Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-1858/2022-3


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1858/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr.sc. Lidije Vojković kao članova vijeća  u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B., OIB: i 2. Š. B., OIB: , oboje iz J., i zastupani po punomoćnicima iz ZOU H. L. i V. R., odvjetnicima u J., protiv tuženice: Republike Hrvatske, OIB: , zastupane po zastupniku na temelju zakona Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 2022. pod poslovnim brojem P-851/21 u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   je

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 2022. pod poslovnim brojem P-851/21 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i obvezani tužitelji naknaditi parnični trošak tuženoj (točka I. i II. Izreke).

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelji M. B. iz J., OIB i Š. B. iz J., OIB , vlasnici nekretnine k.č. br. 8384, zgrade i dvora sa 116 m2, upisane u zk. ul. 2524 k.o. P., Zemljišnoknjižnog odjela Krk, Općinskog suda u Crikvenici, što je tuženica Republika Hrvatska, OIB , dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja M. B. i Š. B., jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda.

2. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljima M. B. i Š. B. troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.”

II. Tužitelji M. B. i Š. B. dužni su naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka od 8.000,00 (slovima: osam tisuća kuna) u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu poviše dosuđenih 8.000,00 kn, a do zatraženih 10.000,00 kn, zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbija se kao neosnovan."

 

2.              Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tužitelji osporavajući istu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i obvezani tužitelji naknaditi parnični trošak tuženoj  zbog  svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja  presudu u osporenom dijelu  preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine za koju navode kako su je kupili, te kako su i posjedovanjem odnosno dosjelošću stekli pravo vlasništva.

 

6.              U provedenom postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

- kako su zaista  tužitelji kao kupci s prodavateljem M. d.d. (prethodnog imena J. v. d.d. kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra) dana 1. srpnja 2002. sklopili Ugovor kojim je prodavatelj M. d.d. obvezala se prodati tužitelju M. B. nekretninu, stambeni P+2 objekt (kako se navodi kuću u nizu korištenu u posljednje vrijeme kao odmaralište) ukupne neto površine 102,62 m2 (od čega terasa površine 16,12 m2) u zatečenom stanju, katastarska općina P., k.č. br. 8384, ukupne površine 116 m2, dok se kupac, obvezao isplatiti M. d.d. kupoprodajnu cijenu za objekat i zemljište“ u iznosu od 36.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju, s time što 15.000,00 EUR plaća odmah po potpisu Ugovora, a preostali iznos najkasnije u roku od 30 dana,

- kako je prodavatelj u ugovoru jamčio za pravne nedostatke,

- kako je u ugovoru bila naznačena „clausula in tabulandi,

- kako su tužitelji  isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu uplatom od 1. srpnja 2002. u iznosu od 99.856,01 kn i uplatom od 166.358,69 kn dana 7. kolovoza 2022., platili porez na promet nekretnina, te su potom po isplati kupoprodajne cijene, u kolovozu 2002. godine,. uvedeni u posjed kupljene nekretnine k.č. br. 8384 k.o. P. u čijem posjedu se od tada i nalaze,

              - kako je prodavatelj 30. lipnja 2008., izdao dodatnu izjavu kojom dopušta da tužitelji bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja ishode u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na k.č. br. 8384 k.o. P.,

              - kako tužitelji u zemljišnim knjigama nisu upisali svoje pravo vlasništva na k.č. br. 8384 k.o. P.,

- kako  je nekretnina k.č. br. 8384, zgrada i dvor površine 116 m2, bila upisana u zk. ul. 2524 k.o. P. kao društveno vlasništvo, s korisnikom M., poduzećem za proizvodnju, promet poljoprivrednih proizvoda i ugostiteljstvo iz J., dakle nespornog pravnog prednika J. vina d.d., odnosno M. d.d. počevši od 30. listopada 1976. godine,

- kako je  Općinski sud u Krku rješenjem posl. br. Z-2164/02, a temeljem prijedloga od 12. lipnja 2022., zabilježio odbacivanje prijedloga za promjenu oblika režima vlasništva upisanog u korist društvenog poduzeća u korist M. d.d. iz J. (dakle, prodavatelja nekretnine), s time što je M. d.d protiv tog rješenja izjavila žalbu čije postojanje je zabilježeno u zemljišnoj knjizi upisom pod poslovnim brojem Z-4206/05 zaprimljenom dana 5. rujna 2005. (upis pod rednim brojem B4 na povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga), s time što je ta žalba M. d.d. odbijena rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4818/05 od 12. studenog 2007. (upis pod rednim brojem B5 na povijenom vlasničkom listu) ,

- kako  su tužitelji  dana 12. srpnja 2002 pod posl. br. Z-2999/02 podnijeli prijedlog za uknjižbu prava vlasništva i to upravo na temelju kupoprodajnog ugovora od 1. srpnja 2002. koji je odbijen,

