Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2771/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika T. d.o.o., M., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. I. F., Z., OIB … , 2. L. F., Z., OIB … i 3. S. F., Z., OIB … , koje zastupa punomoćnik H. F., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed po tužbi i radi utvrđenja prava vlasništva po protutužbi, odlučujući o reviziji tužitelja – protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1868/15-2 od 15. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-116/13-17 od 13. siječnja 2015., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja – protutuženika T. d.o.o. protiv drugostupanjske presude u dijelu kojom je njome potvrđena prvostupanjska presuda u t. I. izreke odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja – protutuženika T. d.o.o. protiv drugostupanjske presude u dijelu kojom je njome potvrđena prvostupanjska presuda u t. II. izreke odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja - protutuženika (dalje: tužitelj) kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je:
- odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženicima da tužitelju predaju u posjed slobofan od osoba i stvari nekretninu opisanu kao čkbr. 1011/1, kuća broj 5, … , površine 32m2 i dvorište površine 72 m2, upisano u zk. ul. 553 k.o. K. kao i da tužitelju nadoknade parnični trošak u roku od 15 dana.“ i
- prihvaćen protutužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je protutužiteljica E. F. iz Z., … , OIB … dosjelošću stekla pravo vlasništva na zkčbr. 1011/1 koja u naravi predstavlja kuću broj … i dvorište, ukupne površine 104 m2, kuća boj … površine 35 m2 i dvorište površine 72 m2, upisano u zkul. 553 k.o. K., što je protutuženik T. d.o.o. iz M., … , OIB … dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist protutužiteljice na navedenoj nekretnini, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te je presude tužitelj podnio reviziju u kojoj je naveo da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači ili ukine nižestupanjske presude.
3. Tuženici – protutužitelji (dalje: tuženici) na reviziju nisu odgovorili.
4. Revizija u odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o tužbenome zahtjevu nije osnovana, a u odnosu na onaj njen dio kojim je odlučeno o protutužbenome zahtjevu revizija nije dopuštena.
5. Kako pobijana presuda, ni po tužbenome ni po protutužbenome zahtjevu, nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno o prestanku radnoga odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnoga odnosa i nije donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), pa se zato ne može revizijom iz odredbe čl. 381. st. 1. ZPP pobijati na temelju odredaba t. 2. i 3. toga stavka, tom bi se vrstom revizije mogla pobijati samo s obzirom na vrijednosni kriterij iz t. 3. toga stavka, prema kojoj je ona dopuštena ako vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn.
6. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st.1. i 2. ZPP). Kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora po tužbi mjerodavan je iznos od 255.000,00 kn, koji je tužitelj naznačio.
7. U protutužbi pak vrijednost predmeta spora nije naznačena. Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja brzo će i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora. Ako prvostupanjski sud u takvom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).
8. Dakle, revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. dopuštena je samo u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu iz tužbe odnosno kojim je tom presudom prvostupanjska presuda potvrđena u t. I. njene izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. U dijelu kojim je drugostupanjskom presudom odlučeno o protutužbenome zahtjevu, dakle, odnosno u dijelu kojim je njome prvostupanjska presuda potvrđena u t. II. njene izreke, dopuštena je protiv drugostupanjske presude revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnoga ili postupovnopravnoga pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u t. 1., 2. i 3. toga članka.
10. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
11. Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao ona (redovna) iz čl. 382. st. 1. ZPP te iz njena sadržaja proizlazi da ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje. Pritom se napominje kako revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja u navodima revizije, odnosno iz sadržaja revizije izvoditi zaključak zbog kojeg je pitanja ona izjavljena, jer upravo određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni čini razliku između izvanredne i redovne revizije.
12. S obzirom na to da u ovom predmetu nije dopuštena redovna revizija u odnosu na zahtjev iz protutužbe, a tužiteljeva revizija ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, valjalo je njegovu reviziju u tome dijelu primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti i odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
13. U dijelu u kojem je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. dopuštena iz razloga kako je to obrazloženo u t. 8. obrazloženja ove odluke ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
14. Tužitelj je u reviziji kao revizijski razlog označio i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predmetna se revizija u najvećem dijelu svoga sadržaja i odnosi na obrazlaganje ovoga revizijskog razloga. Kako se radi o nedopuštenome revizijskom razlogu (čl. 385. ZPP) on nije razmatran.
15. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka. Tužitelj je u reviziji naveo da su ostvarene baš sve bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim onih iz točaka 3., 5. i 9, a pored toga da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjena pred sudom drugoga stupnja. U reviziji pak ničim nije obrazložio u čemu se to povrede ogledaju. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nije uzeo u obzir (čl. 386. ZPP).
16. Predmet tužbenoga zahtjeva je predaja u posjed nekretnine od tuženika E. F., Lj. F. i S. F., a tužitelj ga, prema navodima tužbe, zasniva na tvrdnji da je vlasnik predmetne nekretnine koju tuženici drže bez pravne osnove. Stoga ovaj zahtjev valja sagledati u svjetlu odredaba čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Inače, kako su tijekom postupka tuženici E. F. i Lj. F. umrli, postupak je u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZPP nastavljen u odnosu na njihove nasljednike navedene u uvodu ove odluke. Nižestupanjski sudovi su zaključak o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva donijeli na temelju nesporne činjenice da je tijekom parnice tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine pravnim poslom otuđio drugoj osobi, zaključivši da je tužitelj time, prema stanju na dan zaključenja glavne rasprave, izgubio aktivnu materijalnopravnu legitimaciju.
17. S obzirom na to da ne proizlazi iz postupka da je tužitelj nakon prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine pravnim poslom s osobom na koju je prenio vlasništvo ovlašten zadržati legitimaciju u ovome postupku, ovaj revizijski sud smatra da je u pobijanim presudama materijalno pravo pravilno primijenjeno. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. toga Zakona, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tužitelj prema stanju na dan zaključenja glavne rasprave nije, dakle, bio vlasnik stvari čiju predaju u posjed traži predmetnom pravom vlasničkom tužbom. Zaključak o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. koje glasi: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“
18. Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.