Poslovni broj: 31. Kzd-87/2022-16

 

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-87/2022-16

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku  KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-16/2014-2 od 12. siječnja 2014. koja je izmijenjena 29. listopada 2019., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenika ODO-a u Osijeku D. D., branitelja opt. M. J., odvjetnika iz O., a u odsutnosti opt. D. P., dana 1. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku  (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u nastavku teksta ZKP/08),

             

opt. D. P.,  OIB, sin G. i L. P. r. K., rođen u T., F. B. i H., s prebivalištem u G., P. 36, B. i Hercegovina, državljanin Republike Hrvatske, bravar, nezaposlen, razveden, otac jednog djeteta, sa završenom srednjom školom, bez primanja, bez imovine, vojsku služio 1986/87 (JNA), sudionik Domovinskog rata, neosuđivan,

 

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

 

              u razdoblju od 20. veljače 2001. do listopada 2016., u D. M. i F. B. i H., iako pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Donjem Miholjcu (sada Općinski sud u Valpovu) broj II-P-201/00-9 od 1.prosinca 2000., koja je postala pravomoćna dana 20.veljače 2001., presuđen da za uzdržavanje svog maloljetnog sina T. P., rođenog. doprinosi mjesečni iznos od 1.000,00 kuna počev od 4.listopada 2000. pa nadalje na ruke majke i zakonske zastupnice S. P. do 10.-tog u mjesecu za taj mjesec, iako svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati jer je radno sposoban i ostvaruje prihode obavljanjem povremenih poslova, nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, čime ga je oštetio za iznos od 107.063,37 kuna,

 

              dakle, da nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

 

              pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st.1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st.2. KZ/11.

             

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja M. J., odvjetnika iz O., padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku KMP-DO-16/2014-2 od 12. siječnja 2014. koja je izmijenjena 29. listopada 2019., optužen je opt. D. P. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece-povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st.1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

 

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, opt. D. P. je izjavio da se ne smatra krivim.

 

3. U dokaznom postupku ispitani su opt. D. P., ošt. T. P. te svjedoci S. Š. i D. V. te vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke T. V., a pročitane su sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju svjedokinje S. Š., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika D. P. sa DVD snimkom, uvjerenje PP Donji Miholjac, presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu br. II-P-201/00 od 1. prosinca 2000.g., podaci Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Omiš od 2. rujna 2013. o vlasništvu nad pokretninama i nekretninama za osumnjičenika, uvjerenje Općine Grude, Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne geodetske poslove i katastar od 13. studenog 2013. o posjedu nekretnina, spisi Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj: P-201/00 i P-3/2016, financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, dokumentacija Privredne banke Zagreb, obavijest Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac od 3. srpnja 2019., dopis Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje Regionalni ured Split od 14. ožujka 2018., dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Omiš od 14. ožujka 2018., te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

 

4. Opt. D. P. je u obrani iskazao da je bio u teškoj materijalnoj situaciji u vrijeme kada se razišao sa svojom bivšom suprugom. Nigdje nije radio, a brinuo se za stare i bolesne roditelje s kojima je živio u njihovoj kući i svi su živjeli od njihove mirovine. Poljoprivredom se bavio za osnovne životne potrebe jer roditelji imaju 0,5 hektara zemlje koju obrađuju u H.. Nadalje, iskazao je da je financijski pomagao sinu koliko je mogao, a osim toga porekao je da je znao za pravomoćnu presudu kojom je njegov brak razveden i kojom mu je naloženo da plaća za uzdržavanje iznos od 1.000,00 kuna mjesečno za sina D. P.. Roditelji su stari i nemoćni već duže vrijeme, a i on sam je vrlo lošeg zdravstvenog stanja jer ima problema sa venama, te mu se otvaraju rane na nogama, te svoje ozljede je zorno pokazao i sudu. Nije ostvarivao nikakva primanja u BiH, ali je nekih tri do četiri godine samo formalno bio zaposlen zbog toga da ostvari pravo na zdravstveno osiguranje,  no plaću nije primao. Vlasnik društva u kojem se formalno zaposlio je njegov rođak, ali mu nije isplaćivao plaću, te nije nikada živio u D.. Točno je da je neko vrijeme živio i radio u Njemačkoj obavljajući građevinske poslove i to je bilo od 2014. do 2019., a tada je i plaćao za uzdržavanje sina jer je to bio u stanju. Kad nije radio, nije imao prihode i zato nije plaćao uzdržavanje. Nije pokretao postupak za utvrđenje radne nesposobnosti, ali tvrdi da ne može dugo stajati, jer mu se rane počinju otvarati i noge mu otječu. Ne zna točno koliko je platio za uzdržavanje sina, ali je sve uplatnice priložio u spis i nema primjedbi na vještački nalaz.