- kako su  sve do 14. svibnja 2009. vlasnička prava na k.č. br. 8384, zgradi i dvoru površine 116 m2, upisanoj u zk. ul. 2524 k.o. P. ostala upisana kao društveno vlasništvo, s korisnikom „M.“, poduzećem za proizvodnju, promet poljoprivrednih proizvoda i ugostiteljstvo iz J.,

- kako je na e temelju prijedloga i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-06/04-01/298 od 9. travnja 2009., pravo vlasništva upisano u korist Hrvatskog fonda za privatizaciju,

- kako su  tužitelji  u još jednom navratu nakon 2002. godine, pokušali u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva i to temeljem prijedloga od 30. lipnja 2010. zaprimljenog pod posl. br. Z-3601/10 koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Krku posl. br. Z-3601/10 od 1. ožujka 2011., i protiv koje odluke su tužitelji izjavili žalbu čije postojanje je zabilježeno pod posl. br. Z-1401/11 dana 21. ožujka 2011. (upis pod rednim brojem B-3.1 elektronski vođene zemljišne knjige), s time što su ovdje tužitelji povukli žalbu izjavljenu protiv rješenja o odbijanju uknjižbe prava vlasništva (upis u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1776/11) i nakon čega je temeljem odluke Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1662/2011 od 18. travnja 2011. (upis pod rednim brojem B-3.2 elektronski vođene zemljišne knjige) brisana zabilježba plombi što je zabilježeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-2182/11,

- kako  se tuženica Republika Hrvatska, namjesto do tada upisanog vlasnika Hrvatskog fonda za privatizaciju, upisala kao vlasnica nekretnine temeljem prijedloga od 20. lipnja 2011. zaprimljenog pod posl. br. Z-3313/11,

- kako  nekretnina koja je predmet postupka, k.č. br. 8384 k.o. P., a na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja M., poduzećem za proizvodnju, promet poljoprivrednih proizvoda i ugostiteljstvo iz J., odnosno kasnijeg J. vina (prema izmijenjenoj tvrtci) u postupku pretvorbe društvenih poduzeća nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala društva,

- kako okolnost ne procjenjivanja potvrđena i a dopisom Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: 943-01/18-02/260, Ur. broj: 360-04-0201/02-2018-2 od 20. kolovoza 2018. upućenog punomoćniku tužitelja u prilogu kojeg je dostavljeno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/95-01/2510, Ur. broj: 563-04-404/96-3 od 27. veljače 1996.,

- kako po rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 27. veljače 1996. nije obuhvaćena u procjenu i k.č. br. 8384 k.o. P.,

- kako je  Hrvatski fond za privatizaciju donio u postupku utvrđivanja statusa nekretnina neprocijenjenih u pretvorbi društvenog poduzeća J. v. iz J., rješenje Klasa: UP/I-943-01/09-03/173, Ur. broj: 563-03/0301/01-2010-10 od 7. travnja 2010. kojim je utvrđeno da u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća J. V. iz J., nije procijenjena nekretnina k.č. br. 8384 k.o. P. upisana u zk. ul. 2524 k.o. P. (koja odgovara katastarskoj k.č. br. 8384 upisanoj u posjedovni list 1466 k.o. P.) te je ista prenesena u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju, s time što je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Krku naloženo uknjižiti Hrvatski fond za privatizaciju kao vlasnika ove nekretnine, a katastru provesti promjenu posjednika u katastarskom operetu,

- kako se u  rješenju od 7. travnja 2010. navodi  da iz uvida u nalaz Državnog ureda za reviziju o izvršenoj reviziji pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća J.-v. od 7. travnja 2004. proizlazi da u postupku pretvorbe J. V. nije procijenilo i k.č. br. 8384 k.o. P., iako je na istoj imalo pravo korištenja, da se M. d.d. kao pravni slijednik društvenog poduzeća J. V. očitovala da je nekretnina prikazana u Elaboratu o pretvorbi društvenog poduzeća J. V. i to na stranici 40, tj. 23 elaborata s prilogom uz procjenu kao da je riječ o opremi društva, no da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 27. veljače 1996. te očitovanja Službe procjene Hrvatskog fonda za privatizaciju, proizlazi da k.č. br. 8384 k.o. P. nije procijenjena u vrijednost društvenog poduzeća J. V., niti je J. V.. zatražilo ispravak rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju o iskazu nekretnina društvenog poduzeća J. V. koje bi obuhvatilo i predmetnu nekretninu,

- kako se u rješenju od 7. travnja 2010.  navodi  da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća J. V. u temeljnom kapitalu iskazane sve nekretnine prikazane u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 27. veljače 1996. koje su činile cjelovitu i zaokruženu tehnološku cjelinu društva J. V. na temelju koje je društvo obavljalo svoju gospodarsku djelatnost (i koje su kao takve prikazane elaboratom), a konstatira se da je sljednik M. d.d. dana 1. srpnja 2002. prodalo nekretninu tužiteljima kao kupcima, no koji do pisanja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 2010. nisu u zemljišnoj knjizi upisali svoje pravo vlasništva niti se evidentirali kao posjednici nekretnine, već je predmetna nekretnina i dalje upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja poduzeća M. d.d.,

