Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                1                                    

                                  Poslovni broj: -753/2021-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

Poslovni broj: -753/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB:, zastupana po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., S., protiv tuženika O. b. d.d. iz S., S., OIB:, zastupana po pun. iz O. A. & A. iz S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1711/2019 od 19. travnja 2021., u sjednici održanoj 30. studenog 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1711/2019 od 19. travnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1711/2019 od 19. travnja 2021., suđeno je :

 

" I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj od 16.05.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 1.1. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 74.470,72 CHF u protuvrijednost kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u dijelu 1.2 u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata ( obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.4. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta, članak 8., u dijelu 8.14. u kojem se utvrđuje okvirni iznos ukupne tražbine banke u iznosu 74.470,00 CHF.

 

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl. 3. Ugovora o kreditu broj od 16.05.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ,ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 73.004,95 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za

svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godien dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog iznosa dop isplate, kako slijedi:

na iznos od

0,82 kn 10.09.06.

11,17 kn 10.10.06.

23,69 kn 10.02.08.

111,63 kn 10.03.08.

46,38 kn 10.04.08.

125,53 kn 10.10.08.

293,28kn 10.11.08.

190,71 kn 10.12.08.

494,10kn 10.01.09.

539,24 kn 10.02.09.

687,87 kn 10.03.09.

471,83 kn 10.04.09.

468,11 kn 10.05.09.

414,33 kn 10.06.09.

477,12 kn 10.07.09.

419,93 kn 10.08.09.

458,39 kn 10.09.09.

397,04 kn 10.10.09.

434,20 kn 10.11..09.

441,07 kn 10.12.09.

555,61 kn 10.01.10.

632,11 kn 10.02.10.

603,04 kn 10.03.10.

717,15 kn 10.04.10.

772,21 kn 10.05.10.

938,40 kn 10.06.10.

1.055,87 kn 10.07.10.

903,65 kn 10.08.10.

1.347,28 kn 10.09.10.

1.154,83 kn 10.10.10.

1.185,89 kn 10.11.10.

1.363,97 kn 10.12.10.

1.648,49 kn 10.01.11.

1.310,97 kn 10.02.11.

1.357,18 kn 10.03.11.

1.261,23 kn 10.04.11.

1.515,41 kn 10.05.11.

1.751,91 kn 10.06.11.

1.814,15 kn 10.07.11.

2.833,37 kn 10.08.11.

1.876,20 kn 10.09.11.

1.757,58 kn 10.10.11.

1.765,41 kn 10.11.11.

1.765,79 kn 10.12.11.

1.898,14 kn 10.01.12.

1.975,64 kn 10.02.12.

1.985,38 kn 10.03.12.

1.933,00 kn 10.04.12.

1.959,64 kn 10.05.12.

2.016,94 kn 10.06.12.

1.950,42 kn 10.07.12.

1.955,93 kn 10.08.12.

1.841,55 kn 10.09.12.

1.879,23 kn 10.10.12.

1.960,96 kn 10.11.12.

1.935,80 kn 10.12.12.

1.976,42 kn 10.01.13.

1.870,76 kn 10.02.13.

1.840,50 kn 10.03.13.

1.949,62 kn 10.04.13.

1.861,90 kn 10.05.13.

1.819,08 kn 10.06.13.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.432,00 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. tke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i zahtjev odbije, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na raspravljanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, te

isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o namjenskom kreditu što su ga parnične stranke zaključile 16. svibnja 2006.

 

6. Među strankama nije sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je da li su relavantne ugovorne odredbe ništetne, dakle osnov užbenog zahtjeva, kao i visina zahtjeva, te pitanje zastare.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-          da su stranke 16. svibnja 2006. zaključile ugovor o kreditu na 74.470,72 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

-          da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, uz kamatu od 4,89 % promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

 

8. Prvostupanjski je sud zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz švicarski franak ništetne, a zaključak o tome je utemeljio na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: -7129/2013 i -6632/2017 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014.

 

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada  i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi  i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

 

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. 

 

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu -7129/2013 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke broj -6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 17. travnja 2019., a tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. ZOO.

 

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj plaćao tuženiku više zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF, ukupno iznos od 73.004,95 kn, pa je obvezao tuženika navedeno platiti tužitelju jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na odredbama iz članka 323. stavak 1. ZOO.

 

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 345. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relavantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

15. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a s osnova pretplaćenih zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (17. travnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

 

16. Neosnovano žalitelj ističe da je prihvaćeni zahtjev za isplatu iznosa od 73.004,95 kn u neskladu s nalazom vještaka. Vještak je jasno naveo da je više plaćeno zbog promjenjive kamatne stope i promjene valutne klauzule ukupno 73.004,95 kn. U nalazu je također navedeno da ukoliko se po anuitetima kada je tužiteljica platila manje od obveze utvrđene uz kamatnu stopu od 4.89 % i po tečaju na dan isplate kredita uzme da nije bilo razlike tj. da je razlika 0,00 kn tada razlika iznosi 73.004,99 kn. Međutim, stajalište je ovog suda da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir nego tuženik da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

 

17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115 ZOO), jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu predmetnog restitucijskog zahtjeva.

 

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

19. Kako tuženik nije uspio u žalbi, to je zahtjev za naknadu troška valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke i na temelju odredbe članka 166 u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

 

Dubrovnik 30. studenog 2022.

 

    Predsjednica vijeća:

 

        Josita Begović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu