- 1 -              III Kr 130/2022-3

Broj: III Kr 130/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2021., br. K-Us-1/2021., i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2022., br. I Kž-Us-44/2021-11, u sjednici održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev osuđenog D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2021., br. K-Us-1/2021., i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2022., br. I Kž-Us-44/2021-11, N. B. i D. S. proglašeni su krivima. N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11., pa je na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom čl. 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo. D. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1., u svezi čl. 37. KZ/11., i na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni D. S., putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z., zbog razloga predviđenih u čl. 517. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Predlaže ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovni postupak uz odgodu izvršenja pravomoćne presude.

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.

4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev je neosnovan.

6. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer prvostupanjski sud nije proveo jedine dokazne prijedloge koje je predložila obrana, a kojima bi se mogao "… osnažiti položaj obrane ili bi čak mogao dovesti do oslobađanja II okrivljenika …".

7. Nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (istovjetno u čl. 29. Ustava i čl. 11. ZKP/08.), konstitutivni elementi pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno pozvati predložene svjedoke (predmet Vidal protiv Belgije, stavak 33., serija A, br. 235-B, 1992., Europski sud za ljudska prava – dalje: ESLJP). Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što okrivljeniku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (predmet Perna protiv Italije, stavak 29. br. 48898/99, 2003., ESLJP).

8. Istaknuti prigovor podnositelja zahtjeva, onako kako je obrazložen, u stvari predstavlja prigovor činjeničnog karaktera. Takvi navodi ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Međutim, u kontekstu jamstva sadržanih u čl. 6. st. 3. Konvencije, valja istaknuti kako je iz spisa predmeta razvidno da je prvostupanjski sud, u odnosu na odbijene dokazne prijedloge, jasno naveo valjane razloge za odbijanje tih prijedloga, a što je u povodu žalbe detaljno razmatrao i drugostupanjski sud. Prema odredbi čl. 418. st. 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To ne znači da je sud, po nekom automatizmu, obvezan prihvatiti i provesti dokaze koje stranke predlože. Naime, pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza, ukoliko nisu važni za odlučivanje.

8.1. Kao što je to već navedeno, odbijanje dokaznih prijedloga, samo za sebe, ne znači ni povredu prava na pravično suđenje niti je, u konkretnom kaznenom postupku, osuđenik bio stavljen u nejednak položaj. Ispitivanje svjedokinje B. B. (na okolnost gdje je živjela u inkriminirano vrijeme), svjedoka M. G. (na okolnost kupnje nekretnine) i svjedoka D. K. (na okolnost pozajmice dane optuženom N. B.), očito nije bilo „nužno za utvrđivanje istine“ u ovom kaznenom postupku. S tim povezano, a očitujući se na odbijanje dokaznih prijedloga, u drugostupanjskoj je odluci istaknuta nevjerodostojnost obrane osuđenog S. da je pozajmljivao tuđi novac, a pritom nije ugovarao ni kamatu niti rok otplate. Jednako tako je navedeno kako je svoju obranu višekratno mijenjao u odnosu na bitne okolnosti.

9. Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, u kojoj (navodnoj) povredi osuđenik nalazi i modalitet povrede prava na pravično suđenje.

9.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud, odgovarajući na sve žalbene navode osuđenika, dao je detaljnu i valjanu argumentaciju. Jasno je obrazloženo kako odbijanjem određenih dokaznih prijedloga (predloženih po osuđeniku) nije bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Cijeneći žalbene razloge, drugostupanjski sud je izložio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9.2. Obrazloženje drugostupanjske odluke, u potpunom je suglasju s odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08, a to što sud drugog stupnja nije prihvatio žalbene navode optuženika, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

10. Kao što je to već navedeno, tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene i na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja. Na taj se način, protivno odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08., nastoji ishoditi odluku suda u trećem stupnju protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

11. S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 1. prosinca 2022.