Poslovni broj: Kž-270/2022-9 REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Blažene
Ereš, predsjednice vijeća, mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančica Cvitanović, članova
vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu 1.
optuženog S. K. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1.
Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05,
51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; dalje: KZ/97)
odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi,
poslovni broj K-63/2015 od 28. lipnja 2022., u sjednici vijeća u održanoj dana 1.
prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog S. K., 2. optuženog Z. M.  i 3. optuženog S. B. kao neosnovane, te se potvrđuje
prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-63/2015 od

28. lipnja 2022. 1. optuženi S. K. proglašen je krivim zbog počinjenja
kaznenog djela protiv imovine - prijevare, opisanog i kažnjivog po članku 224. stavak

1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05,
51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; dalje: KZ/97),
dok su 2. optuženi Z. M. i 3. optuženi S. B. proglašeni krivima
zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine - pomaganja u prijevari, opisanog i
kažnjivog po članku 224. stavak 1. u vezi s člankom 38. KZ/97.

1.1.Na temelju članka 224. stavak 1. KZ/97 1. optuženiku S. K. je
izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 67. stavak

1. i 2. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće
biti izvršena ako 1. optuženik za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno
djelo.

1.2. Na temelju članka 224. stavak 1. KZ/97 2. optuženiku Z. M.
je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 67.
stavak 1. i 2. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora
neće biti izvršena ako 2. optuženik za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo
kazneno djelo. Na temelju članka 63. KZ/97, 2. optuženiku Z. M. , u

2

Poslovni broj: Kž-270/2022-9

slučaju opoziva uvjetne osude, uračunat će se vrijeme provedeno u uhićenju i
istražnom zatvoru u trajanju od 18. studenog 2021. do 18. veljače 2022.
1.3. Na temelju članka 224. stavak 1. KZ/97 3. optuženiku S. B. je
izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 67.
stavak 1. i 2. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora
neće biti izvršena ako 1. optuženik za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo
kazneno djelo.

1.4. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku
("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,
152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 22.200,00
kuna predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi S. K. ostvario
kaznenim djelom prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97, te iznos predstavlja
imovinu Republike Hrvatske, pa se nalaže 1. optuženiku S. K. iznos uplatiti
u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od
pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. ZKP/08

1. optuženik S. K., 2. optuženi Z. M. i 3. optuženi S. B.
dužni su solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka o kojima će sud donijeti
posebno rješenje, te paušalni trošak u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske
u iznosu od 400,00 kuna svaki.

2. Protiv presude žalbu je podnio 1. optuženi S. K. o branitelju
I. D., odvjetniku u P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženik oslobodi od
optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv presude žalbu je podnio i 2. optuženi Z. M. po branitelju
I. B., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. i članka 468. stavak 3. ZKP/08, pogrešno
i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže da
se pobijana presuda preinači na način da se 2. optuženik oslobodi od optužbe, a
podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak
prvostupanjskom sudu.

2.2. Protiv presude žali se i 3. optuženi S. B. po braniteljici S. P,
odvjetnici u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede
kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o
kaznenim sankcijama i troškovima kaznenog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi
kako se zapravo samo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede
kaznenog zakona. Predlaže da se žalba usvoji te pobijana presuda ukine u cijelosti i
predmet vrati na ponovni postupak. S obzirom da se žalbe optuženika međusobno
nadopunjavaju, iste će se zajednički razmatrati.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje
Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj Kž-DO-
38/2022 vratilo na nadležni postupak.

4. Žalbe 1. 2. i 3. optuženika nisu osnovane.

3

Poslovni broj: Kž-270/2022-9

U odnosu na žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

5. Žali se 1. optuženik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju
vidi u tome što je pročitan iskaz svjedoka E. P. koji je ispitan u PU
Varaždinskoj, a kojem ispitivanju nije bio prisutan 1. optuženik ni njegov branitelj te
smatra da se radi o nezakonitom dokazu koji je trebao biti izdvojen iz spisa. Također
za iskaz istog svjedoka, koji je poslije saslušan na raspravi, smatra da je proturječan i
kontradiktoran.

