1                            Poslovni broj: Gž-1058/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1058/2022-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parecn kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja protutuženika Z. B. O.: ..., V., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika protutužitelja Č. V. d.o.o., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. G. odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-705/2021-12 od 24. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se usvaja a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-705/2021-12 od 24. lipnja 2022.:

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 50.000,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom od 14. rujna 2017. kao i pod točkom II. izreke kojim je tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć priznat iznos od 7.800,00 kn s pripadajućim kamatama od 24. lipnja 2022;

b) preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos preko 50.000,00 kn do iznosa od 75.965,00 kn (dakle za razliku od 25.965,00 kn/3.446,15 eura[1]) s zateznom kamatom koja bi na ovaj iznos tekla od 14. rujna 2017. do isplate na način da se tužbeni zahtjev u ovom djelu odbija kao neosnovan.

 

II Odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže se tuženiku Č. V. d.o.o., OIB: ... iz V., da tužitelju Z. B., OIB: ... iz V., u roku od 15 dana isplati naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 75.965,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, 14. rujna 2017. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku Č. V. d.o.o., OIB: ... iz V., da tužitelju Z. B., OIB: ... iz V., u roku od 15 dana isplati naknadu imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 7.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2022. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15. dana.

III. Odbija se tužitelj Z. B. sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom ne imovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti za iznos 19.285,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku Č. V. d.o.o., OIB: ... iz V., da tužitelju Z. B., OIB: ... iz V., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.714,05 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 24. lipnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2.              Protiv navedene presude u dosuđujućem djelu pod točkom I., II. kao i odluke o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, te je zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4.              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5.              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6.              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi, suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ti razlozi imaju podlogu o izvedenim dokazima a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a to nije osnovan taj žalbeni razlog.

 

7.              Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, potpuno je pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta otuđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

 

8.              Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-1016/2021-2 od 19. listopada 2021. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-112/2017-50 od 13. srpnja 2021., pa je sukladno recentnoj praksi zauzeto pravno stajalište  o primjeni članka 366.a ZPP-a ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

 

9.              Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i psihičko zdravlje u iznosu od 95.250,00 kn te naknada imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.800,00 kn.

10.              Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće:

-da je tužitelj protutuženik bio zaposlen kod tuženika protutužitelja od 01. rujna 2010. na radnom mjestu vozača autobusa do 18. lipnja 2016. kada je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu,

-da je tuženik protutužitelj 18. svibnja 2016. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i da je tužitelj podnio tužbu 01. srpnja 2016. protiv tuženika kojom je zahtijevao da se utvrdi nezakonitost iste odluke,

-da je presudom prvostupanjskog suda posl. oznake Pr-304/2016 tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, a koju odluku je potvrdio Županijski sud u Rijeci presudom br. Gž R-54/2017 -2 od 15. veljače 2017. i da je revizija tužitelja odbijena presudom VSRH Rvr-448/17-2 od 14. veljače 2018;

- da iz iskaza tužitelja i vozača istog autobusa N. B., proizlazi da je tuženik u mjesecu prosincu 2015. dao na korištenje tužitelju autobus marke Mercedes proizveden 2001. reg oznake VU ... za prijevoz putnika koji je imao brojnih nedostataka,

-da je najozbiljniji bio taj što bi se događalo da u vožnji zrak u sjedalu naglo padne ili se sjedalo naglo digne uslijed čega bi noge vozaču bile priklještene uz volan autobusa što je u tri slučaja moglo izazvati prometnu nezgodu što je tužitelj pismeno, a na kraju i usmeno prijavljivao poslodavcu, a na kraju i M. H. (rukovoditelj putničke službe) koji je naložio mehaničarima tuženika da fiksiraju sjedalo, a što su učinili tako što su presjekli crijevo nakon čega je tužitelj oko pola godine upravljao autobusom sa takvim neispravnim sjedalom jer od tada nije radio zračni jastuk

-da je uvidom u radne listove i putne radne listove, razvidno da je tužitelj pismeno i usmeno prijavljivao poslodavcu neispravnosti na autobusu VU ... marke Mercedes ("kvačilo ne odvaja dobro- zadržava, ne radi sjedalo vozača, nabija – blokirano, pušta zrak na ručici ručne kočnice, grijanje skoro nikakvo i ne puše na šoferšajbu stalno magli i ne može se voziti" i dr.),

-da obzirom kako se istovjetne prijave kvara i neispravnosti ponavljaju očigledno je da poslodavac nije otklanjao kvarove i na taj način kako to potvrđuje nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. M. M. tužitelju je zbog neispravnog sjedišta vozača narušeno fizičko zdravlje,

- da je sud je proveo psihijatrijsko vještačenje sudskom vještaku prof. dr. Ivanu Požgain, specijalisti psihijatru koji je utvrdio:

-da se radi o osobi (tužitelju) bez upadnosti u životnoj anamnezi do štetnog događaja koji su predmet ovog postupka. Nema podataka o njegovom psihijatrijskom liječenju do navedenih događaja.

