Poslovni broj: Gž-1393/2020-13

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1.) A. Č. iz B., OIB: ..., 2.) M. Č. iz Z., OIB: ..., 3.) M. K. iz S., OIB: ..., 4.) A. J. iz V., OIB: ..., obje tužiteljice pod 3 i 4 kao nasljednice iza pokojne tužiteljice L. L. iz K., OIB: ..., 5.) M. B. iz T., OIB: ..., kao nasljednicu iza pokojne tužiteljice K. T. iz V., OIB: ... i 6.) Z. P. iz Đ., OIB: ..., 7.) D. B. iz S. S., S. T., OIB: ..., 8.) V. P. iz K., OIB: ..., svo troje tužitelja od 6. do 8. kao nasljednici iza pokojnog tužitelja pod J. P. iz S., OIB: ..., koje sve tužitelje od 1 do 8, zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z. te 9.) M. B. iz Z., OIB: ..., 10.) J. C. iz Đ., OIB: ..., 11.) J. C. iz V., OIB: ..., 12.) M. C. iz V., OIB: ..., 13.) J. M. iz V., OIB: ..., 14.) M. M. iz V., OIB: ..., 15.) L. O. iz K., OIB: ..., 16.) L. S. iz Z., OIB: ... i 17.) N. C. T. iz V., OIB: ..., koje sve tužitelje od 9 do 17 zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u R., protiv tuženice B. K. iz M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik E. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i partneri j.t.d. R., radi utvrđenja ništetnim oporuke, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-132/2019-23 od 28. siječnja 2020. i protiv rješenja istog suda, poslovni broj: P-132/2019-21 od 8. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I/ Prihvaća se žalba tužene i preinačava presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-132/2019-23 od 28. siječnja 2020. te sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''1.) Utvrđuje se ništetnom oporuka pok. M. M. S., sastavljena dana 27. lipnja 2005. te proglašena na zapisniku Općinskog suda u Krku dana 5. studenoga 2010. u predmetu poslovni broj: O-337/10 UPP/OS-1010/10.

 

2.) Nalaže se tuženici B. K. nadoknaditi parnični trošak tužiteljima A. Č., M. Č., L. L., K. T. i J. P. u iznosu od 24.657,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

3.) Nalaže se tuženici Barbari Kolarek nadoknaditi parnični trošak tužiteljima
M. B., J. C., J. C., M. C., J. M., M. M., L. O., L. S. i N. C. T. u iznosu od 11.261,25 kuna, u roku od 15 dana''.

 

II/ Nalaže se tužiteljima tuženoj naknaditi trošak postupka od 16.982,50 kn/2.253,97 eur1, u roku 15 dana.

 

III/ Nalaže se tužiteljima tuženoj naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 2.362,50 kn/313,56 eur, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

 

IV/ Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P-123/2019-21 od 8. siječnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom usvojen tužbeni zahtjev te se utvrđuje ništetnom oporuka pok. M. M. S., sastavljena dana 27. lipnja 2005., proglašena na zapisniku Općinskog suda u Krku dana 5. studenoga 2010. u predmetu poslovni broj: O-337/10 UPP/OS-1010/10 te je tuženoj naloženo nadoknaditi parnični trošak tužiteljima A. Č., M. Č., L. L., K. T. i J. P. u iznosu od 24.657,00 kuna, a tužiteljima M. B., J. C., J. C., M. C., J. M., M. M., L. O., L. S. i N. C. T. u iznosu od 11.261,25 kuna.

 

Protiv te presude žalbu podnosi tužena pozivom na sve žalbene razloge iz čl.

353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovorima na žalbu tužitelji u žalbama navedeni kao tužitelji pod 1 – 5 te kao tužitelji pod 9 – 17 osporavaju navode žalbe te predlažu odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

 

Žalba je osnovana.

Predmet spora osporavanje je pravovaljanosti oporuke ostaviteljice pok. M. M. S., a kojom je raspolagano u korist tuženice, iz razloga što potpis na oporuci nije potpis ostaviteljice, čime predmetna oporuka ne ispunjava uvjete za valjanost pismene oporuke pred svjedocima.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 31. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) ističe da pisana oporuka pred svjedocima ne mora biti sastavljena po oporučitelju, međutim mora biti osobno potpisana po oporučitelju pred dva svjedoka koji moraju istodobno biti prisutni prilikom potpisivanja oporučitelja i svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci, a oporuka osim sadržajnog dijela, koji se tiče posljednje volje oporučitelja, da mora sadržavati i izjavu oporučitelja iz koje proizlazi da je to njegova volja.

 

Ističe da je potpis oporučitelja na pisanoj oporuci pred svjedocima uvjet valjanosti alografske oporuke te oporučitelj da mora svoj potpis staviti ispod teksta oporuke.

 

Predmetna oporuka da je pismeno koje se sastoji od dva lista, na prvom listu, koji započinje tekstom: „Dana 27. lipnja 2005. godine u Domu za smještaj starijih i nemoćnih …..“, a završava tekstom „…odlučila svojevoljno, bez prijevare ili zablude.“, da ne nalazi potpis oporučiteljice, već isključivo potpisi svjedoka oporuke. Drugi list, koji započinje tekstom: „Nakon što je oporučiteljici pročitana oporuka, oporučiteljica ….“, a završava tekstom: „… jedan pohranjen u ovom odvjetničkom uredu“, nalazi se sporni potpis, za koji tužitelji tvrde da ne bi bio napisan rukom M. M.-S., kao i dva potpisa svjedoka oporuke.

 

Prvostupanjski sud stoga utvrđuje da predmetna oporuka ne udovoljava formalnim uvjetima, obzirom da nije potpisana po oporučitelju te usvaja tužbeni zahtjev.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U presudi su izneseni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati, stoga nije povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tuženica je aktivno sudjelovala u postupku, a iz stanja e-spisa razvidno je da joj je sva relevantna dokumentacija dostavljena te nije došlo do povrede čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, ka niti povrede iz istog čl. pod toč. 13. ZPP-a, budući da je tužba pravodobno podnesena.

 

Naime, pogrešan je stav tužene da je u konkretnom slučaju protekao rok propisan čl. 29. st. 3. ZN-a, kojim je propisano da se zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati, nakon otvaranja nasljedstva, u roku od godine dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje 10 godina od proglašenja oporuke, time da rok od godine dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

 

Predmetna je oporuka sastavljena 27. lipnja 2005. te proglašena kod javnog
bilježnika, kao povjerenika suda 5. studenog 2010., u skladu s odredbom čl. 205. st.

1. toč. 3., st, 3. i st. 4. ZN-a.

 

Subjektivni rok prekida se ukoliko je valjanost oporuke zbog nedostatka oblika
bila osporena u roku godine dana nakon njenog proglašenja i ponovno teče od
pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju zakonskih nasljednika na parnicu te od toga dana, ako zakonski nasljednici u roku godine dana ne pokrenu parnicu radi poništenja oporuke zbog nedostatka oblika, nastupa zastara tog prava iz čl. 29. st. 3. ZN-a.

 

Iz navedenog razvidno je da u konkretnom slučaju tužbe, koje su podnesene
od nasljednika 25. siječnja 2012. i 28. prosinca 2011. te su spojene radi zajedničkog
raspravljanja, nisu izvan zakonom propisanog roka.

 

Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku utvrdio sve relevantne činjenice,
međutim na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo.

 

Oporuka je jednostrana izjava volje, dakle jednostrani pravni posao i ne
zahtjeva nikakvu protučinidbu. Dakle, ne radi se o ugovoru nego o jednostranoj izjavi
volje pa se ništetnost zbog nedostatka valjanosti oporuke propisane Zakonom o
nasljeđivanju, procjenjuje prema tom propisu, a ne prema odredbama ZOO-a, na što osnovano ukazuje tužena.

 

Čl. 31. ZN-a propisano je:

(1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

 

Iz provedenih dokaza, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka oporuke
G. O. K. i D. K., ostaviteljica dr. M. M. S., nekoliko je dana prije postupka sklapanja oporuke pred svjedocima, izrazila želju da svoju imovinu ostavi ovdje tuženoj – sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, što bi zahtijevalo odlazak na sud radi ovjere ugovora, a zbog njene visoke životne dobi ostaviteljica je to odbila, a ugovor o dosmrtnom da nije željela te je odabrala opciju oporuke. Tada je G. O. K., inače odvjetnica, sastavila u svom uredu sukladno uputama i želji ostaviteljice.

 

Napisan tekst oporuke potom su ponovno navedene svjedokinje odnijele
ostaviteljici, koja se kao i prethodnog puta, nalazila u stanu tužene. Tužena da je
svjedokinje ostavila same s ostaviteljicom, one su joj predale tekst oporuke, koji je
ona pred njima pročitala i izjavila da je to njena volja te potom potpisala oporuku,
nakon čega su istu potpisale i svjedokinje.

 

Iz navedenog jasno proizlazi da je oporuka sastavljena sukladno čl. 31. ZN-a.

 

Navodi prvostupanjskog suda o pogrešnom mjestu potpisa ostaviteljice, odnosno o izostanku potpisa na samoj oporuci nisu osnovani.

 

Točno je da se oporuka nalazi na dva odvojena lista papira i da oporuka nije potpisana neposredno ispod sadržajnog dijela oporuke koji je na prvom listu papira, već uz njenu izjavu da je to njena posljednja volja i da je ona u svemu vjerno zabilježena, te je ona vlastoručno potpisuje, iza čega slijedi njen potpis. Ta je izjava sastavni dio teksta oporuke.

