Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1858/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,
Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ilirije d.d., OIB 05951496767 Biograd na Moru,
Tina Ujevića 7, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru protiv
tuženika Grad Biograd na Moru, OIB 95603491861, Trg kralja Tomislava 5, kojeg
zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji
tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
856/2015-3 od 16. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Splitu poslovni broj P-102/2013 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 30.
studenoga 2022.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-856/2015 od 16. siječnja 2019. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku
isplatiti iznos od 591.744,23 kn sa zateznim kamatama u točki I. U točki II. naloženo je
tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.640,00 kn dok se za
više traženi trošak u iznosu od 2.500,00 kn zahtjev tuženika odbija.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i
potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-102/2013 od 28.
studenog 2014. u točkama I. i II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tužitelju da u roku
od 8 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.640,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je
tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene
materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu drugostupanjsku presudu
preinačiti odnosno podredno ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet
vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka
1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem
se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik
zbog stjecanja bez osnove isplati iznos od 591.744,23 kn, a koji iznos je isplaćen
tuženiku na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora-zemljišta Autocampa
„Soline“ od 16. prosinca 1999.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je dana 16. prosinca 1999. među strankama sklopljen ugovor o zakupu poslovnog
prostora-zemljišta Autocampa „Soline“ po kojem je tuženik kao zakupodavatelj predao,
a tužitelj kao zakupnik primio u zakup poslovni prostor-zemljište za turističku namjenu
i to čest. zem. 332/45 i 333/3 (stara izmjera) k.o. Biograd ukupne površine 46.261 m2,
u naravi Autocamp „Soline“ u Biogradu na Moru, a koji se tužitelj kao zakupnik obvezao
tužitelju kao zakupodavatelju plaćati godišnje naknade
- da je ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora-zemljišta Autocampa „Soline“
sklopljen na razdoblje od 25 godina, računajući od 16. prosinca 1999.
- da se pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru vodi parnični
postupak pod poslovnim brojem P-1178/11 (raniji spis P-16/09) a predmetom kojeg je
utvrđenje prava vlasništva Hrvatske šume d.o.o. u odnosu na tuženika Grad Biograd
na Moru, te tužitelja glavnog miješanja Republike Hrvatske protiv tuženika
ad.1.Hrvatske šume d.o.o. i tuženika ad.2 Grad Biograd na Moru, a u kojem tužitelj iz
ovog postupka sudjeluje kao umješač na strani tužitelja glavnog miješanja Republike
Hrvatske
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni
zahtjev iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke za povrat na temelju stjecanja bez
osnove. Zaključak je nižestupanjskih sudova da u predmetnoj pravnoj stvari postoji
osnova za prijelaz imovine i to predmetni ugovor o zakupu od 16. prosinca 1999., pa
tužitelj neosnovano traži povrat novčanog iznosa isplaćenog na ime zakupnine a
prema pravilima stjecanje bez osnova.
10. Tužitelj određeno navodi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka
354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 187. stavcima 3. i 4. ZPP-a, iako se sadržajno
ta povreda odnosi na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom
375. stavkom 1. ZPP-a, jer tužitelj smatra kako se drugostupanjski sud nije očitovao o
žalbenim navodima tužitelja koji se odnose na pitanje preinake tužbe u konkretnom
predmetu. Suprotno revizijskim navodima tužitelja drugostupanjska presuda sadrži
razloge o tim žalbenim navodima tužitelja na način da ocjenjuje zakonitim postupanje
prvostupanjskog suda koji nije dopustio preinaku tužbe. Stoga drugostupanjski sud nije
počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a).
11. Tužitelj u reviziji ističe da iz predmetnog ugovora o zakupu proizlazi odgovornost
zakupodavca za pravne nedostatke, jer tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu
nije imao saznanja o postojanju prava Republike Hrvatske, odnosno da tuženik nije
vlasnik predmetnih nekretnina, te se pri tome poziva na odredbe članka 580. Zakona
o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99
i 88/01 - dalje: ZOO/91). Međutim, postojanje odgovornosti za pravne nedostatke
ugovora o zakupa nije bila predmetom ovog postupka, jer nižestupanjski sud nije
dopustio preinaku tužbe- zahtjev koji se odnosio na utvrđenje da je raskinut predmetni
ugovor o zakupu. Stoga takvi navodi nisu relevantni.
11.1. Nadalje, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova u tijeku je parnični postupak
pred Općinskim sudom u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru pod poslovnim brojem
P-1178/11 povodom zahtjeva za utvrđenja prava vlasništva Hrvatskih šuma d.o.o. u
odnosu na tuženika Grad Biograd na Moru te tužitelja glavnog miješanja Republike
Hrvatske protiv tuženika ad.1. Hrvatske šume d.o.o. i tuženika ad.2. Grad Biograd na
Moru u kojem postupku tužitelj iz ovog postupka sudjeluje kao umješač na strani
tužitelja glavnog miješanja Republike Hrvatske, koji spor se vodi oko vlasništva nad
predmetnom nekretninom. Zaključak je nižestupanjskih sudova da ta činjenica,
obzirom da nije odlučno da je zakupodavac i vlasnik predmetne nekretnine, nema
značaja za drugačiju odluku o ovoj pravnoj stvari.
12. Osobito imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Rev-663/98 od 3. travnja 2002. da zakupodavac može biti osoba koja je
vlasnik stvari ili osoba koja nije vlasnik stvari, Dakle, za zakupodavca nije odlučno da
je vlasnik stvari.
13. Mjerodavne odredbe materijalnog prava koje primjenjuju u ovom postupku su:
Članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ broj 35/05 i
41/08, dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da kad dio imovine neke osobe na
bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
Člankom 1111. stavkom 3. ZOO propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadonade
vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili
koja je kasnije otpala.
13.1. Sumirajući navedeno, stjecanje bez pravne osnove postoji u slučaju kada je u
vrijeme ispunjenja činidbe postojala pravna osnova, ali je ista naknadno otpala. Stoga
je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova, koju prihvaća i ovaj revizijski sud o tome da
u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke koje se traže za povrat na temelju
stjecanja bez osnove, jer pravna osnova po kojoj se traži isplata postoji. Osobito, pored
činjenice da je tuženik predao tužitelju u posjed predmetnu nekretninu, da je tužitelj
stupio u posjed predmetnog zemljišta, kao i da predmetni ugovor o zakupu kao ugovor
obveznog prava stvara prava i obveze za ugovorne strane.
14. Preostalim revizijskim navodima tužitelj zapravo ističe svoje nezadovoljstvo
pobijanom drugostupanjskom presudom, pri čemu spori i ocjenu nižestupanjskih
sudova u odnosu na provedene dokaze, propituje činjenična utvrđenja nižestupanjskih
sudova, valjanost predmetnog ugovora o zakupu te taj način u suštini ističe prigovor
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se taj prigovor ne može
isticati u revizijskom stupnju postupka (arg. iz članka 385. ZPP-a).
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud
Kontrolni broj: 0ef4c-e4a2e-40423
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.