1

Poslovni broj: 9 UsI-2843/20-7

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan u upravnom sporu tužitelja M. D. iz D. S., kojeg zastupa opunomoćenik N. Š., odvjetnik u S. T., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. S., radi staža, 1. prosinca 2022.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-10/20-02/03202727923, URBROJ: 341-99-11/2-20-6523 od 29. rujna 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-10/20-02/03202727923, URBROJ: 341-99-11/2-20-6523 od 29. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 140-10/20-02/03202727923, URBROJ: 341-25-11/2-20-82852 od 19. kolovoza 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 20. lipnja 1983. do 20. siječnja 1984. kod E. A., soboslikar, Z., sezona 1998. kod poslodavca L. J., soboslikar, D. S., i sezona od 1999. do 2018. kod poslodavca B. S. i A., soboslikar, D. S.

2.              Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da su razlozi navedeni u istom u suprotnosti su sa stanjem spisa i provedenim dokazima. Dodaje da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je pregledom cjelokupnog predmeta utvrđeno da je on 2. lipnja 2020. podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu te zahtjev za utvrđivanje mirovinskog staža za razdoblje od 20. lipnja 1983. do 20. siječnja 1984. te 1998., 1999. do 2018. Iznosi da je na te okolnosti priložio u spis radnu knjižicu te da je priložio i potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz koje je vidljivo da je evidentiran u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 7. prosinca 205. do 11. siječnja 2016., dakle u periodu koji je predmet postupka. Ističe da je on stekao status nezaposlene osobe, što ne bi mogao da prethodno nije bio registriran kao zaposlena osoba. Stoga smatra da su činjenični navodi tuženika neosnovani. Ističe da je uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava kada je odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja. Slijedom iznijetog predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužitelj u tužbi u suštini ponavlja iste navode i razloge koje je bezuspješno iznosio u žalbenom postupku i tijekom upravnog postupka o čemu se osporavanim rješenjem očitovao, slijedom čega su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani i kao takvi ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Opisuje da je osporavanim rješenjem od 29. rujna 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Z. od 19. kolovoza 2020. kojim je tužitelju odbijen zahtjev da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 20. lipnja 1983. do 20. siječnja 1984. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca A. E., soboslikar, Z., sezona 1998. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca J. L., soboslikara u D. S. te sezona od 1999. do 2018. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod privatnoga poslodavca S. i A. B., soboslikar, D. S. jer je u postupku utvrđeno da za tužitelja za sporna razdoblja ne postoje dokazi o svojstvu osiguranika i ostvarenom stažu osiguranja u smislu članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju. Iznosi da je člankom 110. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija, a da je odredbom članka 24. točkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da mirovinski staž, prema tome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga datuma, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž, pa se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 26/83. ... 59/96., dalje u tekstu ZOMIO). Nastavlja da je u tom smislu, u IV. poglavlju Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja (Službeni list SFRJ broj: 34/79. i 68/88. u pravni sustav Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakona ("Narodne novine" broj: 53/91.), koji je bio na snazi od 1. siječnja 1980. do 31. prosinca 1998., bilo je normirano podnošenje prijava matičnoj evidenciji, a gdje je člankom 24. odlomkom 2. stavkom 2. Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja bilo propisano da se Zavodu podnose prijava osiguranja za svakog novozaposlenog radnika, odjava osiguranja za svakog radnika kome prestane radni odnos i prijavu promjena u toku osiguranja - za sve radnike kod kojih nastupi promjena u osiguranju. Navodi da je, uzimajući u obzir citirane odredbe, temeljem uvida u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da navedeni poslodavci za tužitelja nisu uspostavljali odgovarajuće prijave na osiguranje niti je za njega evidentiran podatak o utvrđenom stažu osiguranja i osobnom dohotku u spornom razdoblju. U vezi tužbenih navoda u kojima tužitelj ponovno ističe, a što je isticao i u žalbenom postupku, da je bio prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba, navodi se da isto nije od utjecaja budući da prijava u evidenciju nezaposlenih osoba nije uvjetovana prethodnim zaposlenjem osobe, dakle pravo na prijavu u evidenciju nezaposlenih osoba osim osoba koje su prethodno bile zaposlene, imaju i druge kategorije osoba (poput prethodno radno neaktivnih osoba). Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Nesporno je da je tužitelj 2. lipnja 2020. podnio zahtjev da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 20. lipnja 1983. do 20. siječnja 1984. kod E. A., soboslikar, Z., sezona 1998. kod poslodavca L. J., soboslikar, D. S., i sezona od 1999. do 2018. kod poslodavca B. S. i A., soboslikar, D. S.

7.              Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno odbijen taj zahtjev tužitelja.

8.              Člankom 110. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

9.              U upravnom postupku je uvidom u matičnu evidenciju koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obvezno vodi o svim osiguranicima utvrđeno da na ime tužitelja nisu evidentirane prijava o početku i prijava o prestanku osiguranja te podaci o utvrđenom stažu osiguranja i plaći na temelju radnog odnosa kod poslodavca iz zahtjeva tužitelja u  spornim razdobljima.

10.              Nadalje, uvidom u radnu knjižicu tužitelja utvrđeno je da zatražena razdoblja nisu upisana u istu.

11.              Člankom 122. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji (stavak 2.), a da se za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. toga članka ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka (stavak 3.).

12.               Slijedom navedenog imajući u vidu utvrđenja iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.              Pravilno tuženik navodi da to što je tužitelj bio prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba nije od utjecaja, budući da prijava u evidenciju nezaposlenih osoba nije uvjetovana prethodnim zaposlenjem osobe, dakle da pravo na prijavu u evidenciju nezaposlenih osoba, osim osoba koje su prethodno bile zaposlene, imaju i druge kategorije osoba (poput prethodno radno neaktivnih osoba).

14.              Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, budući da izvođenje navedenog dokaza nije bilo potrebno, jer je iz podataka iz matične evidencije utvrđeno da zahtjev tužitelja nije osnovan.

15.              Stoga je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

16.               Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 1. prosinca 2022.

Sutkinja

Vanja Crnković, v.r.