-da postojeće psihičke smetnje u okviru poremećaja prilagodbe kod tužitelja jasno su povezano s odnosima u radnoj sredini i stresnim situacijama kojima je bio izložen tijekom rada kod tuženika. Ove stresne situacije su kod tužitelja dovele do razvoja psihičkog poremećaja u vidu poremećaja prilagodbe zbog čega je liječen psihijatrijski od rujna 2015. te je i dalje u psihijatrijskom tretmanu i prima terapiju. Procjenjuje se da će se ove smetnje razriješiti po završetku sudskog postupka i da neće kod tužitelja ostaviti trajne posljedice u vidu psihijatrijskog poremećaja koji će zahtijevati psihijatrijsko liječenje i praćenje,

- da opisivane psihičke smetnje kod tužitelja su dovele do umanjenja životne aktivnosti u opsegu od 10% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi koje se ogleda kroz trpljenje opisivanih simptoma i potrebe psihijatrijskog liječenja. U odnosu na povremeni strah i nelagodu koji se pojavljuju kod tužitelja vezano za situacije u kojima se ponovo suočava sa stresovima, kao npr. na sudskom ročištu, ova stanja su uključena u procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti.

- da je vezano za ovaj postupak analizom i pregledom tužitelja vještak nije našao elemenata da bi tužitelj proživio psihotraumatskog iskustvo nego niz stresnih iskustava koja mogu biti razvoj kriznih stanja koja se mogu ako takve situacije traju prometnuti u razne oblike sindroma iscrpljenosti prilagodbe što je konstatirano kod tužitelja,

- da iako sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz naprijed navedenih razloga utvrđene činjenice nisu dostatne za dosudu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje kojim vještačenjem je utvrđeno da je poremećaj prilagodbe posljedica stresnih situacija u radnoj sredini kod tuženika međutim nužno je dokazati koje su to stresne situacije koje su dovele do prolaznog oboljenja kod tužitelja,

- da je sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku M. M. specijalisti neurokirurgije iz čijeg nalaza i mišljenja je razvidno:

- da je kod tužitelja dijagnosticirana hernija diska koja nastaje postupno i uzrokuje simptome koji za bolesnika postaju ne izdrživi, te se dijagnostikom utvrdi uzrok i indicira operacija.,

-da hernija diska može nastati pri opterećenju kralješnice u pognutom stavu, podizanja tereta iz pognutog stava, nošenje teškog tereta, pri okretu gornjeg dijela tijela u pognutom stavu, pri padu na stražnjicu , pri pokliznuću, u prometnoj nesreći kada dođe do jakog trzaja u slabinskom dijelu kralješnice, te pri djelovanju sile na uzdužnu osovinu., da hernija nastaje postupno zbog fiziološkog opterećenja kralješnice, povezano s tipom posla koji osoba obavlja, navikama, građi i strukturi koštano zglobnog sustava., da ne mora svaki fizički radnik koji obavlja težak posao oboljeti od hernije diska, a osoba koja fizički ne radi teške poslove, ne mora biti niti pošteđena hernije diska.,

- da je tužitelj svoj radni vijek kao profesionalni vozač i to prvenstveno kao vozač autobusa, najduže, potom vozač kipera i šlepera kraće, što u oba slučaja podrazumijeva dugotrajno opušteno sjedenje na sjedištu vozača, koje u nekim vozilima vibrira (kao što je kamion, traktor ali i neispravno sjedalo u autobusu),

-da je tužitelj povremeno vozio traktor i uzevši u obzir veličinu poljoprivredne površine i povremene odlaske izvoza drva iz šume, može se zaključiti da vožnja traktorom nije od utjecaja na sadašnje stanje. Dugotrajna izloženost vibracijama može dovesti do oštećenja intervertebralnog diska, koji zbog toga može iskliznuti iz ležišta pri određenom opterećenju ili položaju tijela, te zbog čega bolesnik može biti operiran,

- da prema listi profesionalnih bolesti, bolest intervertebralnog diska je utvrđena pod točkom 37.2 (Bolesti uzrokovane vibracijama koje se prenose na cijelo tijelo - oštećenja intervertebralnog diska slabinske kralješnice),

- da nema dostupnih podataka o prijašnjim tegobama i bolestima tužitelja.,

- da su kod tužitelja vibracije i neprekidna uzdužna kompresija kralješnice poskakivanjem tijela na sjedištu čemu je bio izložen, vrlo vjerojatan uzrok nastaloj profesionalnoj bolesti, a oštećenje kralješnice je moguća posljedica vožnje autobusa na neispravnom i neamortizirajućem predmetnom sjedalu. Sjedišta u kamionima i autobusima su danas udobna, na zračnom jastuku , federiraju gore –dolje čime se izbjegava uzdužna kompresija slabinske kralješnice, zbog čega su upravo zbog toga smišljena,

- da iz navedenog se može zaključiti da je zbog vožnje na neudobnom sjedalu koje nije moglo amortizirati uzdužnu kompresiju kralješnice , moglo nastati predmetno oštećenje diska nakon čega je uslijedila operacija i zaostale trajne posljedice,

- da je tužitelj stoga trpio bolove u periodu od 2 mjeseca prije pregleda 07.05.2016. gdje je trpio slabe kontinuirane bolove oko 60 dana, te sve do operacije 12.07.2016. tj. još 60 dana, nakon operacije je trpio jake bolove kroz 24 sata, srednje jake bolove do 7 dana i kontinuirane slabe bolove oko 30 dana. Kasniji bolovi su povremenog karaktera i ulaze u pojačane napore.,

- da tužitelj je trpio nakon pregleda 07.05.2016. slabi strah 2 mjeseca do operacije, a prije operacije srednje jaki strah 5 dana. Nakon operacije tijekom procesa ponovne mobilizacije , trpio je strah slabog intenziteta slijedećih 30 dana do odlaska u toplice.