5.1. Činjenica da 1. optuženik nije bio obaviješten o izvođenju te dokazne
radnje ne čini taj dokaz nezakonitim jer ne postoji niti obveza sukladno ZKP-u da se
optuženici obavještavaju o toj dokaznoj radnji. Također činjenica da svjedok E. P.
saslušan na policiji, a ne kod suda ne čini zapisnik o ispitivanju svjedoka
nezakonitim jer je ta dokazna radnja provedena po policijskom istražitelju, sukladno
nalogu ODO-a, tako da je ta radnja zakonita.

5.2. Nasuprot žalbenim navodima 1. optuženika ne radi se o nezakonitom
dokazu već eventualnom ne konfrontiranom iskazu, no stranke su imale mogućnost
saslušati svjedoka E. P. i na raspravi te mu postavljati pitanje. Pored
iskaza istog svjedoka danog u PU postoje i drugi dokazi koji teret optuženika i to
iskaz oštećenika kao svjedoka D. V. te obrane 2. i 3 optuženika pa se
stoga ne istom iskazu nje isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila osuđujuća presuda
(članak 411. stavak 4. ZKP/08).

5.3. U žalbi 2. optuženik smatra da je počinjenja bitna povrede odredaba
kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 jer prvostupanjska
presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, no ta povreda nije ostvarena, a
žalbeni navodi u tom dijelu odnose se uglavnom na činjenične prigovore.

5.4. Bitne povrede odredaba kaznenog postupka 3. optuženik u žalbi posebno
ne obrazlaže te ne navodi u čemu bi se povreda sastojala, a niti ih nalazi ovaj sud po
službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe u tom djelu proizlazi kako se zapravo žali zbog
pogrešno utvrđenog činjenično stanje i povrede kaznenog zakona.

U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje

6. U svojim žalbama 1., 2. i 3. optuženici smatraju da je sud pogrešno i
nepotpuno utvrdio činjenično stanje te analiziraju provedeni dokazni postupak i
vjerodostojnost iskaza svjedoka, dajući svoje zaključke koji se uglavnom ne
podudaraju sa utvrđenjima suda.

6.1. Nasuprot žalbenim navodima prema obranama 2. i 3. optuženika oni su
na traženje 1. optuženika uz obećanu nagradu, podigli novčane iznose pošiljatelja i
oštećenika D. V. , u međuvremenu preminulog, potpisali su naloge za
isplatu svojim imenom, a potom novac predali 1. optuženom koji im je isplatio
obećanu nagradu, što je jasno vidljivo iz materijalne dokumentacije, pribavljene od
banke u kojoj je novac dizan i to banke Poslovnica u V.1. i banka sa sjedištem

u V.1. Optuženici u svojim obranama detaljno
opisuju način počinjenja kaznenog djela za koje se terete. Kada se prati tijek novca
prema obrascima slanja novca oštećenika, putem Hrvatske pošte Western Uniona,
proizlazi da je oštećenik u inkriminiranom razdoblju novac uplaćivao u BiH, na ime
primatelja S. B. i Z. M. Odgovornost 2. i 3. optuženika
nesporno proizlazi iz činjenice da su oni potpisujući dokumentaciju podizanja novca

4

Poslovni broj: Kž-270/2022-9

znali i vidjeli da je novac uplaćivan na njihovo ime, a koji novac su potom predavali 1.
optuženiku i od istog su za protuuslugu dobivali 100 KM, čime su ostvarili bitna
obilježja predmetnog kaznenog djela pomaganja u prijevari.

6.2. Kada se analizira prvi iskaz svjedoka E. P. , koji je detaljno i
okolnosno opisao sve činjenice koje terete svu trojicu optuženika, tada nema mjesta
sumnji da su se u ponašanju istih ostvarila obilježja navedenih kaznenih djela, da se

1. optuženik prvo oštećeniku predstavljao lažnim imenom, zatim od njega tražio
novac, a da bi na neki način prikrio svoju radnju ovlastio za primanje i podizanje 2. i

