- 1 -              Rev 3436/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3436/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Ž., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u Ž., protiv tuženika 1. I. M. iz Z., Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., i 2. A. M. iz Ž., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-474/16-3 od 10. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-1083/15 od 31. svibnja 2016., u sjednici održanoj 30. studenog 2022.,

 

r i j e š i o   j e :

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-474/16-3 od 10. svibnja 2019. i presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-1083/15 od 31. svibnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„Odbija se tužitelj I. Š. Ž., s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 19. veljače 2007.g. između tuženika I. M., Ž., kao darodavatelja i tužene A. M. iz Ž., gubi pravni učinak prema tužitelju I. Š. iz Ž., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema tuženiku I. M. temeljem ugovora o kreditu br. …, sklopljenog dana 31. prosinca 2004. g. u iznosu od 242.596,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od  30. lipnja 2011. g. pa do isplate, kao i prouzročenim parničnim troškom.

 

Tužena A. M. iz Ž., dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja prema I-tuženom I. M. u iznosu od  242.596,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 30. lipnja 2011. g. pa do isplate, kao i prouzročenim parničnim troškom, iz cijene postignute prodajom nekretnina na javnoj dražbi kod suda, upisane u z.k. ul. br. 3325 k.o. Ž. koje se sastoje od k.č. br. 3886/85 , …Kuća i dvorište sa 395 m2."

 

Nalaže se tužitelju I. Š. u likvidaciji iz Ž. da na ime parničnog troška tuženiku I. M. isplati iznos od 6.250,00 kn i tuženoj A. M. iznos od 54.687,50 kn, u roku od 15 dana".

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

„1. Dopušta se preinaka tužbe.

 

2. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 19. veljače 2007.g. između tuženika I. M., Ž., kao darodavatelja i tužene A. M. iz Ž., gubi pravni učinak prema tužitelju I. Š. iz Ž., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema tuženiku I. M. temeljem Aneksa ugovora br. … sklopljenog dana 14. travnja 2005. g. i Aneksa II Ugovora br. … sklopljenog dana 9. svibnja 2005. u iznosu od 242.596,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 30. lipnja 2011. g. pa do isplate, kao i prouzročenim parničnim troškom."

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

 

„Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuju prvostupanjska presuda i rješenje.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. U odgovorima na reviziju tuženici pod 1. i 2. su osporili revizijske navode te predložili odbaciti odnosno odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuju trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Imajući na umu odredbu iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ovaj sud ocjenjuje da je revizija tužitelja dopuštena s obzirom na vrijednosni kriterij. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je istaknuo zahtjeve koje proizlaze iz iste pravne osnove pa nije riječ o situaciji u kojoj bi se naznačena vrijednost predmeta spora dijelila, kako to neosnovano u odgovoru na reviziju ističe tuženica pod 2.

 

7. Na temelju članka 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je pobijanje dužnikove pravne radnje, točnije ugovora o darovanju nekretnina kojim je tuženik pod 1. darovao tuženici pod 2. A. M. nekretnine u k.o. Ž. z.k. ul. br. 3325 k.č. br. 3886/85 u naravi kuća i dvorište u Ž. u … Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je tuženik Ilija Maršić s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu br. … na iznos od 242.366,67 kuna na rok otplate od 3 mjeseca s kamatom od 11,88% na godišnjoj razini te dug po navedenom kreditu nije otplatio, a unatoč tomu tuženik I. M. je sa tuženicom pod 2. A. M. (svojom suprugom) dana 19. veljače 2007. sklopio ugovor o darovanju nekretnina kojim joj  je darovao nekretnine upisane u k.o. Ž. z.k. ul. br. 3325 k.č. br. 3886/85 u naravi kuća i dvorište u Ž. u …. Tužitelj nadalje tvrdi da je takvim postupanjem tuženika pod 1. tužitelj kao vjerovnik doveden u situaciju da ne može namiriti svoje potraživanje budući da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.

