- 1 -              Revd 1637/2022-2

Broj: Revd 1637/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. M. iz P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1426/2021-2 od 11. siječnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3222/2021-90 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1426/2021-2 od 11. siječnja 2022. u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3222/2021-90 od 24. rujna 2021., kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima žalbenog postupka.

2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. u vezi članka 400. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Naime, nakon izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, kao posljedice preinačavanja odluke o glavnoj stvari, drugostupanjski je sud odluku o troškovima postupka donio polazeći od toga da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, dakle primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP, odredivši tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Pri tom je sud omjer uspjeha stranaka u parnici cijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

3.1. Nadalje, polazeći od toga da je tuženica u potpunosti uspjela sa žalbom, drugostupanjski joj je sud u cijelosti dosudio i trošak sastava žalbe.

4. Tužitelj, nezadovoljan odlukom suda da bi svaka stranka trebala snositi svoje troškove postupka, prvim pitanjem osporava ocjenu suda o približno jednakom uspjehu stranaka u parnici, iako ne spori da je prema konačno postavljenom zahtjevu od tuženice potraživao iznos od 29.035,77 kn, od čega mu je pravomoćno dosuđen iznos od 14.076,49 kn, dakle 48 % zahtjeva.

4.1. Drugim pitanjem, tužitelj u bitnome osporava utvrđenje suda da je tuženica sa žabom u potpunosti uspjela, pa da bi joj sukladno tome pripadao u cijelosti trošak žalbe.

4.2. Trećim pitanjima tužitelj preispituje pobijanu odluku u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova vještačenja.

5. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1469/2021 od 9. prosinca 2021., u kojoj je, kako navodi, zauzeto shvaćanje da tužitelju za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva pripada trošak prema vrijednosti smanjenog zahtjeva, a ne prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Ujedno se poziva i na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1316/21-2 od 10. prosinca 2020., u kojoj je sud, cijeneći ne samo kvantitativni već i kvalitativni uspjeh stranaka u parnici, uspjeh tužitelja u toj parnici procijenio u omjeru od 75 %, pri čemu je tužitelju u cijelosti priznat trošak predujmljenog vještačenja, baš kao i u nekim drugim odlukama drugostupanjskih sudova (primjerice Županijski sud u Splitu broj Gž R-529/2021 od 14. prosinca 2021., Županijski sud u Zagrebu broj Gž R-789/21 od 1. srpnja 2021. i dr.), ali i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-842/2010 od 29. rujna 2010. i Rev-868/2004 od 10. studenoga 2004.).

6. Imajući na umu da je sud u pobijanoj odluci, prema njezinom obrazloženju, uspjeh stranaka u sporu cijenio upravo prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kako to izrijekom nalaže i odredba članka 154. stavak 2. ZPP, onda pobijana odluka u odnosu na pitanje ocjene omjera uspjeha stranaka u sporu ni na koji način ne odstupa od shvaćanja koje je zauzeto u odlukama drugih drugostupanjskih sudova na koje se tužitelj poziva.

7. U odnosu na drugo pitanje, kojim tužitelj u biti osporava ocjenu suda o uspjehu tuženice sa žalbom, ističe se da nijedna od odluka na koje se tužitelj poziva ne sadrži pravno shvaćanje u odnosu na tako postavljeno pitanje.

8. Jednako tako, odluke na koje se tužitelj poziva u obrazloženju važnosti trećeg pitanja nisu u odgovarajućoj mjeri komparabilne s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom, jer odluka o troškovima postupka u nijednoj od tih parnica nije donesena primjenom odrede članka 154. stavak 4. ZPP, kada sud zbog približno jednakog uspjeha stranaka u parnici određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

9. Slijedom navedenoga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 400. stavak 3. u vezi članka 392. stavak 1.  ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.