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u periodu nakon operacije i trajanja 4 sata dnevno kroz 5 tjedana, a po povratku iz toplica još 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca, a koja pomoć se odnosi na obuvanje i odijevanje, održavanje higijene, obavljanje uobičajenih obaveza u kući.,

- da je uzevši u obzir dob i zanimanje tužitelja, nakon oštećenja diska i operacije, umanjena pokretljivost kralješnice u srednjem stupnju , a uz kronične bolove u leđima i povremene u nozi, tužitelj ulaže pojačane napore u visini od oko 30% u odnosu na zdravu osobu iste dobi i naobrazbe.

- da posebne napore tužitelj svakodnevno ulaže pri čučnju, uspinjanju uz ljestve, ne može potrčati, pri dizanju i nošenju tereta, pri radu u pognutom stavu, pri hodu po neravnom terenu, uz stepenice, saginjanu, oblačenju čarapa i obuvanju, ulasku i izlasku iz automobila, duljoj vožnji,

- činjenica što je tužitelj vozio kiper i šleper do 3 godine i povremeno vozio traktor obrađujući oko pola jutra zemlje nije moglo niti djelomično utjecati na oštećenje i bolest hernije diska tužitelja, a u prilog takvom zaključku vještak navodi da govori činjenica što je tužitelj 17. studenog 2015. učinio rendgen kralješnice koji je bio uredan, a što je sugeriralo pojavu bolova i hernije diska 6 mjeseci kasnije.,

 

11.              Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično je prihvatio zahtjev tužitelja  te istom dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.965,00 kn s pripadajućom kamatom pobliže opisano u izreci pobijane presude kao i naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 7.800,00 kn s zakonskom kamatom od dana presuđenja, smatrajući da je tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u vezi na radu i u vezi s radom.

 

12.              U vezi odgovornosti za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom zadobivenom na radu i koju je pretrpio tužitelj prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako za istu je odgovoran tuženik koji ju je dužan i naknaditi. Tuženik pak u žalbi otklanja od sebe bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastalu štetu tužitelja smatrajući da nedostaje uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete.

 

13.              Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 dalje: ZZR) propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koji je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. iz tog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

14.              Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje: ZR). Tako je odredbom članka 111. stavak 1. propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

 

15.               Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi sa radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotno leži na poslodavcu. U konkretnom slučaju poslodavac (tuženik) nije dokazao da je do štetnog događaja došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika (tužitelja) ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju ne može biti govora o tome da je tužitelj namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokovao sebi štetu jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

 

16.              S obzirom na navedeno tuženik – poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju – radniku po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbi članka 111. stavak 1. ZZR-a, a u svezi s odredbama članka 25. stavak 1. ZZR-a.

 

17.              Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu naučenu naknadu neovisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. iz tog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvane fizičke boli, duševne boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, a i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

18.              Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog zakona pored ostalog razumijevaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

 

19.               Naime, kod određivanja neimovinske štete sud nema neki egzaktni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade,nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštečeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štednog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnavanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju) te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

 

20.              Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti pri liječenju, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su IV-47/2020-5, ovaj sud ocjenjuje daje tužitelj valjalo priznati zatraženu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu  u visini od 50.000,00 kn.

 

21.              Obzirom da je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 75.965,00 kn to je valjalo dijelom odbiti žalbu tuženika, te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijani dio presude pod točkom I./a izreke, dok je za više dosuđeni iznos po ovom osnovu valjalo preinačiti odluku i tužitelju odbiti daljnji iznos od 25.965,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom od 14. rujna 2017. slijedom čega je u tom dijelu u smislu odredbe članka 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I./b).

 

22.              Ovo posebno iz razloga što prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da je tužitelj prvotno postavljeni tužbeni zahtjevom pozivao se na mobbing te je upravo ne te okolnosti i izvršeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. I. P., koja pravna osnova je tijekom postupka otpala na što se stranke nisu žalile.

 

23.              Nadalje,  pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) tužitelju dosudio naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 7.800,00 kn,  a koji iznos tuženik žalbom posebno ni ne pobija.

 

24.              Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 14. rujna 2017. (dan podnošenja tužbe) u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a dok je posebno imovinske štete kamatu pravilno dosudio dana presuđenja.

 

25.              Iako je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, to nije trebalo na temelju odredbe članka 166. stavaka 2. u svezi s člankom 154. stavka 2. preinačiti odluku o troškovima postupka. Tužena određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

26.              Zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

 

U Splitu 1. prosinca 2022.