vozilu, osim stakla svjetlećih tijela i ogledala, kao i šteta koja nastane na motornom vozilu neposrednim dodirom divljači i domaćih životinja

 

14. Prema ocjeni ovoga suda, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja kako citirana odredba čl. 4. Općih uvjeta ne pokriva i štetu nastalu od divljači, jer je u odredbi st. 1. toč. 1. i 2. navedenog članka jasno određeno da osnovno osiguranje automobilskog kaska pokriva štete zbog uništenja ili oštećenja osiguranih stvari koje nastanu kao posljedica prometne nezgode kao što je udar ili od udara nekog predmeta, u konkretnom slučaju, udarom vozila u divljač (fazana). Ugovaranje „kombinacija“ djelomičnog osiguranja automobilskog kaska iz čl. 5. Općih uvjeta neovisno je od ugovaranja osnovnog osiguranja automobilskog kaska i može biti ugovoreno i bez ugovaranja istog, a Općim uvjetima nije nigdje posebno propisano da je, zbog postojanja navedene mogućnosti ugovaranja djelomičnog osiguranja štete nastale od divljači, isključena takva odgovornost iz osnovnog osiguranja automobilskog kaska. Slijedom navedenog, predmetna šteta je obuhvaćena predmetnom policom osnovnog automobilskog kasko osiguranja, pa su sukladno čl. 963. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešla sva osiguranikova prava prema trećoj osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu proizašlu iz štetnog događaja uzrokovanog naletom vozila na divljač, kako je to ukazano i rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-1063/2016-2, od 28. svibnja 2019.

 

15. Odredbom čl. 32a. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnim cestama (Narodne novine br. 153/09) kao mjerodavnom pravu koje je važilo u vrijeme nastanka štetnog događaja, odgovornost za štetu koju na javnoj cesti osobama ili na vozilu prouzroči divljač snosi:

- vozač, ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti ili nije postupao po prometnom pravilu ili znaku,

- osoba ovlaštena upravljati javnom cestom prema odredbama toga Zakona, ukoliko nije postupila sukladno čl. 7. toga Zakona, i

- osoba koja je gospodarila lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, u ostalim slučajevima.

 

16. Dakle, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja (koje se u ovom žalbenom postupku ne može više pobijati obzirom da se u ovome predmetu radi o sporu male vrijednosti) proizlazi da nije utvrđena odgovornost osiguranika tužitelja A. M. kao vozača osobnog vozila reg. oznake …, pa kraj činjenice da je do udara vozila u fazana (divljač), koji se smatra opasnom stvari došlo na cesti kojom upravlja 2. tuženik i unutar lovišta kojim gospodari 1. tuženik, to su isti solidarno dužni isplatiti utuženi iznos od 2.447,18 kuna/324,80 eura tužitelju, pa i u situaciji ukoliko je 1. tuženik – lovačko društvo tražilo od 2. tuženika postavljanje znaka,  a ovaj ga nije postavio iz razloga što je od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave O.-B., dobio mišljenje da to na toj dionici nije potrebno, jer se i u takvim okolnostima svakako desio slučaj za koji su tuženici u odnosu na tužitelja  solidarno odgovorni.

 

17. Stoga je, po pravnom shvačanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valjalo zaključiti da su tuženici solidarno u obvezi platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu, visina koje nije sporna, pa je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu žalitelja na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 457. ZPP-a, te pobijanu presudu preinačiti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

 

18. Obzirom da je sada tužitelj u cijelosti uspio u ovome sporu i da je zahtijevao naknadu troškova postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i sve u vezi odredbe čl. 457. ZPP-a obvezati tuženike da tužitelju naknade troškove prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 4878,12 kn/647,43 eura te odlučiti kao u izreci pod toč. II. ove presude.

 

19. Troškovi tužitelja odnose se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćnicima u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i 103/14), i to za zastupanje na četiri ročišta, za svako po 312,50 kn, zatim za tri podneska, za svako po 312,50 kn, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn, kao i za žalbu od 2. svibnja 2016. zajedno sa sudskom pristojbom od 200,00 kuna u ukupnom iznosu od 590,63 kn (sve uključujući i PDV), ili ukupno za prvostupanjski postupak iznos od 2.878,12 kn/381,99 eura. Tužitelju je također valjalo priznati i trošak provedenog sudskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn.

 

20. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a tužitelju pripada i pravo na zatraženi trošak žalbe u iznosu od 591,00 kn/78,43 eura, pa je valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke.

 

21. Kako tuženici nisu uspjeli u ovome postupku, valjalo je u cijelosti odbiti njihove zahtjeve za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev umješača na strani 1. tuženika (po čl. 154. st. 1. ZPP-a), te odlučiti kao u toč. IV. izreke.

 

U Puli – Pola 1. prosinca 2022.

 

Sudac

 

Igor Rakić