 

9. Nižestupanjski sudovi su djelomično odbili tužbeni zahtjev, a djelomično su odbacili tužbu na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je kod prvostupanjskog suda vođen ovršni postupak u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. Š. iz Ž. protiv ovršenika I. M. iz Ž., radi namirenja potraživanja iz ugovora o kreditu br. … od dana 31. prosinca 2004. te se potraživao iznos od 271.393,97 kuna s kamatama od 11. veljače 2008.,

- da se ovrha se provodila na suvlasničkom dijelu ovršenika koji se sastoje od 1/3 dijela na k.č. br. 651/1 iz z.k. ul. 265 k.o. Ž.,

- da je u navedenom postupku ovrhovoditelj kupio ovršenikov suvlasnički dio na nekretninama na kojima je određena ovrha, za iznos od 98.000,00 kuna time da je kupoprodajna cijena prebijena s tražbinom ovrhovoditelja što znači da je dug djelomično umanjen, ali nije u potpunosti namiren,

              - da je tuženica pod 2. A. M. kao tužiteljica podnijela kod prvostupanjskog suda suda 1. rujna 2009. tužbu protiv tuženika pod 1. kojom traži da joj se prizna 1/2 dijela na k.č. br. 3886/85 s osnova bračne stečevine,

- da je tuženica pod 2. tužbu tijekom postupka povukla,

- da su tuženici dana 19. veljače 2007. sklopili darovni ugovor kojim je tuženik pod 1. tuženici pod 2. darovao nekretnine iz z.k. ul. 3225 k.o. Ž. k.č. br. 3886/85,

- da je u ovom predmetu tužba za dug po kreditu podnesena u roku iz čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 88/09 – dalje: ZOO), budući da je raspolaganje učinjeno dana 19. veljače 2007., a tužba  je podnesena sudu 30. lipnja 2009., odnosno u roku od tri godine,

- da je tuženik pod 1. znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (čl. 67. st. 3. ZOO-a),

- da je tužitelj dokazao da je poduzeta radnja na njegovu štetu (čl. 66. st. 2. ZOO-a), budući da je kao ovrhovoditelj vodio ovršni postupak za predmetno potraživanje kod prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj Ovr-1044/09 u kojem je djelomično namiren za svoje potraživanje, a potom se tužitelj obratio H. A. A. B. d.d. dostavljanjem zadužnice te je dobio obavijest od 15. lipnja 2009. iz koje je vidljivo da mu se vraća navedena zadužnica uz napomenu da po predmetnom osnovu prisilne naplate nije moguće provoditi naplatu jer je dužnik I. M. odjavio obrt,

              - da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka knjigovodstvene struke proizlazi da bi stanje kredita na 2. srpnja 2012., bez iznosa vrijednosti izlicitirane nekretnine, iznosilo 81.426,27 kuna, a kada bi se u navedene uplate pridodala vrijednost izlicitiranih nekretnina proizlazi da je 30. studenog 2009. kredit preplaćen za 17.756,52 kuna, a s uplatom od 26. travnja 2010. preplata bi iznosila 27.756,52 kuna,

- da je međutim nepodmireno potraživanje po dva aneksa ugovora koje iznosi 288.266,44 kuna,

- da je tuženik I. M. namirio dug tužitelju po ugovoru o kreditu pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan,

- da tužitelj prvi puta spominje Anekse ugovora o kreditu u podnesku od 15. listopada 2012. koji je predan sudu na ročištu 16. listopada 2012. kada su prvi puta predani sudu navedeni Aneksi, a u tužbi je kao dokaz predloženo da se izvrši uvid u Ugovor o kreditu,

- da je tužitelj preinaku tužbe izvršio 16. listopada 2012. na način da je tek tada zatražio pobijanje ugovora o darovanju, radi namirenja potraživanja po navedena dva aneksa ugovora koja po svom sadržaju predstavljaju samostalne ugovore, budući da je iz istih vidljivo tko su ugovorne strane i što je predmet obveze, odnosno vidljivo je što tužitelj kao kreditor daje tuženiku pod 1. kao korisniku kredita,

- da je stoga nastupila prekluzija podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 71. ZOO-a za potraživanja koja se temelje na navedenim aneksima.

 

10. Međutim, takav zaključak nižestupanjskih sudova nije pravilan. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

11. Ovaj revizijski sud smatra da zaključeni aneksi ugovora o kreditu ne predstavljaju nove ugovore odnosno zasebne radnje od kojih bi se računao rok za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju, već su sastavni dio osnovnog Ugovora o kreditu. U takvoj situaciji riječ je, u okviru istog činjeničnog supstrata i postavljenog tužbenog zahtjeva, o dopuni činjenične osnove tužbe te se ista ne može smatrati preinakom tužbe, jer takvom dopunom nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva.

 

12. Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 191. st. 1. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. ZPP-a (čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 191. st. 1. ZPP-a).

 

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem ovog suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

15. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka iz nižestupanjskih odluka te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 30. studenog 2022.