Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

Poslovni broj R-888/2020-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-
Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika P. V. d.d. V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku iz V., te umješača na strani tuženika C. O.d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: 11 Pr-49/2019-7 od 9.lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: 11 Pr-49/2019-7 od 9.lipnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku i umješaču na strani tuženika isplatiti tužitelju solidarno na ime naknade štete iznos od 307.580,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, te da mu naknade parnični trošak u iznosu od 47.750,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

2. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u
iznosima pobliže navedenim u toj točki izreke.

 

3. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu žale se tuženik i umješač na
strani tuženika pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1.
Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje
ZPP). Predlažu da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja
odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje.

 

4. Tužitelj podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke iz točke II. izreke također iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i dosude zatraženi iznosi u cijelosti kao i zatraženi iznos na ime parničnih troškova, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime neimovinske i imovinske štete
podnesen protiv tuženika kao njegova poslodavca, iz štetnog događaja od 24.
veljače 2014.

 

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa:

 

- tužitelj je radnik tuženika koji je temeljem Ugovora o radu zaposlen na
poslovima transportno-skladišnog radnika,

- umješač na strani tuženika je osiguratelj od odgovornosti poslodavca tužitelja temeljem police osiguranja koji je tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio iznos od 63.040,00 kn,

- do stradavanja tužitelja došlo je 24. veljače 2014. kada se sagnuo ispod stroja da bi očistio njegov dio, a kada se iz čučnja podignuo transportna traka zahvatila je najprije rukav, a potom desnu šaku tužitelja, prikliještila je između trake i transportnih valjaka, koja je oslobođena nakon što je radnica u pogonu to primijetila i istu isključila,

- tužitelj je zadobio više teških tjelesnih ozljeda desne ruke i šake, te prijelom
desnih rebara, zbog čega je na dugotrajnom bolovanju.

 

9. Sporna je i u fazi žalbenog postupka odgovornost tuženika za naknadu
štete tužitelju iz tog štetnog događaja, odnosno da li je do iste došlo isključivom
krivnjom tužitelja ili uz njegov sudoprinos kao i visina pripadajućih iznosa po pojedinim kriterijima.

 

10. Osnovano tuženik i umješač u žalbama tvrde da je donošenjem pobijane presude ostvarena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP-a. Naime, tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika te tužbenim zahtjevom predlaže da se tuženika obveže isplatiti u na ime naknade štete utuženi iznos. Međutim, sud prvog stupnja je pobijanom presudom obvezao tuženika i umješača na strani tuženika na solidarnu isplatu utuženog iznosa, dakle odlučio mimo tužbenog zahtjeva. Naime, umješač nije stranka u postupku, već treća osoba sukladno odredbi čl. 206. ZPP-a, u kojem svojstvu je sud prvog stupnja istom i dozvolio sudjelovanje u postupku rješenjem od 2. svibnja 2016. Stoga će u daljnjem postupka sud prvog stupnja ovisno i ishodu rezultata dokaznog postupka, odlučiti u okviru tužbenog zahtjeva i u odnosu na tuženika, kako je to tužitelj i označio (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

11. Osnovano nadalje isti ukazuju i na apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na pravni osnov, odnosno odgovornost tuženika tako da u tom dijelu presudu nije moguće ispitati, a isto tako nisu izneseni razlozi o odbiću tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženi iznos na ime rente.

 

12. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka kao i sada
žalbenim navodima ustrajao kod tvrdnji da je do štetnog događaja došlo isključivo
krivnjom tužitelja, odnosno uz njegov doprinos.

 

13. Sud prvog stupnja utvrđenja i zaključke o tome temelji isključivo na nalazu
i mišljenju vještaka zaštite na radu dipl.ing. T. M. iz kojeg utvrđuje da se radilo o stroju s povećanim opasnostima te da je radnik doživio ozljedu za vrijeme radnog vremena pri obavljanju radnog zadatka, a to da je vizualni nadzor i kontrola rada linije za tretiranje povrća. Za obavljanje tog radnog zadatka da nije posebno osposobljen, jer da mu je ugovoreno radno mjesto viljuškarist. Do ozljede da je došlo
na pokretnom dijelu stroja koji nije bio fizički zaštićen (bez ograde, štitnika ili nekog
drugog zaštitnog rješenja), te bez zaustavnog sustava u slučaju neke iznenadne
situacije, pa proizlazi da tuženik nije poduzeo sve mjere da do toga ne dođe, a da ga
na to obvezuje Zakon o zaštiti na radu i podzakonski akti, zbog čega je mišljenje vještaka da je za taj štetni događaj odgovoran tuženik.

