Poslovni broj Kž-428/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-428/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A.C.V., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2022. poslovni broj K-84/2018-9, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba okr. A.C.V., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu proglašena je krivom okr. A.C.V. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na novčanu kaznu z visini od 50 (pedeset) dnevnih iznosa, što iznosi 11.666,66 kuna, pa je na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenici izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, pa je u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenica dužna na temelju čl. 42. st. 6. izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu, a ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će je prisilno Porezna uprava Ministarstva financija, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro, tako da će jedan prosječni osobni dnevni iznos od 233,33 kune (dvjestotridesettrikunetridesettrilipe) zamijeniti jednim danom rada sukladno čl. 43. st. 2. i 4. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) okr. A.C.V. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se okr. A.C.V. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "uvaži žalbu i u cijelosti me (okr. A.C.V.) oslobodi krivnje".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okr. A.C.V. u osobno podnesenoj žalbi se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 (u žalbi se navodi čl. 468. st. 11. Kaznenog zakona) jer da "presuda proturječi izreci i obrazloženju". S tim u vezi u žalbi navodi da se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi kako je "svjedok M.C. naveo kako se ne može sjetiti tko je novinaru bio izvor informacija", a potom da je tekst koji je objavljen u Jutarnjem listu "napisan u upravnom govoru", pa onda da prvostupanjski sud utvrđuje da "sam ja (okr. C.V.) bila izvor informacija M.C. za Jutarnji list" iako je imenovani svjedok na raspravi rekao da se ne sjeća "izvora informacija", te kako je moguće da je "tu rečenicu čuo od mene (okr. C.V.), ali postoji mogućnost da je to citat iz drugog članka... odnosno Slobodne Dalmacije".

5.1. Naprijed navedeni žalbeni navodi okr. C.V. ne predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će i nastavno biti riječi. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu okrivljenice bio povrijeđen kazneni zakon.

6. Okr. A.C.V. se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, obrazlažući ovaj žalbeni razlog okrivljenica u suštini prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i onda s tim u vezi primjeni kaznenog zakona. Za ukazati je okr. C.V. da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje okrivljenica smatra da je trebalo biti utvrđeno.

7. Okr. A.C.V. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Okr. A.C.V. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu okr. C.V. koja poriče da bi počinila kazneno djelo za koje se tereti navodeći da ona (okr. C.V.) nije bila izvor informacija svjedoku M.C., novinaru Jutarnjeg lista koji je 12. studenog 2017. u tiskanom izdanju dnevnih novina Jutarnji list, te na internet portalu www.jutarnji.hr objavio tekst pod naslovom "RAD ZA NASLJEDSTVO TALIJANSKOG BOGATAŠA I HRVATSKOG INVESTITORA za imovinu R.M. bore se njegov sin, brat, bivša žena i dvije Splićanke", sa sadržajem u kojem se navodi da je suvlasnički udio privatne tužiteljice J.P. toliko zanemariv da nema pravo zadržati ključeve vrijednih terenaca, da se radi o klasičnoj krađu automobila počinjenog od strane privatne tužiteljice J.P.. Dovodeći u vezu takvu obranu okr. C.V. sa iskazom svjedoka M.C. i uvidom u naprijed navedeni tekst objavljen u tiskanom izdanju i na internet portalu Jutarnjeg lista, prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedoka C. u dijelu u kojem dopušta mogućnost da mu je izvor informiranja bila i okr. A.C.V., sa kojom se sastao, u vezi naprijed navedenog nasljedstva, a onda u vidom u sam objavljeni tekst u kojem se izričito navodi da je izvor informiranja svjedoka C. bila okr. A.C.V., prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojnim obranu okrivljenice, te nalazi dokazanim da je upravo okrivljenica svjedoku M.C., kao novinaru, bila izvor informiranja za tekst naprijed navedenog sadržaja. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je okr. A.C.V. proglasio krivom kvalificirao kao kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što je okr. C.V. za privatnu tužiteljicu iznijela takve neistinite tvrdnje, o suvlasničkom udjelu privatne tužiteljice J.P. i onda s tim u vezi da nema pravo zadržati ključeve vrijednih terenaca, zbog čega da se radi o "klasičnoj krađi automobila" počinjenoj od strane privatne tužiteljice iako je znala da su te činjenične tvrdnje neistinite te da mogu naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, a da će objavom takvih neistinitih činjeničnih tvrdnji u dnevnim novinama i na internet portalu postat dostupne veće broju osoba.

9. Žalba okr. C.V. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je okr. A.C.V. za kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa osudio na (u izreci omaškom piše izrekao) novčanu kaznu u visini od 50 osobnih dnevnih iznosa, što ukupno iznosi 11.666,66 kuna, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao (u izreci omaškom piše primijenio) uvjetnu osudu na način da se novčana kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od jedne godine dana ne počini novo kazneno djelo.

9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnu okrivljenicu ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje okrivljenici da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. Slijedom navedenog žalba okrivljenice nije osnovana, tako je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 1. prosinca 2022.