 

Cijeneći dakle da je takva izjava sastavni dio teksta oporuke, pogrešan je
zaključak prvostupanjskog suda da ostaviteljica nije potpisala oporuku, a na koju
činjenicu ne utječe činjenica da su svjedoci oporuke oporuku potpisale na oba lista papira, jer mjesto potpisa svjedoka oporuke nije relevantno, bitno je da njihov potpis postoji na bilo kojem mjestu, da su bile prisutne sklapanju oporuke te da je pred njima ostaviteljica pročitala oporuku ili joj je oporuka pročitana, nakon čega ostaviteljica izjavljuje da je to njena volja i potpisuje oporuku, onda slijedi potpisivanje oporuke od strane svjedoka oporuke, kao što je sve u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

Nadalje, postupak je pokrenut iz razloga što se postavilo pitanje je li ostaviteljica potpisnik oporuke.

 

Iz tog je razloga provedeno vještačenje po vještacima grafološke struke.

 

Tako grafolog V. D., kojeg je sud angažirao u predmetnom postupku, iznosi mišljenje da potpis nije pisan rukom ostaviteljice. Vještak M. K., koji je bio angažiran od strane treće osobe – odvjetnika L. D., a koji je u spis dostavljen od strane tužene, iznosi mišljenje da su oporuke (sastavljena su tri originala) - napisane vrlo vjerojatno, gotovo sigurno rukom dr. M. M. –S.

 

U konačnici, po zahtjevu suda, vještačenje je povjereno i Centru I. V. te grafolog D. M. iznosi mišljenje da se pok. M. M. – S. ne može isključiti kao mogući skriptor.

 

U korelaciji navedena tri nalaza, od kojih jedan isključuje ostaviteljicu kao
potpisnika, dok druga dva nalaza ukazuju na vrlo veliku vjerojatnost ostaviteljice kao
skriptora, odnosno ne isključuju istu kao skriptora, a u kontekstu iskaza saslušanih
svjedoka oporuke, ovom sudu jasno ukazuju na činjenicu da bi upravo pok. M. M. – S. bila potpisnik oporuke te da su time ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za njenu valjanost. Stoga je valjalo usvojiti žalbu tužene te je pobijana presuda preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev.

 

Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o
troškovima postupka te je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za
naknadu troškova postupka i trošak je dosuđen tuženoj.

 

Tuženoj je priznat trošak zastupanja po odvjetniku koji se sastoji od – sastava odgovora na tužbu – 1.000,00 kn (Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa), sastava podnesaka od 21.11.2012., 24.09.2019. (1.000,00 kn po podnesku – Tbr.8.t.1. Tarife), 7.12.2012. i 25.02.2013. (250,00 kn po podnesku – Tbr 8.t.3. Tarife), zastupanja na ročištima 28.03.2012., 3.07.2012., 28.02.2013., 8.09.2015., 2.10.2017., 16.12.2019. (1.000,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.1. Tarife) i 23.09.2015. (500,00 kn – Tbr.9.t.2. Tarife), sastav žalbe od 12.04.2013. (1.250,00 kn – Tbr.10.1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV 25% (2.812,50 kn) te troškove vještačenja (2.120,00 kn) I sudskih pristojbi na žalbu od 12.04.2013. (800,00 kn).

 

U cijelosti tuženoj nije priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu

8.09.2017., koje ročište nije niti održano, a u preostalom dijelu odbijen je obzirom na odredbe Tarife te obzirom na realno plaćene troškove vještačenja odnosno pristojbi.

 

Tuženoj, koja je uspjela u žalbenom postupku analognom primjenom čl. 154.
st. 1. ZPP-a priznat je trošak sastava predmetne žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr.10.t.1. Tarife) uvećano za PDV 25% (312,50 kn) te trošak pristojbe na istu (800,00 kn).

 

Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tužiteljima, budući da se radi o troškovima koji nisu potrebni za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).

 

Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 373.a st.1. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Rješenjem od 8. siječnja 2020. utvrđen je prekid postupka u odnosu na
tužitelje L. L., K. T. i J. P., obzirom da su isti umrli te je ujedno određen i nastavak postupka u odnosu nasljednike navedenih umrlih tužitelja.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnijela je tužena uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije imao uvjeta, prije pravomoćnosti rješenja, donijeti pobijanu presudu.

 

Prvostupanjski je sud pravilno, uvidom u rješenja o nasljeđivanju, utvrdio
nasljednike pok. tužitelja te prekinuo postupak u smislu čl. 212. st. 1. ZPP-a i istodobno ga nastavio u odnosu na nasljednike pok. tužitelja (čl. 215.st.1. ZPP-a).

 

U smislu čl. 214. st. 2. ZPP-a, budući da je nakon zaključenja glavne rasprave prvostupanjski sud upoznat s činjenicom smrti navedenih tužitelja te njihovih nasljednika, pravilno je odlučio donijeti pobijanu presudu te je temeljem čl. 380.toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Rijeci 30. studenog 2022.

 

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec, v.r.