 

5. Ošt. T. P. je iskazao da mu otac nije plaćao za uzdržavanje sve do njegove punoljetnosti, a od punoljetnosti je plaća po 1.000,00 kuna mjesečno sve dok se nisu posvađali jer ga je otac ucjenjivao tražeći da povuče prijedlog za progon. Nije pokretao ovršni postupak radi naplate uzdržavanja, a to nije učinila niti njegova majka kao zakonska zastupnica. Otac mu je ponekad davao po 100,00 eura kada bi dolazio u posjet. Ne kontaktira sa bakom i djedom koji su stari i žive u Hercegovini, ali smatra da se za njih mogu brinuti tatine sestre kojih ima dvije, tri, ili četiri. Djed i baka nisu plaćali za njegovo uzdržavanje. Ne zna kako oni žive i kakvog su zdravlja jer ne komunicira s njima. Nagađa o okolnostima i uvjetima u kojima živi njegova rodbina. Smatra da je otac mogao plaćati za njegovo uzdržavanje jer je radio neprijavljeno, ali da to nije želio i da se "izmotavao" na razne načine.

 

6. Svjedok D. V. je iskazao da mu je optuženik bratić i da mu je vrlo dobro poznata obiteljska situacija optuženika. Često je odlazio u T. u kojoj se radio i tamo ima obiteljsku kuću i rodbinu. Optuženikovi roditelji su mu ujak i ujna. Oni su stari i nemoćni već duže vremena, a o njima se brine isključivo optuženik. Njegov razvod braka je bio veliki šok za čitavu obitelj jer su izrazito konzervativna i katolička obitelj, te je ujak čak završio na psihijatriji. Optuženik je fiktivno našao posao u jednom poduzeću iz Š. B., ali samo zbog zdravstvenog osiguranja, jer je vlasnik te stolarske firme rođak optuženikovog oca koji mu je sredio taj posao. Optuženik nije stolar i ne zna raditi stolarske poslove. Optuženik je dugogodišnji bolesnik od venske tromboze. Još dok je služio JNA optuženik je išao na prvu operaciju u T.. Zna da optuženik sada ima otvorene rane na nogama i teško se kreće. Jedno vrijeme optuženik je radio u Njemačkoj te mu je slao novce za uzdržavanje sina, a on je te novce uplaćivao novce na njihov račun. Neko vrijeme je to činio, a zatim je optuženikova sestra uplaćivala novce koje joj je slao D.. S obzirom da su ujak i ujna bili sve lošijeg zdravlja i o njima se nije imao tko brinuti, optuženik se vratio iz Njemačke i od tada živi s roditeljima u Hercegovini. Ujak ima nešto zemlje i od toga svi troje žive.

 

7. Svjedokinja S. Š. je iskazala da je njen bivši suprug odbijao plaćati uzdržavanje sve dok im sin nije postao punoljetan, a nakon toga plaćao je po 1.000,00 kuna mjesečno i to sve dok je sin studirao. Kada je prestao studirati optuženik je prestao plaćati. Čekala je punoljetnost sina i nije pokretala ovršni postupak jer je mislila da će optuženik ipak nešto sam dobrovoljno platiti. Tek je na nagovor kolegica, i to netom prije punoljetnosti sina podnijela kaznenu prijavu jer nije željela da joj sin predbacuje da nije ništa učinila u vezi njegovog uzdržavanja. Ne zna kako je optuženik živio, gdje je radio i kakvog je financijskog stanja bio jer s njim nije u kontaktu sigurno dvadeset godina.