- kako se u  rješenju od 7. travnja 2010. zaključuje da ne postoji tehnološka cjelina u odnosu na koju bi predmetna nekretnina trebala biti sastavnim dijelom, tako da bude u funkciji gospodarske djelatnosti društva M. d.d. iz J., pa ne postoje niti pretpostavke za obnovu postupka iz članka 249. Zakona o općem upravnom postupku procjenom i uključenjem predmetne k.č. br. 8384 k.o. P. u vrijednost društvenog kapitala M. d.d. iz J., dok je glede ostalih nekretnina neprocijenjenih u vrijednost društvenog kapitala u pretvorbi društvenog poduzeća J. V. iz J., odlučeno donijeti kasnije odluku, s time što je protiv ovog rješenja bilo dopušteno izjavljivanje upravnog spora,

- kako prema dostavnoj naredbi na rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 2010. je vidljivo da je to rješenje dostavljeno i tužiteljima.

 

7.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95) Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00) zaključio kako predmetna nekretnina nije prešla u vlasništvo prodavatelja, već se radilo o nekretnini koja u vlasništvu Republike Hrvatske  sukladno odredbi članka 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10, 70/12 i 94/13).

 

8.              Prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelji nisu mogli steći osnovu za stjecanje vlasništva od nevlasnika posebno jer u vrijeme sklapanja ugovora u zemljišnim knjigama nije bilo upisano prodavateljevo vlasništvo već društveno vlasništvo s upisanim prvom korištenja.

 

9.              Konačno je prvostupanjski sud zaključio, s obzirom na činjenicu da su tužitelji prije podnošenja tužbe dva puta odbijeni u zahtjevu za uknjižbu, te da im je dostavljeno i rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 2010., kako tužitelji nemaju potrebnu kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću time da nisu niti protekli rokovi za dosjedanje s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena 2019. godine.

 

10.              Zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

 

11.              Zaista je odredbom članka 47. Zakona o privatizaciji bilo propisano kako dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Jasno je da se ne radi o nikakvoj tehnološkoj cjelini kako je to utvrđeno rješenjem od 7. travnja 2010. odnosno da predmetna nekretnina nije obuhvaćena u postupku pretvorbe i privatizacije prema rješenju od 27. veljače 1996., a što znači da zaista predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu prodavatelja.

 

12.              Zakonodavac je posebno u odredbi članka 388 stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) odgodio načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u korist stjecanja (do kojih dođe do sve do 1. siječnja 2017) ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano pravo društveno vlasništva nije brisano prije stupanja na snagu ZV-a odnosno do 1. siječnja 1997.

 

13.              I iz ove odredbe proizlazi kako se od stranaka u pravnom prometu zahtijevao dodatni oprez ako je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, pa i kod okolnosti koju je utvrdio prvostupanjski sud (iako se ne radi o odlučnoj okolnosti) da je tužitelj ad 1/ i sudjelovao u radu Vlade RH onda i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda glede savjesnosti i poštenja tužitelja.

 

14.              Upravna rješenja proizvode pravne učinke (konačnošću i pravomoćnošću) u smislu odredbe članka 12. ZPP-a te su tužitelji trebali dokazati kako im nije dostavljeno rješenje od 7. travnja 2010. unatoč dostavnoj naredbi, a iz kojeg rješenja ponovno proizlazi da predmetna nekretnina nije bila prodavateljeva.

 

15.              Kako prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelji dva puta odbijeni u zahtjevima za uknjižbu to dodatno ukazuje na nepoštenje tužitelja odnosno ne kvalitetu posjeda i time ne ostvarivanje pretpostavki iz odredbe članka 159 ZV-a.

 

16.              Nema govora da je prodavatelj dosjelošću od 1970ih godina mogao steći dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine, jer je i prodavatelj postao nepošten izradom pretvorbenog elaborata i ne uključivanjem predmetne nekretnine još 90ih godina, (najkasnije 1996. kada je doneseno prvo rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju) time da je stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu između društvenih pravnih osoba dosjelošću bilo moguće do donošenja Ustava SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-45/90).

 

17.              S obzirom na žalbene navode tužitelja o mirnom posjedovanju nekretnine valja istaknuti kako po pravnom shvaćanju ovog suda pravo na posjed i kvalificirani posjed nisu pravne istoznačnice.

 

18.              Zaista tužiteljima nitko ne uznemirava njihov posjed predmetne nekretnine te je zakonodavac u sada važećem Zakonu o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18) u odredbi članka 41 redak 4. kao i ranije važećem Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 94/2013, 18/2016, 89/2017, 52/2018, 112/2018) u odredbi članka 52. stavak 2. predvidio postupanje države prema takvim posjednicima no to ne ulazi u nadležnost sudova.

 

19.              Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu odredbe članka 7. ZPP-a i pravilno primijenio materijalno pravo,

 

20.              Prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje bi ovaj sud pazio na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

21.              Odluka o troškovima postupka je ispravno donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

22.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

 

U Splitu 1. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu