Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 4556/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-764/2020-6 od 16. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-233/19-57 od 24. ožujka 2020., u sjednici održanoj 30. studenog 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao nedopušten.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-764/2020-6 od 16. veljače 2022. (stavak II izreke), kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-233/19-57 od 24. ožujka 2020.
1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-764/2020-6 od 16. veljače 2022. (stavak I izreke), kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-233/19-57 od 24. ožujka 2020.
U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije:
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja više pravnih pitanja smatrajući ih važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.
3. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) ocijenio kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu jer postoji ustaljena praksa revizijskog suda (npr. Revr 133/2015-2 od 3. siječnja 2017., Rev 324/2019-2 od 22. listopada 2019.) u kojima je izraženo pravno shvaćanje:
"(…) prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno (…)".
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci pod točkom I.
U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije:
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja dva pravna pitanja smatrajući ih važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.
6. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenio kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Takvu ocjenu o važnosti postavljenog pitanja ovo vijeće je donijelo stoga što:
- djelom prvo postavljenog pitanja tuženica osporava dosuđenu naknadu iznosa za vrijeme višednevnog obavljanja stražarske službe polazeći od pogrešne pretpostavke;
- da je tužitelju u utuženom razdoblju umjesto 16 sati priznat neprekidan rad od 24 sata dnevno, međutim drugostupanjskom presudom žalba tuženice je djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena upravo na način da je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu naknade za prekovremeni rad za sate odmora za vrijeme višednevnog obavljanja stražarske službe (koji čine trećinu utvrđenih sati rada u stražarskoj službi). S obzirom na navedeno o odgovoru na taj dio postavljenog pitanja ne ovisi rješenje spora u predmetnoj pravnoj stvari.;
- drugim dijelom prvo postavljenog pitanja tuženica osporava shvaćanje suda da se obavljena 24 satna dežurstva (jednodnevna) imaju priznati kao 24 satni rad, a koje shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Revr-67/13 od 10. svibnja 2016. i broj Revr-1861/14 od 13. prosinca 2016.;
- u odnosu na drugo postavljeno pitanje (pripada li djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme aktivnog dežurstva pravo na naknadu plaće i prekovremeni rad prema općim propisima ili pravo na dodatke propisan Pravilnikom o dodatku na plaću i isplate plaće - „Narodne novine“ broj 118/09) treba navesti kako je o tom pitanju ovaj sud već izrazio svoje shvaćanje, a pobijana odluka u skladu s tom pravnom praksom, odnosno već izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice, odluka u predmetu broj Rev 1751/2019 od 3. rujna 2019.).
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci pod točkom II.
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.