- 1 -              Revd 4569/2022-2

Broj: Revd 4569/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. F., M. L.,  OIB …, koju zastupa L. H. G., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-821/2022-3 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3783/2019-21 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-821/2022-3 od 15. lipnja 2022. radi slijedećeg pravnog pitanja:

“Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?”

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-821/2022-3 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3783/2019-21 od 12. svibnja 2022.

2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

2. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

3. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

6. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP radi drugog pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije. Naime, riječ je o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora te za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, dok bi sudsku praksu trebalo preispitati uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja i dopustiti reviziju tuženice u odnosu na predmetno pitanje.

5. Tuženica u odnosu na treće postavljeno pitanje nije navela odgovarajuće razloge važnosti zašto bi navedeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok prvo, četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. te jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

Zagreb, 30. studenoga 2022.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.