- 1 -

                                                                                                                  Broj:Ppž-11576/2022

 

 

                          

              Broj: Ppž-11576/2022

 

 

 

U  IME  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T. L. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog T. L., podnijete protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 27. rujna 2022., broj: Pp P-1346/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. L. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II.              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni T. L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/ 26,54 EUR[1] (dvadesetšesteura i pedesetčetiri centa) u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude.

 

 

                                                                      Obrazloženje:

 

1.Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 27. rujna 2022., broj: Pp P-1346/2019, okrivljeni T. L. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. primjenom članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 1.220,00 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni T. L. je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žalitelj poriče prekršaj, tvrdi da je uzrok prometne nesreće kamenje na cesti, a ne njegova alkoholiziranost, smatra da je sud trebao povjerovati svjedocima M. K. i D. L. i predlaže da mu se kazna ublaži ili odobri plaćanje na rate.

 

Neosnovani su ti žalbeni navodi žalitelja da činjenično stanje nije valjano utvrđeno jer da je uzrok njegovom padu s motocikla kamenje na cesti, a ne njegova alkoholiziranost.

 

Suprotno tim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje. U postupku je ispitan okrivljenik i kao svjedoci djelatnica policije koja je vršila očevid S. Z. R., zatim M. K. i D. L. te je izvršeno čitanje dokumentacije spisa, naročito zapisnika o očevidu  i zapisnika o vještačenju.

 

Na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je uzrok prometne nesreće alkoholiziranost okrivljenika koji je upravljao motociklom uz prisutnost alkohola u krvi od najmanje 2,24 g/kg te je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je okrivljenik u tolikoj mjeri bio pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene.

 

Pokušaj okrivljenika da je uzrok prometne nesreće bilo kamenje na cesti je neosnovan i neuvjerljiv i usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Zapisnikom o očevidu je stanje kolnika opisano kao „gladak i suh“ nikakvo kamenje nije nađeno kao niti pijesak ili šuta. Djelatnica policije koja je sačinila zapisnik o očevidu jasno je i uvjerljivo iskazala kako je postupala, da je stanje kolnika i mjesta prometne nesreće fotografirano i opisano i navedeno je da je kolnik bio suh i čist, da na kolniku nije bilo pijeska niti kamenja i da je taj dan to bila jedina prometna nesreća na tom mjestu. Svjedoci na koje se uporno poziva okrivljenik su svjedočili da na tom mjestu zna biti pijeska i kamenja, a potom o onom što je tvrdio okrivljenik, da je naletio na kamen, ali niti oni nisu naveli da su vidjeli da je baš taj dan na kolniku bilo kamenja i pijeska.

 

Pravilna je stoga ocjena prvostupanjskog suda da je iskaz djelatnice policije glede stanja kolnika vjerodostojan i njemu je poklonjena vjera, dok drugih dokaza koji bi doveli u sumnju pravilnost odluke nije bilo. Visina stupnja alkoholiziranosti okrivljenika je nedvojbeno utvrđena i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je utjecala na znatno smanjivanje vozačkih sposobnosti okrivljenika koji više nije bio u stanju upravljati motociklom da bi vožnju prilagodio stanju kolnika odnosno zavoju koji tako alkoholiziran nije uspio savladati.

 

Pravilno je stoga, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj, za svoju je odluku dao valjane razloge koje žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

 

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud  kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj koji je jedan od najtežih prometnih prekršaja i koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upozoren ako u navedenom, dužem, roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

Neosnovano i potpuno nekritički okrivljenik smatra da mu je izrečena prestroga kazna jer je u nesreći sam ozlijeđen te je ocjena ovog Suda da će se na okrivljenika samo izrečenom prekršajnopravnom sankcijom djelovati tako da prekršaj više ne ponavlja. Težina počinjenog prekršaja, odsutnost kajanja i svijesti o težini počinjenog prekršaja i opasnosti od ovakvog ponašanja u prometu ne opravdava bilo kakvo ublažavanje kazne niti odobravanje plaćanja kazne u obrocima jer je okrivljeniku ionako odobren duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

 

8. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u zakonom propisanom rasponu trajanju zaštitnih mjera i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je srazmjerno težini počinjenog prekršaja i realnoj opasnosti da će upravo stoga prekršaj i ponoviti, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenika, koji je više puta kažnjavan zbog raznih prometnih prekršaja, na navedeno vrijeme valja spriječiti da sudjeluje u prometu.

 

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

             

U Zagrebu 1. prosinca 2022.

 

 

                                                                                   

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4  otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.