 

8. Stalna sudska vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke T. V. je izradila financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje u čijem zaključku je utvrdila da je od 15 siječnja 2014. pa do 19. listopada 2018. optuženik uplatio 69.000,00 kuna na ime uzdržavanja sina T.. Utvrdila je da ukupan dug na dan 19. listopada 2018. iznosi 119.063,37 kuna. Na ročištu 15. listopada 2019. vještakinja je iskazala da je optuženik dostavio dokaze o novim uplatama, te da je od izrade nalaza do rasprave optuženik uplatio 12.000,00 kuna na ime uzdržavanja, te je smanjio dug na ukupno 107.063,37 kuna, odnosno da je ukupno uplatio 81.000,00 kuna.

 

9. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj: P Ob-485/2016-20 od 21. lipnja 2017. utvrđeno je da je s danom 13. listopada 2016. prestala zakonska obaveza da optuženik D. P. uzdržava sina T. P., te da je stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj: P-201/2000 od 1. prosinca 2000.

 

10. Iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Omiš od 2. rujna 2013. utvrđeno je da je optuženik u 2001. godini imao dohodak od nesamostalnog rada (plaća) u ukupnom iznosu od 1.800,00 kuna. Porezna uprava obavijestila je sud da optuženik ne posjeduje vozilo, nije vlasnik nekretnine, plovila ili vrijednosnih papira, te da nije ima dividendu, niti je vlasnik udjela u trgovačkom društvu ili nositelj založnog prava.

 

11. Slijedom navedenog, analizirajući utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je optuženik dokazao da zbog objektivno opravdanih razloga nije plaćao uzdržavanje za svog sina. Na taj način postalo nedvojbeno da optuženik nije počinio kazneno djelo za koje je optužen. Naime, odredbom članka 172. stavka 2. KZ/11 propisano je da nema kaznenog djela ako optuženik dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoje dijete. Optuženik je dokazao da je u inkriminiranom razdoblju od 15 godina, ostvario dohodak samo u 2001. i to u iznosu od 1.800,00 kuna za cijelu godinu. Osim toga, optuženik je dokazao da nije vlasnik nekretnina, vrednijih pokretnina, niti financijskih prava i da je do odlaska u Njemačku bio lošeg općeg imovnog stanja. Iz iskaza optuženika proizlazi da je nekih 5 godina radio u Njemačkoj (od 2014 do 2019) te da se svo vrijeme brine za stare i bolesne roditelje. Kada je imao prihode, plaćao je za uzdržavanje sina. Kad nije radio, nije imao prihode i nije plaćao uzdržavanje. Njegovu obranu treba sagledati i u svjetlu činjenice da optuženikova bivša supruga kao zakonska zastupnica praktično 14 godina nije ništa poduzimala u smislu prisilne naplate potraživanja za tada mlt. sina T. P. (rođen 1996.) Pri tome valja naglasiti da sud ne smatra uvjerljivim da optuženik nije znao za svoju obvezu, kao što to on tvrdi jer je iz predmeta Općinskog suda u Donjem Miholjcu br. P-201/2000 utvrđeno da je sud presudom od 1. prosinca 2000. rastavio brak između optuženika i njegove supruge, a sina povjerio majci, te je tuženiku naložio da plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kuna. Ta presuda je postala pravomoćna 20. veljače 2001., jer se optuženik unatoč urednoj dostavi na nju nije žalio.

 

12. Ipak, ova činjenica da optuženik nije plaćao uzdržavanje sve dok zakonska zastupnica maloljetnog oštećenika nije podnijela kaznenu prijavu, odnosno dok nije optužen za kazneno djelo, ujedno ne znači i da je optuženik svjesno i voljno odbijao postupiti po pravomoćnoj presudi i da je time počinio kazneno djelo neplaćanja uzdržavanja. Naime, optuženik je optužen da je mogao plaćati uzdržavanje jer je radno sposoban i povremeno ostvaruje prihode obavljanjem nekih neprijavljenih poslova. No, tužitelj nije dokazao da je optuženik svjesno i namjerno izbjegavao postupiti po svojoj očinskoj obavezi plaćanja uzdržavanja. Optužba nije dokazala da je optuženik mogao plaćati uzdržavanje, ali da to nije htio, tj. da nije mario za tu obavezu. Samo na temelju takvih činjenica bi sud mogao zaključiti da je iz evidentne i nesporne građansko-pravne obveze ovaj odnos prerastao u kazneno djelo, te da je optuženik kriv za takvu inkriminaciju. Optuženik je od 2001. do 2016. ostvario dohodak samo za 2011.godinu i to u iznosu od minornih 1.800,00 kuna. Optuženik je dokazao da svo to vrijeme nije bio vlasnik nekretnina, pokretnina niti bilo kakve imovine. Iskaz svjedoka D. V. je sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz jer je vrlo detaljan, uvjerljiv i okolnosan. Iz njega proizlazi da je istinit dio obrane u kojoj optuženik tvrdi da se zbog brige za stare i bolesne roditelje vratio iz Njemačke u Hercegovinu. I na temelju njegovog iskaza sud smatra dokazanim da je optuženik dugi niz godina bio bez primanja i da je doista bio lošeg imovnog stanja, kao što to optuženik opetovano tvrdi. Iskazi oštećenika i svjedokinje Š. o tome kako je optuženik živio u kritičnom vrijeme, gdje je on radio, koliko je zarađivao i kakvog je financijskog stanja bio predstavljaju samo njihova nagađanja jer sin i kći već dugo vremena nisu u kontaktu s optuženikom, niti s rodbinom (tazbinom). Sam oštećenik je u svom iskazu na raspravi potvrdio navedenu činjenicu. Iskaz financijsko-knjigovodstvene vještakinje je vjerodostojan dokaz jer je dan sukladno pravilima struke, objektivan je, potpun i razumljiv, te na njega stranke nisu imale primjedbi. Iz njenog nalaza i mišljenja te iskaza danog na raspravi nedvojbeno je dokazano da je optuženik uplatio na ime uzdržavanja za maloljetnog sina ukupno 81.000,00 kuna, te da mu je ostao dužan još 107.063,37 kuna.

 

13. Dakle, iz svih navedenih činjenica, a posebice iz činjenice da je optuženik za vrijeme dok je radio u Njemačkoj platio gotovo dvije trećine od ukupnog duga uzdržavanja, predstavlja temelj za osnovani zaključak o tome da je optuženik od sebe otklonio svaku krivnju, tj. da u ovom predmetu nema kaznenog djela. Drugim riječima rečeno, optuženik je dokazao da u svom postupanju nije ostvario takav stupanj krivnje i količinu protupravnosti da bi bilo neophodno posezanje za kaznenim sankcijama koje su ultima ratio pravnog poretka. Naime, kazna kao najteže sredstvo državne represije i državnog monopola na prisilu ujedno znači i da ta kazna mora biti posljednje sredstvo države. U kaznenom pravu se mora raditi o takvom čovjekovom postupku koji zaslužuje kaznu koja izražava i materijalizira društveno-etički prijekor za učinjeno djelo koje je nedopušteno, odnosno zakonski zabranjeno. Od odlučujuće važnosti je upravo taj subjektivni odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu sud može uputiti moralnu kritiku i društveni prijekor koji u svojoj osnovi predstavlja svaka osuđujuća presuda. Takva moralna kritika se može uputiti samo onome počinitelju koji se svjesno i voljno odlučio za nepravo, iako je, s obzirom na sve okolnosti (objektivne i one osobne), mogao postupiti drukčije i izabrati pravo.

 

14. Dakle, sud je stajališta da su dokazane činjenice takvog spoznajnog stupnja da sa sigurnosti ukazuju kako optuženik zbog objektivno opravdanih razloga nije bio u mogućnosti ispunjavati svoju obavezu uzdržavanja djeteta. Uslijed utvrđenih manjkavosti u kvalitativnom i kvantitativnom opsegu činjeničnog supstrata, postalo je nesporno da je optuženik dokazao postojanje objektivnih okolnosti zbog kojih nije plaćao uzdržavanje i zato je oslobođen optužbe. Ujedno je oštećenik upućen da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, te je odlučeno da trošak kaznenog postupka pada na teret proračunskih sredstava.

 

Osijek, 1. prosinca 2022.

 

                                                                                                                    SUDAC ZA MLADEŽ:

                                                                                                                           Ivan Sajter

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj Županijski sud u Zagrebu.

 

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na broj: KMP-DO-16/2014
2. opt. D. P.
3. branitelj opt. M. J., odvjetnik iz O.
4. ošt. T. P.