- 1 - Revd 5555/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. K., S., OIB …, 2. V. B., M., OIB … i 3. D. P., D., OIB …, koje zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-842/2021-2 od 15. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne Službe u Ogulinu poslovni broj Pr-103/2018-14 od 7. veljače 2020., u sjednici održanoj 30. studenog 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-842/2021-2 od 15. rujna 2021. radi pravnog pitanja koje u bitnom glasi:
Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-842/2021-2 od 15. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne Službe u Ogulinu poslovni broj Pr-103/2018-14 od 7. veljače 2020. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelji su u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice predložili navedeni prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP radi pravnog pitanja navedenog u toč I. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora, o kojemu nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačeno pitanje nije jedinstvena (npr. odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1083/2020-2 od 8. prosinca 2020.). Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja i dopustiti reviziju. Pritom je samo za napomenuti da je ovaj sud izostavio dio predmetnog pitanja u kojem se pojedinačno navode određeni dodaci na plaću s obzirom na to da se u dopuštenom pitanju kod određivanja naknade plaće navode „sva primanja u novcu i naravi“.
4. Revizija nije dopuštena u odnosu na prvo postavljeno pitanje iz prijedloga tuženice s obzirom na to da u odnosu na navedeno pitanje tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti. Naime, u odlukama revizijskog suda koje navodi kao razlog važnosti (poslovni broj Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12) nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju („primjenjuju li se na djelatne vojne osobe odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kad je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis propisan način obračuna i isplate plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba“), već o tome imaju li djelatne vojne osobe pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009., a što nije predmet ovog spora pa stoga nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije u odnosu na predmetno pitanje.
5. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
