Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                            Poslovni broj: Gž-1721/2022-3

 


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1721/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L  I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i mr. sc. Dražana Penjaka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. C., iz K., OIB: ... zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. B. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1471/2020-12 od 19. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1471/2020-12 od 19. kolovoza 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.320,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama sve pobliže označeno u točki 1.odluke suda prvog stupnja te nadalje naloženo da tužitelju plati trošak postupka u visini od 12.700,00 kn sve u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama (točka 2.).

 

2.              Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, porekavši žalbene navode kao netočne i proizvoljne s prijedlogom da ista bude odbijena.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

3.              Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom dvostruke kapare, u visini od 13.320,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a sukladno zaključenom predugovoru između stranka 15. travnja 2016.

 

4.              Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

5.              Ovaj žalbeni sud ispitujući odluku, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

 

7.              Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne  odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8.               Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja, utvrđeno je da je tuženik dana 9. ožujka 2016. opunomoćio A. M. za sklapanja kupoprodajnog ugovora u odnosu na nekretninu čest. zem. 3585 k.o. K. te da u ime i za račun tuženika može u cijelosti primiti iznos kupovine, potpisati kupoprodajni ugovor i poduzeti sve druge potrebne poslove i pravne radnje uključujući i izdavanje tabularne isprave, te je temeljem navedene punomoći, punomoćnik tuženika s tužiteljem zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 15. travnja 2016, kojim su se stranke obvezale sklopiti ugovor o kupoprodaji gdje je utvrđena i čija kupoprodaja utvrđena je isplata kapare, a u slučaju nesklapanja kupoprodajnog ugovora prodavatelj se obvezuje kupcu vratiti-isplatiti dvostruku kaparu. Rok za uknjižbu prava vlasništva na ime prodavatelja je utvrđen u predmetnom predugovoru u roku od 18 mjeseci s mogućnošću produženja navedenog roka sklapanjem novog aneksa predugovora.

 

8.1. Tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik pokrenuo dva puta prijedlog za ispravni ZK postupak za predmetnu česticu zemlje te da je oba prijedloga povukao, te sukladno navedenom nije ispoštovao odredbe iz predugovora, o obvezi koju je preuzeo da regulira zemljišnoknjižno pravo na predmetnoj čestici zemlje, a isto tako nije niti sačinio aneks predugovora kojim bi produžio preuzetu obvezu da gornje spomenuti pravni posao okonča u roku od 18 mjeseci.

 

9.              Iz rezultata daljnjeg parničnog postupka analizom iskaza saslušanih svjedoka te stranaka sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je sukladno članku 5. spomenutog predugovora prestao isti važiti jer stranke nisu zaključile anex, a tuženik nije izvršio preuzetu obvezu, pa sukladno odredbi članka 304. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) obveza je na strani tuženika da vrati dvostruku kaparu.

 

10.              Suprotno žalbenim navodima tuženika koji u žalbi poriče gornja utvrđenja ističući da je došlo do nesporazuma kako je sam tvrdio u svom iskazu do kojeg je sam došao 2016., pa sve do podnošenja tužbe sudu u ovom predmetu do dana 9. rujna 2020. nije poduzeo nikakvu radnju spram osobe kojoj je dao specijalnu punomoć A. M., tako da odnos koji su imali A. M. i tuženik nije pravni odnos koji bi se trebao u ovom stadiju postupka ticati tužitelja, koji je postupio sukladno zaključenom predugovoru, isplatio kaparu što je neprijeporno utvrđeno u postupku, te sve ostalo što je isticano u žalbi između tuženika i A. M. nije od odlučne važnosti za osnovanost ovog sudskog spora.

 

11.              U ovakvoj vrsti postupka, sud prvog stupnja utvrdio je sve ključne činjenice, a one bi se odnosile na činjenicu da su tužitelji s tuženikom sklopili predugovor sukladno kojem predugovoru je tužitelj platio kaparu, koja je i regulirana člankom 3. Predugovora. U slučaju nezaključenja u određenom vremenskom roku glavnog ugovora, obveza je tuženika da vrati duplu kaparu kupcu-tužitelju.

 

12.              Sve ostalo što tuženik u žalbi analizira na način da upućuje na odgovornost A. M. i tako opravdava neispunjenje preuzete obveze iz predugovora, nije od odlučne važnosti za valjanost žalbenih navoda.

 

13.              Radi iznijetog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je to odlučeno u točki I. odluke ovog žalbenog suda.

 

14.              Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu jer navedeni trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio nužan za vođenje ovog postupka pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. odluke ovog žalbenog suda. 

 

Splitu 1. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu