- 1 -              Rev 501/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 501/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari mldb. T. N. iz P., koju zastupa majka i zakonska zastupnica D. N. iz P., koje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. P. i M. D., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-14/16 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj dana 30. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Revizija tužiteljice se prihvaća kao djelomično osnovana te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-14/16 od 30. ožujka 2017. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 14.000,00 kuna (1.858,12 €) sa zateznim kamatama od 10. rujna 2008. do isplate i sudi:

 

Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici mldb. T. N. daljnji iznos naknade štete od 14.000,00 kuna (1.858,12 €) sa zateznim kamatama od 10. rujna 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

              II. Revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-555/17-3 od 28. rujna 2018. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu preko konačno dosuđenog iznosa od 18.000,00 kuna (2.389,01 €) do iznosa od 530.017,88 kuna (70.345,46 €) - za iznos od 512.017,88 kuna (67.983,00 €), kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, odbija se kao djelomično neosnovana.

 

              III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „ I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z., OIB: … , da na ime naknade štete isplati mlt. tužiteljici T. N. iz P., OIB: … , iznos od 4.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje počem od podnošenja tužbe 10. rujna 2008. g. pa do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do isplate po stopi od 7,88 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljice T. N. preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kuna iz točke I. izreke presude, a do utuženog iznosa od 530.017,88 kuna, tj. za iznos od 526.017,88 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

 

              III. Nalaže se mlt. tužiteljici T. N. naknaditi tuženiku parnični trošak od 118.812,50 kuna, u roku od 15 dana. 

 

              IV. Nalaže se prvotno označenoj tužiteljici ad 2 D. N. da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „   1. Odbija se žalba tužiteljice mlt. T. N. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-14/16 od 30. ožujka 2017. u toč. II. izreke i u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo mlt. tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnični trošak od 97.087,50 kn.

 

              2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke u dijelu u kojem je mlt. tužiteljici naloženo da nadoknadi tuženiku parnični trošak preko 97.087,50 kn do 118.812,50 kn, tj. za iznos od 21.725,00 kn, tako da se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova u tom iznosu odbija. “.

 

              3. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, sadržajno u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana. 

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama čl. 260. i čl. 261. ZPP-a na koju sadržajem revizije ukazuje tužiteljica. Naime, izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku oftalmologu tužiteljica nije predložila, dok je u postupku proveden dokaz vještačenjem po vještaku neuropsihijatru, kojeg je vještak spec. opće/dječje kirurgije i hitne medicine konzultirao kod izrade svojeg, kasnijeg nalaza, pri čemu je tužiteljica navela da nema potrebe na raspravu pozvati vještaka neuropsihijatra jer je konzultiran za novo medicinsko vještačenje.

 

9. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica trpi zbog povreda koje je zadobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. svibnja 2007. u P. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženika potražuje neimovinsku štetu u iznosu od 585.000,00 kuna (77.642,84 €) te imovinsku štetu u iznosu od 47.050,00 kuna (6.244,61 €), što, umanjeno za iznos od 102.032,12 kuna (13.541,99 €), koji je tuženik prethodno isplatio tužiteljici, ukupno iznosi 530.017,88 kuna (70.345,46 €). Tužiteljica na navedeni iznos potražuje zatezne kamate od podnošenja tužbe odnosno od 10. rujna 2008. do isplate.

 

11. Najprije valja reći da je u ovom postupku prethodno donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2510/08 od 12. listopada 2012. godine kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud je donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-1288/13-3 dana 11. studenoga 2015. kojom je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu - u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 5.000,00 kuna (663,61 €) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti po kriteriju straha, dok je djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11.1. U ponovljenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tuženik odgovoran za štetu, ali da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% zbog okolnosti da u trenutku štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom,

- da je mldb. tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta dva tjedna, bolove srednjeg intenziteta dva tjedna te bolove slabog intenziteta još mjesec dana,

- da je mldb. tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna od strane nemedicinske osobe/roditelja mjesec dana po šest sati dnevno od 29. svibnja do 29. lipnja 2007. te za sljedeći mjesec po tri sata dnevno od 30. lipnja do 30. srpnja 2007., a odnosi se na pomoć u prehrani, toaleti, pojačanom nadzoru djeteta, psihičkoj potrebi u sličnim postupcima koji odstupaju od uobičajene skrbi za dijete slične dobi,

- da mldb. tužiteljica zbog ozljeda lica i čeljusti nije mogla žvakati čvrstu hranu te je zahtijevala prilagođenu prehranu u trajanju od dva mjeseca, a odnosi se na lako probavljivu hranu, kašastog i tekućeg oblika koja se mogla lakše sažvakati i probaviti, bogatu proteinima, a nakon dva mjeseca od ozljede mogla je jesti uobičajenu ishranu prilagođenu djetetu njene dobi,

- da je uz vanjski rub oka ožiljak u razini kože širine 1 mm dužine 1 cm, nešto bljeđe boje od okolne kože što predstavlja naruženje blagog stupnja, dok je na lijevom oku zaostao blagi enfoftalamus-uvučenje očne jabučice što predstavlja asimetriju prema drugom oku i kao takvo označava se kao naruženje srednjeg stupnja, a koja naruženja se nalaze na licu i vidljiva su drugim osobama, teško se mogu prekriti šminkom, a s obzirom na to da se radi o mladoj osobi to dodatno izaziva duševne tegobe i osjećaj tjelesne mane i manje vrijednosti,

- da je tužiteljici smanjena životna aktivnost u omjeru od 27%,

 

12. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja utvrdili da tužiteljici po kvalifikatornoj okolnosti fizičkih bolova pripada naknada u iznosu od 10.360,00 kuna (1.375,01 €), naruženja u iznosu od 22.000,00 kuna (2.919,90 €) te smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kuna (6.636,14 €). Nadalje su utvrdili da tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.750,00 kuna (895,88 €), za pojačanu ishranu u iznos od 3.000,00 kuna (398,17 €) - primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, i za troškove liječenja u iznosu od 1.500,00 kuna (199,08 €).

 

12.1.              Međutim, umanjujući navedene iznose razmjerno doprinosu tužiteljice (20%), kao i za prethodno isplaćen iznos od strane tuženika, sudovi dolaze do zaključka da je ostalo nepodmireno potraživanje tužiteljice u iznosu od 4.000,00 kuna (530,89 €) koji se odnosi na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. Sudovi su ujedno zaključili da tužiteljica nije dokazala da je pretrpjela imovinsku štetu u vidu troškova prijevoza u iznosu od 8.000,00 kuna (1.061,78 €).

 

12.2. Stoga su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 4.000,00 kuna (530,89 €) s pripadajućim zateznim kamatama, dok su u preostalom dijelu - za iznos od 526.017,88 kuna (70.345,46 €) s pripadajućim zateznim kamatama, odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao djelomično neosnovan.

 

13. Tužiteljica iznesenim navodima u reviziji u bitnom ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava kada nije u cijelosti prihvatio njezin zahtjev po osnovu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju ista trpi u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem.

 

14. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

 

15. Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, a imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 107.500,00 kuna (14.267,70 €). Naime, oštećenik, u uvjetima prema st. 1. ovoga članka, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju kada je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti, kao pravno zaštićeno dobro. Utoliko se i pravična novčana naknada dosuđuje u jednom ukupnom iznosu, a ne prema pojedinim, od eventualno više oblika, u kojima se kod oštećenika povreda odražava.

 

16. Međutim, uzimajući u obzir doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u utvrđenom omjeru od 20% te prethodno isplaćene iznose od strane tuženika, tužiteljici je valjalo priznati daljnji iznos od 14.000,00 kuna (1.858,12 €).

 

17. Budući da su nižestupanjski sudovi u navedenom dijelu pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 14.000,00 kuna (1.858,12 €) s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate (čl. 1103. ZOO-a), kako je to pobliže označeno u izreci.

 

18. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, uz razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

19. Budući da preinačenjem presuda nije izmijenjen uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP-a), valjalo je prihvatiti odluku o troškovima parničnog postupka koja je sadržana u presudi drugostupanjskog suda.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a djelomično preinačiti nižestupanjske presude i odlučiti kao pod toč. I. izreke, a primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

21. Budući da je tužiteljica uspjela s neznatnim dijelom zahtjeva, to shodno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a ovaj sud tužiteljici nije dosudio troškove revizijskog postupka. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

 

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 30. studenoga 2022.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća:                                                                                                                                        Renata Šantek, v.r.