 

14. Kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi koju je tužitelj zadobio na
radu, to tuženik za štetu koju je ovaj pretrpio na radu i u svezi s radom kao njegov
poslodavac prema odredbama Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj: 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje ZZR), odgovara po principu objektivne odgovornosti, te je u obvezi nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stoga u primjenu dolaze opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), tako da se poslodavac može osloboditi od odgovornosti za slučaj kada je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti a djelomično ako je oštećenik pridonio nastanku štete. Na tuženiku je teret dokaza ekskuplacijskih razloga na koje upućuje u odgovoru na tužbu i sada žalbenim navodima, odnosno da bi do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja, odnosno njegovim doprinosom. U odnosu na navedeno, tuženik je tvrdio da je tužitelj bez naloga poduzeo radnju čišćenja dijela stroja ispod trake, da je istu poduzeo izvan djeokruga poslova koji su u okvirima njegovog radnog mjesta, te da se na istu odlučio svojom voljom unatoč istaknutom upozorenju na stroju. Na te okolnosti predložio je i provedeni su dokazi, a ne samo vještačenje, koji bi prema mišljenju ovoga suda bili relevantni za donošenje odluke o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornosti ili sudoprinosu tužitelja, tako su na te okolnosti saslušani svjedoci V. L., L. M. i Z. U. te je iskazivao i tužitelj, a priložena je i brojna dokumentacija vezana uz isti, ali je sud prvog stupnja osim što je te dokaze nabrojao, iste propustio ocijeniti.

 

15. Da bi se pravilno odlučilo o pravnom osnovu tužbenog zahtjeva, potrebno
je ocijeniti sve provedene dokaze i to svakog zasebno i u njihovoj sveukupnosti i na
temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka o tome donijeti odgovarajuće
pravne zaključke (čl. 8. ZPP-a) i što je kod donošenja pobijane presude izostalo.

 

16. Ukazuje se da bi iz samih navoda tužitelja proizlazilo da nije dobio izričit nalog za postupanje na način da čisti dio stroja na kojem je došlo do njegova ozljeđivanja, ali da je to bio uobičajeni način postupanja, jer da kod zamjene paleta to čini radnik koji se na tom mjestu nalazi, pa je on došao vidjeti da li bi trebalo očistiti traku, što je i učinio unatoč tome što je znao za upozorenje da ne prilazi liniji dok je u pokretu. Konačno, i svjedoci su potvrdili da je tužitelj te poslove obavljao i prethodno, pa je očito da od strane odgovornih osoba poslodavca nije bilo zabrane za obavljanje istih, već bi se dalo zaključiti da je takav način postupanja bio toleriran.

 

17. S druge strane prema nalazu i mišljenju vještaka za zaštitu na radu proizlazi da bi takav stroj trebao imati zaštitnu ogradu ili isključni sustav (isključno uže, fotosenzor ili neki drugi prikladni zaustavni sustav) koji bi reagirao za slučaj problema u procesu rada kao što je bilo u konkretnom slučaju.

 

18. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je po zadobivenoj ozljedi sačinjena Prijava o ozljedi na radu te proveden inspekcijski nadzor o čemu je sačinjen i zapisnik (list 9-20 spisa), pa bi bili relevantni i navodi iz te dokumentacije kod ocjene osnovanosti prigovora tuženika i umješača, što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

 

19. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka radi donošenja
odluke o zahtjevu tužitelja ocijeniti sve te dokaze, radi zaključka da li bi isti upućivali na sudoprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, odnosno da li bi postupao krajnjom nepažnjom prilikom odluke da poduzme navedenu radnju u okviru procesa rada u situaciji kada traka nije zaustavljena i kada se proces rada odvija. U tom smislu ocijeniti će kako do sada provedene dokaze, tako i eventualnu potrebu provođenja drugih dokaza predloženih po strankama na okolnosti nastanka štetnog događaja kako bi mogao pravilno ocijeniti osnovanost istaknutih prigovora tuženika. Ukoliko utvrdi odgovarajući sudoprinos tužitelja tada će pripadajuće iznose pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti po pojedinim kriterijima umanjiti primjenom odredbe čl. 1092. ZOO-a.

 

20. U odnosu na zahtjev tužitelja na ime imovinske štete, odnosno rente zbog trajne potrebe za tuđom njegom i pomoći valja ukazati da taj zahtjev nije određen pa bi tužitelja trebalo pozvati uz odgovarajuća upozorenja iz čl. 109. ZPP-a da isti uredi. Naime, proizlazi da je tužitelj po provedenom vještačenju precizirao tužbeni zahtjev po svim vidovima štete s time da je u odnosu na imovinsku štetu zatražio isplatu mjesečne rente sa pripadajućim zateznim kamatama ali bez navođenja datuma od kada istu potražuju kao i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose, dok je na glavnoj raspravi od 19. svibnja 2020. naveo da na ime imovinske štete potražuje iznos od 900,00 kn, također bez preciziranja početka tijeka pojedinih iznosa i zakonske zatezne kamate, pa ukoliko bi sud našao takav zahtjev osnovanim, po istom ne bi mogao postupiti, bez da ga tužitelj prethodno uredi.

 

21. S obzirom na sve izneseno sud prvog stupnja će u daljnjem tijeku
postupka otkloniti počinjene bitne povrede, upotpuniti dokazni postupak te će radi
donošenja pravilnog zaključka o osnovi tužbenog zahtjeva i visini pripadajućih iznosa
te istaknutih prigovora stranaka, ocijeniti sve provedene dokaze, iznijeti jasne razloge
o svim odlučnim činjenicama i o zahtjevu tužitelja donijeti novu zakonitu odluku.

 

22. Ovisno o ishodu postupka ponovno će odlučiti i o zahtjevima za naknadu troškova postupka.

 

23. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci, 1. prosinca 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu