- 1 -              Rev 2640/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2640/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. G., OIB ..., iz Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, L., zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. M. d.o.o., OIB ..., iz T., kojeg zastupa punomoćnica I. L., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1953/2016-5 od 10. listopada 2018., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2059/2014-6od 4. srpnja 2016., u sjednici održanoj 30. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika podnesen protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1953/2016-5 od 10. listopada 2018. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice B. G. (dalje: tužiteljica) za isplatom 36.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja pa do isplate, te zahtjev za isplatom 19.793,48 kn sa zakonskom zatezno kamatom tekućom od 25. lipnja 2014. pa do isplate, te je tužiteljici naloženo da tuženiku M. M. d.o.o. (dalje: tuženik) naknadi parnične troškove postupka od 25.000,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvaćen, a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove postupka od 44.080,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2016. pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove žalbenog postupka od 12.826,60 kn u roku od 15 dana.

 

3. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji tuženika u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. To iz razloga jer drugostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povratom plaćenog iznosa od 36.000,00 € koji je platila tuženiku po osnovi ugovora o najmu objekta „V. M.“ na otoku H., te zahtjev za naknadom štete koja se odnosi na troškove smještaja u hotelu „A.“ na otoku H. uključujući i troškove prijevoza do hotela.

 

10. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica sa tuženikom kao upraviteljem V. M. sklopila Ugovor o organiziranju putovanja (čl. 1. Općih uvjeta – Ugovora o najmu, dalje: Ugovor) kojim se tuženik obvezao pružiti uslugu smještaja u navedenom objektu u razdoblju od 23. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014. kao i druge usluge vezane uz smještaj

- da se tužiteljica obvezala tuženiku za pruženu uslugu isplatiti 36.000,00 € (koju obvezu je 22. svibnja 2014. i izvršila)

- da je tuženik na internetskim stranicama pod nazivom „L. C. V.“ nudio uslugu smještaja u najluksuznijim vilama u Republici Hrvatskoj navodeći da iznajmljuje samo najluksuznije vile za koje se cijene po noćenju kreću od najmanje 700 €

- da je naveo da pruža prvoklasne usluge radeći isključivo sa najboljim dobavljačima u zemlji jamčeći održavanje najviše razine usluga

- da je tužiteljica po dolasku u unajmljeni objekt utvrdila da isti po svom izgledu ne odgovara izgledu kako je prikazan na reklami na internetskim stranicama (da je namještaj istrošen, presvlake na vanjskim jastucima i navlakama su bile prljave, suncobrani su bili stari i neispravni, u sudoperu je bilo prljavo posuđe, kupaonice su bile opremljene starim sanitarijama, samo je jedna prostorija bila klimatizirana, u nekoliko prostorija je na zidovima bilo vidljivih tragova vlage – fotografija list 34 spisa i dr.)

- da je tužiteljica svoje prigovore iznijela vlasniku unajmljene vile koji ju je uputio da se obrati tuženiku što je i učinila i istoga obavijestila da zbog nedostatka u smještaju napušta vilu

 

11. Sud prvog stupnja zaključuje da na strani tuženika nisu postojali propusti u pogledu kvalitete smještaja koji je u iznajmljenoj vili pružio tužiteljici, polazeći od toga da se tuženik nije posebno reklamirao da nudi ekskluzivni smještaj već da je riječ o objektu koji je na osami i nudi privatnost i neposrednu blizinu mora i prekrasan pogled, smatrajući da se tužiteljica trebala bolje informirati o nekretnini za koju je sklopila ugovor o najmu, a ne samo putem interneta.

 

12. Polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja (navedenih u toč. 10. obrazloženja) sud drugog stupnja zaključuje da su odredbe čl. 16. Ugovora (kojom je propisano da se u slučaju nezadovoljstva smještajem korisnik treba pritužbom obratiti tuženiku) i odredba čl. 27. (kojom je propisano da se u slučaju spora vezanog za rezervaciju i najam nekretnine isti rješava između vlasnika nekretnine i klijenta) kontradiktorne i to iz razloga što je tužiteljica sklopila Ugovor sa tuženikom, pa se stoga sva prava i obveze iz tog Ugovora trebaju rješavati neposredno između ugovornih stranaka, iz kojih razloga i prigovor promašene pasivne legitimacije (istican od strane tuženika tijekom postupka) ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što tuženikova odgovornost prema tužiteljici proizlazi iz čl. 889. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO).

 

13. Nadalje, ocjenjuje da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje (čl. 368. ZOO), te da kako je ugovor raskinut iz razloga što tuženik nije ispunio ugovornu obvezu, a niti se moglo očekivati da će se smještaj u unajmljenoj vili u potpunosti moći u naknadnom roku opremiti i osposobiti, da je osnovan zahtjev tužiteljice za povratom iznosa uplaćene najamnine od 36.000,00 € temeljem čl. 368. st. 2. ZOO sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana kada je plaćanje izvršeno pa do isplate a temeljem čl. 368. st. 5. ZOO. Kako su tužiteljica i ostali gosti koristili usluge smještaja u hotelu A. u H. sve do pronalaska odgovarajućeg smještaja, temeljem čl. 368. st. 1. ZOO prihvaća i tužbeni zahtjev za naknadom štete od 19.793,48 kn koliko je iznosio trošak hotelskog smještaja i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2014. (kada je plaćen smještaj) pa do isplate, a temeljem čl. 1086. ZOO., sve to temeljem čl. 373.a ZPP.

 

14. Tuženik revizijom osporava činjenična utvrđenja suda drugog stupnja što nije razlog predviđen čl. 385. ZPP zbog kojeg se revizija može podnijeti te se stoga ti revizijski razlozi neće uzeti u obzir.

 

15. Sud drugog stupnja je iznio razloge za svoju odluku i pritom pravilno ocijenio sve provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP, a kako je prvostupanjska presuda preinačena primjenom čl. 373.a ZPP, tako je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužiteljica imala opravdanih razloga smatrati da je vila koju je od tuženika iznajmila luksuzna, a pozivajući se na podatke koje je sam tuženik objavio na internetskoj stranici „L. C. V.“ (list 14-15 spisa) u kojem je navedeno (u podacima: „o nama“) da nudi smještaj u najluksuznijim vilama duž hrvatske obale, da ponuđeni objekti mogu biti „bivše palače“ ili „moderne vile s pogledom na Jadransko more“, nadalje istim se reklamira ponuda osobnih usluga, osobnog kuhara, usluge conciergea, a navodi iz oglasa (list 15 spisa) „…pružanje prvoklasne usluge naš je najveći prioritet! Radimo isključivo s najboljim dobavljačima u zemlji, luksuznim servisima za iznajmljivanje brodova i automobila te s vrlo iskusnim i obrazovanim turističkim vodičima, te jamčimo održavanje najviše razine usluga bez obzira na paket koji odaberete za svoj odmor…“, kao i opis vile koja je predmetom ugovora na istoj internetskoj stranici, zatim fotografije te iste vile (list 183 spisa) dovode do zaključka da je riječ o objektu koji bi trebao udovoljavati znatno višim standardima kvalitete opremljenosti od one koju je tužiteljica zatekla prilikom dolaska u isti (fotografije list 34-42 spisa).

 

16. Nadalje, neosnovano je i pozivanje tuženika na Posebne uzance u ugostiteljstvu ("Narodne novine", broj 16/95) i to iz slijedećih razloga.

 

17. Člankom 1. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu je propisano da se iste primjenjuju na odnose iz ugovora o ugostiteljskim uslugama u gospodarstvu. Na odnose iz ostalih ugovora o ugostiteljskim uslugama ove uzance se primjenjuju ako su ih stranke ugovorile ili ako iz okolnosti proizlazi da su htjele njihovu primjenu.

 

18. Iz sadržaja ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika ne proizlazi da su stranke ugovorile primjenu Posebnih uzanci u ugostiteljstvu, niti da su htjele njihovu primjenu, te se stoga iste na ovaj ugovorni odnos ne primjenjuju, već se prava i obveze ugovornih stranaka sagledavaju primjenom odredbi ZOO.

 

19. Slijedom navedenog, pravilan je i zaključak suda drugog stupnja da je tužiteljica imala opravdan razlog za raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje jer iz ponašanja tuženika koji je negirao postojanje bilo kakvih nedostataka u smještaju koji je pružao nije bilo za očekivati da bi otklonio ove nedostatke, a otklanjanje vlage sa zida nije radnja koje se izvršava u kraćem roku, te s obzirom da su ugovorne stranke sklopile ovaj ugovor u svrhu provođenja godišnjeg odmora tužiteljice sa svojom obitelji imajući u vidu prirodu ovog pravnog posla i njegovu svrhu, postoje opravdani razlozi za raskid ugovora od strane tužiteljice bez ostavljanja naknadnog roka (čl. 363. ZOO) te da je opravdan zahtjev tužiteljice za povratom plaćenog iznosa na me najma temeljem čl. 368. st. 2. ZOO jer su nedostaci u iznajmljenom prostoru uočeni tek po dolasku na godišnji odmor čije trajanje je vremenski ograničeno, kao i da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi nastalu štetu za plaćeni zamjenski smještaj u hotelu (čl. 368. st. 1. ZOO).

 

20. Slijedom navedenog, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

 

21. Kako podnošenje odgovora ne reviziju nije nužni trošak za vođenje spora, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 30. studenog 2022.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.