3. optuženika da novac podignu i njemu dadu. Također je promjena iskaza svjedoka
E. P. na raspravi očito usmjerena na otklanjanje i umanjenje kaznene
odgovornosti optuženika te stoga i nevjerodostojna. Naime, svi ostali provedeni
dokazi nedvojbeno ukazuju da su optuženici počinili predmetna kaznena djela.
6.3. Na temelju materijalnih dokaza i to potvrda Western Uniona nesporno je
da su 2. i 3. optuženici na zahtjev 1. optuženika podizali novac koji je na njihova
imena uplatio oštećenik, a koje podatke za uplatu mu je prethodno javio 1. optuženik.
Stoga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako su 2. optuženik Z. M. ,
te 3. optuženik S. B. morali znati odnosno pretpostaviti da podizanjem spornih
uplata koje je po ranijoj uputi 1. optuženog S. K. obavio oštećenik D. V., te potom neposrednom predajom podignutog novca 1. optuženika, čine
kažnjivu radnju, a ne kako su to naveli bezazlenu uslugu 1. optuženiku, budući su u
svojim iskazima i sami naveli kako im je 1. optuženik više puta rekao da nikome ništa
ne govore, te im za obavljenu uslugu uvijek dao nagradu od po 100 KM u
protuvrijednosti 400,00 kuna, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok E. P.
Naime, oni su se morali upitati zašto baš oštećenik D. V. uplaćuje novac na njihovo ime, a za 1. optuženika te otkloniti tu mogućnost kao što je
i otklonio brat 1. optuženika Ž. K. znajući da se radi o sumnjivom poslu u
koji nije htio ulaziti.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pravilno
utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva, a
prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama
te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što prihvaća i ovo Vijeće te se radi
nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženju presude.

U odnosu na žalbe zbog povrede kaznenog zakona

8. U svojim žalbama 2. i 3. optuženici navode da nije dokazano da bi kod njih
postojala namjera pomaganja 1. optuženiku u prijevari. Neosnovan je navod 2.
optuženika iz žalbe da nije bio svjestan djela jer u žalbi navodi da je iz iskaza Ž. K. brata optuženika, danog u MUP-u T. proizlazi da ga je 2. optuženik
tražio da na njegovo ime podigne novac u Western Unionu, što je on odbio, očito
zaključivši da se radi o nelegalnom poslu, a nakon toga je 2. optuženik pitao 3.
optuženika da podigne novac za njega na što je isti pristao. Kada se tome doda da je

2. optuženik po treći put dolazio iz V.2 u V.1 u BIH radi podizanja novca u
banci, isto potvrđuju radnje pomaganja 2. optuženika te da mu je bilo poznato da bi
se radilo o prijevari. Također je i 3. optuženik mogao znati da se radi o kaznenom
djelu time što mu je za uslugu podizanja novca na njegovo ime ponuđeno 100 KM.

5

Poslovni broj: Kž-270/2022-9

Stoga su neosnovani žalbeni navodi 2. i 3. optuženika da bi došlo do povrede kaznenog zakona.

U odnosu na odluke o kazni

9. Žali se 3. optuženik na odluku o kazni koju posebno ne obrazlaže, dok
žalbe 1. i 2 optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
sadrže u sebi i žalbe na odluku o kaznu, Vijeće je razmotrilo i izrečene
kaznenopravne sankcije. Vijeće je smatralo da su izrečene uvjetne osude dužinom
kazne i rokom kušnje primjerene kaznenoj odgovornosti 1-3. optuženika te je
prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti kod svakog
pojedinog optuženika. Sud je primjereno 2. i 3. optuženicima kao pomagačima
izrekao manje kazne cijeneći njihovu dosadašnju neosuđivanost. Također treba imati
u vidu i protek vremena od deset godina od počinjenja djela u kojem vremenu 2. i 3.
optuženici nisu počinili nova kaznena djela.

Žalba 3. optuženika zbog odluku o troškovima postupka

10. Žali se 3. optuženik i na odluku o troškovima postupka koju posebno ne
obrazlaže. Vijeće je smatralo kako je određeni trošak u iznosu od 400,00 kuna
primjeren imovinskom stanju i mogućnostima optuženika te ih je u mogućnosti platiti.

11. Slijedom navedenoga, kako optuženici nisu svojim žalbama doveli u
sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj
dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08, nisu nađene povrede
materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi
po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude i temeljem članka 482.
ZKP/08 odbio žalbe kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Sisku 1. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća
Blažena Ereš,v.r.